Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
OPSADA SARAJEVA U VREMENU AGRESIJE SRJ - SRBIJE I CRNE GORE 1992. - 1995.
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Pisana rijec

NADOŠLA ZEMLJA
Autor: Šefka Begović-Ličina
Objavljeno: 05. June 2014. 01:06:32
Šefka Begović Ličina: Tu, na rodnom ognjištu, na nemilost gavranima tame, ostadoše mi djevojački snovi, tajne i nevino srce, da ga strvinari žedni krvi, nemilosrdno čeputaju i sramotnim glibom okaljaju.
Kad te noći, preko mosta preskočih Vrbas, ispod mene rjeka zašumi: “Put putuje Latifaga… Jes mi žao… teferiča…na Vrbasu akšamluka…“ - zadnje stihove progutaše nemirni talasi u koje kapnuše i utopiše se moje čemerne suze…
Dok napolju pljusak kiše trga posljednje behare jabuka, čije mi grane srdito udarahu u okna pendžera, podsjetiše me na mrklu noć u kojoj sam prije dvadesetak godina, sa majkom i sestrom, prteći zavježljaj na nemoćna pleća, krenula u susret bolu, neizvjesnosti, tuđini i tami…

Čini mi se da pod nogama osjetih onu toplinu naše zemlje, onako rastresitu sa tek uzoranih njiva, što nas odnjiviše u rahatluku, radosti i ljepoti.

Sjetih se kako sam se tada suznih očiju, provlačila ispod probeharalih voćki, čiji mi se cvjetovi zakačiše u kosu da ih ponesem sa sobom ko zna gdje, kako sam gazila orošenu travu, koja mi je sa nogu spirala rodnu zemlju, ostavljajući trag bošnjačkoj historiji da upiše, da upamti našu pečalbu i naš bol…

Tu, na rodnom ognjištu, na nemilost gavranima tame, ostadoše mi djevojački snovi, tajne i nevino srce, da ga strvinari žedni krvi, nemilosrdno čeputaju i sramotnim glibom okaljaju.
Kad te noći, preko mosta preskočih Vrbas, ispod mene rjeka zašumi: “Put putuje Latifaga… Jes mi žao… teferiča…na Vrbasu akšamluka…“ - zadnje stihove progutaše nemirni talasi u koje kapnuše i utopiše se moje čemerne suze…

Večeras, dok strepim od najezde vode, koja valjajući balvane i krovove razidanih kuća, donijetih ko zna odakle, guta ljudski znoj, nemilosrdno ga meljući, u ušima mi zašušti ista pjesma:
“Oj, jarane Sulejmane, jel’ ti žao…?”

Od nakupljenog zla, posle toliko godina, rijeke su u srdžbi eksplodirale, pomahnitale, bezdušno noseći ko zna čiju i kako stečenu imovinu, ne prebirajući, ne odvajajući ničije, odlučne da sve ljude redom kazne do bola …

I ja večeras, pred najzdom vode počeh od straha drhtat, kao one noći kada smo osluškivali daleke rafale i kad smo pred dušmanskim mitraljezom bježali u noć…

Shvatajući da je ovdje kraj mom bjegu, da vise nemam kud bježat, šćućurena uz pendžer, dočekah svitanje.

Osvit zore mi strgnu koprenu straha i zebnju da će mi rijeka otet, uništit i ovaj drugi tek savijeni dom.

Vidjeh napolju, suncem obasjanu bašču, po kojoj beše razastrata zemlja, ravna poput lakiranog poda, čiji me mirisi podsjetiše na rodnu kuću, na prostrane livade koje su me, sa ranim janjadima, učile prvim koracima, na one breze, iz čijih sam grana slušala jutarnji cvrkut ptica, na mirisne kupine, što su mi poput kičice rumenile obraze, na šapat zrelog žita i daleku pjesmu grlatih kosača.

Primjetih rijeku, kako, skrivajući se u travi, poput neke crne guje, k’o krivac otiče iza baštenske ograde kao ja uplakana, ostavljajući iza sebe nečujni mi šapat:
“Eto, donijela sam ti ovdje onu otetu zemlju sa tvojih njiva. Bila je tvoja i ja sam je tebi vratila”
Zagazih bosom nogom ka avliji i cvijeću, čije latice bjehu prekrile vene mokrom zemljom, koja se k’o kristal caklila na jutarnjem suncu. Kad u ruku zahvatih jedan pregršt, latice cvijeća se počeše otvarat, a zemlja mi, uz miris toplog doma, šapnu:

“Donije me rjeka tebi, da ovdje tebi rađam. Tamo sam pod tuđom čizmom, do sad, bila jalova…”




Ostali prilozi:
» ZVJEZDANA STAZA UČENICE GENERACIJE HANE TURAK
Said Šteta | 26. April 2017 17:24
» SNOVI I OSTVARENJA
Eset Muračević | 24. April 2017 17:49
» “MORA“ S DLANA ABDULAHA SIDRANA
Zijad Bećirević | 17. April 2017 13:32
» BEZVREMENSKA LJEPOTA
Josipa Tabar | 15. March 2017 19:23
» PJEV O BOLU ZUBA
Nail Kalač | 10. February 2017 01:16
» BATONOVO KNJIŽEVNO VEČE SA PRIJATELJIMA
Said Šteta | 04. February 2017 15:19
» POEMA SREBRENICA U KONTEKSTU AVANGARDE XXI. STOLJEĆA
Žaklina Kutija, prof. | 02. January 2017 23:53
» AMIR ISMIĆ - NEUMORNI BOSANSKI GAZIJA
Said Šteta | 19. December 2016 21:52
» PRIČE U BIJELOM
Nikola Šimić Tonin | 11. December 2016 01:44
Ostali prilozi istog autora:
» PUT MILOSTI
26. February 2017 13:44
» KADA ZAPLAČE NEBO
08. February 2017 02:03
» KRVNICA
07. January 2017 18:26
» UTULJENO OGNJIŠTE
19. October 2016 17:16
» BAJRAMSKI NASIHAT
08. September 2016 19:23
» SVATOVI ZELENI
11. July 2016 02:31
» DANAS, PLAČEŠ LI, TUGO
08. July 2016 15:16
» REFIKIN PRKOS
03. March 2016 17:19
» POKIDANE OJICE
22. February 2016 21:41
» SOFRA
15. March 2015 13:26
» PISAK IZ KRVI
09. January 2015 01:13
» ŠTO ŠUTE LJUDI?
21. November 2014 14:21
» U BRISELU SRCE SREBRENICE
25. July 2014 18:09
» NE DAJ SE, SARAJEVO!
08. April 2014 13:43
» KAD ZAPLAČU LJUBIČICE
03. April 2014 02:33
» ODLETJELA PTIČICA
26. February 2014 01:28
» TO JE MOJA BOSNA
12. December 2013 16:28
» TOMAŠICE KUKAVICE
17. November 2013 19:36