Komentari
SAD: U subotu, 29. marta sa početkom u 11:00 am
SVEČANO OTVARANJE ISLAMSKOG CENTRA "BOŠNJAK" U KANZAS CITY-U
|
|
Autor: Bajram Radončić
Objavljeno: 25. March 2014. 13:03:17
Ima jedan Bošnjak…
Ima jedan Bošnjak povazdan klanja.
Ima jedan klanja samo sabah i akšam. Ide on i na džumu.
Ima jedan, tako kažu, klanja kad se sjeti.
Ima jedan klanja samo teraviju.
Ima jedan klanja samo od Bajrama do Bajrama..
(…) (Odlomak iz knjige književnika Fahrudina Sinanovića “Kuća na dva sprata plus potkrovlje”)
Kako kaže Muftija sandžački: “Šta su nam radili dobri smo“.
U ovom kontekstu, na samo spominjanje imena Bošnjak odmah nam misao leti da je riječ o genocidu koji nad ovim narodom od strane prekodrinskih komšija činjen nekoliko stoljeća u kontinuitetu. Ili je pak riječ o urbicidu kada su bošnjačka sela i gradovi, a sa njima i džamije, nestajali u pepelu ratne stihije koje su vodile agresorsko-genocidne armade iz bosanskog okruženja. Ili se pak pomisli na diskriminaciju koja se protiv Bošnjaka udomaćila baš u svim država u kojima živi ovaj europski mirnodopski narod.
Nego ovoga puta pišemo o žrtvama genocida, Bošnjacima, koji su našli utočište na sjevernoameričkom Kontinentu. Pišemo o ljudima koji mogu poslužiti kao svijetli primjer drugim Bošnjacima koji žive van svoje matične domovine Bosne i Sandžaka. To su ljudi koji u tuđini, ne daju da bosanski inat izlapi u bjelosvjetskoj asimilatorskoj mašini u koju smo upali bježeći od srpsko-crnogorske četničke i hrvatsko ustaške kame i tražeći za svoje potomstvo sigurniju budućnost.
Riječ je o bošnjačkom džematu u Kansas City-u, jednom malobrojnom džematu koji je počeo da živi 1998. godine.
Naime, početkom 1997. godine prvi val prognanika dolazi u Kansas City-u. Većina dolazi sa malom djecom, uvidjevši način života koji se živi u ovom gradu nastaje dodatna briga ali i budi se želja za nečim svojim, nečim što će biti stalna konekcija sa sa svima koji smo se naselili u ovom američkom gradu, ali i domovinom Bosnom, nečim što će sačuvati našu djecu i djecu naše djece, nečim što će nas i njih držati na okupu…
Prva organizovanja dolazi sa prvim Ramazan i Šerifom, ali sa tim i prvi problemi, nedostatak adekvatnih prostorija ali i imama koji bi vodio, dnevne namaze, džume, kao i teravih namazi. Stupanjem u kontakt sa glavnim imamom u gradu i onako k’o u ratu klanjaju teravih namaze po podrumima što nije prošlo nezapaženo, mnogi muslimani porijeklom sa Bliskog istoka su bili iznenađeni i nisu mogli da vjeruju, takvu odlučnost, takvu volju i takav optimizam kod naših ljudi još nisu imali priliku da sretnu.
Prve familije su doselile u sjeverni dio grada (North Kansas City) što je u tom trenutku predstavljalo problem ali će se uspostavit kasnije da je to upravo historijski važna čin da upravo Bošnjaci budu ti koji su osnovali džemat i otvore prvu džamiju u Sjevernom Kansas City-u, kako to ovdje kažu “North of the River” (Sjeverno od rijeke).
Uvidjevši da neće niko uradit nešto za njih, da neće doći neki superman, zasukali su rukave i registrovali su prvi bošnjački džemat u gradu na rijeci Missouri… Dolaze prva vjenčanja, rađanja ali i prve dženaze koje znaju koštati po nekoliko hiljada dollara, ali Bošnjaci Kansas City-a i taj test uspješno realiziraju. Iako mala zajednica ipak svi solidarno uplaćuju određenu sumu novca i učestvuju troškove dženaze, tako da je to i danas praksa da se pomogne porodici koju je zadesila smrt itsl.. Ovo je džemat koji bratski podnosi sve izazove života u dijaspori.
Prvi koraci su bili teški ali i uspješni. Iznajmljuju prve prostorije dok broj članova raste iz dana u dan. I tako 2008. godine kupuju prostorije namjenjene za džamiju da bi se tad i oni našli u čudu kad vlasnik donira 3 dunuma zemlje za džamiju i tako se nastavljaju nizati uspjesi na svim poljima.
Prostorije koje su kupili bile su dotrajale, ali vrijedni Bošnjaci neštedeći sebe i materijalna sredstva renoviraju zgradu i adaptiraju svojim potrebama. Izgrađuju lijep mesdžid koji može da primi 50-60 ljudi što na njihovu radost vrlo brzo postaje tjesno i onda opet renoviranje i nova proširenja ali i prvi problemi sa Gradskom upravom oko dozvola za rad. Tako da tek 2012. godine dobijaju dozvolu za okupljanje koja broji 125 članova a kako iz dana u dan Allahovom milošću ova vjera napreduje tako ove prostorije postaju male po ko zna koji put i vrijedni Bošnjaci opet renoviraju i ovoga puta njihova džamija će moći da primi preko 200 ljudi. I dok vrijeme polako izmiče oni to koriste u organizovanju i potrazi za imamom koji će biti na usluzi zajednici i izaći u susret i svakom pojedincu koji su dio ovog vrijednog džemata.
Teško je pisati o ovom džematu a da se ne istaknu pojedini članovi, a izdvojiti samo neke bilo bi teško, jer su svi zaslužni za ovaj bošnjački kolektivni uspjeh, tako da ćemo ih počastit sviju jednom dovom moleći Uzvišenog Allaha s.w.a. da im dobra djela ukabuli i u sevap upiše i nagradi na ovom i budućem svijetu i njih i njihove potomke. Amin!
Hvala Allahu dž.š. što nas je počastio da možemo pozvati sve Bošnjake, kao i svu braću u islamu i naše prijatelje, da dođu i budu svjedoci otvorenja džamije u Kanzas City-u. Svečano otvorenje će biti u subotu, 29. marta sa početkom u 11 am. Na otvorenju će prisustvovati Sabahudin Ćeman, Glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ismet Zejnelović, oblasni imam i brojni drugi.
Ima jedan Bošnjak povazdan klanja.
Ima jedan klanja samo sabah i akšam. Ide on i na džumu.
Ima jedan, tako kažu, klanja kad se sjeti.
Ima jedan klanja samo teraviju.
Ima jedan klanja samo od Bajrama do Bajrama..
(…) (Odlomak iz knjige književnika Fahrudina Sinanovića “Kuća na dva sprata plus potkrovlje”)
Kako kaže Muftija sandžački: “Šta su nam radili dobri smo“.
|
U ovom kontekstu, na samo spominjanje imena Bošnjak odmah nam misao leti da je riječ o genocidu koji nad ovim narodom od strane prekodrinskih komšija činjen nekoliko stoljeća u kontinuitetu. Ili je pak riječ o urbicidu kada su bošnjačka sela i gradovi, a sa njima i džamije, nestajali u pepelu ratne stihije koje su vodile agresorsko-genocidne armade iz bosanskog okruženja. Ili se pak pomisli na diskriminaciju koja se protiv Bošnjaka udomaćila baš u svim država u kojima živi ovaj europski mirnodopski narod.
Nego ovoga puta pišemo o žrtvama genocida, Bošnjacima, koji su našli utočište na sjevernoameričkom Kontinentu. Pišemo o ljudima koji mogu poslužiti kao svijetli primjer drugim Bošnjacima koji žive van svoje matične domovine Bosne i Sandžaka. To su ljudi koji u tuđini, ne daju da bosanski inat izlapi u bjelosvjetskoj asimilatorskoj mašini u koju smo upali bježeći od srpsko-crnogorske četničke i hrvatsko ustaške kame i tražeći za svoje potomstvo sigurniju budućnost.
Riječ je o bošnjačkom džematu u Kansas City-u, jednom malobrojnom džematu koji je počeo da živi 1998. godine.
Naime, početkom 1997. godine prvi val prognanika dolazi u Kansas City-u. Većina dolazi sa malom djecom, uvidjevši način života koji se živi u ovom gradu nastaje dodatna briga ali i budi se želja za nečim svojim, nečim što će biti stalna konekcija sa sa svima koji smo se naselili u ovom američkom gradu, ali i domovinom Bosnom, nečim što će sačuvati našu djecu i djecu naše djece, nečim što će nas i njih držati na okupu…
Prva organizovanja dolazi sa prvim Ramazan i Šerifom, ali sa tim i prvi problemi, nedostatak adekvatnih prostorija ali i imama koji bi vodio, dnevne namaze, džume, kao i teravih namazi. Stupanjem u kontakt sa glavnim imamom u gradu i onako k’o u ratu klanjaju teravih namaze po podrumima što nije prošlo nezapaženo, mnogi muslimani porijeklom sa Bliskog istoka su bili iznenađeni i nisu mogli da vjeruju, takvu odlučnost, takvu volju i takav optimizam kod naših ljudi još nisu imali priliku da sretnu.
Prve familije su doselile u sjeverni dio grada (North Kansas City) što je u tom trenutku predstavljalo problem ali će se uspostavit kasnije da je to upravo historijski važna čin da upravo Bošnjaci budu ti koji su osnovali džemat i otvore prvu džamiju u Sjevernom Kansas City-u, kako to ovdje kažu “North of the River” (Sjeverno od rijeke).
  |
Prvi koraci su bili teški ali i uspješni. Iznajmljuju prve prostorije dok broj članova raste iz dana u dan. I tako 2008. godine kupuju prostorije namjenjene za džamiju da bi se tad i oni našli u čudu kad vlasnik donira 3 dunuma zemlje za džamiju i tako se nastavljaju nizati uspjesi na svim poljima.
Prostorije koje su kupili bile su dotrajale, ali vrijedni Bošnjaci neštedeći sebe i materijalna sredstva renoviraju zgradu i adaptiraju svojim potrebama. Izgrađuju lijep mesdžid koji može da primi 50-60 ljudi što na njihovu radost vrlo brzo postaje tjesno i onda opet renoviranje i nova proširenja ali i prvi problemi sa Gradskom upravom oko dozvola za rad. Tako da tek 2012. godine dobijaju dozvolu za okupljanje koja broji 125 članova a kako iz dana u dan Allahovom milošću ova vjera napreduje tako ove prostorije postaju male po ko zna koji put i vrijedni Bošnjaci opet renoviraju i ovoga puta njihova džamija će moći da primi preko 200 ljudi. I dok vrijeme polako izmiče oni to koriste u organizovanju i potrazi za imamom koji će biti na usluzi zajednici i izaći u susret i svakom pojedincu koji su dio ovog vrijednog džemata.
Teško je pisati o ovom džematu a da se ne istaknu pojedini članovi, a izdvojiti samo neke bilo bi teško, jer su svi zaslužni za ovaj bošnjački kolektivni uspjeh, tako da ćemo ih počastit sviju jednom dovom moleći Uzvišenog Allaha s.w.a. da im dobra djela ukabuli i u sevap upiše i nagradi na ovom i budućem svijetu i njih i njihove potomke. Amin!
Hvala Allahu dž.š. što nas je počastio da možemo pozvati sve Bošnjake, kao i svu braću u islamu i naše prijatelje, da dođu i budu svjedoci otvorenja džamije u Kanzas City-u. Svečano otvorenje će biti u subotu, 29. marta sa početkom u 11 am. Na otvorenju će prisustvovati Sabahudin Ćeman, Glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ismet Zejnelović, oblasni imam i brojni drugi.
