Avdo METJAHIĆ: Nego kako reče jedan ulcinjski efendija, Crna Gora je to i ništa nije iznenađujuće, jer kad jedan premijer za kojeg svi znamo da je bio Miloševićev bliski ratni saradnik, može nazivati “bitangom” narodnog poslanika, i to u državnom parlamentu, onda sve je moguće. Tu se kupuju glasovi ljudi na izborima za sitniš, za srču zejtina, vreću brašna, tu je na prodaju ponos čovjeka..., ada tu je na prodaju sve i svašta. Možete još zamisliti da “bitangom” naziva onaj koji je odgovoran za agresiju na BiH, genocid nad Bošnjacima, za zločinačke policijske akcije, hapšenja i deportacije, “Lim”, Bukovica, Štrpci, Kaluđerski Laz… takav zločinački gad koji još izbjegava sudsku parvdu, parmentarca kojeg je narod bez ikakvog mita birao naziva 'bitangom'.

Kada u jednoj zajednici nestane sloge i razumijevanja, i kada zajednicu fitnelukom zbunjuju pojedinci, složit ćete se da dolazi do netrpljivosti između članova, ali i raslojavanja. Zato je neophodno pristupiti reorganizaciji, posebno vodstva i to na svim nivoima; izabrati ljude koji znaju i žele spasiti i povesti zajednicu pravim putem. Svjedoci smo da se posljednjih dvadeset godina dešavaju čuda; na čelu država, nacionalnih strktura i vjerskih zajednica, dolaze poslušnici i ljudi (pokvarene) ideološke pozadine, ali još gorih ambicija, te zbog toga uvijek onaj 'obični’ čovjek strada. Što se tiče politike, nisam siguran da li je ikad bilo drugačije, možda i jeste, ali sad sam siguran da je politika i poltikanstvo svedeno na najniži prostakluk, odnosno na ono ljudsko “kurvanje“ i „prostituciju”, gdje su tzv. političari ravni, kako to moj narod lijepo kaže, halajkama.

Eto, nećemo dalje od Balkana, a ovaj put neću se mnogo zadržati na globalne političke i politikanske zvjerke, ali zato se ovaj put moram dotaknuti onih koji su na čelu zajednica. Prije nego pređem na ono što mi je namjera, citirat ću stihove koje napisa nama dobro poznata ličnost sa malih ekrana, Bato, odnosno Zef Ujk Gali:
“Nije narod osta’ bez svijesti,
prezreće ih kao ništavila,
kâ se vazda sa njima činilo,
čim se magla malo popridigne.”

E baš tako, nije narod ostao toliko bez svijesti, mada već dvije decenije luta i traži sebe, a kako reče naš pjesnik: „čim se magla malo popridigne”, to znači, bit će belaja.

Neću se dotaći ni Amfilofija, ni Kačevende, ni Filarta, ni vladika, ni patrijarha, ni njihovih pederluka i pedofilije, jer to bi trebalo da bude problem SPC i pravosudnog međunarodnog sistema i država (Srbije, Crne Gore) u kojima žive, rade, djeluju, siluju, huškaju svoje stado na zlo i zločine, genocid... Mada mnogi od njih su trebali već odavno sjesti na optužničku klupu, dap rave društvo krvolocima Rašu i Ratku, da im se sudi za izazivanje međuvjerske i međunacionalne mržnje, slanje svojeg stada da čini genocid, kao i njihovo učešće u zločinima u kojima su okrvavili ruke i mantije.
Nego ovog puta pisat ću o onome što je moje i čemu pripadam, o onome što me boli, posebno što se dešava nakon toliko genocida nad bošnjačkim narodom. Zato kako god razumjeli i prihvatili ovih par redaka koji su nastali u momentu boli, želim da se ozbiljno shvati da je stanje jako ozbiljnije. Radi se o (našoj) Islamskoj zajednici u Crnoj Gori i crnogorskom reisu. Jest, baš tako crnogorski reis, jer tako ga u Crnoj Gori ali i van nje nazivaju posebno oni koji ne pripadaju muslimanskoj, odnosno albanskoj, bošnjačkoj i romskoj zajednici, a on se nikada nije oglasio da nije crnogorski reis. Zato nosi taj i takav epitet “crnogorskog”, doduše on im na tu “čast” vraća (ne)svjesnim potezima, te nije ni čudo što ga aktuelna vlast štiti i zajedno sa njim brine gdje se o dokle prostire Sandžak, kao da to nisu čuli ili učili, prije u historiji bivše YU ili sada CG, i što su pred referendum u CG potpisali DPS i njihov privjesak BS, odnosno Milo i Rafet. Crnogorski vladajući koalicijski partneri postali su zaštitni znak djelovanja čelnika IZ, a i IZ izvor njihovih glasova, ali ako je suditi prema istupu vjernika u Pljevljima, članovi IZ više neće gledati kroz prste, da li je neko mlad ili star, stručan, ili kako kažu da ga štiti pomenuti vlastodršci, kao navodno da im je odan i vjeran, pa taman da su potpisali još pet Zakona o saradnju sa Vladom CG. Sada je u pitanju bošnjačko jedinstvo, kao i jedinstvo članova i vjernika pod krovom Islamske zajednice koja zbog pojedinaca neće više trpiti ponižavanje, podjele, osipanje, rasturanje vakufske imovine...
Nego kako reče jedan ulcinjski efendija, Crna Gora je to i ništa nije iznenađujuće, jer kad jedan premijer za kojeg svi znamo da je bio Miloševićev bliski ratni saradnik, može nazivati “bitangom” narodnog poslanika, i to u državnom parlamentu, onda sve je moguće. Tu se kupuju glasovi ljudi na izborima za sitniš, za srču zejtina, vreću brašna, tu je na prodaju ponos čovjeka..., ada tu je na prodaju sve i svašta. Možete još zamisliti da “bitangom” naziva onaj koji je odgovoran za agresiju na BiH, genocid nad Bošnjacima, za zločinačke policijske akcije, hapšenja i deportacije, “Lim”, Bukovica, Štrpci, Kaluđerski Laz… takav zločinački gad koji još izbjegava sudsku parvdu, parmentarca kojeg je narod bez ikakvog mita birao naziva 'bitangom'.
Kao što sam rekao; dešavaju se čuda neviđena. U ovih mojih nanizanih godina nikada nisam čuo da jedan vjerski čelnik zabrani ili pak proba zabraniti nekom vjerskom učenjaku, alimu, da održi predavanje u nekoj džamiji ili džematu. Uvijek se tražio takav musafir koji će pored blagodati donijeti nešto novo u džematu i osvježiti ga sa novim saznanjem u vjeri, kulturi...
Eto doživio sam prije par godina u New Yorku, da se zavrte brojevi američke ambasade i žigoše jedan mladi nevini imam. Taman smo to nekako potisnuli iz prvog plana, evo sada crnogorski reis zabrani hafizu Kujeviću da održi predavanje u Husein-pašinoj džamiji u Pljevljima. Da bruka bude još veća kao razlog navodi spornu poziciju hafiza Kujovića da je pomoćnik sandžačkog muftije za južni Sandžak, pa iako dobro zna da Mešihat IZ Sandžaka djeluje i radi preko dvadeset godina i da su u tom Mešihatu predstavnici svih medžlisa sjevernog ali i južnog Sandžaka. Kako se na socijalnim mrežama prenosi, nažalost u pljevaljskoj Husein pašinoj džamiji je rekao: „Ovo nije Sandžak, ovo je Crna Gora”. Pitanje svih pitanja je, šta je ovo i našto liči, da li su ovo podjele koje izaziva čelnik IZ u CG i pod čijom direktivom to on radi?! Svakom vjerniku je poznato da islam i islamske vrijednosti nemaju granica, po tim osnovama Sandžak je bio i ostao jedinstven, čak i poslije sto godina okupacije od kako su ga Srbi i Crnogorci i njihovi slugani politički odnosno teritorijalno podijelili.
Ako se pažljivo pogleda video na youtube.com, sa nastupom u Pljevljima Reis IZ u CG napravio je nekoliko kardinalnih grešaka, koje nažalost podstiču vjerske podjele, do kojih naravno ne smije doći, i posebno podijele Bošnjaka. Isto tako može se protumačiti da je južni dio Sandžaka darovao Miloševićevom poslušniku Milu Đukanoviću. Zar nije muslimanska sloga uopšte, ali i bošnjačka, vrijednija od nekog Rifata ili Avda?! Zar jedinstvo džematlija i džemata nije vrijednije od bilo kojeg pojedinca bez obzira koju funkciju obavljao.
Hoću da povjerujem ako je pregledao snimak svojeg obraćanja pred pljevaljskim džematlijama i ono što se moglo čiti oko vakufske zemlje u tom gradu, gdje se ispostavilo da su mimo znanja džematlija trgovalo sa mezarjem, da bi baš on trebao biti primjer da se radi bošnjačke sloge i jedinstva u IZ povuče sa časne dužnosti koju obavlja već drugi mandat.
Bošnjacima je dosta crnogorskog licemjerja, podmetanja, mahinacija, kupovine pojedinaca... dok istovremeno rade na zatiranju tragova bošnjačkog postojanja, te nam sada nisu potrebni dodatni problemi i podjele. Moram naglasiti da potomci žrtava genocida 1912/13 i 1919. plavsko-gusinjskog kraja ne zaboravljaju umiješanost političko-vjerskih i naučnih dužnosnika od Bara, Podgorice, Rožaja, Plava i Gusinja do New Yorka u (prošlogodišnjem) negiranju genocida. Dobro su prepoznati otisci prstiju njegovih pajdaša, koji su za hajtar crnogorskih čelnika i historijske zaštite lika zlikovca kralja Nikole, u povodu stogodišnjice zločina genocida nad Bošnjacima i Albancima sramno preimenovali u “vakat zuluma”. Zulum se ustvari dogodio 100 godina nakon genocida i to na Racini usred Plava 5. i 9. marta 2013., kada javnosti nije rečena istina o genocidu nad Bošnjacima i Albancima! Svježi primjer zuluma je rečen pred džematlijama u Husein-pašinoj džamiji u Pljevljima. Zulum je davanje mezarja ili vakufske zemlje radi jeftinih politikanskih poena.
Zar Reis IZ u CG ne bi trebao da uči vjernike da čuvaju vakufsku imovinu, da imaju sabur i poštovanje jedan prema drugom, bili oni iz sjevernog ili pak iz južnog Sandžaka, da li to bio hafiz Kujević, koji potiče iz istog sela kao i on, ili neko sa Kosova, ili pak iz Bosne, pa i dalje.
Oni koji vole svoj narod su svjesni da je Novi Pazar centar Sandžaka, gdje većina muslimana odnosno Bošnjaka misle svojom glavom, gdje se poziva na jedinstvo u islamu a i u bošnjaštvu, što svakako smeta Podgorici i Beogradu. Zašto za ef. Fejzića, njegov komšija hafiz Kujović, nije dobro došao? Zato što je hafiz, jer je za jedinstvo Sandžaka i muslimana, Albanaca i Bošnjaka?! Jer je za prekograničnu autonomiju, jer je čovjek koji radi za svoj narod, jer mu je stalo da muslimanima u Sandžaku i Crnoj Gori duhovni centar bude Sarajevo, da im krovna institucija bude Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Neću da vjerujem da to smeta reisu Rifatu Fejziću, kao što neću da vjerujem da je islam drugačiji na teritoriji CG odnosno u južnom Sandžaku. Riječi jednog vjerskog poglavara koje su izgovorene pred džematom Husein-pašine džamije, su ispod nivoa jednog čelnika IZ, vjerujem da će se i on složiti da se ogriješio prema islamskim vrijednostima i svom zvanju, prema Bošnjacima, i posebno prema Sandžaku. Sandžački Bošnjaci preživjeli su stotine genocidnih režima, pa će preživjeti i ovaj, ali da bi preživjeli potrebno im je jedinstvo, a ne razjedinjavanje. Jedan svjetski um reče: “Strast za istinom je najbolji izraz životne snage u čovjeku i naročit oblik njegovog poštovanja samog sebe”, zar ne? Svaka istina je veća od insanskog “krika, urlika i vapaja”. Neko napisa: “Kod poštenih ljudi i naroda, pravda se temeljila na istini nikad na laži, a ako je obratno onda je to zločin. U mom narodu nisam nikada ranije naišao na primjer, da sa toliko strasti, gdje pojedinci nastoje da unište sopstveno postojanje, kao što to rade neki Bošnjaci u CG koji su se dokopali mrvice vlasti, da li to bili takozvani političari, pojedini intelektualci ili pak prestavnici zajednice, i to radi vlastitih interesa svi rade svom / našem narodu o glavi. Danilo Kiš kao da je za takve zapisao: Neznanje je tupo kao malj a mržnja je oštra kao nož”.
Želio bih da budem demantovan ali samo pod uslovom jačanja svih islamskih zajednica u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori... i to, ustavno, pod zajedničkim krovom Islamske zajednice u Bosni Hercegovini. Sve mimo toga je laganje Boga dž.š. i vjernika, članova zajednice. U svakom slučaju puno je onih iz južnog Sandžaka koji više nikada neće prihvatiti da budu van (duhovnih) institucija, i da ih bilo ko udaljava od domovine Bosne i Hercegovine i duhovnog centra – Sarajeva.