Admir ef. Muhić

Vrijeme u kojem je lakše preplivati ocean, nego u sebi izgraditi čovjeka je upravo vrijeme u kojem živimo... Danas više nego ikada zaklinjemo se u dobrotu, humanost, čovjekoljublje, pravdu i suosjećajnost s ljudima s kojima dijelimo ovu planetu što se Zemljom zove, a sve manje postupamo u skladu sa zakletvom. Naše riječi ne prate naša djela. Ali uvijek ima zlatnih izuzetaka, ima ih i mora da ih bude, jer život na zemlji ne bi imao smisla...

Svako od nas bi trebao da teži, da u sebi izgradi osobu koja zna da prepozna i da sama osjeti hal druge osobe. Dok ima takvih osoba na dunjaluku, dotle će i ovaj život imati smisla... Ne uče se sve stvari u školi, s nekima se jednostavno rodiš ili ne...

Admir ef. Muhić, glavni imam u Karlovcu, Hrvatska, osoba koja je kod sebe uspjela da izgradi osobinu koju bi mu u ovom vrlinama oskudnom vremenu mnogi suhim zlatom platili da im je proda, ali za takvu osobinu ne postoji novac niti dunjalučka mjera, to je poseban Allahov, dž.š. dar samo Njemu dragim osobama...Ta osobina je čovječnost i osjećaj za drugog. Mlad čovjek kakav je Admir ef. imao je sluha da osjeti i doživi bol i tugu majke Have Tatarević mnogo prije svih onih koji danas pune svoje stranice njezinim imenom, kao simbolom stradanja više radi sebe i vlastite čitanosti nego li radi majčinske tuge i patnje koju samo majka kao Božije stvorenje može i umije da osjeti. Admir je zajedno s majkom Havom Tatarević bolovao njene sinove njih šestoricu i muža joj ... Njih sedmoricu ubijenih, na dno jame Tomašice bačenih, njih sedam svjedoka protiv krvnika na Danu suda, Admir je stihom opjevao... Stihom od zaborava otrgnuo, stihom u amanet generacijama ostavio... Njih sedam Tatarevića da nas opominju... Napisao je Admir ef. Poemu o majki Havi, stihom je ovaj produhovljeni insan prenio majčinsku tugu i bol, koja ne može da stane u riječi niti se može opisati, ta se bol mora osjećati i samo emocijom prenijeti onima koji budu čitali.

Jedan veliki insan je rekao „za Admira ef. će se tek čuti, ovo ime treba dobro zapamtiti“, i time je skrenuo moju pažnju na poeziju koju stvara ovaj čovjek. Sve što Admir napiše zove se ljubav, sve živi ljubav i sve ljubavlju diše...Njegove pjesme su njegova lična karta, odnosno odraz njegovih misli, koje ne samo njega , nego sve nas najbolje opisuju. Onakav si kakve su ti misli. Sudeći po tome, kako Admir piše i kakve misli iz njega izlaze, radi se o osobi koja je u sebi pohranila ljubav... Kao spektar duginih boja, Admirova poezija prožima sve aspekte života, obuhvaća ljubav prema Allahu, domovini,majci, naciji, ali i onu najtraženiju ljubav međuljudsku....Sve što izađe iz Admirova pera poziva nas na dobročinstvo i uzajamno poštovanje. Svjestan je ovaj mladi čovjek one rečenice i živi je punim plućima „Allahu je draže da se sruši Kaba nego srce čovjeka, jer Kabu je napravio čovjek, a čovjeka je stvorio Allah, dž.š.“, on svakim svojim dahom svjedoći ovoj misli i sve nas poziva da jedni drugima dobro činimo.

Poema „Hava majka Prijedorčanka“, je nešto najsvetije u skorijoj bošnjačkoj književnosti...Ovo je više od pjesništva, umjetnosti...Ovo je vapaj, dova koja se uzdiže do Aršu Rahmana i moli, doziva, traži, zahtjeva....Ovo je bol koja ne poziva na mržnju...Ovo je tuga koja ne poziva na osvetu...Ovo je majčinska dova koja samo iskazuje ljubav, za evladom, njih šest, njih stotine hiljada pobijenih i otrgnutih iz majčinskog srca...Ovo je svjedočanstvo o jednom vremenu koje se ne smije zaboraviti... Ovo je poziv na pamćenje...Ovo je najbolja osveta krvniku, kad ga pjesmom na zločin podsjećamo...Ovo mu je poruka da nas nije ubio...Pokušao je da nam ubije ljeto, al` u nama živi proljeće...Mi i kad umiremo živimo, jer nam nikad nisu ubili osjećaj za ljepotom...Nisu nam ubili ljubav za čovjeka...Nisu ubili majke koje i danas rađaju gazije... Ovo je Admirova poruka majki rh. Emini...“Na pravi put sam ti, majko, izašao“.... I da je Skender Kulenović živ tek bi onda bio svjestan čitajući Admirovu poeziju šta znači na pravi put majko izaći...Mogao bi Skender Kulenović puno toga od Admira naučiti, kako se voli svoj narod, kako te vjera čovjekom čini, a ne teret predstavlja, možda bi i on, Skender umjesto o Stojanki, o Fatimi pjesmu napisao...Možda bi...Admir jeste...

Hrvatsku sunce iz Bosne grije, a Maljevac je centar svijeta...Svako centar svijeta pronalazi u sebi...Admir je svoj centar svijeta pronašao...Hava Tatarević je pronašla sedam tijela svojih Tatarevića i njen centar svijeta je mezaristan gdje će ih ukopati... Gdje god da se okrenemo nečiji je centar svijeta, zato pazimo gdje nogom stajemo, da ne bi slučajno koga povrijedili.....