Priznanje Vučelju su uručili predsjednik Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, general Ramiz Dreković i predsjednica Podružnice Tutin, Aida Zećirović

Povodom 70 godina ZAVNOS-a i ZAVNOBiH-a, Udruženje Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u BiH, je na prijedlog Podružnice Tutin, novinaru, piscu i fotografu, Nedžibu Vučelju dodijelilo „Zlatnu plaketu” za njegove velike uspjehe na polju novinarstva, književnosti i fotografije, te posebno za uspjeh na međunarodnim takmičenjima i afirmaciji BiH i Sandžaka u svijetu.

Priznanje Vučelju su uručili na svečanoj sjednici Glavnog odbora predsjednik Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka, general Ramiz Dreković i predsjednica Podružnice Tutin, Aida Zećirović.
Prilikom uručivanja priznanja, general Dreković govorio je biranim riječima o uspjesima Nedžiba Vučelja, ističući da narod njegov rad veoma cijeni, ne samo u Sandžaku, već i mnogo šire, a posebno u Bosanskoj Krajini.

Primajući “Zlatnu plaketu”, Nedžib Vučelj se zahvalio svima onima koji su se sjetili da mu se dodijeli priznanje, no, međutim, istakao je, ovo priznanje sam najmanje očekivao od vas, jer sam ja prije 30 godina otišao iz Sandžaka, i daleko sam dao veći doprinos za Bužim, Krajinu i Bosnu i Hercegovinu, pa sam više očekivao priznanja sa te strane, istakao je vrijedni suradnik Bošnjaci.Net iz Bosanske Krajine.

Firdus Hamzagić govori o zaslugama Nedžiba Vučelja

TUTINAC, BUŽIMLJANIN, INTERNACIONALAC...
Prije uručivanja priznanja, o Nedžibu Vučelju i njegovim uspjesima govorio je Tutinac Firdus Hamzagić čiji govor zbog izuzetno zanimljive sadržine prenosimo u cjelosti:
“G-din Nedžib Vučelj, rođen je u Moranima kod Tutina.

Sudbina je tako htjela da se u traženju prostora za boljim i ljepšim životom zaustavi u Bužimu i tamo, u krugu svojih najdražih, nastavi život sretne obitelji. Promjena mjesta stanovanja nije predstavljala smetnju za njegovo bavljenje poslom koji najviše voli i koji ga čini poznatim i priznatim, ne samo u sredini u kojoj živi i radi, već i šire. Upravo, zbog te konstatacije, svakim danom, postaje sve više cijenjen ne samo u užem krugu svojih poznanika, već i djelatnika iz oblasti fotografije, kao zanimljive grane umjetnosti.

Među svojim Sandžaklijama proradile emocije: Nedžib Vučelj Dio Glavnog odbora Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandžaka u BiH

Iako je teško i zbog te biografije g-dina Nedžiba Vučelja, obzirom da je riječ o čovjeku koji je poznat, ne samo po širini njegovog dijapazona interesovanja, već isto tako, i po osnovu ostvarenih rezultata, za ovu priliku izvući nešto, što bi na najbolji mogući način odslikalo njegovu ličnost, a da se pri tom nenamjerno ispusti neki detalj, koji po svojoj vrijednosti zaslužuje da bude spomenut. Ipak, za ovu priliku i ovom prigodom smatram opravdanim spomenuti, ne samo njegov prepoznatljiv osjećaj, veći i potvrđenu sklonost ka pisanju, kako poezije, tako i proze, a u uvjetima kada mu se ukaže prilika zna se uspješno baviti i književnom kritkom.

S tim u vezi, dozvolite mi da Vas, ovom prilikom, podsjetim na neke od njegovih objavljenih knjiga iz oblasti poezije i proze, kao što su: “Njedra puna zavičaja”, “Kovačnica”, “Zulfov kamen” i “Obraz”, uz našu toplu preporuku da se bliže upoznate sa istim.

Zlatna plaketa u zaslužnim rukama

Iz samog naziva objavljenih knjiga, a isti je slučaj i sa nazivima fotografija, nije teško prepoznati postojanje čvrste i neraskodivo uspostavljene veze sa rodnim krajem i načinom sa kojim se ta veza, i to sa puno ljubavi njeguje i održava, a da pri tom niti jednog trena ne zaboravlja isti takav respekt ispoljiti i prema sredini u kojoj živi i radi.

Bez namjere da se bavim širim elaboriranjem stvaralačkog opusa g-dina Nedžiba Vučelja, ne mogu a da Vas za ovu priliku ne podsjetim na njegovu urođenu sklonost ka fotografiji, putem koje će na najbolji mogući način ostvariti punu afirmaciju, bez obzira na to da li je riječ o dokumentarnoj ili umjetničkoj fotografiji.

Naravno, da takva sklonost ne ostaje neprimijećena od strane kritike, koja ga s pravom svrstava, i to na medunarodnom planu, u red poznatih majstora fotografije.

Ako bismo se nekim slučajem usudili baviti se otkrivanjem karakterističnog u fotografijama g-dina Nedžiba Vučelja, nisam siguran da bismo u toj namjeri uspjeli u želji u kojoj bismo to htjeli, jednostavno, iz razloga što svaka od tih fotografija predstavlja priču za sebe. Međutim, ono što bi trebalo da predstavlja nešto zajedničko u svoj toj različitosti je ljepota te fotografije, koja se otkriva i dolazi do punog izražaja tek nakon dubljeg poniranja u smisao i suštinu njene poruke.
Dozvolite mi da Vas podsjetim na, od prije nekoliko godina,organiziranu izložbu galeriji “Preporod” u Sarajevu, i s tim u vezi, na fotografiju koja se, ako se ne varam, zvala, “Lirske impresije”, koja je izazvala izuzetnu pažnju posjetilaca iz razloga što je nastala kao produkt “borbe” autora sa prvim zrakama jutarnjeg sunca, u kojoj je autor pobijedio, na način što je vođen rukom pravog majstora, uspio da svojim objektivom ovjekovječi nezaboravan ugođaj.

S obzirom na to, da smo se okupili, da na 70-tu godišnjicu dana ZAVNOS-a, i ZAVNOBiH-a, želimo da dodijelimo “Zlatnu plaketu” Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka - Podružnica Tutin, g-dinu Nedžibu Vučelju, i da na taj način, uz znake naše iskrene zahvalnosti za svu do sada ostvarenu uspješnu saradnju, istovremeno pokažemo sa koliko uvažavanja i poštovanja cijenimo napore pojedinaca, koje oni ulažu na planu, kako svoje, tako i afirmacije Sandžaka i njihovog Tutina.
Razlog za donošenje odluke o dodjeli ove plakete, između ostalog, sadržan je u činjenici da je g-din Nedžib Vučelj samo u ovoj godini dobio četiri međunarodna priznanja za fotografiju, i to: “Grand Prix” u Hrvatskoj, prvo mjesto na fotonatječaju u Zagrebu, treću nagradu na Fotofestivalu u Slunju, i priznanje na temu ”Čovjek i bicikl”, također u Zagrebu.

Važno je, u vezi sa osvojenim prvim mjestom u Zagrebu, istaći činjenicu da je ono osvojeno u oštroj međunarodnoj konkurenciji, gdje je učestvovalo 160 fotografa iz 12 zemalja svijeta sa preko 500 fotografja. Lično je bilo i na drugim takmičenjima, kada su našle i fotografije našega utora, od kojih je jedna sa tematikom iz Bužima, a druga sa prostora Pešterske visoravni sa nazivom “Vulkanizer iz nužde”, na kojoj je biciklista iz Švicarske, našavši se na tom putu, iz nužde krpio gumu, te još jedna fotografija sa Pešteri “Vezilja i Uvac” Osim umjetničke vrijednosti, draž fotografije se nalazi i u traženju te neraskidive veze sa rodnim krajem, na čemu autor posebno istrajava i u toj nakani, ne samo da uspijeva, već kad je god to moguće da istakne, kao što je to učinio prilikom dodjele svakog priznanja, ne krijući da to svoje zadovoljstvo, povodom dodjele priznanja, shvata kao nagradu njegovom Sandžaku, njegovom Bužimu i BiH.

I, na kraju, nadam se da dijelimo zajedničko mišljenje, kada kažem da posebnu vrijednost tim zaslužnim priznanjima daje saznanje, da su svi ti odlasci na mnogobrojna međunarodna takmičenja i susrete isključivo finansirani sredstvima autora, što, s druge strane, dovoljno govori o odnosu države prema kulturi i njenim poslenicima.

No, i pored toga, naš prijatelj, g-din Nedžib Vučelj, uprkos svemu tome, osposobljen opremom koja značajno u tehničkom smislu zaostaje za opremom svojih kolega, vođen instinktom našeg poznatog inata i rukom vještog majstora ne posustaje, već, naprotiv, gdje god dođe rado je viđen i pored činjenice što su rijetki slučajevi da se to njegovo prisustvo ne obilježi nekom od prestižnih nagrada.

To je razlog više zbog kojeg mu upućujemo naše iskrene čestitke, uz poruku da nastavi putem kojim je krenuo i neka ga na tom putu, osim naše iskrene želje za dobro zdravlje i sreću, prati miris prvih otkosa sa pešterskih livada umiven kapima jutarnje rose, a zvuk pastirske frule sa obronaka Pešteri, uz šapat Vidrenjaka, za koje ga vežu lijepe uspomene iz prvih srednjoškolskih dana, stalno podsjećaju na rodni kraj”, - zaključio je Hamzagić.