Avdo METJAHIĆ: Mi koji živimo preko četiri decenije u zapadnom svijetu, a mislimo svojim glavama, dobro znamo da vlast, bogatstvo i moć, teška su to iskušenja na čovjeku, i da to u većini slučajeva zapire, kao suhi zalogaj kikuruznog hljeba. Današnja garniture bošnjačkih političara, jedan dio njih, spremni su za svoje položaje prodati svoju dušu i đavolu, jer ih narod i istina, više ne interesuje. Nas koji smo radili i radimo na putu bošnjaštva, za dobro svog naroda, samo jedno nas čudi; kako poslije tolikih nesreća koje su snašle naše predke a i nas u novije vrijeme, možemo biti arogantni prema istini. Da podsjetim; da konj u najvećoj magli, sam nađe put svojoj kući, što nije slučaj sa nekim Bošnjacima.

Oni koji su uspjeli likvidirat i protjerati stotine hiljada Bošnjaka tijekom historije, nije im samo namjera prikriti gnusne zločine koji traže pravdu, nego su na putu sa novim zločinima, a to je iseljavanje i čišćenje bošnjačkih sredina. Crnogrski fašizam, pod vodstvom Đukanovića, koji se pred svijetom okrće velom demokracije, onako prividno, kakav nije poznat današnjem čovjeku, ne preza uništit svakoju ideju, svakoju razliku u mišljenju i duhovni princip, te poglede drugih naroda na svoju budićnost, koji su autohtoni na tim prostorima. Truhla politika Mila Đukanovića nebi bila ovoliko moćna, da nije minder-puza iz drugih naroda, odnosno klimavaca. To su minder-puze koje tijesno sarađuju i sprovode prljavu crnogorsku, odnosno Milovu politiku. Takvi Milovi podanici nemaju kuveta ni ljubavi prema svome, nemaju odgovornosti ni sposobnosti, da bi radili u korist svom napaćenom narodu. Narodski rečeno, takva je fukara spremna majci odgristi sisu, za račun maćehe. Žalosno zar ne?
Tijekom posljednje dvije decenije, gdje je naše pamćenje freško, da smo mi Bošnjaci, mislim na one svjesne, prošli kroz sito i rešeto, ne samo od naših vječnih dušmana, nego i od svojih pišman Bošnjak.
U posljednjem mom javljanju naglasio sam da: “Nikad ne spava bošnjačka fukara, kojoj je jedini posao ocrnjavanje naših najboljih sinova”. Najbolji sinovi u Bošnjaka nisu i nikad ne mogu biti, oni koji dođu do vodstva lukavštinom i obmanjivanjem, pa čim se popnu na tron, postaju klimavci, kao što su nekoliko Bošnjaka u današnjoj Crnoj Gori. Jedan od njih je predsjednik BS Rafet Husović, koji je izdao ideje bošnjaštva, i koji se predao Milu, kao mlada nevjesta mladoženji u prvoj bračnoj noći. Da bih potkrijepio ove navode, dužan sam čitateljima, bar donekle iznijeti ono što i ptice na grani znaju, ali izgleda da Bošnjaci slabo pamte. Rafet Husović dobro zna ono što svakoji Bošnjo treba i mora da zna i pamti, sem ako boluje od “Alchajmerove bolesti“.
Ne želim ponavljati ovo što je rečeno i napisano na ovoj stranici i drugim bošnjačkim portalima, ali izgleda da sam prinuđen citirati do nekle gospodina Rifata Veskovića, i upitati ih: Gdje je pamćenje presjednika BS, na ono što je Milo Đukanović sa svojim pajdašima odradio, pri agresiji na našu matičnu državu Bosnu i Hercegovinu. Da li Rafet Husović i vodstvo BS, uopšte zna ili se sjeća deportacije Bošnjaka iz Herceg Novog, koje je predao tadašnji i današnji premijer CG, krvniku Karadžiću, pa im se više ne zna ni traga ni glasa. Da li se sjeća gospoda iz BS, Bukovice, gdje su Štrpci, gdje su bili logori smrti, koje su partneri Rafeta Husovića priredili Bošnjacima, a jedan je Morinje. Valjda treba da je Rafetu Husoviću dobro poznato ono što mu se desilo na pragu njegove kuće, a to je; Kaluđerski Laz. Da li se sjećaju gospoda iz BS, torture i hapšenja rukovodstva jedine bošnjačke stranke tog vremena SDA, kojoj su mnogi od njih pripadali, kao i ostalih Bošnjaka devedesetih godina prošlog vijeka, koji su Milu zapali za oči, da bi mogli biti štetni po njega i njegove namjere, koje danas ostvaruje preko leđa Husovića i njegove bratije. Da li zna Husović i rukovodstvo BS pod čijom i kakvom zastavom stoje, a on se Hisović sa ponosom slika kraj nje. Da li on zna da je to zastava sa kojom su preci Mila Đukanovića napravli genocid u plavsko-gusinjskom kraju 1912-13. godine, a i prije toga diljem današnje CG, gdje su živjeli Bošnjaci, a Milo nam je nametnu, da nas podsjeća na stara vremena, na genocid, pa pita presjednika Husovića: „Šta toj zastavi fali“.
Pod tom istom zastavom očišćeni su bošnjačke čaršije diljem današnje CG, a Bošnjaci protjerani, ubijani i opljačkani do gole kože, od Nikšića, preko Podgorice, Kolašina, Mojkovca, Berana pa do samog sjevera današnje CG. Da li Rafet Husović zna šta se desilo sa Šahovića kapetanijom i da su ga Milovi preci zatiranjem tragova priđenuli u Tomaševo. Tu više nema Bošnjaka, istrijebljeni su! Da li zna Husović i njegovi saradnici, da je 80% teritorija današnje CG okupirano od Milovih predaka, i da sa teritorije današnje CG u emigraciji (dijaspori) živi više nego milion Bošnjaka i Albanaca.
Kako mi možemo zdrave pameti zaboravit agitaciju Rafeta Husovića i njegovo angažovanje da se pred nosom potomaka žrtava genocida gradi tzv. „crnogorska kuća“ odnosno crnogorske kuće u New Yorku i nekim metropolama Evrope, preko kojih je namjera Đukanovića i poltrona, da se zatre bošnjačko ime i u emigraciji. Refet Husović, njegovim postupcima okaljao je, obmanuo i izdao Bošnjake i bošnjaštvo, time je pogazio časne namjere osnivanja Bošnjačke stranke, kao projekat ujedinjenja bošnjačkih političkih usitnjenih opcija. Oni koji ga slave neka se vrate unazad i pročešljaju njegovom prošlošću i sadašnjošću i dobit će isti odgovor, koji im mi dajemo.
Da li ti ljudi koji su danas na raznim funkcijama u CG, bilo u državnim ustanovama ili pak opštinskim predstavljajui kako ih prestavljaju Bošnjake?! Da li imaju i trunke savjesti, ljudskosti i obraza? Ta politička sorta je obmanula sve Bošnjake u CG a i nas u emigraciji, tako da više napaćeni Bošnjo ne zna kome da vjeruje.
Bošnjacima u CG, Bošnjačka stranka je bila velika nada, kao i nama u emigraciji, ili kako nas popularno sad nazivaju dijasporom lijepeći nam crnogorske atribute. Očekivali smo mnogo, ali „tresla se gora, rodio se miš“, i dobili smo Husovića, kojeg nismo dobro poznavali, ali pošto je bio u grupi bošnjačkih patriota, prihvatili smo ga i podržali. Obmanuo je istinske borce i bošnjačke patriote, one koji su ga kasnije napustili i one koji vjerovatno čekuju da se stanje promijeni u stranci ili da ga napuste. Bila je to greška koja se ispravlja svake četiri godine, i u nadi smo da će se Bošnjaci osvijestiti i uvidjet istinu.
Za presjednika opštine u Plavu, mi u emigraciji (dijaspori), dali smo punu potporu gospodinu Šahmanoviću, kojem smo mnogo vjerovali i bili srećni kad je Bošnjačka stranka preuzela vlast u opštini, na čelu sa njime. Tokom njegovog mandata, koji treba da se završi za par godina, bošnjački narod uvidjet će, da je bila velika greška dati mu povjerenje, jer u Plavu i Gusinju Bošnjaci imaju, velikih ljudi, velikih patriota i onih kojima je najpreči narod, što nije slučaj sa Šahmanovićem. Većina nas plavo-gusinjana koji živimo u New Yorku, a ima nas preko dvadeset i dvije hiljade, znamo šta nam je obećao, a i kako se prema svojim obećanjima ponio kasnije.
Kaže narodna poslovica: Onaj koji sam sebi laže najlakše se vijeda, pa i onaj koji od bijesa ustane, pognute glave sijeda. Da ne zaboravim i ovu narodnu umotvorinu koja kaže: čega se pametan stidi - time se budala ponosi.
Pošto sam citirao nešto iz mog posljednjeg javljanja i na samom početku, ponovit ću to još jednom: “Nikad ne spava bošnjačka fukara, kojoj je jedini posao ocrnjavanje naših najboljih sinova”, a ja ću je parafrazirati: Nikad ne spava bošnjačka fukara i spremna je udarit čak i na svog rođenog brata, samo ako u tome ima koristi.
A kad smo tu, moram se pozvati na jedan nama dobro poznat slučaj a to je ubistvo hodže Kojića u Tropoji, Albanija, i to na namazu. Ubijen je jedan veliki bošnjački i plavsko-gusinjski patriota tog vremena. Tu Milo nije učestvovao, ali su njegovi predhodnici bili nalogodavci i taj gnusni čin izveden je od bošnjačke fukare.
Jedan moj kritičar napisa i ovo, citiram: “Da su Husović, Mustafić, Šahmanović, ef. Fejzić, svijetla imena Bošnjaka u Crnoj Gori, što znate i Vi, samo Vam smeta što prticipiraju u vlasti”.
Znači vlast je u pitanju, pa za vlast po bratu i po istini.
E, ako je ostao bošnjački narod u CG, na ove i ovakve, onda je došao kraj Bošnjacima te neka se spremaju na daleka putovanja, kao što je i moj kritičar uradio, kao i mnogi prije njega.
“Ljudi su u politici, kao i na bolesničkoj postelji, bacaju s jednog boka na drugi, jer vjeruju da će tako ležati udobnije”, reče Gete. Drugi svjetski um napisa: “Čudna je to želja, tražiti vlast i izgubiti slobodu, ili tražiti vlast nad drugima, a izgubiti je nad sobom”.
Evo jednog izvještaja iz štampe, koji govori, ono što sad mi govorimo, odnosno ponavljamo i upozoravamo, pa citiramo: “Subota, 7. februar 1998. - Predsjednik SDA Crne Gore Harun Hadzic optužuje poslanika Orhana Šahmanovica (i još jednog) da su potpali pod uticaj crnogorske vlasti”.
Nismo vjerovali pa ni sami Bošnjaci u opštini Plav, te zato je izglasan, ali danas druge ptice pjevaju, jer istina malo kasni, ali izlazi na vidjelo. Ne bih da ponavljan sve što se izdešavalao od onog dana kad je dijaspora Bošnjaka i Albanaca u New Yorku izašla sa deklaracijom i kako se ponio naš uvaženi gospodin Šahmanović, kojem sigurno mi Bošnjaci nećemo halaliti.
Mi koji živimo preko četiri decenije u zapadnom svijetu, a mislimo svojim glavama, dobro znamo da vlast, bogatstvo i moć, teška su to iskušenja na čovjeku, i da to u većini slučajeva zapire, kao suhi zalogaj kikuruznog hljeba. Današnja garniture bošnjačkih političara, jedan dio njih, spremni su za svoje položaje prodati svoju dušu i đavolu, jer ih narod i istina, više ne interesuje. Nas koji smo radili i radimo na putu bošnjaštva, za dobro svog naroda, samo jedno nas čudi; kako poslije tolikih nesreća koje su snašle naše predke a i nas u novije vrijeme, možemo biti arogantni prema istini. Da podsjetim; da konj u najvećoj magli, sam nađe put svojoj kući, što nije slučaj sa nekim Bošnjacima.
Narodna poslovica kaže sljedeće: “Bez mlada bega nema gospodara”, a BDZ jeste ono što treba Bošnjacima u ovom vremenu i nikako prodati politikanti, prevaranti i obmanjivači.