Bismillahir-Rahmanir-Rahim

“I Mi ćemo vas na iskušenje stavljati, dijelom strahom, dijelom glađu, i umanjivanjem imetka i gubitkom života i plodova! A strpljive obraduj.” (El-Bekare, 155)

Hatib Abdullah HODŽIĆ: Oko 10.000 km kvadratnih je pretvoreno u doboka jezera, uništeno preko 100.000 objekata, neki ljudi su se utopili, uginulo je 263.000 domaćih životinja, voda doprla do drugog sprata, uništeni usjevi, mašine, poslovi, život paralizovan, hiljade ostale bez posla i krova nad glavom i za par sati uništeno je sve što su imali u životu. Nakon ove neočekivane pustoši i jada, mnogi su pomoslili da gore od ovoga ne može biti. Jedan stanovnik Maglaja, pak, reče da može biti i gore, ali ne daj Bože da se dogodi to gore.

U mjesecu maju, 2014. godine, veliki broj građana Bosne i Hercegovine pogodiše strašne poplave i hiljade klizišta kakva se viđaju jedanput u petsto ili hiljadu godina. Oko 10.000 km kvadratnih je pretvoreno u doboka jezera, uništeno preko 100.000 objekata, neki ljudi su se utopili, uginulo je 263.000 domaćih životinja, voda doprla do drugog sprata, uništeni usjevi, mašine, poslovi, život paralizovan, hiljade ostale bez posla i krova nad glavom i za par sati uništeno je sve što su imali u životu. Nakon ove neočekivane pustoši i jada, mnogi su pomoslili da gore od ovoga ne može biti. Jedan stanovnik Maglaja, pak, reče da može biti i gore, ali ne daj Bože da se dogodi to gore.

Kada su nekoga osudili na smrt strijeljanjem, on se zahvaljivao Bogu, rekavši da ima i gore od toga. Kako kazuju oni koji su preživjeli torture u logorima, strijeljanje je milost u poređenju sa beskrajnim mučenjem, nakon kojeg te opet ubiju. Allahu ekber! Jedna majka reče: “Djeco moja, nakon ovih kušnji i nedaća, ne daj Bože zemljotresa, koji bi sve porušio i gdje bi bili deseci hiljada poginulih!” Sve se može nadoknaditi osim života. Danas ćemo navesti tri najteže kušnje u životu i veličanstven primjer kako se nositi sa njima.

Jedan od Allahovih poslanika je bio i Ejub, a.s., koji je bio potomak Ibrahima, a.s. (El-En’am, 83-84) Uzvišeni Allah hvali poslanika Ejuba u Kur’ani-Kerimu: “Našli smo ga doista strpljiva, divnog li roba! On je bio predan!” (Sad, 44) Ejub, a.s., se mnogo kajao, sjećao se Uzvišenog Allaha sa zahvalnošću, strpljenjem i postojanošću. To je bio razlog i tajna što ga je Allah, dželle šanuhu, hvalio i spasio.

Jedna grupa meleka je razgovarala o tome kako ponizni Allahovi robovi stječu Njegovo zadovoljstvo, dok arogantni i oholi na sebe navlače gnjev i nezadovoljstvo. Jedan od meleka je rekao: “Danas je na Zemlji najbolje stvorenje Ejub, a.s., čovjek sjajnog morala, koji pokazuje veličanstveno strpljenje i uvijek se sjeća svog Plemenitog Gospodara. On je savršen uzor za one koji vjeruju u Allaha. Zauzvrat, njegov Gospodar mu je podario dug život i veliko bogatstvo, a on nije nikada bio ohol i sebičan. U njegovom bogatstvu je imala udjela njegova porodica, posluga, siromasi i njevoljnici. Hranio je i oblačio siromahe, otkupljivao i oslobađao robove. One kojima je činio dobročinstvo činio je da se osjećaju kao da mu čine uslugu. Kako je on dobar i plemenit čovjek!”

Iblis, čuvši sve ovo, postade uznemiren. Brzo isplanira da iskuša Ejubovo vjerovanje i navede ga na grijeh. Pokušao je odvratiti Ejuba od namaza govoreći mu o dunjalučkim nasladama koje propušta, ali je Ejub bio pravi vjernik i nije dozvolio da njime ovladaju zle misli. To je još više uznemirilo Iblisa, pa je povećao svoju mržnju prema Ejubu, a.s.

Iblis se požalio Allahu u vezi Ejuba. Rekao je da iako je on konstantno klanjao i veličao Allaha, nije to činio iskreno, već zato da mu Allah ne bi oduzeo bogatstvo. Sve je to bila gluma i radi pohlepe. Rekao je Allahu: “Budeš li ga lišio imetka, vidjet ćeš da Te više neće veličati i da će prestati klanjati.” Allah je rekao Iblisu da je Ejub jedan od Njegovih najiskrenijih podanika, da njegova vjera izvire iz dubine srca i nema nikakve veze sa Mojim blagodatima i materijalnim stvarima. No, da bi mu dokazao Ejubovo iskreno vjerovanje i strpljenje, dozvolio je Iblisu i njegovoj skupini da čine što žele sa Ejubovim bogatstvom, a koje se sastojalo od 7.000 ovaca, 3.000 deva, 500 jarmova goveda, 500 magarica itd. Iblis je bio vrlo radostan i dao se sa svojom skupinom šejtana na posao. Stade se stoka razbolijevati i crkavati. Kad je sve pocrkalo, i kada je ostao bez ičega, Iblis je počeo radosno trljati ruke, pojavio se pred Ejubom u liku mudrog starca i rekao: “Svo tvoje imanje je propalo zato što si mnogo dijelio i uzalud gubio vrijeme klanjajući namaze. Da je Allah mogao spriječiti štetu, On bi zaštitio tvoje imanje.”



U duhu svoga iskrenog vjerovanja, Ejub, a.s., je odgovorio: “Hvala Allahu, dželle šanuhu. Ono što je Allah oduzeo od mene, pripada Njemu. Imetak mi je bio povjeren samo na određeno vrijeme. On daje onome kome On hoće, a oduzima od koga hoće.” Allahu ekber! Rekavši to, Ejub učini sedždu Allahu, dž.š.

Vidjevši to, Iblis postade frustriran i ponovo se obrati Allahu, dž.š.: “Ejuba sam lišio svega što je posjedovao, a on Ti je još zahvalan. No, on u sebi taji razočarenje i gaji nadu da će njegova djeca biti uspješna. Prava kušnja za roditelja su njegova djeca. Bude li se suočio sa njihovom smrću, vidjet ćeš da će Te Ejub poreći.”

Da bi dokazao da je Ejubova vjera nepokolebljiva i strpljenje nepromjenjivo, Allah je dozvolio Iblisu da se i tu upetlja. Sa svojim pomagačima je protresao temelje kuće u kojoj je živjelo Ejubovih sedam sinova i sedam kćeri. Kuća se srušila i sva djeca su poginula. Allahu ekber!

U liku čovjeka, Iblis je otišao Ejubu, a.s., da izrazi saučešće i iskaže simpatije. Utješnim tonom je rekao: “Okolnosti pod kojim su tvoja djeca pomrla su tužne. Doista, tvoj Gospodar te ne nagrađuje dostojno za sve tvoje namaze!” Rekavši ovo, Iblis je sa nestrpljenjem očekivao i nadao se da je sada Ejub spreman da porekne Allaha. No, Ejub je i ovaj put razočarao Iblisa, rekavši: “Allah ponekad daje a ponekad uzima. Katkada je zadovoljan a katkada nezadovoljan našim djelima. Svejedno bilo nešto korisno ili štetno za mene, moje vjerovanje će biti nepokolebljivo i ja ću uvijek biti zahvalan svome Stvoritelju.” Ma ša Allah. Allahu ekber! To reče i učini sedždu Gospodaru svome.

To maksimalno ozlojedi Iblisa, koji se ponovo obrati Allahu, dž.š.: “Gospodaru moj, Ejubovo bogatstvo je propalo, djeca su mu pomrla, ali je on još tjelesno zdrav. Sve dok je dobrog zdravlja, on će nastaviti da Te obožava, s nadom da će se ponovo obogatiti i više djece imati. Allah, Allah! Omogući mi da mu tijelo oslabim, pa ćeš onda vidjeti da će prestati klanjati i da će Ti nepokoran postati.”

Htijući da Iblis nauči lekciju da je Ejub odan sluga svome Gospodaru, Allah usliša i treći Iblisov zahtjev. Iblis se ponovo lati zlog posla. Dođe u dom Ejubov i zateče ga da klanja namaz. Predavajući selam, Iblis upuhnu u Ejuba svoj otrovni dah i on se pretvori sav u rane, od tjemena do stopala. Rane počeše smrdjeti, pa se ljudi, jedan po jedan, odvrnuše od njega i ostaviše ga potpuno samoga. Postao je prava kost i koža. No, njegova vjera je ostala ista, a nepodnošljive bolove je strpljivo i bez prigovora podnosio. Allahu ekber! Čak i najbliža rodbina i prijatelji su ga napustili! A svima je toliko valjao. Samo je njegova voljena i odana supruga Rahma ostala sa njim.

Izolovanog i zaboravljenog od svakoga, jedino ga je ona godinama njegovala u kolibi napravljenoj od pruća i udaljenoj od naselja. Bolest je zahvatila sve organe. Tijelo se raspadalo. No, Ejub je čvrsto vjerovao i molitvu obavljao. Molio je Uzvišenog Allaha da mu poštedi srce i jezik, jer je srce izvor vjere a jezik organ za veličanje Gospodara svih svjetova. Molio je: “Gospodaru moj, sačuvaj mi jezik da Ti mogu zahvaljivati i veličati Te.” Allahu ekber! Subhanallah!

Iblis je postao očajan. Tražio je savjet od svojih pomagača, ali oni mu nisu mogli pomoći. Govorili su mu: “Kako si mogao zavesti oca čovječanstva, Adema, a.s., i izvesti ga iz Dženneta, dok ti tvoja promućurnost ne uspijeva sa Ejubom?”

Iblis izađe pred Ejubovu suprugu u ljudskom liku i upita je: “Gdje ti je muž?” Ona pokaza na sklupčano i skoro beživotno iznureno tijelo na krevetu i reče: “Eno ga, lebdi između života i smrti.” Iblis ju je podsjetio na dane kada je Ejub bio dobrog zdravlja, bogat i kada je imao puno djece. Bolno sjećanje na godine kušnji i poteškoća ju je nadvladalo pa je briznula u plač. Obratila se Ejubu ovim riječima: “Dokad ćeš podnositi ovo mučenje od Gospodara našega? Zar ćemo zauvijek ostati bez imetka, djece i prijatelja? Zašto ne moliš Allaha da otkloni od tebe ovu patnju? Ejub je uzdahnuo i nježnim glasom odgovorio: “Mora da ti je Iblis došapnuo i učinio te nezadovoljnom. Reci mi, koliko dugo sam bio zdrav i uživao u imetku? “Osamdeset godina”, odgovori ona. Zatim Ejub upita: “A koliko smo u iskušenju?” Žena reče: “Sedam godina.” Ejub reče: “Stid me da od Allaha tražim da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima koliko sam bio u blagostanju. Izgleda da je tvoj iman oslabio i da nisi zadovoljna Allahovim određenjem. Ako ozdravim, udarit ću te stotinu puta štapom. Od danas neću ni jesti, ni piti iz tvoje ruke, niti ću od tebe tražiti da mi pomogneš! Idi od mene i neka moj Gospodar uradi sa mnom što želi.”

Teška srca i sa suzama u očima, Ejubova žena ode, a on ostade sam, strpljivo podnoseći kušnje, koje mogu podnijeti samo Allahovi poslanici i dobri ljudi. U bespomoćnoj situaciji, Ejub zavapi Allahu, tražeći milost a ne jadajući se: “Doista me nevolja zadesi, a od svih samilosnih Ti si Najsamilosniji!” – Mi smo se odazvali, i nevolju mu što pri njemu bi otklonili, i porodicu mu vratili, i još jednu kao tu, Milošću Našom, dali, da bude pouka onima koji robuju Nama!” (El-Enbija’, 83-84) O Ejubovoj dovi, vodi kao lijeku, pouci za one koji pameti imaju, snopu slamčica kojima je udario ženu da ispuni obećanje, pročitajte u Suri Sad od 41. do 44 ajeta.

I tako, Uzvišeni Allah ponovo podari zdravlje Ejubu, a.s., još veći imetak i veću porodicu. Njegova vjerna supruga se vratila i začudila kada ga je ugledala ponovo zdravog. Tako Allah, dželle šanuhu, nikada ne zaboravlja Svoje odane sluge. “A ko se boji Allaha, On će mu naći neki izlaz.” Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, oplemeni naše duše, povećaj među nama ljubav, pomozi one koji su u nevolji, nadoknadi im ono što su izgubili, olakšaj im tegobe, omogući nam da pouku izvučemo, da se popravimo, učini našu Bosnu i Hercegovinu dragim i toplim domom za sve njezine građane, neka među ljudima vlada harmonija i poštivanje među vjerama i nacijama, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

BiH nakon poplava (Ilustracija: Šukrija Meholjić)