Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


Izazovi poslije lokalnih izbora na Kosovu
BUDUĆE OPŠTINE SA BOŠNJAČKOM VEĆINOM NEĆE BITI DIO “ZAJEDNICE SRPSKIH OPŠTINA“!
Procitaj komentar

Autor: Ćerim Bajrami
Objavljeno: 04. January 2014. 18:01:01
Konačno, pošteno je kazati da nije u bošnjačkom nacionalnom i političkom interesu da bilo koja buduća opština gdje u znatnom broju žive Bošnjaci na Kosovu uđe u „Zajednicu srpskih opština“. S druge strane, nije pošteno, nit je politički mudro da se bošnjački narod od bilo koga smješta tamo gdje mu nije mjesto, jer on to ne želi!

Ćerim BAJRAMI: Jasno je da se u mnogim političkim kretanjima i odlukama u srpskoj nacionalnoj zajednici na Kosovu režim iz Beograda želi i dalje direktno miješati. Pokazalo se to i na posljednjim lokanim izborima, kad je srbijanska vlada napadno forsirala samo jednu političku opciju (Listu „Srpska“), zanemarujući, recimo, Srpsku liberalnu stranku (SLS), čiji su predstavnici do sada (dobro) zastupali svoj narod u kosovskim institucijama. Jasno je također i po najavama predstavnika srbijanskog režima i nekih izabranih predstavnika srpske zajednice na lokalnim nivoima na Kosovu, da će Beograd za tako nešto koristiti i „Zajednicu srpskih opština“. To je izvjesna realnost, a do kada će ona trajati, ostaje da se vidi.
Nedavno sam prisustvovao jednom okruglom stolu u Prištini s temom „Kuda idu opštine na sjeveru Kosova, poslije lokalnih izbora i ...“, u organizaciji Grupe za pravne i političke studije.
Nakon izlaganja panelista, među kojima su bili urednik lista „Koha Ditore“ g. Agron Bajrami i analitičar Behlul Beqaj, kao i diskusija nekoliko učesnika, suština svih izlaganja kao i zaključak skupa bi se mogao svesti u slikovitom zaključku g. Beqaja: da će „Zajednica srpskih opština“ (ZSO) - sudeći po onome kako se forsira iz Beograda, te po intencijama nekih čelnika iz srpske zajednice koji su osvojili lokalnu vlast na sjeveru Kosova - biti „Trojanski konj srbijanske vlade na Kosovu“...

Svjedoci smo također da se unazad dva mjeseca u kosovskoj javnosti, među albanskim opozicionim političkim blokom i kod mnogih iz medija i NVO sektora, forsira otvorena bojazan od razvoja događaja oko formiranja ZSO.

S druge strane, stiče se dojam da se bošnjačkih faktora Kosova ovo pitanje uopšte ne (do)tiče, imajući u vidu da ova negativna kampanja o ZSO sa sobom nosi i otvorenu prijetnju da gurne u drugom planu zahtjeve i obećanja za ubrzanje procesa decentralizacije par opština s bošnjačkom većinom.

Naime, pored svih nedavnih izazova u bošnjačkoj nacionalnoj zajednici na minulim lokalnim izborima, te kritičkih opaski od strane nekih opozicionih političkih čelnika iz većinskog albanskog naroda u Prizrenu poslije drugog kruga izbora, koje su bile upućene na adrese nekih političkih opcija iz bošnjačke zajednice, pojavljuju se i medijske reakcije poput novinarskog teksta na web stranici „PrizrenPress“, od 3. decembra - „Zgjedhjet dhe fitorja e CDU-se ne Dragash“, od novinara Nuhi Salihua, kao i nešto sa sličnim „pogledima“ u dnevnoj novini „Bota Sot“ od 20. 12. 2013. u najavi publiciranja još dužeg teksta u vikend izdanju za diajsporu. Autor teksta na „PrizrenPressu“, inače, pored elaboracije o njegovom viđenju izazova poslije lokalnih izbora u Dragašu i Prizrenu, u dvije odvojene rječenice (koje je stavio u zagradi) bukvalno vrijeđa bošnjački dignitet i slobodno izraženu volju ovog naroda u Župi i Gori sa popisa stanovništva 2011. g., što je zapravo višedecenijski kontinuitet nacionalnog deklarisanja ovih ljudi. Za te dvije rečenice, ako drži do novinarskog kodeksa, najmanje je dužan izvinjenja pripadnicima ovog naroda.

Međutim, ovaj novinar u svom osvrtu ne samo što dovodi u pitanje zahtjev za opštinom Gora, u svjetlu svog naslova teme o „... pobjedi CDU-a u Dragašu“, odnosno problematizovanja najava nekih kandidata tokom izborne kampanje iz te opcije vezano za učlanjenje te buduće opštine u “ZSO“, nego čak dovodi u pitanje i opravdanost potrebe donošenja najavljene odluke Vlade Kosova o decentralizaciji (i) bošnjačke opštine Rečane kod Prizrena?! Po novinaru Salihuu, navodno, postoji rizik, sličan predizbornim najavama od kandidata CDU-JGL i nekih drugih za Goru, da i buduća opština Rečane uđe u „Zajednicu srpskih opština“ na Kosovu?! A da bi ovaj navodni rizik i za Rečane (Župu) potkrijepio, autor tog teksta, vidi „opasnost“ od nekih bivših / sadašnjih političkih djelatnika i čelnika političkih opcija iz župskog dijela bošnjačkog korpusa, koji su, kako kaže, „nekad bili članovima SPS i JUL-a“. On ovaj svoj stav dodatno potkrepljuje i prenošenjem neke izjave koja ima ove “konotacije“ od strane čelne osobe jedne bošnjačke političke opcije iz Prizrena, na nedavnoj proslavi trogodišnjice njenog formiranja, iako ne imenuje o kome se radi.
Sem ovoga, pretrpostavljenog, od strane glavnih bošnjačkih opcija i njihovih kandidata na izborima u Prizrenu, nije bilo niti jedne izjave koja je zabilježena, a koja bi nagovijestila ovakav razvoj događaja iji opštine Rečane.
Međutim, istine radi, ono što je s aspekta pravih bošnjačkih interesa bilo jako sporno u ovim izjavama tokom predizborne kampanje, jeste to što je jedan od kandidata iz opcije CDU-JGL iz goranske zajednice u par nastupa napadno predlagao da (kada se formira) i opština Rečane i ona, zajedno sa opštinom Gora (kada se formira), ni manje ni više, nego uđe u „Zajednicu srpskih opština“. (?!)
Mnogima među svjesnim Bošnjacima je bilo jasno da je to bio još jedan pokušaj podvale ovom narodu - ne bi li ga ponovo suprostavili Albancima i, praktično, (i njima), bilo onemogućeno dobijanje opštine Rečane, ali i opštine Vitomirica!

S druge strane, prije nego li je publicirao taj tekst na PrizrenPressu, za pretpostaviti je da je autor čuo odgovor na novinarsko pitanje „tim povodom“ od čelnika CDU-JGL, aktuelnog poslanika, tokom svečanog proglašenja podrške i ove opcije za drugi krug izbora PDK kandidatu za gradonačelnika Dragaša, kad se on - između redova - ogradio od nekih napadnih izjava svojih kandidata iz opštine Dragaš tokom predizborne kampanje, oko „budućih asocijacija“ - od njih zahtjevanog formiranja - opštine Gora.

Dvije nacionalne i političke zajednice!

S druge strane, ono što je zapravo suština i što je fakat, a što autor toga teksta sa „PrizrenPressa“ i neki drugi iz večinske albanske zajednice (neki vjerovatno namjerno) previđaju - jeste činjenica da su Bošnjaci i Gorani/ci u opštini Dragaš (isti narod po običajima, govoru, itd.) ipak podijeljeni u dvije nacionalne zajednice! A tako nešto se, nerijetko događa, nažalost, i kod nekih na bošnjačkoj političkoj, NVO i medijskoj sceni. Ono što se zapravo u ovakvim „pristupima“ zanemaruje, jeste baš ta činjenica - što su (svi) Bošnjaci i Gorani/ci na Kosovu već 20-tak godina politički i faktički, a poslije rata i ustavno - dvije različite nacionalne, i, u ovom kontekstu - pogotovo različite političke zajednice!


Na predizbornom skupu bošnjačke koalicije „Vakat“ u Rečanima Ćerim Bajrami je u obraćanju bio izričit: Buduće bošnjačke opštine – nikada neće ući u „Zajednicu srpskih opština na Kosovu“!


Dakle, unazad 14 godina na Kosovu Bošnjaci i Gorani/ci, imaju potpuno različite oficijelne pristupe po krucijalnim pitanjima od praktičnog kolektivnog života zajednica, na primjer po pitanju korišćenja maternjeg jezika u službenoj upotrebi, u nastavi u školama, u informisanju, itd.
Bošnjacima je službeni jezik bosanski, na kome se od poslije rata obrazuju prema Planovima i programima Republike Kosova, uz udžbenike koje im dijelom izdaje MONT na Kosovu, a jednim manjim dijelom ih uvoze iz Bosne i Hercegovine, čiji su sadržaji u nacionalnoj grupi predmeta sa elementima kulture i historije Bošnjaka, te o drugim kosovskim narodima, geografiji Kosova, itd.
Dok su se politički predstavnici goranske zajednice i njeno nastavno osoblje poslije rata izjasnili za srpski jezik kao službeni u zvaničnoj upotrebi i za nastavni za učenike svoje zajednice u opštini Dragaš, te su produžili da se školuju na srpskom jeziku po Planovima i programima, udžbenicima (i platama za nastavno osoblje) iz Srbije, po sistemu „paralelnih institucija“.
Bili smo svjedoci tokom kampanje za lokalne izbore i otvorenog nastupa nekih goranskih kandidata opcije CDU-JGL za Skupštinu opštinu Dragaš. Sa zahtjevom direktne podrške od predstavnika aktuelne vlasti iz Srbije za njihove kandidate, ali i za formiranje opštine Gora koja će, kad bude formirana, po njihovim izjavama - „ući u Zajednicu srpskih opština“. Nije izostala ni povratna „briga“ oko ovog pitanja od srbijanskog ministra bez portfelja, Aleksandra Vulina, koji je zadužen za Kosovo, itd..

Da ovdje odmah napomenemo da autora ovih redova ni najmanje, a vjerujemo ni većinu pripadnika bošnjačke nacionalne zajednice, pogotovo poslije publiciranja rezultata zadnjeg popisa stanovništva na Kosovu, ne treba da zanimaju izjave pojedinih kandidata goranske opcije iz Gore, niti njihova traženja za njihovu zajednicu. To su naprosto izjave političkih predstavnika druge zajednice i oni sami snose i političku i svaku drugu odgovornost za njih i za njihove (ne)sprovođenje!

Pripisivati, dakle, Bošnjacima da treba da snose dio odgovornosti ili pak posljedice za tako nešto, jednostavno nema smisla. To nije u redu bez obzira što je jedna manjinska bošnjačka politička opcija sa sjedištem u Peći, koaliranjem i na ovim izborima sa jednom opcijom iz goranske zajednice ponovo unijela zabunu, nudeći mogućnost da zastupaju i jednu i drugu zajednicu na lokalu u Dragašu, te bez obzira na to što je sličnog „lova“ na glasove građana u Gori bilo i odranije. Također, u ovom kontekstu, ne treba zanemariti ni mišljenja nekih analitičara da je CDU-JGL zapravo učinila uslugu kosovskom političkom i ustavnom poretku, privlačeći onaj dio goranskih građana na lokalne izbore koji su ranije apstinirali, odnosno za integraciju poklonika i službenika paralenih srbijanskih institucija u SO Dragaš. Uostalom, jedan dio Gorana/ca je preko svoje političke opcije GIG i ranije redovno izlazio na kosovske lokalne i centralne izbore za jedno garantirano mjesto u parlamentu, a jedan broj njih je zapravo i kosovski opredijeljen.

Glavna tema na lokalnim izborima - decentralizacija

Kad se o ovome govori, ne treba smetnuti s uma da je glavna tema i na ovim lokalnim izborima, pogotovo u Župi kod Prizrena, bila decentralizacija. Dok je uoči početka izborne kampanje glavni argument političkih opcija koje su pretendirale na bošnjačke glasove u prizrenskoj opštini, za opravadanje svoje podrške prof. dr. Ramadanu Muji, kandidatu PDK za gradonačelnika Prizrena, bio - što su zauzvrat zahtjevali (i dobili) garancije da će se uskoro u kosovskim institucijama vlasti pokrenuti formiranje opštine Rečane.

Istini za volju, gotovo da nema aktuelnijeg pitanja koje je tako čvrsto utemeljeno u volji većine bošnjačke nacionalne zajednice na Kosovu - od zahtjeva za decentralizacijom opština na Kosovu: Rečane (regija Župe sa 15-ak sela, sa pretežno bošnjačkim stanoviništvom i dobrim brojem albanskim i, tek nešto malo srpskim) i Vitomirice kod Peći, koja je naseljena sa većinom bošnjačkih i dobrim dijelom albanskih mještana. Bošnjačka politička opcija iz Dragaša također ima zahtjev za decentralizacijom gorskog dijela opštine Dragaš, međutim, Bošnjaka je sad tamo najviše do trećine stanovništva, po spomenutom popisu iz aprila 2011., za razliku od ranijih popisa kad je apsolutna većina bila s jednom (muslimanskom) nacionalnom odrednicom.

Vezano za „prijedlog“ oko učlanjenja i buduće opštine Rečane u „ZSO“, čini nam se prikladno da i ovdje ponovimo ono što smo rekli na predizbornom skupu bošnjačke koalicije „Vakat“ u Rečanima, u prisustvu mještana toga i drugih naselja Župe, Bošnjaka i Albanaca, kao i predstavnika PDK (dr. Envera Hodžaja, ministra vanjskih poslova, dr. Ramadana Muje, kandidata za gradonačelnika Prizrena, sa njihovim saradnicima) za - Rečane, za koje se zalažemo da bude opština – nikada neće ući u „Zajednicu srpskih opština na Kosovu“! Te moje riječi je propratio gromoglasni aplauz prisutnog naroda u sali Doma kulture u Rečanima, što je zabilježeno i u medijima koji su pratili skup. Na moje ponovljene riječi da taj apluz prisutnog bošnjačkih i jednim dijelom albanskih građana govori sam po sebi šta oni u Župi misle, prolomio se još gromoglasniji aplauz. Isto važi i za Vitomiricu, sudeći po raspoloženju gotovo svih tamošnjih Bošnjaka.
Konačno, pošteno je kazati da nije u bošnjačkom nacionalnom i političkom interesu da nijedna buduća opština u kojoj žive Bošnjaci na Kosovu u znatnom broju, uđe u Zajednicu srpskih opština.
Naravno, potpisnik ovih redova ne uzima sebi za pravo da savjetuje nit pak sudi šta će tražiti srpsko stanovništvo i njihovi legitimni politički predstavnici na Kosovu! Niti goransko! To naprosto prevazilazi naše ingerencije i naše realne mogućnosti. O tome neka razmišljaju pripadnici srpskog naroda i goranske zajednice, koji, po nama, treba svi da ostanu da žive na Kosovu i da dobiju ona prava koja im pripadaju.

Prestanak srbijanskog miješanja vjerovatan - uz pritisak međunarodne zajednice i realnost prilika na Kosovu

S druge strane, jasno je da se u mnogim političkim kretanjima i odlukama u srpskoj nacionalnoj zajednici na Kosovu režim iz Beograda želi i dalje direktno miješati. Pokazalo se to i na posljednjim lokanim izborima, kad je srbijanska vlada napadno forsirala samo jednu političku opciju (Listu „Srpska“), zanemarujući, recimo, Srpsku liberalnu stranku (SLS), čiji su predstavnici do sada (dobro) zastupali svoj narod u kosovskim institucijama. Jasno je također i po najavama predstavnika srbijanskog režima i nekih izabranih predstavnika srpske zajednice na lokalnim nivoima na Kosovu, da će Beograd za tako nešto koristiti i „Zajednicu srpskih opština“. To je izvjesna realnost, a do kada će ona trajati, ostaje da se vidi.

Međutim, ipak se posljednji razvoj događaja poslije mukotrpnih pregovora u Briselu, i potpisanog Sporazuma od 19. aprila 2013., te učešća srpske zajednice na lokalnim izborima, ne može posmatrati sa kosovske strane samo u svjetlu ovih političkih najava o nepovoljnom razvoju budućih zbivanja, već bi sve to najprije trebalo posmatrati i kao novi iskorak u integracijskim procesima. Odnosno, u svjetlu naprijed spomenute negativne kampanje, postavlja se pitanje - može li se tako olahko zanemariti što je poslije potpisanog Briselskog sporazuma prihvaćena - makar i bolna - integracija i onog dijela srpske zajednice na sjeveru Kosova, s obzirom da do ovih izbora oni - ali i teritorija koju kontrolišu! - nisu bili uključeni u novu kosovsku političku i državnu realnost ?

U ovom pravcu, iako nema pravih analiza, ne može se zaobići ni utisak da su unazad nekoliko godina formirane nove kosovske opštine sa srpskom većinom, na osnovu Ahtisarijevog plana i po zakonima Kosova, i njihovog funkcionisanja, bile jedan od faktora integracije srpske populacije u kosovski sistem i društvo, iako se to još nije ostvarilo u zadovoljavajućem obimu...
Ovdje je, dakle, svima jasno, a sigurno je najjasnije čelnim kosovskim pregovaračima, da je ključno pitanje - kada će zapravo Beograd prestati da koristi pripadnike srpske zajednice na Kosovu za svoje (visoko) političke i nacionalističke ciljeve, zanemarujući pritom i želje vjerovatne većine među njima da ostanu da žive na Kosovu i da se integrišu na zadovoljavajući način, ne gubeći ništa od svog nacionalnog identiteta i kolektivnih interesa, uz normalne (garantirane) veze sa Srbijom? Napribližniji odgovor je da dobrovoljnog odustajanja od ovog uplitanja neće biti, ali pod pritiskom međunarodne zajednice i realnih prilika na Kosovu uz daljnji razvoj demokratije i pravne države, vjerovatno hoće.

Režim Milorada Dodika, kočničar priznanja Kosova od strane BiH

Uzimajući u obzir sve ono što je naprijed rečeno, čudi nas da neko još misli da nacionalno svjesni Bošnjaci na Kosovu i van njega, ne znaju da će i sadašnji srbijanski režim pokušati neke nove manipulacije s kosovskim Bošnjacima, ako bi mu se pružila šansa za tako nešto? Iako ima malih pomaka u njihovom pristupu prema bošnjačkom nacionalnom pitanju i pravima, ipak nema konkretnijeg zaokreta. Nema ga ni u Sandžaku, gdje se 14 godina poslije rata na Kosovu i uvođenja nastave na bosanskom jeziku na svim nivoima ovdje, tek ove školske godine eksperimentalno u tamošnje osnovne škole uvodi nastava na bosanskom jeziku. Bošnjački učenici gimnazije u Novom Pazaru upravo protestuju tražeći nastavu na bosanskom jeziku ! Dok u državi Bosni i Hercegovini (u entitetu sa srpskom većinom), između ostalih belaja, djeci povratnika Bošnjaka u Konjević Polju, čiji roditelji već mjesecima protestvuju, ne dozvoljava se učenje na maternjem bosanskom jeziku, već ih tjeraju da uče školske sadržaje iz nacionalne grupe predmeta na srpskom jeziku!
Nije li režim Milorada Dodika, u dijelu Bosne i Hercegovine pod njegovom kontrolom, glavni kočničar priznanja kosovske nezavisnosti od strane BiH, čak i za slobodu putovanja uz kosovsku osobnu dokumentaciju, čija je tvrdokorna linija upravo ponukala kosovsku vladu da najavi uvođenje recipročne mjere za uvođenje viza državljanima BiH, čime će opet biti najviše pogođeni bošnjački građani BiH, kao što su režimom bh viza Kosovarima najviše pogođeni kosovski Bošnjaci ?
Uostalom, zašto nije uvedena nastava na bosanskom jeziku i za bošnjačku djecu na sjeveru Kosova pod dosadašnjom srbijanskom kontrolom, recimo u naselju Rvatska u opštini Leposavić? Ili, zašto još nema nikakvog pomaka za otkrivanje ubica rahmetli Šefka Salkovića i teško ranjavanje Edina Islamovića, iz decembra 2010., u gnusnom napadu na njih blizu njihovog sela Rvatske?...
Da još dodamo, da je evidentno u jednom dijelu bošnjačkog miljea na Kosovu i van njega izvjesno stanje „mirenja sa sudbinom“, stvoreno poslije (pre)dugog trajanja i forsiranja nekih manipualacija sa srbijanske strane. Planski je isforsiran i medijski muk, uz najcrnje nasrtaje pojedinih mrzitelja svega ljudskog, preko njihovog širenja govora mržnje i uvrijeda po internetu na bošnjaštvo i njegove aktiviste koji pokušaju da nešto o ovome progovore. Sve se to čini po scenariju naslijeđenih udbaških metoda, od bivših ili sadašnjih srpsko-režimskih saradnika i simpatizera, stacioniranih u Gori, po Kosovu, u regiji i u dijaspori. Bez obzira na sve to, ove političke i državne manipulacije iz Srbije, pogotovo u Gori, ne mogu se prikriti, jer ih oni sami plasiraju u javnosti, tim prije što se zna da srbijanski režim i dan danas održava i plaća daljnje sporovođenje projekta s početka devedesetih godina iz SANU „Gora, Opolje, Sredska“ („GOS“) za, bukvalno, daljnje postupanje na terenu po njemu.

Bošnjacima je nastava na bosanskom jeziku prvi dokaz njihove integracije u kosovski sistem!

S druge strane, ne isključuje se mogućnost da jedan mali dio ljudi i u Župi i u Podgori kod Prizrena još razmišlja o danima minule (im) „SPS slave“ (što bi rekao novinar PrizrenPressa Salihu) iz devedesetih godina prošlog vijeka. Ali, istini za volju, takvih je malo! U Župi i Podgori i u gradu Prizrenu, poslije rata na Kosovu, među Bošnjacima nije bilo nit jednog segmenta „paralelnih srbijanskih institucija“. Pogotovo ne u školstvu ! U selima ove dvije regije i u samom gradu za djecu iz bošnjačke zajednice škole su na bosanskom jeziku, ima ih i na albanskom jeziku za one koji su albanski nacionalno opredjeljeni, a u nekim selima i za one koji su – bošnjački nacionalno opredjeljeni. I sve je to po Planovima i programima Republike Kosova! Isto važi za Bošnjake i u pećkoj i u mitrovačkoj regiji. Isto je i za one Bošnjake u Gori, koji su, kako smo rekli, tamo trećina stanovništva, dok u velikom selu Restelici jedan manji dio stanovništva šalje svoju djecu i na nastavu na albanskom jeziku.

Ako ove razlike između integracijskih i dezintegracijskih faktora na Kosovu ne znaju da razlikuju oni koji se bave pisanjem i politikom, iz bilo kog govornog područja dolazili, onda je bolje da o tome ništa ne govore. Bošnjacima Kosova je nastava na bosanskom jeziku u školama, koja je uvedena 1999-2000. godine, glavni elemenat njihove nacionalne faktorizacije i odbrane, ali i prvi dokaz njihove integracije u kosovski sistem!
Također, kad neki novinar ili analitičar želi da piše o političkim izjavama nekog bošnjačkog čelnika ili o nekoj sličnoj političkoj pojavi, treba da bude konkretniji. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog onog što većina Bošnjaka i u zemlji i u dijaspori dijele sudbinu ogromne većine albanskih građana Kosova!

Da podsjetimo da Bošnjake Kosova sa Albancima vezuje zajednička historijska sudbina, jednim dijelom zajedničko porijeklo, uz učešće u borbi predaka sadašnjih kosovskih Bošnjaka zajedno sa Albancima tokom 136-godišnje borbe za slobodu naroda i teritorija. Bošnjački narod je i prije 1999. g., imao svoje predstavnike u kosovskom sistemu, preko ondašnjih (starih) aktivista SDA, imao je i svoj informativno-kulturni pokret oko Bošnjačke revije „Selam“ iz Prizrena, a jedna politička opcija koje je učestvovala na tadašnje nazovi izbore, bila je redovno u opoziciji u vrijeme diktatorske vladavine ondašnjeg režima iz Beograda. U ime pokrenutog Savjeta iz ova tri subjekta, krajem 1998., usvojeni su Zaključci i predati Američkoj ambasadi u Beogradu i dijelu kosovske delegacije u pregovirima u Rambujeu, čija je suština bila oštro protivljenje „predstavnicima zajednica“ koji su bili pokupljeni od SPS-a i vodani po „pregovore“, uz traženje mirnog i pravednog rješenja za Kosovo i za Bošnjake u njemu.

Nužno je poznavanje razlika u faktičkom stanju kod pripadnika zajednica na Kosovu

Da istaknemo i ovom prilikom da su oni Bošnjaci iz župske regije koji su nasilu mobilisani tokom rata, krajem aprila 1999. godine, u sred NATO udara, samooragnizovanjem odbacili oružje i uniforme srbijanskog režima baš u tom Rečanu više Prizrena.
Opet, da se ne shvati pogrešno, Bošnjaci Kosova su vjekovima unazad pokazali da mogu ga žive jedni pored drugih, kao dobre komšije, i sa pripadnicima srpskog naroda s kojima su dijelili neka zajednička naselja u okolini Prizrena i Peći...
Dobra većina Bošnjaka su poslije rata prihvatili novi poredak na Kosovu i bili jedan od segmenata daljnjeg napretka društva, kroz učešće u sve izborne i druge procese, a njihovi poslanici su potpisnici i Deklaracije o nezavisnosti u kosovskom parlamentu...
Spomenimo i da se odbrana nekih bošnjačkih političkih predstavnika od javnih prozivki što tokom pregovora u Beču nisu istrajali na traženju upisivanja u Ahtisarijevom paketu i zahtjevane opštine s bošnjačkom većinom, svodi na to - da su oni prihvatili (valjda na sugestiju glavnih kosovskih pregovarača iz albanskig naroda?) da se to pitanje rješava na Kosovu, jer, po njima - „to su bili pregovori Kosova i Srbije“ i oni, kako pojašnjavaju - 'nisu htjeli da dodatnim zahtjevima opterećuju pregovarački proces'.
Međutim, i u Ahtisarijevom planu ipak piše da „...Vlada Kosova stupa u pregovore sa pripadnicima drugih nevećinskih zajednica oko njihovih zahtjeva za decentralizacijom.“

Prema tome, i sadašnji bošnjački zahtjevi za decentalizacijom opština Rečane i Vitomirica, kao i podrška bošnjačkim zahtjevima u Dragašu, su po ustavnom, zakonskom i političkom okviru Republike Kosova. Također, Bošnjaci ne traže opštine samo za sebe, već i za sve one koji zajedno s njima na toj teritoriji žive, te samim tim one nikako neće biti monoetničke! Ako već (s pravom!) pojedini visoki dužnosnici Kosova govore da „bez Bošnjaka i Turaka prizrenska i kosovska multietnička stvarnost ne bi imala nikakvog smisla“, onda bi valjda svakome trebalo biti jasno - kome pripadaju zasluge za tako nešto.
Uzimajući sve rečeno u obzir, ne treba nimalo očekivati od većine bošnjačkih građana Kosova, da će za njih biti prihvatljivi izgovori od bilo čije (kosovske) strane za eventualno odlaganje ili pak za neodobravanje procesa decentralizacije, zbog „sumnji i pretpostavki“, ili zbog izjava pojedinaca, pogotovo ako oni nemaju legitimitet bošnjačke zajednice, ili čak u nekim slučajevima i kad ga (formalno) imaju. Jer je interes bošnjačkog naroda i njegovo većinsko mišljenje nešto drugo.
Ionako se, po mnogima među Bošnjacima, s ovom decentralizacijom kasni. Jer se na terenu događaju krupne promjene koje nimalo ne idu u korist bošnjačkoj zajednici, poput iseljavanja i smanjivanja njihovih pripadnika, ali i aktuelnog zauzimanja i ruiniranja javnog zemljišta od privatnih lica, koje bukvalno niko valjano ne štiti. (Primjer Prevalca je samo jedan od drastičnijih).

Realnost bošnjačkih zahtjeva za decentralizacijom

Ono što Bošnjaci Kosova očekuju od aktuelne vlasti, uz podršku i svih drugih političkih faktora albanskog naroda na Kosovu, jeste da se što prije iznađe adekvatan način za ubrzanje procesa decentralizacije već godinama obećavane opštine Rečane. Taj zahtjev bi trebalo unijeti u prijedlog izmjena Zakona o opštinskim granicama, od strane nadlježnog Ministarstva administracije lokalne samouprave (MALS), zajedno sa već upisanim promjenama za nove opštine Rogovo, Gjonaj i Zhegra. Također bi trebalo paralelno ubrzati pripremu procedure u MALS i za što skoriju odluku o decentralizaciji i opštine Vitomirica kod Peći, za koju je također predat zahtjev koji je uvršten među 15-tak zahtjeva za nove opštine, inače već predstvljenih na Vladi i u Parlamentu Republike Kosova.
Uostalom, budući razvoj prilika oko decentralizacije u dvije većinski bošnjačke sredine biće po već isprobanom principu decentralizacije opštine Mamuša, ili opština Junik i Elez Han, odnosno kao novi iskorak u svekosovskom procesu decentralizacije, što je neminovnost i u punom je skladu sa EU integracijama kosovske države.
Ako bi došlo do dužeg odlaganja jedne ovakve odluke, narodu na terenu bi ostao gorak utisak da su bošnjački zahtjevi i data obećanja za formiranje par njihovih opština, opet otpali kao „kolateralna šteta“ zbog novostvorene situacije i kampanje „za i protiv“ ZSO.

Iz svega naprijed kazanog, zaključak bi bio da nije pošteno, nit je politički mudro, od bilo koga, smještati bošnjački narod tamo gdje mu nije mjesto, niti to on, realno u većini želi.

(Autor je aktuelni zamjenik ministra u Ministarstvu dijaspore i bivši potpredsjednik Konsultativnog vijeća zajednica Kosova u dva mandata, ispred bošnjačke nacionalne zajednice. Također je bio i urednik bošnjačke revije „Selam“ koja je izlazila u Prizrenu od 1995/6. do 2003. god.)

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» BITNO JE UPISATI SE - BOŠNJAK!
31. March 2021 18:59
» TEŠKI SASTANCI
03. December 2019 01:49
» BOŠNJACI U POSTIZBORNOM KOSOVU
28. October 2019 18:38
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif