Ibrahim ČIKIĆ: Vjerujem da sutkinja trpi ogromni pritisak da ovoga puta presudi po krivdi, da nije tako tužba bi u startu bila odbačena kao neosnovana. Nadam se da neće biti instrument u rukama moćnika i podleći pritisku. Hoću da vjerujem da je donošenjem ovog rješenja dala dodatnu šansu tužiteljima da pokušaju poslije šest godina naći nešto čega apsolutno nema u knjizi. Na ovaj način je zadovoljila i stvarne režisere ovog slučaja, skrivene iza političke moći. Iskreno se nadam da neće podleći pritiscima i da će zadovoljiti pravo i pravdu. To bi bio znak da Crna Gora umjesto džungle „Gdje sunce ne grije“ postaje zemlja „Izlazećeg sunca.“

Punih šest godina devet konkretnih tužilaca, svjesno ili nesvjesno, svejedno, samo su instrument u rukama vrha crnogorske vlasti, u njegovom produženom progonu mene kao žrtve i svjedoka Magnum Crimen-a te vlasti iz 1990-tih. Džaba montirani svjedoci, logistika, državne garancije, ekstremno visoki zahtjevi za duševne boli... Definitivno je i sudiji postalo jasno da je tužba koju su protiv mene i Vijesti pokrenuli u prvi mah jedanaestorica, da bi tokom procesa broj tužitelja spao na devetoricu besmislena. Sve bi se brzo završilo da nije ogromnih sudskih i advokatskih troškova i da slučaj „Čikić i Vijesti“ nije internacioliziran i dobro poznat javnosti.

Problem je što su iz vrha crnogorske vlasti tužiteljima obećali da će brzo doći do velikih para. Svjesno ili nesvjesno, svejedno, povjerovali su u plasirane laži da je dovoljno da se pridruže Luki Bulatoviću, Tomu Karišiku i Vučiću Popoviću i bit će para. Važno je bilo da broj tužitelja bude što je moguće veći.

Zato mi je žao tužitelja i njihovih porodica. Razumijem, para je para. Prevari i staro čeljade. Zato među tužiteljima ima i onih o kojima sam u knjizi svjedočio da su i pored svih pritisaka ostali „čestiti profesionalci.“ Osim para neke tužitelje je pokrenula i vjekovna mržnja prema „Turcima.“ Pretrpjeli su ogromne „duševne boli“ jer ih u svojoj knjizi javno pohvali Ibrahim Čikić.
Vijesti su „krive“ što su svjesno prenijele istinu. Zamjera im se što su profesionalno otvorile svoje stranice i tužiteljima i tuženom. Godinama smo svjedoci prebijanja novinara Monitora, Vijesti i Dana. Paljenja auta i bacanje bombi na redakcije su postale „normalna“ pojava. Živimo u zemlji gdje ni poslanici državnog parlamenta nisu bezbjedni. Bitišemo u džungli gdje važe zakoni jačega. Što više opljačkanih državnih para posjeduje tajkun osjeća se viši i silniji.

*****
Iako moji branioci godinama insistiraju da punomoćnik tužitelja Radivoje Šuković precizira tužbu tek putem pismenog „podneska 13. 02. 2014. godine je konačno opredijelio tužbeni zahtjev.“

Iz podneska sam saznao da su tužitelji umanjili iznos za „duševne boli“ i traže da im sud umjesto dosadašnjih potraživanja u visini od 120 000 eura dosudi “samo” 29 000. Tako Luka Bulatović umjesto 15 000 sada potražuje 10 000 e, Tomo Karišik umjesto 15 000 potražuje 5 000, a Vučić Popović, Milko Kljajević, Duško Obradović, Blažo Marjanović, Radoman Vuković, Vukić Šuković, Radojko Veličković sa 10 000 siđoše na 2 000!

Strah od gubitka ovog sramnog i bespredmetnog „privatnog“ parničnog postupka doveo je tužitelje do inflacije morala i „duševnih boli.“ Izgleda da su naprasno ozdravili, ili nikada nisu ni bili bolesni? Crna Gora je džungla država.



Nadam se da sutkinja Osnovnog suda u Bijelom Polju kada je 21. 02. 2014. godine poslije nekoliko godina bespredmetnih rasprava donijela rješenje u kojem između ostalog nalaže tužiteljima Čikića i Vijesti: „...Da uredi tužbu na način što će tačno naznačiti navode koji vrijeđaju čast i ugled tužilaca i stranu na koji se isti navodi nalaze, odnosno članak u kojim su isti navodi prenijeti. Poziva se punomoćnik tužilaca da ispravljenu i uređenu tužbu dostavi ovom sudu u roku od tri dana od današnjeg ročišta. Ako navedena tužba bude ispravljena u ostavljenom roku, smatraće se da je podnesena onog dana, kada je prvi put bila podnesena, a ako ne postupi na naloženi način smatraće se da je povučena, s tim što ukoliko bude vraćena sudu bez ispravke biće odbačena“, želi dati još jednu šansu da dokažu ono što se ni u kom slučaju ne može dokazati.

Vjerujem da sutkinja trpi ogromni pritisak da ovoga puta presudi po krivdi, da nije tako tužba bi u startu bila odbačena kao neosnovana. Nadam se da neće biti instrument u rukama moćnika i podleći pritisku. Hoću da vjerujem da je donošenjem ovog rješenja dala dodatnu šansu tužiteljima da pokušaju poslije šest godina naći nešto čega apsolutno nema u knjizi. Na ovaj način je zadovoljila i stvarne režisere ovog slučaja, skrivene iza političke moći. Iskreno se nadam da neće podleći pritiscima i da će zadovoljiti pravo i pravdu.

To bi bio znak da Crna Gora umjesto džungle „Gdje sunce ne grije“ postaje zemlja „Izlazećeg sunca.“