Mersada Nuruddina AGOVIĆ: Svi Bošnjaci svijeta Bosnu i Hercegovinu smatraju svojom etničkom domovinom. Bosna i Hercegovina je Bošnjacima nacionalna država, domovina i majka koju su oduvijek bili spremni braniti životima. Njena rijetka prirodna ljepota, netaknuta priroda fascinira strane posjetioce i turiste. Umjesto da ljepota njenih rijeka, planina, jezera, pašnjaka, sela i gradova punih znamenitosti, spomenika kulture, postanu planetarno poznate turističke atrakcije, Bosna i Hercegovina je u svijetu postala poznata po nečemu sasvim drugom.

Kako je poznato, ova zemlja je oduvijek bila privlačna za osvajanje, pa je i u bližoj historiji postala meta pohlepnih regionalnih politika. Posljednja agresija na nju bila je od strane Srbije i Hrvatske, po Miloševsko-Tuđmanovskom planu i strategiji. Sjetimo se skupštinskog govora genocidnog političara Karadžića da ,,muslimanski narod ne može da se odbrani, ako bude rata ovdje!’’ A Bošnjaci su se, Allahovom voljom, odbranili i odbranili su svoju dragu majku Bosnu i Hercegovinu.

Izazivanje međubošnjačkog razdora po strategiji SANU
Neprijatelji Bosne i Hercegovine su monstruoznu strategiju njenog osvajanja izrađivali u akademskim institucijama (SANU) i, između ostalog, uz pomoć prodanih bošnjačkih duša planirali i realizirali velike međubošnjačke razdore. Tako je, na primjer, izdajnik i ratni zločinac Fikret Abdić, po srbijanskom ratnom planu formirao takozvanu ‘’Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna’’i primorao Bošnjake Krajišnike da okrenu oružje jedni na druge. Bošnjaci Krajine, od kojih su mnogi međusobno bili rodbina su tako u izvjesnom vremenskom periodu bili podijeljeni na pripadnike Armije Bosne i Hercegovine i pripadnike Abdićeve paravojske.

I danas, u mirnodopskom vremenu, neprijatelj koristi istu metodu izazivanja razdora u bošnjačkom narodu, kao što je slučaj sa licemjernim osnivanjem Zilkićeve paravjerske tvorevine od strane Srbije, čija je posljedica podijeljenost Bošnjaka Sandžaka. Nakon toga se prave tobožnje šeme za pomirenje koje pomažu kreiranju regionalne (balkanske) politike koja ide na ruku ‘velikim silama’, pa se to pomirenje približava ili udaljava od svoje realizacije, ovisno od volje ‘velikih sila’ i njihovih interesa. Narodni lider koji u takvom političkom ambijentu odoli pritiscima neizostavno postaje regionalni heroj.

Odbrana Bosne i Hercegovine
Naša majka Bosna i Hercegovina se nadljudskim snagama oduprla i posljednjoj agresiji. Narod je goloruk stao u odbranu zemlje i suprotstavio se višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Ustajale su gazije i padali šehidi. Branioci Bosne su raspolagali slabim vatrenim oružjem, ali su Allahovom uputom brzo shvatili da im je jedno od najefikasnijih ‘oružja’ u borbi tekbir. Tekbir je postao njihova moralna snaga, eliminacija straha i stvarna odbrana od zla. U kombinaciji glasnog izgovaranja tekbira, njihove požrtvovanosti i hrabrosti dušmanin je vidno gubio na sili. Bošnjaci Sandžaka su, također, dali nemjerljiv doprinos u odbrani svoje nacionalne domovine Bosne i Hercegovine.
Međunarodna zajednica je neke bosanskohercegovačke enklave tobože proglasila zaštićenim zonama, a zatim je licemjerno dopustila da se u srcu Evrope počini najstravičniji genocid nad nedužnim i nemoćnim bošnjačkim narodom.
Borila se Bosna i Hercegovina nadljudskim snagama. U trenutku kad je Armija Bosne i Hercegovine ojačala i nadjačala, međunarodna zajednica je odjednom odlučila da rat u Bosni treba prestati. Potpisan je Dejtonski sporazum koji je (iz nekih razloga u tom trenutku možda morao biti potpisan, ali koji je) umnogome osakatio našu majku Bosnu i Hercegovinu.
Dr. Marko Attila Hoare, historičar i profesor na Fakultetu za umjetnost i društvene znanosti Kingston Univerziteta u Londonu, autor knjige ,,Kako se Bosna naoružala’’, u svom intervju-u navodi da bosanskohercegovački patrioti treba da napadnu dejtonski sistem i da jasno kažu međunarodnoj zajednici da će se veća cijena platiti ako se nastavi održavati Dejtonski sporazum, nego ako se napravi novi plan. Ovo mišljenje dijele mnogi građani Bosne i Hercegovine.

Bosanskohercegovački političari kao tlačitelji građana
Jedan od današnjih velikih tlačitelja bosanskohercegovačkih građana je i samovolja bosanskohercegovačke političke oligarhije. Ovaj tlačiteljski sistem prećutno, također, podržava i tolerira licemjerna međunarodna zajednica. Da Evropska unija želi pomoći i da ima nekog uticaja, novčano bi kaznila bosanskohercegovačke političare, zapostavljenim građanima omogućila bi redovnu isplatu njihovih primanja, podržala bi Bošnjake u zahtjevu da imaju sve ono što imaju i drugi narodi, da bošnjačka djeca u cijeloj Bosni i Hercegovini pohađaju nastavu na svom maternjem bosanskom jeziku, da se u zemlji poštuju elementarna ljudska prava i slobode.
Odnos bosanskohercegovačkih političara prema Bošnjacima povratnicima je za svaku osudu. Povratnici su se vratili na svoja imanja do kojih nema izgrađenih funkcionalnih puteva, gdje su infrastruktura i telekomunikacija slabo razvijene i gdje je većina povratnika zaboravljenih od strane nadležnih organa, prepuštena da se snalazi kako zna i umije u ovom teškom i surovom vremenu.
Njihov odnos prema Bošnjacima na Kosovu je, također, za osudu. Bošnjaci Kosova još uvijek imaju problema sa dobijanjem bosanskohercegovačkih viza. Kako kaza jedan ugledni političar sa Kosova ,,ne koče toliko izdavanje tih viza srpski političari, koliko su, po ovom pitanju, nehajni bošnjački političari’’. Prema Bošnjacima Sandžaka se vodi veoma licemjerna politika produbljivanja međubošnjačkog razdora, uz kontinuirano medijsko napadanje sposobnih i vrijednih Bošnjaka Sandžaka od strane prodanih sarajevskih medija (sve u saradnji sa SANU).
Nije poboljšan ni odnos prema Bošnjacima u dijaspori. Njihove se pariotske potrebe zanemaruju, nepokretna imovina u zavičaju ugrožava. Prema omladini bosanskohercegovački političari su posebno okrutni i ona u svom pesimizmu jedini izlaz iz egzistencijalnih problema vidi u napuštanju domovine, iako zna da to nije najbolje rješenje za nju.

Volimo te, majko Bosno!
Nakon svega što je preživjela i preživljava, Bosna i Hercegovina je danas poput majke u invalidskim kolicima. Njenu aktivnu egzistenciju sprječava djelovanje i sprega njenih unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Oni koji je smatraju majkom domovinom vole je i čine sve da joj pomognu da se oporavi. Oni je svim srcem čuvaju i neće dozvoliti da je njeni dušmani proglase neaktivnom i nepokretnom, kako bi joj doveli ‘’doktore-katile’’ koji bi je u njenom ‘’liječenju’’ proglasili klinički mrtvom i na kraju eutanazirali.
Poučeni nebrojenim teškim iskustvima, građani Bosne i Hercegovine su naučili da izvjesne probleme moraju riješavati sami. Prije svega moraju dizati svoj glas, oglašavati se putem medija, skupova, organiziranih protesta i transparenata. Na takav su način građani pomogli u rješavanju nedavnih problema oko utvrđivanja zakona o JMBG. Ovih dana pokreću pobjedu pravde i oslobađanje nevinih zatvorenika kao što je Abu Hamza. Građani bošnjačke nacionalnosti su jedinstvom i organiziranim aktivnostima spriječili veliku prevaru na popisu BiH 2013. Trenutno je aktuelna borba za prava bošnjačke djece da u svojoj zemlji pohađaju nastavu na svom maternjem bosanskom jeziku.
Dvije decenije od odbrane zemlje je prošlo, a sjećanja na slavne heroje ne blijede. Na mnogim mjestima u Bosni i Hercegovini nalaze se spomen ploče na kojima stoje napisane dove poput ove: ,,O Allahu, podari našem komandantu vječni Džennet. Učini da među nama, koji smo još uvijek stanovnici ovog svijeta, bude mnogo onih koji će krenuti njegovim stopama, ukoliko nas majka Bosna ponovo pozove. Amin.’’
Neprijatelji i lažni prijatelji Bosne i Hercegovine znaju da bi za njenu slobodu opet živote dali oni kojima je ona najljepša, najdraža i jedina. Optimizam daje to što se ona u posljednjoj agresiji goloruka i gladna odbranila, pa kako ne bi sada sa njenom dovoljno jakom Armijom BiH. Izdajnički političari će na predstojećim izborima od strane naroda sigurno biti kažnjeni zbog izdaje njihovog povjerenja. Narod je mnogo puta dokazao da bezuvjetno i iskreno voli svoju jedinu domovinu, majku Bosnu i Hercegovinu.
Danas, kad se rat za slobodu Bosne i Hercegovine više ne vodi puškom već perom, u vremenu kad je Bosna, zbog licemjerne regionalne politike, i uz izdaju povjerenja od strane svojih političara, duboko zaglibila u blato i probleme, narod joj obećava svoju pomoć i odanost poklikom:
,,Majko naša, branili smo te u ratu, branit ćemo te i u blatu!’’ (Saff 352)