Dr. Bisera Suljić-Boškailo: Kako bi se o ovim i mnogim drugim pitanjima i problemima našlo rješenje smatramo da je neophodno da se nastavi sa ovakvom vrstom okupljanja, odnosno da je veoma potrebno da se u skorije vrijeme organizuje jedan simpozij intelektualaca i predstavnika IZB u Njemačkoj sa predstavnicima Rijaseta iz Bosne. Ali simpozijuma na kome bi se prezentirale važne teme i unaprijed pripremili referati u pismenoj formi, o kojima bi se diskutovalo i na kraju došlo do zaključaka i rješenja.

Povodom netom održanog susreta reisu-l-uleme Huseina Kavazovića sa istaknutim bh. intelektualcima koji žive u Njemačkoj, na kojem sam uzela učešće, ovim putem ne želim pisati samo u svoje ime, već kao predsjedavajuća Bosanskog akademskog kruga (BAK), čije je sjedište u Minhenu. Ovo je znači, zajednički osvrt BAK-a i analiza trenutnog dešavanja i stanja u Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj (IZBNJ).
Da započnemo sa zahvalnicom IZBNJ na ukazanom povjerenju, pozivu i lijepom dočeku, kao i na zapaljenoj baklji nade, da je naš uvaženi i dragi reisu-l-ulema mr. Husein Kavazović direktnim obraćanjem i prisustvom sa zvanicama, svima dao poruku i uputu za budući otvoreniji pristup i saradnju IZ sa intelektualcima i članovima koji žive van svoje domovine. Lijepo je i ohrarujuće bilo čuti i vidjeti reisa sa mnogobrojnim intelektualkama i intelektualcima i vidjeti njegovu zainteresiranost za poboljšanje stanja i IZ u Njemačkoj.
No, konstatacija reisa Kavazovića o trenutno lošem stanju bošnjačkog naroda i nedovoljan angažman intelektualca Bošnjaka u borbi za bolje sutra bošnjačkog naroda i njegovih institucija, među koje posebno mjesto zauzima IZ, potakla nas se ovako oglasimo.
Kao članovi BAK prihvatamo kritiku i potrebu intezivnijeg rada i unutrašnjeg preispitivanja, kako na ličnom, tako i na planu jednog udruženja.
Istovremeno se osjećamo pozvanim i prozvanim i želimo dati svoje viđenje onog što IZ trenutno jeste, trenutnih aktivnosti na reorganizaciji Zajednice i onoga, što bi IZ u našim očima mogla da bude bez ikakvog nerealnog pretjeravanja u postavljanju ciljeva, što je još od jednih konstatacija Reisa.
Za razliku od uobičajenog osvrta na prošlost i nabrajanja historijskih činjenica, koje su uticale na stanje Bošnjaka, što smo imali prilike čuti na sastanku, i što već svi odavno znamo, ovdje želimo pristupiti krajnje analitički, fokusirati se na ovu instituciju, znači, analiziriti nekoliko bitnih polja, odnosno osvrnuti se na trenutno stanje IZB u Njemačkoj.
Ne možemo, ipak, a da malo ne izrazimo žaljenje što sastanak sa Reisom nije bolje pripremljen, odnosno što se nije imalo više vremena, što znači više prilike, za istaći ono što je sada najbitnije, odnosno izborom kraćih referata osvjetliti važne tačke, već se čulo u razgovoru i raspravi mnogo više nebitnih stvari nego onoga zbog čega je sastanak bio i planiran. Mi smo prevalili na stotine kilometara, neki i preko hiljadu, da bi imali šta iznijeti i pokušati zajednički da riješimo važna pitanja koja su bitna kako za nas u dijaspori, tako i za domovinu. Zbog nedostatka vremena i prilike da iskažemo svoja mišljenja na sastanku, mi sada ovim putem iznosimo nekoliko važnih pitanja u nadi da ćemo naići na odobravanje i zajedničko rješenje. Nadamo se da ćemo ovim započeti i dijalog, odnosno otvoriti put i drugim udruženima koji imaju šta reći i koji se žele oglasiti kako bi zajednički odradili zadani zadatak.
Počećemo od članstva u IZB u Njemačkoj. Znamo da IZ čine kao i svaku drugu zajednicu prije svega njeni „obični“ članovi, punoljetne osobe i njihovi ukućani. Po informacijama koje smo čuli na sastanku, IZB u Njemačkoj obuhvaća oko 30-40% ukupne populacije Bošnjaka u ovoj državi. U kvantitativnom smislu je to zabrinjavajuća činjenica, s obzirom na 20 i više godina prisustva „organa“ IZ u ovoj državi.
Ko su, a ko nisu, članovi IZ?
Mi danas ne posjedujemo potpune informacije o tome, kakav je socijalno-imovinsko-starosno-obrazovni karakter članstva. Također nemamo nikakv izvor, službu, link niti je poznat neko ko pravi ovakve i druge slične statistike, koje su za minimalan rad malo većeg udruženja potrebne. Stoga smatramo ovu zapuštenost jedom velikom greškom kako imama, tako u drugih organa u hijerarhiji IZ kao što su odbori ili pak službe Rijaseta.

Reisu-l-ulema mr. Husein Kavazović direktnim obraćanjem i prisustvom sa zvanicama, svima dao poruku i uputu za budući otvoreniji pristup i saradnju IZ sa intelektualcima i članovima koji žive van svoje domovine.

Ova statistika bi bila od velike koristi jer bi se uz njenu pomoć moglo saznati koja populacija je obuhvaćena IZ i koja nije, kako bi se ciljano išlo k onima koji nisu obuhvaćeni i nisu članovi. Smatramo da se za svakog člana treba boriti raznim metodama i sredstvima.
Da bi bili uspješniji i jedinstveniji smatramo veoma bitnim i pitanje uleme i imama.
Ulema i imami igraju centralnu ulogu u vjerskom, ali i opštem životu i funcionisanju džamta i viših organa. Naši imami spadaju u moralnom smislu u pristojne građane, bez megalomanskih apetita za privatno bogaćenje. U velikoj mjeri se radi o skormnim ljudima, koji redovno izvršavaju vjerske aktivnost i učestvuju u održavanju vitalnih funkcija za opstanak džemata. Međutim, čim napustimo ovaj površni pogled na rad džemata i zađemo u dubinu, otkrivamo niz nedostatka i u ponekim slučajevima ljudskih i profesionalnih negativnosti, koje se na najdirektniji način odražavajau na ukupan rad džemata i atmosferu u njima. Naglašavamo da jedan džemat u dijaspori nije isti kao i u domovini. U dijaspori se više očekuje od džemata, iz razloga jer nemamo drugih državnih institucija koje nas povezuju sa domovinom. Tako da smo primorani da u rad džemata u dijaspori treba pored vjerskih dodati i druge aktivnosti kao što su kuturne, sportske, naučne i humanitarne i dr..
Da li iz nezainteresivanosti ili nedostatka vremena, ali to se, nažalost, i ovdje zanemaruje, pa se u velikom broju džemata najčešće odvijaju samo vjerske aktivnosti. Sve se svodi na predvođenje namaza, pojedina predavanja i vođenje mektebske nastave.
Pri tome se uglavnom radi o „usmenoj“ korespondenciji. Planiranje hutbi, uređivanje internet stranica, pisanje kolumni su još uvijek nedovoljni. Ovdje se mora konstatovati nedovoljna aktivnost, kada je pismena korespondencija u pitanju. Vođenje džematskih knjiga se svodi na članstvo, članarina i šerijatske brakove. Pri tome ne postoji centralizovan sistem rada, jedinstveni dokumenti, izgled knjiga, potvrda, svjedočanstava itd. Imami uglavnom imporovizuju bez ikakvog sistema i koncipiranog arhiva. Nažalost, tome pridonosi i loša organizovanost matice u Sarajevu, koja iz neshvatljivih i ničim opravdavajućih razloga ništa ne poduzima na obuci, podršci imama i njihovoj izgradnji kao „pisara“ naroda u okviru svoje mikrozajednice tj. džemata.
Moramo dodati naše zapažanje da je infrastruktura u nezavidnom nivou. Pod infrasturkturom ovdje podrazumjevamo sva materijalna sredstva, koja su potrebna za funkcionisanje džemata. Prije svega to se odnosi na prilagođene objekte / prostorije i izgrađene džamije ili mektebe.
Sadašnji „stambeni“ fond IZBNJ se svodi u velikoj mjeri na kupljene građevinske i ugostiteljske objekte, koji su prilagođeni za obavljanje namaza. Pri tome se radi o veoma starim zgradama, objektima na lokacijima nižeg ranga bez ikakvih esteteskih kriterija ili prepoznatljivosti. Tek u zadnje vrijeme je primjetan trend ka izgradnji koncipiranih mesdžida/džamija umjesto kupovine i prilagođavanja industrijskih hala i stambenih zgrada potebama jednog džemata.
Ono što je najbitnije je da se ovdje dolazi do izražaja nepostojeća „glava“ ili „nadzorni organ“ sa konkretnim „ovlastima“.
Moramo izraziti i zabrinutost zbog stanja duha u IZB u Njemačkoj koji je veoma loše; odnos među članovima, odnosno između imama i članstvom je najblaže rečeno na nezavidnom nivou. To se može reći i za lošu saradnju imama, nepostojanje aktivnosti sa drugim vjerskim zajednicama, regionalnim i državnim instancama i td.
Mi smo na sastanku sa Reisu-l-ulemom Kavazovićem imali prilike čuti i nezadovoljstvo omladinaca koji su posve zapostavljeni. Malo se radi kako bi se omladina privukla u okvire IZ. Isto tako je slučaj sa ženama, koje bi mogle dati veliki doprinos kulturi koja je ovdje posve zapostavljena. U džematima naša djeca uče arapski jezik, ali nažalost, ne i bosanski. Ovdje, gdje bi se trebalo pokazati mlađem naraštaju, koja su daleko od zavičaja njihova bošnjačka kultura, nje najmanje ima, upravo jer se ne da ženi mjesta u ovim prostorijama za njenu kreativnost. Sve ono što bi moglo privući nove mlade članove većinom se zanemaruje, upravo jer u džematima imaju najviše riječ oni koji najmanje imaju veze sa školom i kuturom, odnosno članovi odbora. Džemati su najviše privatna svojina većinskih plemstva.
Kako bi se o ovim i mnogim drugim pitanjima i problemima našlo rješenje smatramo da je neophodno da se nastavi sa ovakvom vrstom okupljanja, odnosno da je veoma potrebno da se u skorije vrijeme organizuje jedan simpozij intelektualaca i predstavnika IZB u Njemačkoj sa predstavnicima Rijaseta iz Bosne. Ali simpozijuma na kome bi se prezentirale važne teme i unaprijed pripremili referati u pismenoj formi, o kojima bi se diskutovalo i na kraju došlo do zaključaka i rješenja.
Zato ovim putem pozivamo sve istaknute intelektualce i udruženja da se uključe u ovaj projekat koji bi se organizovao početkom marta iduće godine.