Mersada Nuruddina Agović: Neke zdravstvene organizacije opet najavljuju katastrofu. Ovoga puta katastrofu zaraze. Vele, opasno je za građane kad temperatura dođe do 30 stepeni C. Helikopteri su iznad evakuisanih mjesta snimili mnoge napuštene zivotinje, pernate životinje po krovovima kuća, ali i mnoge uginule životinje. Preporučuju građanima pijenje samo flaširane vode ili prokuhane vode iz česme koja je ključala 30 minuta.

Ljudsko društvo tokom egzistencije pogađaju razna iskušenja manjih i većih razmjera i ako bi čovjek izgubio nadu u olakšanje nakon njih i nadu u bolju budućnost, pao bi na tim iskušenjima. ,,Ne gubite nadu u Allahovu Milost'' – je poruka kojom se Allah obraća vjernicima u Kur'anu a.š. ,,Ta, zaista, s mukom je i olakšanje. Zaista, s mukom je i olakšanje!'' (El-Inširah, 5-6.)

Ovih dana smo bili u situaciji vidjeti elementarnu nepogodu dosad neviđenih razmjera koja se desila u našoj zemlji i regionu. Gradovi i sela u dolinama su bila poplavljena, a u naseljima u brdovitijim predjelima su proradila klizišta. Kuće su u minutama i sekundama nestajale, rušile se prilikom klizanja, odnoseći sa sobom cjeloživotni trud mnogih porodica. Na žalost, bilo je i ljudskih žrtava.
Najteže je bilo porodicama koje su izgubile svoje voljene članove, zatim onima kojima se kuća u sekundi rušila pred očima, pa onima kojima je popljavljena, ali svakome se njegova muka činila najvećom.

Humanost građana na djelu
Prvo su se na televiziji pojavili snimci djelimično poplavljenih ulica iz nekoliko gradova, zatim polomljenog mosta u Zavidovićima kako kratko pluta i udara u drugi most lomeći ga. Narod je bio šokiran i zbunjen strašnim snimcima. Snimateljske ekipe širom zemlje su počele izlaziti na terene.
Građani su se brzo organizirali da međusobno jedni drugima pomognu. Primili su u svoje kuće komšije u nevolji. Lokalna uprava je skočila na noge, studenti volonteri krenuli u akciju, vozila iz dijaspore sa prehrambenim namirnicama, pitkom vodom i higijenskim sredstvima počela pristizati.
Vodena stihija je u nekim mjestima bila toliko jaka da je srušila nasipe koje su stanovnici grdnom mukom bili napravili. Neobuzdana poplava i nemirna klizišta se par dana nisu smirivala. U ovoj teškoj nevolji ljudi su se ujedinili. Svi građani Bosne i Hercegovine, regiona i dijaspore su je, na svoj način, osjetili.

Dova djece za pomoć stradalima od poplava Bošnjakine u namazu u sabirnom centru Život je nastavljen i poslije općeg potopa u vrijeme Nuha a.s.

Imali smo prilike vidjeti neke zvaničnike u posjetu nevoljnicima kojima je ona mnogo značila. Znači u tim trenucima svaka materijalna podrška, ali i topla riječ utjehe.

Elementarna nepogoda kao opomena, kazna ili iskušenje?
Po hadisu: ,,Ako te kakva nevolja zadesi ne reci: "da sam uradio ovako, bilo bi tako i tako", nego reci: "tako je Allah odredio". Jer, ono što On hoće, to i čini. Riječi 'da sam' i 'kad bih' otvaraju posao šejtanu.''
Većina građana vjeruje da je ova strašna nepogoda opomena od Boga, opomena da trebamo biti bolji ljudi, pozitivniji, karakterniji. Neki je tumače kao najavu Smaka svijeta, na osnovu hadisa: “Neće nastupiti Smak svijeta dok ljudima ne bude iz nebesa padala kiša pred kojom neće izdržati kuće u gradovima. Izdržat će je samo beduinski šatori! '' (Ahmed i Ibn Hibban – sahih)

Na televiziji su upozoravali da su se pojavile grupe pljačkaša koji obilaze napuštene kuće i prisvajaju tuđi imetak. Prijeti im se kaznom od šest mjeseci zatvora do nekoliko godina.
Neki priznaju da je elementarna nepogoda Božije djelo, s tim i njene posljedice, ali da ljudski faktor ima mnogo krivnje u saniranju tih posljedica i, prije svega, njihovoj preventivi. Stanovnici spominju nedavnu elementarnu zimski nepogodu kad su mnogi umirali zavejani snijegom. Spominju tadašnju nespremnost vlasti, lokalne uprave i civilne zaštite, nedostatak vozila, lopata i drugih sredstava.

I ovog puta su isti subjekti dijelom prozivani, mada im se priznaje blagi napredak od prošli put. Ipak, zaključak je da je naša zemlja daleko od dobrih, zakonskim rješenjima, organiziranih akcija i da su mnogo puta narod i volonteri samoinicijativno spasavali situacije.

Razmišljam dok ovo pišem... nisam vidjela svoje učenike srednjoškolce od kad su škole na našem kantonu, zbog elementarnih nepogoda, prestale sa izvođenjem nastave, a baš sam im na posljednjem času Islamske vjeronauke navodila hadis: ,,Ko želi da mu molitva bude primljena u nevolji, neka se u blagostanju moli Allahu.'' Djeca su mahom već znala za izreku: ,,Niti se u dobru ponesi, niti se u zlu zanesi (ne kloni duhom)!'' Nadam se da su savjete u ovim danima primijenila u praksu i da nisu duhom klonula.

Mnogo hadisa govori o čovjekovom odnosu prema iskušenjima. Na primjer: ,,Najbolje vjerovanje je znati da je Allah uz tebe, gdje god se ti nalazio.''
,,Najteža iskušenja su imali vjerovjesnici, a zatim njima slični dobri i pobožni ljudi.'' Čovjek dobija iskušenja prema snazi svoga vjerovanja.

Neke zdravstvene organizacije opet najavljuju katastrofu. Ovoga puta katastrofu zaraze. Vele, opasno je za građane kad temperatura dođe do 30 stepeni C. Helikopteri su iznad evakuisanih mjesta snimili mnoge napuštene zivotinje, pernate životinje po krovovima kuća, ali i mnoge uginule životinje. Preporučuju građanima pijenje samo flaširane vode ili prokuhane vode iz česme koja je ključala 30 minuta.

Sreća u nesreći
Portali iz regiona pišu o ponekoj sretnijoj temi. Pišu, na primjer, da se neki evakuirani momak zaljubio u volonterku koja mu je pomagala i da se među njima rodila iskrena ljubav. Objavljuju njihovu fotografiju i navode ovu priču kao jedno od dobara u zlu ili sreću u nesreći. Narod je, onako kaharli stanja, lajkuje.
Saff navodi primjer poštenog Bošnjaka, predsjednika udruženja ,,Prosvjetitelj'' Srebrenica koji je našao novčanik sa velikom sumom novca i pet bankovnih kartica i sve vratio vlasniku čiju je ličnu kartu sa podacima našao u novčaniku. Vele, odbio je i ponuđenu novčanu nagradu vlasnika.Tek će se u narednim danima čuti i pisati o razni primjerima poštenja, hrabrosti, požrtvovnosti i drugim ljudskim osobinama.
Jedan mladi volonter iz Vogošće tvrdi da je bio izgubio povjerenje u ljude. Pomažući nevoljnicima sa svojim timom, povjerenje je počelo da mu se vraća. Dogodilo mu se da je slažući pakete za izbjeglice primijetio iza sebe starca sa kesom. Nije znao da li taj čovjek dolazi ili odlazi i treba li mu šta, pa je otišao do njega da ga pita. Starac je u drhtavoj ruci držao kesu u kojoj je bilo litar mlijeka i po kilogram šećera i riže. Jedva čujnim i jedva razumljivim glasom, predajući kesu, je rekao: ,,Evo sinko! Toliko sam mogao izdvojiti!'', te sporim koracima otišao. Volonter ganut ovim gestom još više je učvrstio svoju spoznaju.
Na našem portalu bijaše objavljena i fotografija nekih žena smještenih u jednu od prostorija za prihvat izbjeglica. Te žene, ostale bez igdje ičega, bijahu prostrle neko platno i smjerno obavljahu molitvu (namaz). I u dobru i u zlu padahu na sedždu svome Gospodaru, zahvalne na svemu. Očito je da su svjesne Kur'anskog ajeta: „ Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.“ (Et-Talak, 3) I da znaju da je Allah ,,Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja...“ (En-Neml, 62)

Zaista, će poslije muke doći olakšanje. To nam je obećao Uzvišeni Allah. Pa čak i poslije Nuhovog planetarnog potopa, kako znamo, život je morao biti nastavljen. (Saff 363)