Šta će 13. maj donijeti BiH a šta R Srbiji, može se već sada pretpostaviti. Bosni i Hercegovini pregršt obećanja a Srbiji verifikaciju i akcije. Aleksandar Vučić, premijer R Srbije, nije došao u BiH da joj se izvini za ono što su joj uradili, da joj pomogne da nadvlada pomor koji su joj devedesetih ostavili i pokloni se žrtvama genocida, već je došao u BiH da navodnom ekonomijom sanira lošu politiku, u njoj pokopa svoju šešeljevsku prošlost i modelira je kao dobročinstvo. Vučić želi biti prijatelj, ali pod uslovom da se prošlost ne spominje. Kao takav dobar je za Srbiju, genocidnoj Republici srpskoj koristan, EU prihvatljiv i upotrebljiv, a državi BiH, ako je suditi po Bevandi, pravi partner za unapređenje turizma.

Zijad BEĆIREVIĆ:

BiH mora i želi obnavljati i graditi odnose sa svojim susjedima, čak i sa onima koji joj i danas rade o glavi, ali ne blagonaklono i bez rezerve sa onima koji su naciststičkom odmazdom “100: 1“ gradili svoju političku karijeru, ma koliko nam se udvornički prodavali kao dobronamjerni i miroljubivi. Zar nije apsurd i ironija, da četnici Ravnogorskog odreda i dalje slave obljetnice i marširaju Bosnom, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić proročanski zlobno nagovještava nestanak BiH, dok malte ne u istom danu na pola teritorija BiH (kojim već 20 godina uz odobravanje Evrope neprikosnoveno vladaju počinioci genocida nad Bošnjacima), dva najveća neprijatelja BiH Milorad Dodik i Nebojša Radmanović uz zvuke himne genocidne Rs i pod zastavom pod kojom su počinjeni najveći zločini na tlu Evrope na pragu 21 stoljeća vrše smotru „svojih“ vojnih jedinica, a Sarajevo širi ruke dobrodošlice i aplaudira šešeljevcu Tomislavu Vučiću, pripremljenom da u ime agresora i dijela Evrope obavi autanaziju nad državom BiH. Ono što nije uspjela okončati vojna armada agresora sada se stavlja u zadatak ekonomskoj strategiji, kojom se nakon ratne pljačke, privatizacijske otimačine, sada poseže za onim posljednjim što je Bosni od Boga ostalo, alociranju prirodnih resusa. A glavna poenta te ekonomske strategije je ekonomska okupacija Drine. A ako srpska ekonomija uzme Drinu, i formalno postane njen većinski vlasnik, Bosna će postati ono što su oduvjek željeli, radi čega su pokrenuli agresiju, sastavni dio Velike Srbije. U vrijeme kada Bosnom vladaju glad i nezaposlenost, pod plaštom ekonomije, ekonomskim izazovima, može se sve prometnuti i naturiti, naročito uz pomoć Bošnjačkih izdajnika i petokolonaša.

BiH kaoVučićeva prva odabrana destinacija
Nakon pobjede na izborima, Vučić je za prvu posjetu van Srbije izabrao BiH. I on i Srbija imaju zato previše razloga. Naivni i podosta zaboravni Bošnjaci su opet povjerovali da je to iz ljubavi.
Bošnjački udvornički političari odmah su požurili da se Vučiću svide i dodvore. Već u prvim srdačnim kontaktima sa Predsjednikom vijeća ministara BiH g. Bevandom Vučić dao je do znanja da u BiH dolazi kao prijatelj. Valjda zbog toga što i sam priznaje da je do tada dolazio u drugoj ulozi. Naravno, kad prijatelj iskoristi prijatelja, otme od njega sve što mu je trebalo, dobije od njega sve što je želio, a treba da nastave živjeti zajedno, zašto da ne nastoji održati to korisno prijateljstvo. Kao prijatelj može da se sa svakim pozdravlja, a ne mora obilaziti sarajevska mezarja, niti tražiti oproštaj od porodica žrtava. Srbija je Bosni bila neprijatelj, a sada želi biti prijatelj. Pa neka to dokaže. I Bosna želi prijatelje, ali iskrene, ne one koji priželjkuju njenu propast. Ako se Srbija želi iskupiti za zlo koje je nanijela BiH i njenom narodu, neka joj prvo pomogne da se teritorijalno ujedini. Neka spusti Rs na zemlju i vrati je ukvire države R BiH. Ali “Vučić poštuje integritet BiH i Republiku srpsku. Pa o kojem je, onda, integritetu tu riječ. Riječ je o dezintegritetu, resoluciji BiH, samo na drugi način. I Vučić, kao i oni prije njega, dolazi u jagnjećoj koži, da napravi prostor za one koji će nam se podvući pod kožu. Naravno, nije to ljubav za Bosnom, koju bi trebao imati, već glad i žeđ za Bosnom, iz koje se vidi da bi je i on u kapi vode popio.



“Ne moramo se voljeti, ali se moramo poštovati“ naglašava Vučić, zaboravljajući da se poštovati može samo ono što je dostojno poštovanja. A zločinac i zločin nisu dostojni poštovanja, niti oni koji stoje uz zločin i njegove počinioce, brane ih i podržavaju.
Istina, Vučić je diplomatski dao verbalnu podršku cjelovitoj BiH, donekle se ogradio od seperatističke seljačke Dodikove politike, ali kako i zašto da mu se vjeruje. Jer to je glas iz istog onog tijela iz devedesetih, prošlog vijeka, koje je za jednog Srbina tražilo odmazdu nad 100 Bošnjaka. Uz to, uvijek kada su u pitanju takvi odnosi, treba se prisjetiti onog poznatog upozorenja “Čuvaj se Danajaca i kad darove donose”. Pa ipak, sudeći po onome kako je Vučić dočekan u Sarajevu, ljage na njegovoj prošlosti za mnoge stvar prošlosti i u njemu vide osobu koja će mnoge procese pokrenuti s mrtve tačke.

Ekonomija u funciji ozdravljenja politike
Iz Srbije već dugo poručuju “okrenimo se budućnosti“, a to ustvari znači, šta je bilo bilo je, ko je šta jamio, jamio je. Davanje akcenta ekonomiji, ma koliko ekonomija bila važna, ima prije svega za cilj zamagliti i konvertirati političke razmirice, oslabiti i onemogućiti zahtjeve građana BiH za političku rehabilitaciju odnosa sa Srbijom, koji apriori podrazumjevaju priznanje krivice, traženje oprosta i prihvatanje obaveze za materijalno obeštećenje države i građana. O ekonomiji treba razgovarati, trebalo je i prije, ali ne prije nego se riješe goruća problematična politička pitanja. Srbija, prije svega, mora prestati ohrabrivati i podržavati separatizam Rs i podržavati ratne zločince koji odgovaraju za genocid. Bez toga je poenta na ekonomiju samo nova laža paralaza, razvodnjavanje na duži rok.

Zaokret Srbije ili novi korak u istom smjeru
Dolazak Vučića u Sarajevo želi se predstaviti kao veliki pozitivan zaokret Srbije prema BiH, iako bi se to u kontestu svega što se dogodilo i događa u BiH i oko BiH prije moglo shvatiti kao dio iste strategije, samo drugim putem, kojom Srbija želi što dalje pobjeći od odgovornosti za događaje iz devedesetih, agresiju i genocid. Uz to, Srbija želi preduprediti presudu najvećim ratnim zločincima, Karadžiću i Mladiću, koje bi mogle izmjeniti sliku Srbije iz ovog i onog vremena i predstaviti je u pravom obliku. To što je Vučić uspio u Srbiji neutralisati svoju šešeljevsku prošlost, koja dušu na ruku još mnogima godi, ne bi se u BiH moglo uzeti novo za gotovo. Ako se u Srbiji ne sjećaju Vučića iz 90-ih, u BiH ga ne mogu izbaciti iz svojih bolnih sjećanja, naročito porodice žrtava. Bez obzira šta je Vučić radio i govorio devedesetih godina, u Sarajevu ga poltronski pozdravljaju, mada ga pamte kao potvrđenog nacionalistu, Šešeljovca.

Nikolić ne vidi BiH a Vućić joj se poklanja
Ovaj dolazak Srbije u BiH dva ključna srpska političara postavljaju dijametralno različito. Dok Vučić svojim izjavama potvrđuje integritet BiH i dolazi u BiH da to potvrdi, dotle Nikolić predviđa i priželjkuje disoluciju i nestanak BiH kao države. “Sve je više očigledno da ta država ne može da opstane” reako je Nikolić govoreći o BiH. Ova izjava potvrđuje da je Srbija bila i ostaje najveći neprijetelj BiH, a mnogi bošnjački lideri, kao Bakir, i dalje naivno vjeruju da da su četnički vojvoda Tomislav Nikolić i njegov pandam Tomislav Vučić postali bolji dobronamjerni ljudi. Da bi razbili sumnje u Vučićevu dobronamjernost i otklonili svaku sumnju od njegovih namjera, iz propagandne mošinerije se već lansiraju poruke u stilu “Vućić u BiH dolazi kao prijatelj, a vi bi ga radije željeli vidjeti kao neprijatelja”.

U vremenu agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima: Vučić sa Šešeljom i bratijom u šumi iznad Sarajeva

Mada su politike Rs i Srbije prema BiH uvijek bile kompatibilne, a vjerovati je da će takvim i ostati, posjetom Vućića Sarajevu želi nam se dati na znanje da se tu nešto mijenja; nagovještava nam se da su Dodik , Radmanović i neki drugi već otpisani kao potrošeni, što su mogli potvrditi i izrazi njihovih lica, kada su komentarisali Vučićevu posjetu Sarajevu.

Vučić je postao jagnje ili izrasta u vuka
Na sličan način kao Dodik, po istoj dobro razrađenoj strategiji, Aleksandar Vučić se pod maskom kooperativnog uvukao pod skute EU, otvorio Srbiji vrata EU i sada izlazi iz Srbije i kreće preko Bosne u Evropu. Vučič je odrastao ili još odrasta i postaje ono što genetski jeste.
Bošnjaci ne smiju nikad zaboraviti i to moraju imati uvijek na umu, a posebno bošnjački političari i lideri, da je Vučič ušao u politički vrh Srbije onda kada je po Šešeljevom nacističkom receptu zatražio „100 muslimana za jednog Srbina“. To je dovoljan razlog da se i sada upitamo da li je Vučić zaista izmjenio sebe i postao jagnje ili se samo pretvara, a izrasta u vuka.
Uspio je Vučić uspješnom menadžeriom i svojom slatkorječivošću zasjeniti mržnju i zlo koje je devedesetih oplodio u sebi, maknuti ih s očiju poštenom srpskom narodu ili deponovati za neka druga buduća vremena. Kad ga je kao takvog prihvatila Evropa zašto ga ne bi prihvatila Srbija. “Nije to onaj Vučić iz 94, 95 već Vučić iz 2014“. blagonaklono je zvijezdu perjanicu srpske politike u novom svjetlu sebi i Bosni predstavio predsjedavajući Bakir Izetbegović. Možda po njemu može ali po onome što običan čovjek zna i pamti, od vučića kad odraste može postati samo vuk. A Bakir nas uvjerava da to nije vuk već jagnje.



Naravno ima Vučić u BiH i drugih pouzdanih veza, ima i Fahrudina Radončiča, koji mu je omogućio da preko službi bezbjednosti proširi nadzor nad svim što se dešava u BiH. Možda je reagovanje javnosti zbog veze Vučić – Radončić donekle uticalo na Fahru da se malo izmakne, a dio prostpora prepustio Bakiru , koji je u vrijeme najveće pompe u BiH sve stavio u drugi plan, a požurio Vučiću poželjeti dobrodošlicu, ne uslovljavajući ničim njegov dolazak.

U kojem svijetu živi Bevanda?
Umjesto razgovora o nezaobilaznim političkim pitanjima koja 20 godina otežavaju odnose dviju zemlja i službene pa i osobne reakcije na posljedne opasne i neodmjerene izjave Predsjednika Srbije Nikolića, Predsjedavajući Vijeća ministara BiH g. Bevanda se u primarnom razgovoru sa Vučićem usmjerio na unapređenje turizma sa Srbijom, kao da su BH građani nartpali džepove para pa samo čekaju priliku da ih potroše u Beogradu. Bevanda je više puta pokazao da nije pri sebi, a ovaj put je zaista bio u nekom drugom svijetu, valjda zato što se i on kao Fahro susreo sa starim prijateljem.
Ovim treba Bevandi i svima dati na znanje da u odnosima sa Srbijom ekonomija ne može biti prioritet, već politika opterećena ratom i ratnim nasljeđem. A šta je u kontestu politike, svi dobro znaju.

Ne može se okrenuti budućnosti bez bilansa prošlosti
U svakom slučaju sama posjeta Vučića Bosni i Hercegovini i njeni rezultati biće predmet rasprava na duže vrijeme. Ako je Vučić zaista došao u BiH kao prijatelj i ako zaista želi za račun bolje sadašnjosti i sretnije budućnosti ostaviti prošlost, onda će sve što je do sada urađeno trebati izbilansirati, poravnati račune pa krenuti dalje novim početnim bilansom, u kome će sve pozicije biti jasne. Tada će se moći razgovarati i o unapređenju turizma. Uspješno u budućnost se može ići samo ako se krene od bilansa prošlosti. To će nam pokazati da li je Srbija spremna priznati istinu, pa i onu koja ne imponira, i da li je Vučić ličnost koja mjenjajući sebe pravi i svoju zemlju boljom, ili je samo dobar imitator i još jedan u nizu koji vodi od Miloševića i Šešelja preko Koštunice, Tadića do vojvode Nikolića.
Bosna i Hercegovina je spremna za pomirenje ako je Srbija spremna na otrežnjenje. Drugačije rečeno, ako je Vučić u BiH zaista došao kao prijatelj, i pored svega dobro nam došao, ali ako to nije, naše ga oči nikad ne vidile.