Glavu gore, idemo dalje. Fudbalska reprezentacija BiH, naši rukometaši, odbojkaši… na najbolji način predstavljaju, prezentiraju, čuvaju i brane ime i ponos Bosne, simboliziraju snagu otpora da se odoli svim izazovima i iskušenjima koje zadnjih desetljeća doživljavaju BiH i njeni narodi.

Zijad BEĆIREVIĆ: Ljubav za BiH i ponos svojim bh porijeklom su duboko usađeni u gene naših mladih generacija koje se rađaju i odrastaju širom svijeta i ne mogu im umanjiti vrijednost niti ih eliminisati nikakva razočarenja, nikakvi neuspjesi i porazi. Sumnje, nevjerice i opstrukcije su sve manje djelotvorne. To je potvrdio i pokazao četvrti dan svjetskog nogometnog prvenstva na kojem je pod nebom Marakane sa 74000 gledalaca i milionskim TV auditorijem BiH zablistala punim sjajem. Poraz protiv Argentine nas nije porazio, već nas više ujedinio, ulio nam dodatnu dozu povjerenja u nas same i dao više snage za pobjede koje dolaze. Zato mnogi komentarišući utakmicu s Argentinom poraz nazivaju „slatki poraz“.

Poraz od Argentine četvrtog dana Svjetskog prvenstva u nogometu u Brazilu BiH i njeni Zmajevi doživjeli su kao novu nadu koja hrabri i daje potsticaje da se složno i ujedinjeno ide naprijed do potpune pobjede. Njihov motiv i snagu njihovih emocija na duboko emotivan način (čak uz poneku suzu) doživjeli smo i osjetili u sebi svi mi u zemlji i širom svijeta, koji u srcu osjećamo gene BiH. Emotivno smo to doživjeli na ponos naših Zmajeva, na svoju domovinu i sebe same.

Dok se intonirala himna BiH, a naši Zmajevi stajali zagrljeni, plakao sam kao malo dijete, a duboko vjerujem i mnogi od vas koji srcem volite i osjećate svojom ovu razrovanu i napaćenu zemlju. Stajao sam i plakao, i nije me bilo sramota suza. Bile su to suze radosnice. I kako reče jedan od rodoljuba „ srce mi je bilo kao kuća, ma kakvi kao kuća, kao stotinu kuća”.

Jučer smo živjeli za BiH, disali njenim plućima, slušali jake otkucaje srca i odbrojavali minute nade u pobjedu, koju tako dugo i željno očekujemo.Nažalost, doživjeli smo još jedan poraz koji nas nije dotukao već nam vraća vjeru u pobjedu, kuju su već istog dana na najbolji način najavili bh rukometni divovi pobjedom nad Islandom, koja nas vodi na još jedno svjetsko prvenstvo u rukometu, koje će se održati idiće godine u Kataru.

BiH se kroz vatru i vodu izdigla iz golgote. Nikad u svojoj historiji BiH nije imala toliko zastava. Nosili su ih i kitili se s njima mladi Bosansci i Hercegovci. Pobjednčka euforija je zahvatila BiH i njenu dijasporu. Proširila se širom svijeta da potvrdi našu postojanost, opstojnost i odlučnost da budemo i ostanemo svoji na svome. Svuda se vide i susreću radosna lica i zastave, kape, šalovi i majice sa domovinskim simbolima i likovima naših sportskih ljubimaca. Likovi Džeke, Spahića, Pjanića... zamjenili su omrznute likove naših ljigavih kompromitiranih političkih lidera, koji nam se svakodnevno poturaju u svim medijima i truju nam život. Pjeva se i igra, raduje i priželjkuje već odavno izgubljena sreća, a u paklenoj sportskoj atmosferi zanavlja se naša međusobna ljubav i obnavlja se ljubav prema domovini. Nikad domovinski patriotizam nije imao u sebi toliko pozitivnih naboja, kao ovih dana u svim dijelovima BiH, na ulicama brazilskih gradova, širom svijeta. Svi u svijetu su mogli vidjeti da mala Bosna ima veliko dobro sportsko srce, koje je spremno da se bori i uzdigne na pijadestal koji zaslužuje.

Ljubav za BiH i ponos svojim bh porijeklom su duboko usađeni u gene naših mladih generacija koje se rađaju i odrastaju širom svijeta i ne mogu im umanjiti vrijednost niti ih eliminisati nikakva razočarenja, nikakvi neuspjesi i porazi. Sumnje, nevjerice i opstrukcije su sve manje djelotvorne. To je potvrdio i pokazao četvrti dan svjetskog nogometnog prvenstva na kojem je pod nebom Marakane sa 74000 gledalaca i milionskim TV auditorijem BiH zablistala punim sjajem. Poraz protiv Argentine nas nije porazio, već nas više ujedinio, ulio nam dodatnu dozu povjerenja u nas same i dao više snage za pobjede koje dolaze. Zato mnogi komentarišući utakmicu s Argentinom poraz nazivaju „slatki poraz“.

I ovako se navijalo za naše Zmajeve

Istorija se pisala u Brazilu. Zastava BiH se viorila na Marakani. Naši sportisti su se borili srcem i na Marakani zauvjek ostavili upisano ime Bosne i Hercegovine, koja je ravnopravno stala rame uz rame sa svjetskim sportskim divovima, kakvi su Brazil, Argenitina, Njemačka...

Sa odlaskom naših Zmajeva na svjetsko prvenstvo u Brazil politika je makar nakratko ustuknula i prepustila mjesto sportu. Tako je najvažnija sporedna stvar na svijetu ponovno (makar na određeno vrijeme) postala dominantna nad politikom, s kojom smo već duže vrijeme opijeni i drogirani. Naši zmajevi su nas zbili u redove, približili jedne drugima, dali nam do znanja da politika nije i ne mora biti naša devna hrana, da se bez nje može sretan ujutro ustati i još sretniji otići naveče na počinak. Naravno takvo približavanje ne odgovara secesionistima i neprijateljima BiH. Uplašili su se da će njihovo jednoumlje oslabiti, da će izgubiti svoj uticaj na mase, što se jasno moglo vidjeti tokom posljednjih poplava, a potvrdilo i za vrijeme odigravanja utakmice s Argentinom, kada su bosnomrzci umjesto za domovinu u kojoj dnevno kruh jedu navijali za zemlju o kojoj tako malo znaju i u kojoj nikad nisu bili.

Narednih dana očekuju nas odlučni, ali s pravom vjerujemo lakši okršaji s Nigerijom i Iranom.To se moglo zaključiti iz susreta Nigerije i Irana, koji je na našu sreću završen nerješeno. Ma koliko protivnici izgledali lakši od Argentine, moramo se maksimalno mobilisati i izvući dragocjeno iskustvo iz poraza s Argentinom. Naš stručni štab zna šta hoće i šta može. S pravom vjerujemo da je poraz bio rezultat prevelike želje za pobjedom i potvrđivanjem nesumljivih vlastitih vrijednosti. Ipak, početak poraza mogao se nazreti već pri izlasku naših sportista na teren, po više pokunjenih glava i prilikom intoniranja himne, kada se na licima nekih naših igrača jasno mogao prepoznati strah i zabrinutost, kao u Džeke. Što se tiče strategije, postije mišljenja da je trenerski tim mogao ranije uočiti da se sa jednim špic igračom protiv pet odbrambenih igrača Argentine ne može učiniti dovoljno u napadu i da odbrana u takvoj postavci teško može odoljeti napadima napadačkog četvorca predvođenog Messijem. To se potvrdilo i pokazalo tačnim ulaskom Ibričića. Pa i pored tih taktičkih problema naš napad je imao brojne šanse i u dužem toku utakmice zadavao brigu forsiranom protivniku. To nam daje pravo da vjerujemo da su uspjesi pred nama, samo treba u njih vjerovati, a podrška bh javnosti na sportskim terenima Brazila, u BiH i širom svijeta neće izostati. Reprezentaciju BiH želimo vidjeti u polufinalu.

Ljubav i ponos BiH ne mogu slomiti porazi. Glavu gore, idemo dalje. Sportski uspjesi naših sportista, fudbalera, rukometaša, odbojkaša... dižu nas na noge da složno i zajedno ponovno zapjevamo Himnu slobode, vjere i napretka, za sreću i dobrobit svih naših naroda, za sreću i dobrobit naše voljene jedine domovine Bosne i Hercegovine.