Kontinuitet fašističke ideje “cilj opravdava svako sredstvo” je nastavljen i “usavršaven” u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim građanima. Jedan od najbrutalnijih primjera koji svjedoči kontinuitet te fašističke ideje je genocid u Prijedoru, koji počinje sa predratnim aparthejdom, “bijelim trakama”, nastavlja se sa koncentracionim logorima smrti, masovnim ubistvima, masovnim silovanjima, masovnim uništavanjima kulturnih i materjalnih dobara, do masovnih deportovanja i zločina protiv čovjeka i civilizacije. Tako genocid u Prijedoru sadrži ekocid, etnocid, urbicid, kulturocid i posebno elitocid, namjerno, organizovano masovno ubijanje prijedorske bošnjačke i hrvatske inteligencije.

Danas se kontinuitet fašističke ideje ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašističkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Naprotiv prijedorski vladajući establišment žali što se potpuno nije riješilo pitanje “nepoželjnih, nenarodnih elemenata”, Bošnjaka i Hrvata. To pokazuje i odnos prema preživjelim žrtvama kojima se onemogućava da govore javno o zločinima i obilježavanju istih čime im se uskraćuje jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na slobodu govora i pravo na sjećanje. To je očiti dokaz da se agresija i genocid u Prijedoru nastavljaju drugim sredstvima, da fašistička ideja „cilj opravdava sredstva“ ima svoj kontinuitet u Prijedoru. Poricanje agresije i genocida i poricanje nepobitnih fakata o počinjenim zločinima Jugoslovenske narodne armije (JNA), vojske i policije entiteta Republike Srpske, vojske i policije Srbije i Crne Gore, dobrovoljačkih grupa i formacija, ništa drugo ne može značiti do nepromijenjen stav prema Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru, koji prema toj fašističkoj ideologiji nemaju mjesta na teritoriju Prijedora, koju su Srbi i Crnogorci zacrtali samo za sebe.

Stalno upozoravajući svijet na razmjere i posljedice genocida u Prijedoru, IGK nastavlja međunarodnu kampanju da se žrtvama genocida u Prijedoru omogući dostojanstveno sjećanje i obilježavanje, kao i podizanje adekvatnog spomen obilježja, kao opomene na strahote genocida u Prijedoru koje se ne bi trebale nikad ponoviti.



U saradnji sa američkim i kanadskim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i sloboda putem našeg Internacionalnog ekspertnog tima radimo da žrtve genocida u Prijedoru dobiju pravo da se zloglasni koncentracioni logori obilježe kao spomen-stratišta Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru, te da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraza najrigidnijeg fašističkog aparthejda te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja.

U saradnji sa američkim i kanadskim političkim i naučno istraživačkim subjektima predložili smo da se 31. maj proglasi svijetskim danom borbe protiv fizičkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve.

IGK još jednom podsjeća svijetsku javnost da se genocid u Prijedoru mora okarakterisati kao krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišćenje bošnjačkog i hrvatskog etničkog elementa. Na taj način ne samo da se stvorio različit pravni položaj Bošnjaka i Hrvata u odnosu na etničke Srbe, već se ovdje radi o potpunom obespravljivanju Bošnjaka i Hrvata po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima smrti u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zločini prilikom deportovanja prema srednjoj Bosni i Hercegovini, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “čast ispraćaja”, na najsvirepiji način bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi, piše u saopćenju koje je potpisao Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada.