Korice "Avlije"

U izdanju rožajske Avlije iz štampe je izašla fotomonografija Staro Rožaje, dvojice autora Fatiha Hadžića i Hajriza Lubodera. Autori su sakupili stare crnobijele fotografije, koje su Rožajci sačuvali u svojim foto-albumima, požutjelim spomenarima, starim ramovima, ili koje su bile bačene i zaboravljene u podrumima i na tavanima, raznim dolapima, kredencima, seharama, paketima, torbama i koje do sada nijesu bile dostupne široj javnosti. Objavljujući ih u ovom svom drugom, dopunjenom i izmijenjenom izdanju fotomonografije, autori su ove vrijedne fotografije spasili od potpunog propadanja i zaborava.

Na svojih 500 stranica fotomonografija sadrži oko 860 izabranih fotografija stare rožajske čaršije, sokaka i mahala, avlija i kapija, divanhana, fasada, pendžera, vrata, enterijera, starih kuća i kula. Kao posebno vrijedne fotografije spominjemo one poznatih kula koje su danas već potpuno uništene ili ne postoje u svom originalnom obliku, odnosno koje su prepuštene zubu vremena, a to su Ganića, Kurtagića, Hadžialijagića, Zejnelagića, Kardovića, Lubodera, te kula Hadžića iz 1897. godine, u selu Balotićima, kao najstarija i najmarkantnija seoska kamena kula. Zatim tu su fotografije sokaka, seoskih drvenih kuća, čardaka, Gornje - Sultan Muratove džamije, Donje - Kučanske džamije, Stare - Biševske džamije, mezaristana i nišana, slika dženaza, turbeta šejh Mehmeda (Muhameda) Užičanina, brojnih panorama, slika centra grada, stare pijace, mosta na Ibru, starih Rožajaca i Rožajki, starih, mladih, djece...
Prezentovan je i značajan broj fotografija iz starih porodičnih foto albuma iz perioda raznih vojski i ratova, slika nevjesta i svatova, kulturno-umjetničkih društava, iz života i rada Islamske zajednice, slika starih zanatlija, preduzeća Gornji Ibar, hotela i motela, kao i znamenitih ličnosti Muratage Kurtagića i Mustafe Pećanina kao brojne druge fotografije razne tematike.

Džemat Sultan Murat džamije u društvu reisu-l-uleme Sulejmana ef. Kemure i Huseina ef. Đoza

Pogled na rožajske mahale, 1951. Ganića kula Kučanska džamija Prvi polaznici mekteba kod Muhameda ef. Fetića, 1980. godina Stara autobuska stanica Transportna lokomotiva ŠIP "Gornji Ibar" Rožaje

Panorama Rožaja, 1956.

Urednik ove publikacije je profesor mr. Halil Markišić koji je Hadžiću i Luboderu ustupio za publikovanje 300 vrijednih starih fotografija, uglavnom arhitekture starih kuća. Pored Markišića fotografije je ustupilo još desetak Rožajaca kao i Polimski muzej Berane, dok je dio preštampan iz prvog izdanja fotomonografije a dio je iz porodičnih foto arhiva dvojice autora knjige. Recenzenti fotomonografije su dr. hfz. Haris ef. Hadžić, i Muhamed ef. Fetić koji je takođe ustupio vrijednu kolekciju starih crnobijelih fotografija od kojih je samo dio objavljen a ostale fotografije čekaju neku bolju priliku za publikovanje.

U svojoj recenziji dr. hfz. Haris ef. Hadžić je između ostalog istakao:
,,Autori fotomonografije su željeli da prikažu da je tradicija važan činilac kulturnog identiteta, da je tradicija živa realnost, te da na taj način neke tradicijske vrijednosti oni žele učiniti trajnim, kao temelj, kao polazište za napredovanje u budućnosti. Oni su, u tome, uveliko uspjeli, sačinivši važnu zbirku fotografija arhitekture, ljudi, ambijenta,načina odijevanja, koje će ostati kao poruka i podsjećanje mlađim generacijama. Iz same monografije se, jasno, razumije namjera i sugestija autora da, kao i svaki drugi narod, tako i bošnjački, iako je izložen uticajima okoline i modernosti, te raznim asimilatorskim procesima, on mora sačuvati svoj kulturni identitet i svoju tradiciju iostati ono što jeste.’’

Muhamed ef. Fetić u svojoj ocjeni fotomonografije ističe:
,,Autori ove Fotomonografije su, svojom upornošću i, prije svega ljubavlju prema svom kraju, dali nemjerljiv doprinos za osvjetljavaje i iznošenje na svjetlo dana značajne količine dragocjenog blaga bošnjačke kulture, tradicije i običaja, što će značajno olakšati budućim istraživačima i tragačima za kulturnim i duhovnim blagom Bošnjaka u Sandžaku i šire. Kineski mudraci su rekli da “slika govori više od hiljadu riječi”. Slika, dakle, reprezentuje superiornost vizuelne reprezentacije. Ova kineska poslovica govori da slika uvijek isprovocira i duboko se ureže u memoriju čitaoca, što je i namjera autora oveknjige. Ono što je vrijedno pažnje po mom mišljenju jeste da su autori uložili značajan napor, utrošili mnogo vremena, značajnu količinu sabura – strpljenja u prikupljanuju i odabiru građe za ovo izdanje. Autori su nastojali da obnove sjećanja na običaje, kulturu, tradiciju i vjeru Bošnjaka-muslimana iz rožajskog kraja, nostalgično i sjetno obojeno starim fotografijama na prohujali vakat i zeman, koji su nosili svoje posebnosti i draži.’’