Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
ICTY analiza
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Kolumne

Povodom preseljenja na ahiret akademika Alije Džogovića iz Peći
OSTALI SMO BEZ NAJVEĆEG BOŠNJAČKOG INTELEKTUALCA NA KOSOVU!
Autor: Ćerim Bajrami
Objavljeno: 25. January 2014. 06:01:56
Ćerim BAJRAMI: Bošnjaci Kosova, odnosno bošnjački proces daljnje nacionalne afirmacije, bez imalo sumnje, izgubili su svog najvećeg intelektualca, koji je skoro deceniju i po poslije kosovskog rata i pet godina prije njega bio jako angažiran u svim oblastima kolektivnog uzdizanja bošnjačkog naroda na Kosovu, zasebno u obrazovanju i informisanju na bosanskom jeziku. Gubitak je, kao što to redovno biva poslije odlaska sličnih intelektualnih gromada, nenadoknadiv!
Vijest o dženazi rahmetli akademika Alije Džogovića zatekla me je i ražalostila kao malo koja u posljednje vrijeme. I to ne zbog toga što nisam svjestan da su život i smrt u Božjim rukama, i što je to još manje upitno za čovjeka u 85 godini, već zbog toga što sam ja čuo sa zakašnjenjem, te zbog moje nemogućnosti da uzmem učešće na dženazi. A u jučerašnjem danu, 24. januara 2014., petak (džuma), koji je po muslimanskom kalendaru najodabraniji dan u sedmici, obavljena je dženaza-namaz ovom najvećem bošnjačkom intelektualcu na Kosovu, u njegovom rodnom Laholu, kod Bijelog Polja u Južnom Sandžaku. Ova vijest je bezbeli zatekla i mnoge druge. Kao da je rahmetli adžo Alija htio da posljednji put ode od nas - onako skromno, kako je i u privatnom i porodičnom životu i živio.

Rahmetli Alija Džogović, akademik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). Pored brojnih pisanih djela pobrojanih u njegovoj djelimičnoj biografiji u publiciranim tekstovima u naprasnim vijestima o njegovoj smrti, u kojima se ističu zbirke poezije, mnoga onomastička izdanja, kao i jedna od vrijednijih Antologija bošnjačkih pisaca Kosova i Sanžaka, te također i mnogobrojni naučni radovi i prilozi u mnogim štampanim i elektronskim medijima.

Ne negirajući niti jednom od tih autora da tekstom i porukom izrazi svoja osjećanja poslije tužne vijesti o preseljenju akademika Džogovića, za sve nas Bošnjake, posebno za pripadnike ovog naroda na Kosovu, meni ostaje da ovom prilikom istaknem i njegov rad sa grupom entuzijasta i bošnjačkih aktivista iz redova Bošnjaka Kosova, u gradu Prizrenu i okolini, zapravo na cijelom Kosovu, u veoma teško vijeme za bilo koju društvenu aktivnost mimo onih koje su bile po volji tadašnjem diktatorskom režimu... A ta 1994/95. godine započeta aktivnost - preko formiranja revije „Selam“ - na afirmaciji bošnjačkih nacionalnih, zasebno jezičkih i kulturnih prava, ali i političkih, nije prekidana bukvalno sve do dana preseljenja akademika Alije Džogovića na bolji svijet.

Prof. Alija Džogović, naime, tada već u šesdesetim godinama i već renomirani pjesnik, novinar, književni stvaralac i kritičar, istraživač i sakupljač onomastičke građe po terenima Kosova i Sandžaka, zahvaljujući Jonuzu Hodži, našem dobrom saradniku i suosnivaču revije „Selam“, uspostavlja prve kontakte i saradnju s nama, te postaje članom redakcije revije „Selam“ iz Prizrena, i ostaje s nama i u njoj kao jedan od najaktivnijih („siva eminencija“) sve do njenog prestanka izlaženja u 2003. godini. Na samom početku, izražavao je svoje zadovoljstvo zbog mogućnosti da negdje i Bošnjacima Kosova direktno pomogne - objavljivanjem svojih radova na bosanskom jeziku.

Mi smo ga od prvog dana prihvatili gotovo kao svog učitelja, što je on u suštini i bio. Ja sam ga prozvao „adžo“, on je (iako se držao još 'mladim') prihvatio taj epitet od svih nas, jer je i njemu i svima ostalima za kratko vrijeme značio i nešto više od pukog poštivanja godina! Jedan od njegovih prvih radova u reviji „Selam“ „O Etnikumu Bošnjak i o bosanskom /bošnjačkom jeziku“, koji je publiciran u nekoliko nastavaka, ostavio je poseban uticaj kod čitalaca i dao neophodni kvalitet prvim brojevima revije „Selam“.


Formiranjem BANU-a i (zasluženim!) prijemom prof. Alije Džogovića za njenog redovnog člana, iskazano je priznanje za njegov višedecenijski naučni rad, ali je tim činom odata i čast svim svjesnim Bošnjacima Kosova i Sandžaka. Profesor Alija Džogović je zapravo bio istovremeno i kosovski i sandžački bošnjački čovjek i intelektualac, ali i čovjek u pravom smislu te riječi. Njega su poznavali i cijenili i mnogi albanski intelektualci, poznavajući ga i od prije rata na Kosovu, jer je bio i član Udruženja pisaca Kosova. Akademika Džogovića je krasila redovna želja za radom, pa se njegovom društvu i okruženju činilo da ga stvaralaštvo podmlađuje.


Akademik Džogović je inače svojim zasebnim tekstovima o ovdašnjim autorima pisanje riječi, bio najveći promotor pjesnika na Kosovu među bošnjačkim narodom, ali i u Sandžaku. Gotovo da nema a da nije napisao neku pohvalu (a ne kritiku!) o bilo kojem pjesniku s Kosova iz našeg naroda. Sve je to ostalo zabilježeno na stranicama revije „Selam“, a poslje rata će, po izlasku iz štampe njegove obimne Antologije bošnjačkih pisaca Kosova i Sandžaka „Bijeli behar“, sam kazati da je zapravo u njoj podigao i spomenik reviji „Selam“ - jer je samo prenio na stranicama Antologije neke svoje radove o ovim piscima sa stranica revije (s navođenjem izvora!).

Revija „Selam“ mu je, iako sa skromnim financijskim mogućnostima, uspjela da polovinom devedesetih godina odštampa knjigu njegove poeme „Sarajevo Guernika“, u kojoj je opjevao gazijski otpor Sarajeva tokom višegodišnje agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Pored spomenute antologije, čiji su izlazak finansirali bošnjački aktivisti porijeklom iz Prizrena, preko Kulturne zajednice iz Ciriha, Swiss, prof. Alija Džogović je u međuvremenu poslije rata na Kosovu uspio da veći dio svog materijala u rukopisu iz raznih oblasti, najviše onomastičkih, predstavi javnosti preko štampanih djela, što mu je bila jedna od njegovih velikih želja, koju je ranijih godina umio da izrazi pokazujući pune dolape pripremljene za štampu u svojoj - inače raznim knjigama jako bogatoj - bibilioteci.

Neposredno poslije kosovskog rata, bio je mnogo angažiran u pomoći oko adaptacije Planova i programa iz nacionalne grupe predmeta, koji su donešeni iz Bosne, na kosovske prilike za pokrenutu nastavu na bosanskom jeziku za ovdašnju bošnjačku djecu. Nešto kasnije, uzeo je također aktivno učešće i u radnim bošnjačkim grupama pokrenutim u Ministarstvu obrazovanja, za izradu novih kosovskih školskih planova i programa, u nacionalnoj grupi predmeta, te je i autor nekoliko udžbenika na bosanskom jeziku, među njima i Čitanke za prvi razred srednjih škola. Bavio se i lektorisanjem i drugih udžbenika...

Akademik Alija Džogović je bio najbolji poznavalac jezičke problematike bosanskog govornog područja na Kosovu. Njegovi publicirani radovi i iz ove oblasti su jedan od putokaza za inkorporiranje govorne građe i dijalekata Bošnjaka Župe, Podgore i Gore, kao i Bošnjaka iz pećke regije, u jezičko blago bosanskog jezika.

Formiranjem BANU-a i (zasluženim!) prijemom prof. Alije Džogovića za njenog redovnog člana, iskazano je priznanje za njegov višedecenijski naučni rad, ali je tim činom odata i čast svim svjesnim Bošnjacima Kosova i Sandžaka. Profesor Alija Džogović je zapravo bio istovremeno i kosovski i sandžački bošnjački čovjek i intelektualac, ali i čovjek u pravom smislu te riječi. Njega su poznavali i cijenili i mnogi albanski intelektualci, poznavajući ga i od prije rata na Kosovu, jer je bio i član Udruženja pisaca Kosova. Akademika Džogovića je krasila redovna želja za radom, pa se njegovom društvu i okruženju činilo da ga stvaralaštvo podmlađuje.

Ne mogu a da ovdje ne spomenem bar nekoliko upečatljivih momenata iz našeg dvodecenijskog poznansta i saradnje.

Jedan od njih je kad sam mu - tokom vožnje autom za Peć, u jesen 1999. godine, poslije njegovog dvodnevnog boravka u Prizrenu, gdje je danu i noću (više pod svijećama) olovkom odrađivao izvjesne izmjene i dopune direktno u knjigama Planova i programa za osnovne škole, koje smo u par primjeraka koji dan ranije moja malenkost i Refki Alija donijeli iz Sarajeva, a koje su trebale tako dorađene da idu na kopiranje za po par primjeraka u svim našim OŠ - spomenuo da to treba odraditi i u Planovima i programima za srednje škole... On je, pogledavši me, iako smo već bili bliže Peći nego Prizrenu, rekao: „Hajde da se vratimo i odradimo i to“... Dakle, bez obzira što je bio vidno umoran, nije se libio da mi to predloži...

Drugi slučaj je negdje iz 2007. g., kad nije htio bez abdesta da uđe u Bajrakli džamiji s grupom bošnjačkih aktivista oko sadašnjeg muftije IZuS, dr. Mevluda Dudića, tokom njihovog zijareta Prizrenu, odgovorajući - „da Boga ne treba lagati“.

S druge strane, njegova učenost i poznavanje govora bosanskog jezika se ovom prilikom možda može ilustrirati i riječima profesora sarajevskog FIN-a, dr. Džemaludina Latića, koji mi je svojevremeno u svom kabinetu na fakultetu pokazao otvorene stranice revije „Selam“ s tekstom rahmetli Alije Džogovića „O jezičkim osobinama mevluda hafiza Saliha Gaševića“, iz koga, po riječima Latića, ima i te kako šta i on da nauči...


Vitomirica: Na zajedničkom iftaru u organizaciji Ministarstva dijaspore Vlade Republike Kosova (Arhiva Bošnjaci.Net)


Autor ovih redaka je Bogu zahvalan za pruženu šansu svih ovih godina za druženja i za ono naučeno od rahmetli prof. Alije Džogovića, koji je, nerijetko s dozom pretjerivanja, često javno isticao naš primjer dobre dugogodišnje saradnje i mojeg respekta prema njemu.

Inače je prof. Alija Džogović bio jedan je od četvero osnivača i našeg Kulturno-informativnog udruženja Bošnjaka Kosova, „Selam“, kao jedne od najstarijih registriranih NVO ovog naroda.
Akademik Džogović će zasebno ostati upamćen i u drugim redakcijama listova i magazina na bosanskom jeziku koji su pored „Selam-a“ izlazili na Kosovu. U toj posebnosti, njemu je, dosta primjetno, bilo drago da bude redovan musafir Bošnjacima Prizrena, Župe i Podgore, ali i Gore, te je jako cijenio ovdašnji narod i njegovo gostoprimstvo, zapaženo još od vremena njegovih ranih zapisa s ovih terena za onomastičku građu... Iako su ga i Bošnjaci Prizrena rado vidjeli kao svog gosta, savjetnika, govornika, učesnika, itd., moguće je da se o takvim velikim ljudima, pogotovo u našim i sličnim stredinama - ljudi poneki put i ogriješe.

Akademik Alija Džogović je ostavio iza sebe svoju hanumu, dvije kćerke, sina, snahu, zeta, unučad... i mnogo jarana i ljudi kojima će nedostajati...

Bošnjaci Kosova, odnosno bošnjački proces daljnje nacionalne afirmacije, bez imalo sumnje, izgubili su svog najvećeg intelektualca, koji je skoro deceniju i po poslije kosovskog rata i pet godina prije njega bio jako angažiran u svim oblastima kolektivnog uzdizanja bošnjačkog naroda na Kosovu, zasebno u obrazovanju i informisanju na bosanskom jeziku. Gubitak je, kao što to redovno biva poslije odlaska sličnih intelektualnih gromada, nenadoknadiv!

Ako ima utjehe za neminovnost preseljenja na Bolji svijet i ovako velikih i korisnih ljudi, to je svakako čuveni hadis Poslanika Muhammeda, a. s. - da iza čovjeka na dunjaluku ostaju samo troje, od kojih je jedno i njegova trajna (hajrat) djela... U ovom kontekstu, čini nam se ovom prilikom najzgodnije da ovdje spomenemo riječi velikog imenjaka prof. Alije Džogovića iz BiH, rahmetli Alije Isakovića, koje je izgovorio u intervjuu ne mnogo prije svog preseljenja: „Tješi me hadis u kojem se govori da će se na Sudnjem danu mjeriti tinta učenih ljudi sa krvlju šehida, pa će tinta učenih prevagnuti“...

Nadajmo se da će pisana djela rahmetli akademika Alije Džogovića, kod Boga jedinoga zadobiti vrijednost one tinte upotrijebljene od učenih muslimanskih ljudi, koje obuhvata hadis Božjeg poslanika a.s.. Mi, skromna ljudska stovorenja od Allaha dželešanuhu, možemo posvjedočiti da je angažman akademika Alije Džogovića bio za dobrobit Bošnjaka, muslimama i svih drugih dobrih ljudi bez obzira na vjeru i naciju...



Ostali prilozi:
» S E V D A L I N K A
Mehmed Meša Delić | 18. June 2018 18:07
» NA "DAN ŠEHIDA" KOD RASIME, MAJKE GAZIJE IZETA NANIĆA
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 17. June 2018 16:30
» RAMAZAN POSTAJE MUSLIMANSKI SVJETSKI "BRAND"
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 14. June 2018 20:21
» ZA „TREĆI ENTITET“ SVE JE SPREMNO
Džebrail Bajramović | 14. June 2018 19:55
» ZLOČIN BEZ KAZNE
Mr. Milan Jovičić | 14. June 2018 16:00
» RAMAZANSKA PRIČA 2
Aziz Hurem | 11. June 2018 17:32
» JE LI NAM RAMAZAN VRATIO SMISAO ZA ŽIVOTOM?
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 10. June 2018 16:59
» DIVAN JE LI DOBAR IMETAK U RUKAMA DOBROG ČOVJEKA
Arsim Tarik Saliji | 09. June 2018 14:56
» SVI ČOVIĆEVI IZBORNI IZAZOVI
Amir Sužanj, BHR1 | 06. June 2018 19:06
» MI, NASER ORIĆ I ONI
Dr. Mustafa Cerić, reisu-l-ulema (1993 - 2012) | 04. June 2018 20:23
» BEĆIREVIĆEVA SDP BAZA JE ANTIBOŠNJAČKA I ANTIISLAMSKA
Elmedina Muftić | 03. June 2018 20:41
» BOSANSKI JEZIK U AUSTRALIJI
Dr. Džavid Haverić | 31. May 2018 16:28
» AUFWIEDERSEHEN HERR, - GOOD BYE, VLADIKA GRIGORIJE!
Mr. Milan Jovičić | 30. May 2018 18:10
» BLAGODATI RAMAZANA I PRIORITETI MUSLIMANA
Abdullah ef. Hodžić | 29. May 2018 16:57
» BOŠNJACI OD PODANIKA DO IZDAJNIKA
Sead Zubanović | 28. May 2018 20:11
» KO SE RADUJE NESREĆI NAJVEĆEG DOBROTVORA SANDŽAKA?
Muhamed Mahmutović | 28. May 2018 15:49
Ostali prilozi istog autora:
» ODLIČNO PRIPREMLJEN PROGRAM
17. October 2016 15:36