Ugledni (kako ga neki mediji kvalificiraju) bosanskohercegovački reditelj Sulejman Kupusović zvani Sule, poznat po serijama ,,Viza za budućnost'', ,,Tale'' i drugim, s vremena na vrijeme odluči da sebi 'zabode trn u zdravu petu', napiše po koje neosnovano otvoreno pismo kritike kakvom glumcu, iskritikuje kakvog političara i slično. Nakon toga se, naravno, javi i poneko da prozove vremešnog reditelja i zasluženo ga 'spusti na zemlju'.

Mersada Nuruddina Agović: Reditelj, dakle, po svemu sudeći, ni u filmu nije mogao zamisliti da će se jedna ovakva kandidatura, poput Cerićeve, nama dogoditi, iako začuđuje činjenica da je on toliko dugo čekao da reagira (kao da se Cerić tek danas kandidirao). S tim u vezi, poručuju mu danas brojni ponosni i dostojanstveni Bošnjaci: ,,Kupusoviću, znaj da našu 'vizu za ljepšu budućnost' nećemo tražiti od drugih, niti trećih! I znaj da mi nismo naivni ,,budalina Tale'' iz tvojih serija!

Tako se prije izvjesnog vremena oglasio izvjesni novinar Elis Bektaš tekstom ,,Ublehe nesretnog Sulejmana Kupusovića'' u kojem o reditelju veli: ,,Sulejman Kupusović ne libi se da Sulejmana Tihića, koji poziva na okretanje ka sadašnjosti i budućnosti, nazove nesretnim, iz čega, valjda, proističe da je on sretan. No kako vjerovati u sreću čovjeka koji ovako strasno grmi o tragičnosti i o vlastitom osjećanju žrtve? Ne, vjerovati u to nije moguće, prije će biti da režiser Sulejman laže kada govori ili o sreći ili o tragičnosti. Možda i o oboje. A možda i ne laže, možda je ovdje riječ tek o nesposobnosti da se razumije nepomirljiva i logički nerazrješiva dihotomija koja se nastanila u njegovom biću.''

Umjetnička ubleha je opasna kad se prelije u javno i političko polje
Dalje nastavlja novinar: ,,Dihotomije jesu sastavni dio bića umjetnika. Ali banalna laž i suprotstavljanje logici nisu. One, štaviše, čovjeka koji ih baštini neporecivo diskvalifikuju kao umjetnika i čine ga – ublehašem, čija ubleha postaje opasna kada počne da se prelijeva u javno i političko polje.'' – zaključuje u svom prilogu Bektaš.
I poneki ogorčeni blogeraš iznese na vidjelo Kupusovićeve komplekse. Piše tako jedan u tekstu pod nazivom ,,Neka, Sule!'': ,,Primijetih njegovu sliku i da ima blog. Uđoh tamo, kad njegova biografija. Veli: 'Ja sam Sulejman Kupusović, dolazim iz Sarajeva... Što ne kaže da je iz Kladnja! Veli ,,Po horoskopu sam ovan.'' Koga briga šta si po horoskopu. ''Školovao se u Zagrebu. Od 1993. do 1995. boravio u Turskoj, što znači pobjegao k'o podrumaški miš'' – ističe vidno ogorčeni kritičar i nastavlja - ,,Mnogi ga poznaju kao izvrsnog kompleksaša, a kako Neno jednom reče, 'samo Sule može prije svoje predstave izmisliti zavjeru protiv njegove predstave i odbraniti se.''

Kupusoviću, mi spavamo 'na jedno oko'
Međutim, nas ne bi zanimali Kupusovićevi kompleksi o kojima se piše da se on nije usudio javiti, evo, petog dana svetog nam mjeseca ramazana, da u antibošnjačkom listu 'Dnevnom avazu' nedopustivo ljaga i vrijeđa jednog našeg uglednog velikodostojnika. Mislio je, očito, Kupusović da u ramazanu muslimani pospano poste i da može neometano raditi šta i kako hoće. Da je o našem prakticiranju ibadeta bio educiraniji znao bi da su vjernici uvijek budni, da na primjer klanjaju ne samo u kući

Kompleksaš Sule

i džamiji, već i u vozilu, na zemlji, u zdravlju i bolesti, sa abdestom ili tejjemumom... Znao bi da su i u ramazanu požrtvovani bošnjački aktivisti pripravni, jer znaju da među nekim našim prodanim bošnjačkim dušama moraju spavati, kako se u narodu kaže, na jedno oko. Zato će Kupusović nakon današnjeg bestidnog oglašavanja zasigurno biti prozvan od mnogih časnih Bošnjaka.
Veli Kupusović u svom, ničim izazvanom, oglašavanju: ,,Nekako je i normalno da u tom većinski polusvijetu propalih privrednika, kvaziideologa, neuspješnih doktora, netalentiranih umjetnika, bivših policajaca, frustriranih pjevačica i šalabajzera svake vrste postoje individue koje će u neskrivenoj želji da budu neko i nešto pohrliti na vlast kao što samoubilački kidišu muhe na zatrovanu balegu.'' I nakon toga osipa paljbu po dva naša lidera, vjerska i nacionalna velikodostojnika Dr. Mustafu Cerića, jer se kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine i muftiju Muamera Zukorlića, jer se prije izvjesnog vremena kandidirao za predsjednika Srbije.
Kaže beskrupulozni Kupusović, iznoseći svoj stav u množini: ,,Onog časa kada je muftijina pamet zaključila da je Bogu ugodno i njegovom narodu korisno kandidirati se za predsjednika Srbije počelo se među razumnim ljudima postavljati pitanje o smislu i nakaradnosti takve odluke. I taman da zaboravimo i s olakšanjem otkačimo tu bizarnu cirkusijadu na ropotarnicu historije, kad se pojavi grandiozna najava bivšeg reisa, efendije i nesuđenog evropskog muftije Mustafe Cerića da mu je malo biti prva glava preko noći stvorenog svjetskog svebošnjačkog kongresa, nego bi on želio postati predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine.''
Pitamo se u čudu, zašto je reditelj koji sebe smatra intelektualcem toliko ogorčen na jedno obično korištenje građanske slobode prava za kandidiranje na bilo kakvim izborima? Pa ako Kupusović ovako reagira na nečije kandidiranje, kako bi tek preživio pobjedu tih kandidata i da li bi je ikako preživio?

Kavazović zasigurno voli, cijeni i poštuje Cerića
Njega biva zabrinjava i, kako kaže, ''otvoreno snebivanje i začuđenost aktuelnog reisa Kavazovića''. Ovo lažno Kupusovićevo dušebrižništvo u najmanju ruku je uvrjedljivo za našeg dragog i uvaženog aktuelnog reisa. Ispada, po reditelju (koji vidno priželjkuje raskol među braćom u vjeri), da je naš uvaženi reis toliko smušen, zbunjen, začuđen i da se, eto, ''otvoreno snebiva'' radi kandidature svog brata u vjeri, prethodnika i cijenjenog kolege. Pa da je tako smušen kako ga Kupusović opisa, narod ga valjda ne bi izabrao za reisa. Kupusoviću treba da bude jasno (na njegovu žalost, a našu sreću) da naš uvaženi reisu-l-ulema Kavazović zasigurno mnogo više cijeni jednog dr. Cerića nego više takvih Kupusovića, ko što je reditelj i da mu je ta iskazana zluradost neosnovana.
Veli dalje u tekstu: ,,Milorad Dodik nije mogao da dođe sebi od sreće, jer je poželio nekoga od “jake i odlučne riječi”. ...Pa šta ako je naš protivnik poželio protivnika jake i odlučne riječi? Svako ko pameti ima poštuje jake i odlučne.
Kad je riječ o Dodiku, piše Elis Bektaš u prilogu ,,Ublehe nesretnog Sulejmana Kupusovića'': ,,Kupusović, naime, ustajući na bunu protiv Dodika čini upravo ono što od njega očekuje ideološki okvir koji je porodio tog Dodika i njegove političke prethodnike – svodi okvire bošnjaštva na trpljenje genocida i na poziciju žrtve koju je bilo nemoguće izbjeći.''
Mnogi građani su, usput rečeno, nedavno bili ogorčeni na reditelja kada je jednom prilikom na lokalnoj radio stanici o gej populaciji kazao: ,,Nemam ništa protiv njih sve dok mene lično ne diraju!'' A da je htio mogao se, kao zajedljivi kritičar, opravdano oglasiti kad su nedavno javno otkrivene Kačavendine homoseksualne nastranosti. Nego ga u ovom kontekstu spominje, nazivajući ga i dalje vladikom: ,,Da se cijeli proces recikliranja reis efendije (Cerića) u odgovornog političara ne završi kao i ona nesretna avetinjska betonska skalamerija na Kovačima, koja je bivšem reisu trebala dati vrhunske prerogative glamurozne vlasti u veličanstvenoj palači, na kojoj su mu trebali pozavidjeti i vladika Kačavenda i kardinal Puljić i rabin Finci, a pogotovo istanbulski reis efendija koji je u Ataturkovoj Turskoj samo obični državni činovnik.''
Zgradu Rijaseta Islamske zajednice na Kovačima reditelj, kako vidimo, besramno naziva skalamerijom, a otkud mu pravo na to i šta je lično uložio u nju, od svog ''jadnog'' honorara, od trideset hiljada maraka za tri mjeseca? BH dani i drugi mediji su prije izvjesnog vremena objavljivali naslov: ,,Kupusović: 'Za tri mjeseca krvavog rada moj honorar iznosi 30.000 KM'''

Mi imamo 'vizu' za ljepšu budućnost
Ako se reditelj bio poželio novih naslova o sebi, zašto kao stručnjak u svom poslu nije režirao neki novi film ili seriju, nego je htio da dio svoje 'slave' dobije preko kritiziranja Cerićeve kandidature? (Mada su danas mahom bili komentari da nije on željan slave koliko potrebe dodvoravanja drugima.)
Reditelj dakle, po svemu sudeći, ni u filmu nije mogao zamisliti da će se jedna ovakva kandidatura, poput Cerićeve, nama dogoditi, iako začuđuje činjenica da je on toliko dugo čekao da reagira (kao da se Cerić tek danas kandidirao). S tim u vezi, poručuju mu danas brojni ponosni i dostojanstveni Bošnjaci: ,,Kupusoviću, znaj da našu 'vizu za ljepšu budućnost' nećemo tražiti od drugih, niti trećih! I znaj da mi nismo naivni ,,budalina Tale'' iz tvojih serija!
Naša 'viza za budućnost' je naša čast, ponos, snaga i jedinstvo, kao i neprikosnoveno dostojanstvo koje nam niko ne može oduzeti, koliko god ti to ne mogao shvatiti ili u svojoj samomržnji ne mogao podnijeti... Nego, gledaj, Kupusoviću, i uči od nas! Možda ti dođe plemenitija i ljepša inspiracija za neki od tvojih budućih filmova o Bošnjacima.