Njegove izjave, uključujući i ovu zadnju, da je u Sarajevu i Federaciji prisutno anti-srpsko raspoloženje, zaista su dno akademskog dna

Da zna da Allah dž. š. daje vlast kome On hoće, da On uzvisuje i da On unizuje, akademik dr. Muhamed Filipović sigurno ne bi govorio ono što govori. Ako je je njegovo zdravstveno stanje narušeno do te mjere da nije svjestan onoga što radi krivim njegovu porodicu koja to zna, a ne sprječava ga da se pojavljuje u javnosti iznoseći uporno svoje nebuloze.

Gospodin Filipović je svojim primjerom kroz vrijeme pokazao i dokazao kako se ponaša danas ogromna većina intelektualaca u svijetu, a posebno u bošnjačkom korpusu. Zarad novca, nažalost, isti je promijenio maltene sve političke stranke u kojima su Bošnjaci činili većinu. Prvo je bio desna ruka rahmetli Adilu Zulfikarpašiću i uništio svojom pogrešnom političkom procjenom stranku „MBO“. Zarad ambasadorske funkcije pridružio se tokom agresije stranci „SDA“, a odmah po osnutku Harisu Silajdžiću i njegovoj „Stranci za BiH“. Normalno i tu je podobro hajrovao, a kada je i ovaj stranački brod potonuo, on se suhih cipela prodao Fahrudinu Radončiću i njegovom „SBB-u“ gdje još uvijek profitira iznajmljivanjem svoga imena i nazovi pameti. Prodajući historijsko znanje, ugled i dostojanstvo nikada nije prestao blatiti lik i djelo rahmetlije, prvog Predsjednika države Republike Bosne i Hercegovine. Naravno, za sve loše što se desilo, što se dešava i što će se desiti u ovoj državi, on uporno tvrdi, kriv je Alija. Njegova sujeta nikada nije mogla prihvatiti činjenicu da se on, Muhamed Filipović, nije našao, a niti će se ikada naći na mjestu bošnjačkog lidera. Svakim danom ta, za njega bolna, istina postajala mu je veći psihološki teret. Nije mu ništa pomoglo ni imenovanje za predsjednika Senata BANU, nažalost. Sudeći po njegovim intervjuima u posljednje vrijeme, kako priča čaršija, Dodik je podobro kanuo akademiku u džep pa je ovaj počeo sa žestokom odbranom krvave tvorevine i negiranjem njenog genocidnog porijekla. Njegove izjave, uključujući i ovu zadnju, da je u Sarajevu i Federaciji prisutno anti-srpsko raspoloženje, zaista su dno akademskog dna. Govoreći ovako on se zvanično pokusturičio, odnosno stao rame uz rame opsihranom Nemanji Kusturici, kojeg su uzjahali i na njemu protiv Bosne i Bošnjaka jezde akademici SANU, senilni popovi SPC-a i velikosrpska bratija.

Veliki čovjek i književnik, Nedžad Ibrišimović, r.a., je zbog spodoba kakva su ova dvojica i rekao: “Da Bog da više nikada nijedan bosanski musliman ništa golemo u životu ne postig'o ako će svoj narod i svoju vjeru bagatelisati! („Ruhani i šejtani inspiracija“ decembar 1993. godine).
Amin!