Mersada Nuruddina AGOVIĆ: Prođoše nasilne demonstracije u Federaciji Bosne i Hercegovine i ustupiše mjesto mirnim. Građani entiteta Republike Srpske se na njih oglušiše. Političari shvatiše da sa narodom nema šale, a Evropa poruči da se u Bosni ne dižu međuetničke tenzije.

U danima ovih naših, planetarno poznatih demonstracija, na Saffovom portalu vidjeh fotografiju na kojoj se među nezadovoljne i zabrinute radnike ubacila neka starija ateistkinja koja histerično s obje ruke visoko drži transparent na kojem piše ,,Religija – u crkve i džamije!'', pa se zapitah šta ova žena religiomrzac radi među obične radnike i kakve veze ima religija sa neisplaćenim plaćama radnika?
Nevjerovatno je kako se socijalno-ekonomske građanske demonstracije koje treba da ostanu dosljedne zahtjevima radi kojih se i održavaju koriste i za promociju, evo kako vidimo, ateizma na ovako podmukao način. Koliko je ovo društvo zalutalo ne bi nas začudilo i da se među opravdanim radničkim transparentima, našao još neki ovako zalutali transparent, da su se, ne daj Bože, pored naše djece mogli podići i transparenti s nemoralnim porukama, kao što su ,,sloboda homoseksualcima'', ,,sloboda istospolnim brakovima'' i slično. I onda se sa eminentnih adresa poručuje da radnički protesti nikako ne smiju prerasti u nešto drugo.
Dodatno je cijelu situaciju iskomplicirao ministar (ne)sigurnosti koji je građanima dao zeleno svjetlo da pale naše značajne institucije. Vele ,,građani nisu huligani'', a postavlja se pitanje da li su i huligani građani? Jesu li i delikventi građani? Je li i ona žena religiomrzac građanin? Je li u opisu posla ministra sigurnosti da građanima naredi ,,palite''?

Negacijski i afirmativni imperativi
S druge strane naši vjerski autoriteti pozivaju na suzdržanost. Na suzdržanost prema činjenju zla, članove Islamske zajednice ne moraju ni pozivati, jer članovi Islamske zajednice dobro znaju razlikovati dobro i zlo. Na suzdržanost u trpljenju zuluma ne bi smjeli pozivati, jer na to nemaju pravo. Ali i kad se na suzdržanost prema nečemu poziva, da se ne čini to i to, treba nakon toga ukazati narodu na ono afirmativno što treba da se čini.
Mi pedagoški radnici, nastavnici, dobro znamo, kad držimo čas nikad učenicima ne govorimo negacijske imperative ,,ne galamite, ne činite to i sl.'', već afirmativne ,,budite mirni, uradite to i to''. Mlada majka malom djetetu kad kaže negacijski imperativ ,,ne čini to, ne diraj, ne uzimaj ...'' dijete ne zna šta bi onda radilo. Iskusna majka svom djetetu govori afirmativne imperative ,,budi dobar, uzmi ovo, donesi ono itd.''
I u samom prvom islamskom šartu, kelimei-šehadetu, Allah dž.š. nas uči da nakon izgovorene negacije, izgovorimo afirmaciju. ,,La ilahe, ilellah!'' (Znači: ,,Nema drugog boga, osim Allaha!''.) Šta bi značilo kad bi se stalo na pole ove izgovorene rečenice? Nego, nakon negacije dolazi priznanje i afirmacija ,,osim Allaha''. Pa svi onda znamo da nema drugog boga, osim Allaha.
Apelujemo na sve one koji apeluju na građane, apelujemo na političare, vjerske autoritete i sve druge eminentne autoritete, da više građanima ne govore šta da ne rade, nego da im kažu šta da rade! (S tim da afirmacijski imperativ ne bude sumanut, kao onaj ministra (ne)sigurnosti ,,palite!'')
I da političari ne posežu za licemjerstvom pa da jedni podržavaju jednu grupu demonstranata, a drugi drugu. Evo već nakon nekoliko dana poslije najžešćih demonstracija političari su uspjeli i demonstrante međusobno zavaditi. A dosta im je historijske bruke da narod onako do krajnjih granica strpljenja dovedu i da onakvim tonovima javno budu prozvani.

Bosna i Hercegovina je domovina Bošnjaka i svih drugih koji je takvom doživljavaju
Bosna i Hercegovina je domovina svih onih koji je takvom doživljavaju. Činjenica je da je u njoj bošnjački narod najbrojniji narod. Također, je činjenica da je bošnjački narod najmiroljubiviji, najvelikodušniji i najsolidarniji narod, samim tim elitan u svom genetskom kodu. Svi pripadnici drugih naroda imaju negdje neku svoju rezervnu državu, samo je Bošnjaci nemaju. Ali, hajd što nemaju, nego i ono što imaju cjepka im se, otuđuje i ugrožava.
Nek čitaoci ne zamjere na ovoj mojoj sumnji, ali mene na primjer, baš zanima kojem narodu pripada ona žena sa slike. Jer ako, kao pripadnica nekog drugog naroda, već ima svoju rezervnu domovinu, a na ovom mom parčetu doma mi poručuje da vjeru trebam staviti u kafez, da bi moje pravo na domovinu moglo postati svačije, to joj neće proći. Ako je Bošnjakinja, onda ne razumijem njenu samomržnju i samougrožavanje, a ni njoj kao takvoj, naravno, neće proći.

Neće da bude bosanski Srbin, nego samo - Srbin
Sjetimo se kad voditelj emisije ,,Zabranjeni forum'' nazva jednog od gostiju ,,bosanskim Srbinom'', a on njemu reče: ,,Nisam ja bosanski Srbin, nego samo - Srbin!'' On se kao građanin Bosne i Hercegovine osjeća samo Srbinom (i najvjerovatnije mašta o Velikoj Srbiji) dok u isto vrijeme Evropa apeluje da se u Bosni, nakon demonstracija, ne ističu etnička pripadanja. Da se kojim slučajem Bosna i Hercegovina nalazi na nekom pustom ostrvu, pa i da se odazovemo tom apelu svi, ali (gospođo Evropo), mi se geografski nalazimo između dvije zemlje enormno naglašenog nacionalizma i 'samouspavljivanje' i zatvaranje očiju Bošnjaka u ovoj situaciji bi bilo ravno njihovom samouništenju.
Svjedoci smo da se i u Hercegovini viore samo hrvatske šahovnice i Evropa žmiri na to. Dodik ide po savjete u Beograd, ovi iz Hrvatske dolaze u Hercegovinu, ministar sigurnosti narod nagovara na paljenje, a Evropa samo jadnom 'Džaferu' veli da se etnički ne oglašava. E pa gospođo Evropo, riješio je Džaferaga da zbaci svoj džak i hoće da glasno kaže ko je i šta je. I hoće da brani pravo na svoju jedinu domovinu, jer zna da je njegova, a ne 'ničija zemlja'. (Saff 357)