Mr. Milan JOVIČIĆ: Licemjerno je, degutantno, oholo i ucjenjivačko ponašanje sindikalaca iz firme Aluminij, koji se brinu o sopstvenoj egzistenciji i svojih obitelji, za razliku od višegodišnje diskriminacije i ignorancije prema par hiljada bivših radnika ove firme, njihovoj egzistenciji i njihovih porodica. Dakle, u zajednici kriminalaca iz lanca, kao karika, odigrali su i oni veoma prljavu igru, sa postignutim ciljem izbacivanja radnika srpske nacionalnosti kao normalnih i ravnopravnih dioničara ove firme.

Sačuvaj nas Bože lakoga dogovora ovoga dvojca, kao dijelova kvazisocijaldemokratske obotnice lijepoga Miće iz Lkataša i Zlatkove iz Poljina. Dva potrčkala, poltrona i podanička elementa, u borbi za „čovjeka i državu“, za jaku Republiku Srpsku i rasturenu i poniženu Bosnu i Hercegovinu, Željka i Nermin u licemjernom i tragikomičnome lucidnome zagrljaju. U čast ostvarenja očigledne pljačke i rasturanja državne imovine, na očigled ovoga obmanutoga i ošamućemnoga naroda, milionski iznosi se iz firme „Elektroprenosa“ preuzimaju i usmjeravaju na administrativnu potrošnju.Sve dok se u takvoj državnoj firmi budu nalazili papazi, podanici, poltroni, ljigavci i uhljebljeni dajdžići, sestrići i ini famelijarni gmizavci, tako će ovaj dvojac sa svojim mentorima kvazidemokratije i crvene mafije, nasmetano oduzimati i harčiti ova i ovakva finansijska sredstva i puniti svoje budžetske kase, kako bi se njihove Vlade lažno deklarisale kao uspješne i okićene tudjim perjem, vjerovatno do listopada, ove godine.

Sl. poltroni i ulizice, premijeri i ...

Sl. vlastodršci i mentori i ...

Normalno se nameće pitanje, zar ta sredstva od državne firme, nisu mogla i imperativno trebala da se usmjere u investicionu izgradnju dalekovodnih sistema i postrojenja,u definitivno potrebnu pouzdanu i jaku prenosnu i elektro distrubitivnu mrežu, u snabdjevanju i konačnom i krajnjem ostvarenju mnogih želja i potreba gradjanstva i inih porodica koje godinama očekuju pouzdano i uredno snabdjevabje elketričnom energijom i da i posljednji zaseok ove naše opljačkane i napaćene zemlje i svako domaćinstvo može biti osvjetljeno. To bi bila prava mjera i uspješan dogovor, naših kvazičelnika i „dobronamjernih“ izvršilaca svake vlasti i popularizacija njihovoga postojanja i bitisanja. Njihovi potezi i dogovori u ovakvome i sličnome procesu kradje i otudjenja finansijskih sredstava iz državnih firmi, na očigled ovoga siromašnoga naroda, prolazi sasvim mirno i neopaženo, bez reakcija na uzurpacije i nedolično ponašanje, ovih i mnogih sudionika u cjelovitom lancu kriminala ove državne mafije.

Dok se u ovome slučaju očigledne pljačke finansijskih sredstava, tako ciljano i uspješno, pred očima javnosti vrši otimačina i perušanje jedne ovakve uspješne državne firme, na drugoj strani istovremeno se rastočila državna imovina u firmi Aluminij, te uspješno i dogovorno izvršena čistka radnika srpske nacionalnosti i otimačina njihovoga dioničarskoga udjela i svih drugih njihovih radničkih prava, što se smatra i veoma uspješnim dogovorom i potezima ove iste ideološke kvazidemokratske i crvene mafije, sa Nerminom i njegovim ministrima u Vladi Federacije.

Od lažnoga „Hercegovačkoga diva“ i njegovih višegodišnjih slavopojki i ganganja, uz pompezne trube i fanfare, velikoga izvoznika i najvećega legla diskriminacije na nacionalnoj osnovi, majorizacije i ignorancije i države i njenih vladajućih struktura, u atmosferi beznadja i plodnoga mafijaškoga ambijenta, rukovodeći čimbenici ove firme sa Brajkovićem, Bradvicom, Galićem i inim njihovim saradnicima, stvarali su enormne gubitke, koje evo upravo sada trebaju i njihovi istomišljenici i saradnici iz Vlade Federacije, sa Nerminom i ministrom Trhuljem, da im priteknu u pomoć i opet, po sistemu spojnih posuda, negdje ćapnu od države i naroda i pretoče u ovaj očigledni i dokazani mafijaški „kazan" u kojem se od Dejtona do današnjih dana spremala njihova kaša, koju bi sada zajednički trebali da pokusaju.Odakle će se sada uzimati biber i posipati po pilavu, dok su lopovi, kriminalci i mafijaši i mnogi od njih već napustili ovu firmu i pobjegli u „lijepu njihovu" za koju su već odradili veliki dio poslova oko Aluminija.Sada nam neće moći pomoći ni mnogi Uskoci, ali ni Poskoci, koji bi dospjeli do tih kriminalaca i pelcovali ih dozom zasluženoga otrova, kako se više nikada ne bi pojavili u ovoj sredini i na ovim prostorima.

Dotle, novopečeni direktor gubitničke firme Aliuminij, gospodin Željko Kordić, kao kolateralna šteta u lancu kriminalnih radnji njihovih karika i pojedinaca, tako licemjerno i lucidno vjeruje i ovome „crvenome" premijeru kao neposrednom učesniku mnogih prljavih rabota oko Aluminija.


Zašto mu i ne bi vjerovao, kada će mu njegov premijer kao dokazani prijatelj njegovoga prethodnika Bradvice, a možda i Brajkovića, znao i umio na perfidan način preuzeti novac iz gore navedene državne firme, sa svojom ljubimicom Željkom, te možda i dio tih sredstava da se preusmjere u njegovu firmu Aluminija. Možda će i dio svoje babovine, kao i babovine ministra Trhulja isto tako preusmjeriti u firmu Aluminij, jer su obećali na neki način i subvencionirati ove silne gubitke, koje su na veoma perfidan način, ali samo ovim vlastodršcima nepoznat i ostvarili, svi direktorovi prethodnici.Premijeru „za čovjeka i državu" je veoma bitan uspješan dogovor, u segmentu dogovora iz scenarija njihovih mentora Miće i Zlatka, kako da posuše sve lopovluke mafijaških elemenata, pa i po principu pretakanja iz šupljega u prazno, jer to ovaj osiromašeni, ošamućeni i nezainteresovani narod njihove „poklonjene" državice neće nikada skužiti ili ti nešto poduzimati, bar do mjeseca oktobra.I ovo je dio igrokaza, sa direktorom u ostavci, pa po principu „šalio sam se“ pa igra male ćorobake, jer će mu sve njegov „uvaženi“ i dobro misleći premijer, kao scenarista i redatelj znati uklopiti u sistem i tokove naše jezive svakodnevnice, u i oko Aluminija.

Sasvim je jasno i očigledno da se u ovu utakmicu unaprijed dogovorenu, uključuju i igrači, opet neke kvazidržavničke EPHB, a možda da se uključi u nju i gospodin Grabovica, kao Zlatkov kadar iz plejade crvenih boraca „za čovjeka i državu“ kako bi se i dio sredstava iz EPBiH usmjerio na pokriće gubitaka, kroz eventualnu nižu cijenu u daljoj isporuci električne energije ovoj firmi.Načini i metode, kao i njihova razmišljanja su različita i moguća, uz prethodno maksimalno hipnotisanje javnosti, kako ne bi bila svjesna svih njihovih mahinacija i lucidnih radnji, kako bi ovoga „patuljka“ uzdigli do „Hercegovačkoga diva“ kako bi ga napuhali bar nekim inertnim gasom i kako bi isti virtuelno lebdio u lažnim sferama njihove politike sa ekonomskim pokazateljima uspješnoga poslovanja, što je i bila naša redovna praksa u dosadašnjem periodu.Očekujemo inserte scenarija ovoga filma, ove bratije i da li će njegov kraj biti sa mogućim hepiendom, uz blagoslov i mogući dogovor njihovih mentora.

Svakako će im priskočiti u pomoć i državni vrh, sa Josipovićem i Izetbegovićem, u cilju održanja i već odavno sklopljenih veza i vezanih zastava, kako bi se i obezbjedila i nastavila egzistencija 856 obitelji, kako rekoše njihovih zaposlenika i čimbenika, a sudbina preko 1000 porodica i totalna eliminacija radnika i njihovih porodica srpske nacionalnosti, već je zapečaćena i riješena, sa njihovim zajedničkim scenarijom. Nadalje, država Hrvatska je već odavno ušićarila sa svojim fiktivnim doprinosom i učešćem u rasparčanome kapitalu, sa tendencijom več naslućenoga i totalnoga preuzimanja i ovake „posrnule“ firme, do trenutka dok se naši vlastodršci ne avizaju ili dotekne im pameti, da počnu misliti o interesu države i njenih gradjana.

Licemjerno je, degutantno, oholo i ucjenjivačko ponašanje sindikalaca iz firme Aluminij, koji se brinu o sopstvenoj egzistenciji i svojih obitelji, za razliku od višegodišnje diskriminacije i ignorancije prema par hiljada bivših radnika ove firme, njihovoj egzistenciji i njihovih porodica. Dakle, u zajednici kriminalaca iz lanca, kao karika, odigrali su i oni veoma prljavu igru, sa postignutim ciljem izbacivanja radnika srpske nacionalnosti kao normalnih i ravnopravnih dioničara ove firme. Monstruozno je i krajnje drsko, bez skrupula i morala obraćati se ovoj državi i njenoj vladi za pomoć, kada je poznato da im je godinama osporavala i prilaz ovoj firmi i njenom državnom kapitalu, u vremenima kada su harčili, ubirali kajmak i dobit firme, a radnike Bošnjake i Srbe su izjednačavali sa životinjskom kategorijom, sa izvinjenjem psima.

Kada su pojedini mediji i pokušavali nešto realno i očigledno informisati svoje čitateljstvo, ovi isti sindikalci ignorišu i zahtjevaju, evo citat; „Između ostalog, pozivaju Večernjak i druge medije “na odgovorno pisanje i da ubuduće traže od sindikata potvrde informacija koje im drugi dostavljaju, budući da im sada može pomoći jedino federalna Vlada, a svaki razdor im nanosi štetu“. /završen citat/.

Upravo, evo i pokušavam od toga sindikata tražiti potvrdu istinitosti informacije o diskriminaciji radnika srpske nacionalnosti i kradji njihovih zasluženih prava na dionice, sa kojima ovi isti sada raspolažu. Što bi naš stari i pametni narod rekao „Da Bog da kćeri da te aga uzme, kada cigani oko kuće hodaju“ odnosno dok naši sindikalci traže, zahtjevaju i prijete!