Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Islamske teme


Hutba sa minbera Bijele džamije u Gračanici
KAKAV TREBA BITI ONAJ KOJI POZIVA DOBRU A ODVRAĆA OD ZLA, III DIO
Procitaj komentar

Autor: Abdullah ef. Hodžić
Objavljeno: 05. January 2014. 05:01:02
Bismillahir-Rahmanir-Rahim


Hatib Abdullah HODŽIĆ: Uvijek trebamo imati na umu da je naše da pozivamo, a Allah “stvara šta hoće i odabire”. (El-Kasas, 68) Divno je saznanje da u svijetu danas ima skoro milijarda i po muslimana. Nema šta, kvantitet je ogroman, ali je pitanje koliko se pridržavamo principa svoje krasne vjere, koliko klanjamo pet dnevnih namaza, postimo, redovno učimo Kur’an, idemo u džemat, koliko praktikujemo islamske propise u okrilju svoje porodice?! Dušu razgaljuju vijesti da svaki dan ljudi prihvataju islam diljem svijeta, i to dušom i razumom, i takvi, el-hamdu lillah, ne propuštaju ni jedan namaz, ali šta je sa nama?! Mislim da mi muslimani trebamo prvo sebe pozivati da se vratimo islamu pa tek druge.
Iako je Uzvišeni Allah znao da se faraon neće naputiti, neće opametiti i ne želi pokoriti Allahu, dželle šanuhu, opet je naredio Harunu i Musau, kada mu ih je poslao: “Idite vas dvojica faraonu, on je u zlu prevršio mjeru, i govorite mu riječima blagim, možda će opomenu prihvatiti ili se pobojati!” (Ta-Ha, 43-44)

Musa i Harun nisu bili moćni kao faraon, ali njihovo oružje je bilo permanentno sjećanje i oslanjanje na Allaha, dž.š., Koji je moćniji od tadašnjeg i svih faraona do Sudnjega dana. Njih je, kao i sve iskrene mu’mine, zaštitio Uzvišeni Allah. Koga, pak, Uzvišeni Allah stavi u okrilje Svoje milosti i zaštite, kad bi se cijeli dunjaluk digao, naškoditi mu ne bi mogli ni kolik’ krilo komarca. No, i pored toga što se faraon osilio, što je nasilje činio i postao arogantan, Allah, dž.š., ipak naređuje Musau i Harunu da mu se obrate blagim riječima koje neće izazvati oholost i gnjev kod faraona i sličnih nasilnika. Treba se, dakle, obratiti srcu, razumu i duši, te ih blago podsjetiti i upozoriti na posljedice.

Dakle, Musa i Harun su trebali otići kod faraona i pozvati ga u Allahovu vjeru, ne očajavajući zbog toga što nije upućen, s nadom da će se on opametiti, uplašiti i odazvati. No, umjesto toga, zloglasni faraon govori svom narodu o Musau: “Ja smatram da je on doista lažac!” (El-Kasas, 38) i: “Ja ne znam da vi osim mene božanstvo drugo imate!” (El-Kasas, 38), te: “Ja sam, zbilja, gospodar vaš najveći!” (En-Nazi’at, 24) Eto, i takvom nasilniku i zločincu Uzvišeni Allah omogućava da bude pozvan, daje mu šansu da se pokaje i spasi. No, faraon odbi sve to i snađe ga kazna zbog njegovih zlih djela i vlastitog izbora. “Pa njega i vojske njegove zgrabismo, i u more ih bacismo, jer on na kaznu osuđen bi.” (Ez-Zarijat, 40) Faraon dobi što zasluži: “Čovjeku pripada samo ono za šta se sam potrudi.” (En-Nedžm, 39)

Iz spomenutog je jasno da je naša obligatna dužnost da pozivamo i ne razmišljamo hoće li se neko odazvati ili ne, jer: “Doista ti ne možeš koga ti želiš uputiti, nego Allah upućuje na Pravi Put koga On hoće!” (El-Kasas, 56) Prof. dr Tomas Irving (Ta’lim Ali), Amerikanac koji je predavao na čuvenom Princeton univerzitetu i preveo Kur’an na savremeni engleski jezik, napisao je i omanju knjigu “Selection From the Noble Reading” “Odabir versi iz Kur’ana Časnog”, a za moto te knjige uzeo je spomenuti kur’anski ajet. Kada sam ga upitao da li se to odnosi na njegovu djecu, profesor Irving, rahmetullahi alejhi, odgovorio je potvrdno. Dakle, pozivao je svoju djecu u islam, ali se oni nisu odazvali, što je potvrdio ovim krasnim ajetom.

Uvijek trebamo imati na umu da je naše da pozivamo, a Allah “stvara šta hoće i odabire”. (El-Kasas, 68) Divno je saznanje da u svijetu danas ima skoro milijarda i po muslimana. Nema šta, kvantitet je ogroman, ali je pitanje koliko se pridržavamo principa svoje krasne vjere, koliko klanjamo pet dnevnih namaza, postimo, redovno učimo Kur’an, idemo u džemat, koliko praktikujemo islamske propise u okrilju svoje porodice?! Dušu razgaljuju vijesti da svaki dan ljudi prihvataju islam diljem svijeta, i to dušom i razumom, i takvi, el-hamdu lillah, ne propuštaju ni jedan namaz, ali šta je sa nama?! Mislim da mi muslimani trebamo prvo sebe pozivati da se vratimo islamu pa tek druge.

Naše je, dakle, da na najljepši način opominjemo i pozivamo, i to nije obaveza samo imama s mimbera i iz mihraba, već svih muslimana, svako sa svoje pozicije i odgovarajućom metodom i riječju. Jer, Uzvišeni Allah kaže: “Pa, opominji! Ti si samo opminjatelj, ti nad njima nisi vladatelj.” (El-Gašije, 21-22) “I opominji! Doista, opomena vjernicima koristi!” (Ez-Zarijat, 55) Ranije smo vidjeli da to opominjanje treba da bude sa “mudrošću i savjetom lijepim i s njima ti raspravljaj na način najljepši” (En-Nahl, 125), jer: “Da si ti osoran i grub bio, oni bi se oko tebe razbježali”. (Ali ‘Imran, 159) Povrh toga, pozivanje treba biti s najboljom namjerom i samo u ime Allaha, dželle šanuhu, jer: “Riječi iz srca ulaze u srce.” Blaga i mehka riječ je ključ uspjeha.

Poslanik, s.a.v.s., je najbolji uzor u tome. Sjetimo se Poslanikovog postupka sa čovjekom iz pustinje koji je u jednom kutku džamije obavio malu nuždu. Skočili su ashabi da ga onemoguće u tome i otjeraju, a Poslanik, a.s., je rekao: “Ne dirajte ga. Njegovu mokraću saperite vodom. Vi ste poslani da olakšavate a ne otežavate!” Poslije je Poslanik, s.a.v.s., podučio beduina da džamije nisu za mokrenje, već za spominjanje Uzvišenog Allaha, za namaz i učenje Kur’ana. Sjajan primjer mudrosti. Ovako se osvajaju srca i pridobijaju ljudi, a ne emocijama. Ljudi nisu istog intelektualnog nivoa, pa im se treba obraćati prema opusu njihova shvatanja i rasuđivanja.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije javno prozivao ni munafike, iako je znao ko su bili, a hazreti Omeru, da ljudi ne bi pričali da Muhammed ubija svoje ashabe, nije dozvolio da ubije vođu munafika. Pa onaj nenadmašan postupak sa nevjernikom koji je redovno vršio nuždu pred Poslanikovim vratima, a on bi to, bez ljutnje i ikakva reagovanja, samo počistio. Kada jednom nevjernik nije došao, Poslanik je otišao da ga posjeti i vidi da nije možda bolestan ili u nekoj drugoj nevolji. Poslije ovog postupka, nevjernik se zastidio i primio islam. Doista: “Vi u Allahovu Poslaniku lijep uzor imate.” (El-Ahzab, 21)

Postupajući tako, logično je bilo da se na Poslanikov poziv odazivaju sa: “Čujemo i pokoravamo se!” (El-Bekare, 285) Naredbe da se čini dobro i odvraćanje od zla ne vrše svi na isti način. Oni koji su na vlasti lakše će naredbe i zabrane sprovesti u djelo od običnih građana. Zato se u hadisu i kaže da zlo i nešto što ne valja treba “rukom spriječiti, riječima osuđivati ili srcem prezirati”. Poslanik, s.a.v.s., primijetio je zlatni prsten na ruci nekog čovjeka, pa ga je ščupao i bacio. Budući da je Poslanik, s.a.v.s., bio najodgovorniji među muslimanima, mogao je to učiniti i takav postupak je imao začuđujući efekat. Kada je otišao Allahov Poslanik, čovjeku je rečeno da uzme svoj prsten i okoristi se njime, a on je rekao: “Tako mi Allaha, ono što je Poslanik bacio nikada neću uzeti!” Allahu ekber! Divnog li imana i islama! Kako li bi mi danas postupili kad bi nam neko ščupao i pobacao zlatno prstenje?! A ti ga još nosiš!

Po pitanju zabrane nošenja zlata muškarcima, neke interesira da li se to odnosi i na bijelo zlato. Da, muškarcima je haram i žuto i bijelo zlato, jer hadis koji zabranjuje zlato ne spominje boju, već samo zlato.

Jedno od najvažnijih svojstava onoga koji poziva dobru a odvraća od zla je da njegove riječi ne dolaze u koliziju sa njegovim djelima. Uzvišeni Allah kaže: “Zar da svijetu dobročinstvo naređujete, a sebe zaboravljate?! A još Knjigu učite! Zar se opametiti nećete?!” (El-Bekare, 44) Svako pozivanje treba biti prvo korekcija pozivateljima. Prije nego upremo prst u drugoga, uprijeti ga moramo u sebe i tražiti svoje mane, nedostatke i grijehe. Tek kada sredimo svoje stanje, moći ćemo pozivati druge.

Kažu da bijaše neki dječak koji je mnogo volio slatkiše, pa ih je stalno od oca tražio. Budući da je otac bio siromašan, nije uvijek mogao sinu pribaviti slatkiše, no dječak nije shvatao i slatkiše je stalno tražio. Dječakov otac je razmišljao kako da zaustavi sina da ne traži toliko slatkiša. U blizini je živio jedan mudrac, pa otac odluči da odvede dječaka kod njega, nadajući se da će ga on nagovoriti da slatkiše ne traži stalno. Kada su stigli do njega, otac reče: “Dobri čovječe, bi li zamolio moga sina da prestane tražiti slatkiše koje mu ne mogu priuštiti?” No, mudracu ne bijaše lahko, budući da je i sam volio slatkiše. Zamislio se i ocu predložio da sina dovede sljedećeg mjeseca. Za to vrijeme mudrac je potpuno prestao jesti slatkiše. Kada su otac i sin došli mudracu nakon mjesec dana, mudrac reče dječaku: “Moje drago dijete, hoćeš li prestati tražiti slatkiše koje ti otac ne može priuštiti?” Od tada je dječak prestao tražiti slatkiše. Dječakov otac upita mudraca: “Zašto nisi zamolio moga sina da prestane tražiti slatkiše kad smo dolazili prošlog mjeseca?” Mudrac odgovori: “Kako da tražim od dječaka da ostavi slatkiše kad ih i ja sam volim? No, tokom prošlog mjeseca sam ih prestao jesti.” Neka o ovome razmisle oni koji konzumiraju alkohol, puše i rade druge harame. Lični primjer i djela su daleko važnija od riječi. Velika je hrabrost od drugih tražiti da čine nešto što sami ne radimo!

Uzvišeni Allahu, ukabuli našu hutbu, nagradi one koji su je slušali, čitali i drugima kazivali, učini nas od onih koji pozivaju dobru a odvraćaju od zla, riječima i djelima, učvrsti nas na Pravom putu, očisti naše duše, rasvijetli nam um, uljepšaj naša djela, okiti nas najljepšim moralom, korisnim znanjem, sačuvaj nas od zlih ljudi i zlih djela, učini naše porodice, džemat, zajednicu i državu prosperitetnim, naš život korisnim i smisaonim, primi naše pokajanje, oprosti nam grijehe i uvedi nas u Džennet sa Tvojim miljenicima i odabranicima.

VRH



Ostali prilozi:
» PRVA BOŠNJAČKA DŽAMIJA U MINHENU
Damir ef. Babajić | 13. March 2024 18:56
Ostali prilozi istog autora:
» NOBELOVA NAGRADA: IBRETA RADI
17. December 2019 15:37
» VELIKA POBJEDA NA BEDRU
15. June 2017 21:39
» KAKO PROVESTI RAMAZAN
26. May 2017 14:08
» GRIJEH SE UŠUNJAO U NAŠE KUĆE
28. January 2017 14:13
» ČOVJEČE, NE BUDI AROGANTAN
14. January 2017 00:03
» ČUDESNA MOĆ ISTIGFARA
14. October 2016 17:47
» FARAON, MI I NAŠI NAJBLIŽI
23. September 2016 20:55
» RAMAZAN PROĐE, ŠTA SADA?
18. July 2016 13:51
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif