Željko MILIĆEVIĆ: Svijesni smo svih dnevnih vijesti iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Sandžaka i ne treba ih posebno isticati. Iz tih je vijesti očito da je razgrađivanje Bosne i Hercegovine i Sandžaka jedna zahuktala željeznica koju treba zaustaviti. Na nama je, koji želimo jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, to uraditi, nitko drugi to neće za nas uraditi. Na nama je prestati se kavgati među sobom, kako među Bošnjacima, tako i između Bošnjaka i onih Srba i Hrvata koji u stvari imaju zajedničke poglede samo ih još do sad nisu jasno izgovorili, predočili, argumentirali i time utvrdili da se i oni vide u toj jedinstvenoj državi Bosni, u kojoj je i Hercegovina i Sandžak.

Kad se sa strane pogleda i analizira ono što se je dogodilo u Bosni i Hercegovini i Sandžaku u zadnjih nekoliko stoljeća, postaju jasni mehanizmi povijesne razgradnje, kako geografski tako i nacionalno.

Neki će negirati ili revidirati povijest iako osnovne činjenice ostaju nepromijenjene, među njima i to da su Bosnu i Hercegovinu i Sandžak razgrađivale vanjske sile uz pomoć domaćih slabića koji su se dodvarali stranim dvorovima Istoka i Zapada u korist vlastitih interesa.

Ta formula povijesnih i današnjih društvenih previranja nije isključiva i specifična samo Bosni i Hercegovini i Sandžaku nego se uspješno koristi diljem svijeta s namjerom da se običan narod nikad ne uzmogne uspraviti na svoje suverene narodne, nacionalne noge, jer to bi dovelo u pitanje opravdanje postojanja vladajućih svjetskih garnitura i njihovih slugana.

Iz tog korijena dubokog osobnog i isključivog interesa vladajućih svjetskih garnitura da im se njihove temelje ne zaljulja, oni ljuljaju temelje narodnog suvereniteta, bez obzira na rasu, nacionalnost i vjeru. Tim ljuljanjem nas sve održavaju u stanju društveno-političke vrtoglavice i zbunjenosti, i u nametnutom vjerovanju u privid pojedinačne i kolektivne nemoći bilo što učiniti da bi se suvereni intelekt suverenog naroda uspravio na suverene noge.

Većini nas je ovo jasno, međutim mišljenja sam da je potrebno postaviti gore spomenuto kao osnovu za podnošenje argumenata sa svih strana i po tom za otvaranje šire debate.

Povijest razgrađivanja nas je dovela u sadašnjost razgrađivanja jer još nije došlo do sloge odlučujućih snaga unutar naroda s namjerom uspravljanja suverenog intelekta na suverene noge. Snage koje razgrađuju su dobro organizirane, financirane, pripremljene i imaju žestoke jezike i namjere. Planovi za ovakvu ili onakvu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak se prepravljaju i prekrajaju jer među snagama razgrađivanja isto tako nema sloge i tu neće biti promjene jer svako hoće zajahat svog hata na svoj način.

Tu neslogu među snagama razgrađivanja treba iskoristiti u ovom povijesnom trenutku i izići pred narod s planom ujedinjenja suverenog naroda, bez obzira na nacionalnost i vjeru. To treba učiniti ne zbog nesloge među razgrađivačima, već zbog načela povijesno i društveno opravdanog postojanja jedinstvene Bosne i Hercegovine i Sandžaka.

To načelo treba biti zvijezda vodilja današnjim i budućim generacijama kako Bošnjaka, tako i onih Srba i Hrvata koji se vide u jedinstvenoj Bosni i Hercegovini i Sandžaku.

Vanjski svijet nema nikakva prava prigovora na suvereno uspravljanje suverenog naroda koji želi biti suveren na svim svojim zajedničkim i jedinstvenim suverenim teritorijama i djedovinama. Oko tog načela ne može i ne smije biti nikakve debate jer se suverenošću naroda i djedovine ne smije šićariti.

Zbog toga ja sad povlačim ovo pitanje: hoćemo li pokrenuti akciju za referendum za jedinstvenu Bosnu u kojoj je i Hercegovina i Sandžak; za Bosnu u kojoj nema mjesta vjerskoj i nacionalnoj mržnji; za Bosnu u kojoj nema nacionalno-političkih stranaka; za Bosnu u kojoj nema mjesta etničko-političko-geografskoj podjeli; za Bosnu u kojoj nema mjesta vladavini međunarodnih elitnih garnitura; za Bosnu u kojoj vlada volja naroda a ne volja međunarodnih elitnih garnitura? Da li smo mi za Bosnu u kojoj vlada jedan zakon za sve, u jednoj cijeloj državi; da li smo mi za Bosnu u kojoj preživjele žrtve genocida imaju pravo pamćenja genocida; da li smo mi za Bosnu u kojoj logoraši i ratni veterani imaju osiguran dostojanstven život; da li smo mi za Bosnu u kojoj povratnici imaju pravo povratka; da li smo mi za Bosnu u kojoj smo svi jednaki, bez obzira na nacionalnost i vjeru; da li smo mi za Bosnu u kojoj se imamo pravo osjećati sigurni u svom domu na svakom pedlju Bosne - koja po mome uključuje i Hercegovinu i Sandžak; da li smo mi za Bosnu koja će svoj našoj djeci, bez obzira na nacionalnost i vjeru, na svakom njenom pedlju biti majka domovina?

Svijesni smo svih dnevnih vijesti iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Sandžaka i ne treba ih posebno isticati. Iz tih je vijesti očito da je razgrađivanje Bosne i Hercegovine i Sandžaka jedna zahuktala željeznica koju treba zaustaviti. Na nama je, koji želimo jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak, to uraditi, nitko drugi to neće za nas uraditi.

Na nama je prestati se kavgati među sobom, kako među Bošnjacima, tako i između Bošnjaka i onih Srba i Hrvata koji u stvari imaju zajedničke poglede samo ih još do sad nisu jasno izgovorili, predočili, argumentirali i time utvrdili da se i oni vide u toj jedinstvenoj državi Bosni, u kojoj je i Hercegovina i Sandžak.

Zbog toga ja sad povlačim ovo pitanje: hoćemo li pokrenuti akciju za referendum za jedinstvenu Bosnu u kojoj je i Hercegovina i Sandžak; za Bosnu u kojoj nema mjesta vjerskoj i nacionalnoj mržnji; za Bosnu u kojoj nema nacionalno-političkih stranaka; za Bosnu u kojoj nema mjesta etničko-političko-geografskoj podjeli; za Bosnu u kojoj nema mjesta vladavini međunarodnih elitnih garnitura; za Bosnu u kojoj vlada volja naroda a ne volja međunarodnih elitnih garnitura?

Da li smo mi za Bosnu u kojoj vlada jedan zakon za sve, u jednoj cijeloj državi; da li smo mi za Bosnu u kojoj preživjele žrtve genocida imaju pravo pamćenja genocida; da li smo mi za Bosnu u kojoj logoraši i ratni veterani imaju osiguran dostojanstven život; da li smo mi za Bosnu u kojoj povratnici imaju pravo povratka; da li smo mi za Bosnu u kojoj smo svi jednaki, bez obzira na nacionalnost i vjeru; da li smo mi za Bosnu u kojoj se imamo pravo osjećati sigurni u svom domu na svakom pedlju Bosne - koja po mome uključuje i Hercegovinu i Sandžak; da li smo mi za Bosnu koja će svoj našoj djeci, bez obzira na nacionalnost i vjeru, na svakom njenom pedlju biti majka domovina?

Mi nismo nemoćni, daleko od toga. Mi smo samo razdijeljeni, zbunjeni, neorganizirani, nemamo viziju i nemamo plana. Ali imamo moći i to nam treba svima biti jasno.

Mi imamo suverenu moć organizirati se i napraviti plan. Mi imamo moć organizirati podnošenje tog plana narodu.

Ako narod taj plan prihvati to će značiti potvrdu da imamo moć postići jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu i Sandžak.

A narod će plan prihvatiti ako bude dobro pripremljen i pravilno predočen. Za to je potrebna sloga odlučnih i odlučujućih snaga.

Nismo nemoćni.