Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||
|
Kolumne
Krajem oktobra napustili su nas Tadeusz Mazowiecki i Srđa Popović, čiji je životni moto bio borba za prava čovjeka MAZOWIECKI I POPOVIĆ: ODLAZAK DVOJICE HUMANISTA I VELIKANA
Tadeusz Mazowiecki (86) umro je 28. oktobra u Varšavi. Bio je jedan od najuglednijih političara Europe, iza sebe ima doista impresivnu biografiju. Publicist, koji je u drugoj polovici sedamdesetih godina postao simbol protivkomunističke opozicije u Poljskoj, bio je jedan od rijetkih intelektualaca koji su se početkom osamdesetih godina priključili radničkom pokretu Solidarnost i tako stvorili poznati narodni pokret koji je srušio komunizam. Nakon toga postao je prvi šef neokomunističke vlade, a za vrijeme svog kratkog mandata od 1989. do 1991. godine počeo je veoma uspješno transformaciju Poljske u modernu evropsku državu. Godinu dana kasnije postao je specijalni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za ljudska prava na području bivše SFRJ. Ostao je upamćen kao veoma odgovoran i precizan s izvješćima koja su dokumentirala zločine na našim prostorima, a kojih je sveukupno podnio 18. Na toj dužnosti je ostao do jula 1995. godine, kada je iz protesta zbog grešaka međunarodne zajednice koje su dovele do genocida u Srebrenici i uvjerenja da počinioci neće biti adekvatno kažnjeni podnio ostavku, koju je obrazložio kao želju da čitav svijet sazna šta se dogodilo u Srebrenici. "Sama stabilnost međunarodnog poretka i principa civilizacije je na kocki zbog problema Bosne. Nisam siguran da će se prekretnica, kojoj se nadamo, desiti i ne mogu nastaviti sudjelovati u lažnoj zaštiti ljudskih prava", napisao je u ostavci generalnom sekretaru UN-a. Mazowiecki je bio hrabar i odmjeren, a znao je sačuvati trezvenost pri donošenju odluka za teške situacije, rekao je na TVN24 njegov bivši protivnik, general Wojcieck Jaruzelski, s kojim je Mazowiecki pregovarao o uspostavi nove vlasti u Poljskoj. U Beogradu je 29. oktobra godine umro Srđa Popović (76), poznati intelektualac i advokat, koji je još davne 1976. godine osvanuo na naslovnici londonskog Timesa kao čovjek koji hrabro zastupa ljude progonjene zbog svojih uvjerenja. Veoma je dugačka lista onih koje je branio, a smrt ga je zatekla na mjestu advokata porodice pokojnog premijera Srbije Zorana Đinđića, gdje je insistirao na rasvjetljavanju političke pozadine ubistva, kojeg je smatrao državnim udarom u Srbiji. Njegove izjave u medijima o karakteru rata na prostorima bivše SFRJ često su izazivale burne reakcije, jer je govorio o svemu bez dlake na jeziku. Prvi je iznio tezu da Slobodana Miloševića nije srušila ulica i opozicija, već međunarodna zajednica, uz pomoć određenih krugova u zemlji, a za Kosovo je govorio da je izgubljeno već 1990. godine, za šta je dobio etiketu izdajnika, posebno nakon stava o intervenciji NATO-a na Srbiju. Poznato je da je on otvoreno pozivao na uništenje srpskog vojnog potencijala, kao jedine mogućnosti za uspostavu mira, zajedno s Mirkom Kovačem, Georgeom Sorosem, Margaret Thatcher, Zbigniewom Brzezinskim i još nekim svjetski poznatim uglednim ličnostima. Autor je nekoliko izvanrednih knjiga, koje su prava enciklopedija najpoznatijih sudskih procesa u novijoj historiji Kosovski čvor - drešiti ili seći s grupom autora (1990), Put u varvarstvo (2000), Poslednja instanca I, II, III (2003), Nezavršeni proces (2007), One gorke suze posle (2010). Godine 1990. je bio suosnivač i neko vrijeme većinski vlasnik sedmičnog časopisa Vreme. Popović je bio jedan od rijetkih koji je bio siguran da će Bosna i Hercegovine dobiti spor protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije u Hagu, o čemu u njegovoj knjizi One gorke suze posle piše: "Mislim da će Bosna dobiti taj spor, najkraće rečeno. Tu bi trebalo da budu rešena neka pitanja: Da li se tamo desio genocid? Tamo se dogodio genocid i ne znam kakav argument bi mogao tome da se suprostavi. Drugo je pitanje da li je SRJ podsticala, pomagala i učestvovala u njemu? Mislim da ima mnogo dokaza da jeste i to, pre svega, u izjavama koje su davali Radovan Karadžić i Ratko Mladić. Obojica su tvrdili da nikada ne bi mogli taj rat da vode bez Srbije..." Povodom njegove smrti Žarko Korać, predsjednik Socijaldemokratske unije, izjavio je: "To je nenadoknadiv gubitak za našu sredinu, ne samo zbog inteligencije. Srđa Popović je branio ono što je u Srbiji najređe - ljudska prava i to u najširem smislu te reči. Njegova profesionalna biografija je istorija političkih procesa u Jugoslaviji." Pored mnogih međunarodnih priznanja, često je govorio da mu je drago što je počasni građanin Sarajeva, ali se na njegovom posljednjem ispraćaju nije pojavio niko iz političkog vrha države Bosne i Hercegovine koju je toliko zadužio, kao ni iz Grada Sarajeva. Niko iz Bosne i Hercegovine nije se oprostio ni od velikana Tadeusza Mazowieckog, što zvuči nevjerovatno kad se zna da bh. političari koriste svaku priliku za putovanje. Nisu ova dvojica nimalo manji u očima svijeta zbog toga što ih nisu ispratili oni čiji su posao radili godinama potpuno besplatno, ali su političari iz Bosne i Hercegovine postali manji u očima svojih birača, koji su bili upoznati s aktivnostima Popovića i Mazowieckog. Neki mudrac je davno rekao da je "nezahvalnost najrašireniji oblik gubitka pamćenja", što se i na primjeru ove dvojice zaslužnih ljudi pokazalo sasvim ispravnim. (Al Jazeera) |