Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Hatib Abdullah HODŽIĆ: A kakvi su današnji muslimani, najbolje svjedoče nečije riječi da “islam ne treba tražiti među muslimanima, već u knjigama” i Siri o Poslaniku i njegovim plemenitim ashabima. Preporučujem sebi i vama da svakodnevno čitamo Kur’an, makar jednu vjerodostojnu zbirku Poslanikovih hadisa, relevantnu historiju islama i druga djela eminentnih islamskih naučnika. To bi morao biti naš svakodnevni objed za odgoj i elevaciju duša. A: “Uspjet će onaj ko dušu očisti, a izgubit će onaj ko je uprlja!” (Eš-Šems, 9-10)

Budući da je u ponedjeljak, 13. januara 2014. godine, rođendan Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u današnjoj hutbi ćemo iznijeti nekoliko veličanstvenih primjera iz njegova života. Evo srceparajućeg kazivanja o ženi koja je bacala smeće na Poslanika, s.a.v.s. Po cijelu noć nije spavala razmišljajući kako da mu se osveti zbog idola koje je obožavala. Čak i prije nego je prva sunčeva zraka prodrla kroz prozor, ona je bila zauzeta metenjem svoje kuće. Svo smeće bi sakupila u jednu korpu, podigla je na krov svoje kuće i sa uzbuđenjem posmatrala ulicu, razmišljajući: “Nikada ga niko nije vidio ljutog. Svi će me hvaliti kad ga vide razjarena i kako se dere na mene. Oni će mu se smijati i rugati.” Ponovo bi pogledala u korpu sa smećem i podrugljivo se cerekala.

U međuvremenu je čula korake koji su nagovještavali kraj njenog čekanja. Ugledavši da dolazi čovjek u čistoj bijeloj odjeći, ona pomisli: “Konačno je moja žrtva stigla!” Dok je Poslanik, s.a.v.s., prolazio, ona bi podigla korpu i svo smeće istresla na njega. Na ženino veliko razočaranje, on nije ništa rekao, već je samo produžio svojim putem.

Isto je uradila i sljedećeg dana, misleći: “Možda ću ovaj put uspjeti da ga naljutim.” Ali, on je bio suviše otmen i plemenit da bi vikao na ženu. Pogrešno je shvatila njegovo ponašanje kao strah, te odlučila da svakodnevno nastavi sa gnusnim djelom, da bi ostao uplašen i da bi prestao pozivati vjerovanju u Jednog Boga.

Ovaj džentlmen kojeg je ova žena toliko prezirala bio je Muhammed, s.a.v.s., posljednji Allahov Poslanik. Umjesto da promijeni maršutu, ne želeći da pobrče nadanja žene, nastavio je svakodnevno prolaziti istom ulicom. Čak je učio dove da žena spozna Istinu. Subhanallah! Allahu ekber!

Jednoga dana, plemeniti Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nije primijetio ovu ženu sa korpom za smeće na krovu njezine kuće. Zabrinuo se, pomislivši da joj se nešto moralo dogoditi dok je nije bilo na uobičajenom mjestu. Otišao je i pokucao na vrata. “Ko je?”, upita nejaki glas. “Muhammed ibn Abdullah”, glasio je odgovor, “mogu li ući?” Žena se uplašila. “Ja sam bolesna i suviše slaba da se opirem i odgovaram. Muhammed je vjerovatno došao da mi se osveti za ono što sam mu činila.” Pošto je traženje dozvole da uđe u kuću bilo tako ljubazno i blagim glasom, žena mu je dozvolila da uđe.

Muhammed, s.a.v.s., je ušao u kuću i rekao ženi da ga je zabrinulo to što se ona nije nalazila na krovu, pa je došao da se raspita za njezino zdravlje. Vidjevši kako je bolesna, nježno je upitao da li joj treba neka pomoć. Opčarana ljubaznošću blagoslovljenog Poslanikovog glasa, zaboravila je na strah i zatražila malo vode. Dodavši joj nježno posudu, dok je ona gasila žeđ, Poslanik, s.a.v.s., molio se za njezino zdravlje. Ovo ju je učinilo da osjeti krivicu zbog svireposti i neljudskosti prema njemu pa je zatražila izvinjenje za svoje grubo ponašanje. Oprostio joj je i svakog dana dolazio da počisti njezinu kuću, da je nahrani i moli se za nju, sve dok nije ponovo stala na svoje noge.

Poslanikov ljubazan stav je inspirisao ženu da prizna Istinu, a i njegove dove su bile uslišane u vidu povećanog broja muslimana. Ovo je islam i ovako se ponašaju muslimani. Srca se osvajaju lijepom riječju i ljudskim postupcima, a ne silom i mačem.

Doista je Poslanik, s.a.v.s., najbolji uzor za sva vremena i mjesta, i najbolja inspiracija za sve čestite ljude svijeta. Ne čudi što je Uzvišeni Allah rekao u Kur’ani-Kerimu: “Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate.” (El-Ahzab, 21)

A kakvi su današnji muslimani, najbolje svjedoče nečije riječi da “islam ne treba tražiti među muslimanima, već u knjigama” i Siri o Poslaniku i njegovim plemenitim ashabima. Preporučujem sebi i vama da svakodnevno čitamo Kur’an, makar jednu vjerodostojnu zbirku Poslanikovih hadisa, relevantnu historiju islama i druga djela eminentnih islamskih naučnika. To bi morao biti naš svakodnevni objed za odgoj i elevaciju duša. A: “Uspjet će onaj ko dušu očisti, a izgubit će onaj ko je uprlja!” (Eš-Šems, 9-10)

Evo još jednog sjajnog primjera Poslanikove veličanstvenosti i nenadmašnosti. Naime, jednoga dana je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s., kao poklon, grozd grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sam je pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od Poslanikovih drugova je upitao: “O, Allahov Poslaniče! Kako si mogao pojesti svo grožđe sam a da ga nikom od nas prisutnih nisi ponudio?”

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.” Subhanallah! Takva su bila svojstva ovog Allahovog najplemenitijeg Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Niko od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” (Buhari, Muslim) A Uzvišeni Allah kaže: “I reci im o njima ono što će ih dirnuti.” (En-Nisa’, 63) Kakav odnos prema čovjeku i njegovim osjećanjima! Divne li pouke za sve nas. “Pa ima li ikoga pouku da primi?” (El-Kamer, 17)

Evo i primjera koji govori o Poslanikovoj, s.a.v.s., skromnosti i poniznosti. U podne jednog vrlo toplog dana, Poslanik Muhammed, s.a.v.s., zaputio se negdje i u pustinji užarenog pijeska ugledao neku staricu koja je na glavi nosila svoju prtljagu. Allahov Poslanik, s.a.v.s., joj je pomogao i dalje nosio njezino teško breme. Poslanik, s.a.v.s., upitao je ženu kuda ide i zašto. Rekla je: “Napuštam ovo mjesto jer sam čula da se u njemu nalazi čarobnjak po imenu Muhammed.”

Kao neko koga je Uzvišeni Allah uputio i vaspitao, Poslanik, s.a.v.s., je bio vrlo strpljiv i ljubazan. Pažljivo je slušao a da ni riječi prozborio nije. Starica je nastavila da se žali i objašnjava zašto napušta grad. Ukratko, glavni razlog zašto je ona napuštala grad je njezino pogrešno mišljenje o Muhammedu, s.a.v.s., koji je s njom pješačio a da ona nije bila svjesna toga.

Putujući s Poslanikom, s.a.v.s., starica je primijetila kod ovog mladog čovjeka vedrinu osmijeha i skrušenost lica, kao što je primijetila i da mu znoj miriše. Bila je vrlo impresionirana. Kada su došli do željenog mjesta, Poslanik, s.a.v.s., spustio je prtljagu, a kada je htio da ode, starica reče: “O, ljubazni čovječe! Makar mi kaži svoje ime!” Poslanik Muhammed, s.a.v.s., odgovori: “Ja sam ta osoba zbog koje si ti napustila grad.” Starica je to čula sa zaprepaštenjem i rekla da tako ljubazna, iskrena, dobronamjerna, pouzdana i vjerna osoba nikada ne može biti u krivu, pa je zato i ona primila islam.

Uzvišeni Allah kaže: “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. (Fussilet, 34)

I još jedan primjer Poslanikove spremnosti da uvijek priskoči u pomoć slabima i potlačenima. Jednom je Muhammed, s.a.v.s., vidio nekog roba koji je mljeo žito u mlinu na ručni pogon. Meljući žito, rob je plakao. Vidjevši to, Poslanik, s.a.v.s., je postao uznemiren. Pitao je roba za razlog njegova plača. Rob je rekao: “Bolestan sam i ne mogu mljeti žito. Moj gospodar je vrlo surov i on će me išibati ako ne završim svoj posao.” Čuvši to, Poslanik, s.a.v.s., se primakao, samljeo ostatak žita i rekao: “Kad god budeš htio mljeti žito, uvijek me pozovi. Ja ću to uraditi za tebe.”

Navedeni primjeri odslikavaju Poslanikov način ophođenja sa neupućenima, zlonamjernima, nemilosrdnima, neukima, pogrešno obaviještenima, siromašnima, slabima, bolesnima, napaćenima, ojađenima i naša je dužnost da ih implementiramo u svojim životima. On je poučavao i govorio o Kur’anu, ali je sam bio “živi Kur’an”. Naša je obligatna dužnost da islam pretočimo iz knjiga u život a i da oživimo Poslanikov, s.a.v.s., sunnet. Naš voljeni Poslanik jeste umro, al’ i danas živ je jer Istine vječne sjeme posio je. To sjeme je danas svakom dostupno i ako ga ne nastavimo sijati, ne očekujmo dobro i prosperitet ni na ovom ni na budućem svijetu.

Neka nam i današnja hutba bude inspiracija i motivacija za nov pristup smisaonijem, sretnijem i uspješnijem životu. Bez toga će malo fajde biti za nas i druge. Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima kazivali, učini da se uvijek sjećamo našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s. Učini nas istinskim sljedbenicima našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., oprosti nam grijehe, primi naše pokajanje, povećaj nam korisno znanje, uputi nas i učvrsti na Pravom putu, popravi naše stanje, pomozi svima kojima je potrebna pomoć i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.