Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

 
Kolumne


O POLOŽAJU BOŠNJAKINJA U DŽEMATIMA U NJEMAČKOJ
Procitaj komentar

Autor: Dr. Bisera Suljić-Boškailo
Objavljeno: 31. October 2013. 19:10:06
Dr. Bisera Suljić-Boškailo: Da smo udruženje žena mogli bi na nivou pokazati izložbe našlih slikara, fotografa, prezentirati djela naših pisaca, organizirati predavanja naših akademika, profesora i td. Džemat za to niti ima novaca niti snage, ali grad ima, objašnjavale smo. Uostalom, koliko smo neorganizovani pokazuje činjenica da nemamo svoga predstavnika pri Gradskom vijeću, kao što svi imaju, nemamo predstavnika u Audiju iako na stotine naših Bošnjaka tu radi... Mi smo posve zakazali, a ima tako puno naše školovane omladine koja u srcu nose ponosno Bosnu. Eto to bismo mi radile i pomagale našim ljudima koji nemaju puno vremena za to, jer kao što znamo rade i po deset sati dnevno.
Naš hodža nije dobar. Tako sam htjela prije par mjeseci započeti tekst o položaju Bošnjakinja u džematu u jednom gradiću u Njemačkoj, gdje Islamska zajednica Bošnjaka funkcionira preko 20 godina. Tako sam htjela započeti tekst o radu hodža i džematskih odbora u dijaspori sa primjerom našeg džemata, koji funkcionira uostalom kao i većina džemata u dijaspori. No, nešto me ipak zaustavio u tome, valjda dok ne dođem do prave istine. I evo je sada došao vakat i sazreo je plod i ja moram progovoriti perom.

Zašto si htjela započeti tada tako taj tekst, upitaćete.

Radeći kao novinar, obilazila sam mnoge džemate u Njemačkoj i šire i znam kako su većina organizovani. Pojedinim džematima uspjeva da u okviru džemata organizuju omladinu, organizuju žene, nama to ne uspijeva. Moj sin i njegovi drugovi i dalje idu petkom na džumu u arapsku džamiju, umjesto u našu, što znači, omladina je željna vjere, ali se ne nalaze u svome na svome, a imamo sopstvene prostorije koje osim džume i ponekad nedjeljom i za vrijeme ramazana i bajramskih dana, zjape prazne i pored toga što ima više od 250 džematlija koji plaćaju redovno članarinu. Mnogima možda to nije zapalo za oko ali meni jeste, jer kao što rekoh poznajem situaciju u drugim džematima.

U dijaspori smo svi željni svojih zemljaka, svoga jezika, svoje kulture, svoje domovine i mirisa svoje domovine u tuđini. Pa, iako je i ovaj naš džemat, kao i mnogi drugi u dijaspori, registrovan kao kulturni centar Bošnjaka, osim tih vjerskih aktivnosti nema gotovo nikakvih drugih aktivnosti, kao naprimjer, kurseva bosanskog (za naš naraštaj koji ne zna maternji jezik) ili njemačkog jezika (za naše sugrađane, posebno žene koje ne rade). Nema gotovo nikakvih kulturnih aktivnosti, osim, eto, što nas ponekad posjete neki autori knjiga koji se u džeamtu sami predstavljaju i tako pokušavaju doći do čitaoca, a i do nešto novaca.

Gledam već godinama kako su naši komšije Hrvati i Srbi organizovani kada su Dani stranaca u našem gradu. Njihovi štandovi za razliku od našeg izgledaju moćno i šarenoliko, posjećeno; naši eto zahvaljujući par aktivista imaju samo jedan stari gril i nešto ćevapa na njemu koje samo sami sebi prodamo.

Znajući kako su samo naše Bošnjakinje primjerne i vrijedne shvatila sam da je svo ovo stanje ovako zato što Bošnjakinje nisu uključene u rad. Pokušala sam da poradim na tom problemu i uz pomoć našeg hodže skupila na prvom susretu desetinu Bošnjakinja. Petnaest godina se, kažu, pokušavalo organizovati rad žena, ali eto, kao nije uspjelo. Ne znam zašto, ali na naš prvi susret koji smo organizovale u gradu u gradskim prostorijama (jer u džematu se već počela "mutit voda" oko toga) došlo je preko 50 Bošnjakinja. Otvorile smo tada fb stranicu da bi mogle da komuniciramo i krenulo se sa prvim akcijama. Za mnoge ovo je bio nezaboravan događaj. No, ovo je bio i početak borbe protiv nas žena koje smo se htjele organizovati u okviru džemata. Počelo se sa raznim provokacijama i "protivaktivnostima" koje normalnom čovjeku nikada ne bi pale napamet. U svakom slučaju uspjeli su da naše sastajanje za neko vrijeme i rasture.

Džematski odbor koji funkcionira godinama, odjednom se počeo budit. Uslijedili su vanredni i hitni sastanci. Tema sastanka - ŽENE. Šta hoće žene? Koji su im planovi? Koji su im ciljevi? Hoće li one to da se odcijepe? Ako hoće novo udružnje onda ne mogu da se sastaju u prostorijama džemata i td. Torture su nad ženama počele.

Iako smo im objašnjavale da mi žene bez naših muževa ne možemo, nit hoćemo nešto, nego eto samo da se družimo, da se sastanemo jednom nedjeljno i da se polahko počnemo organizirati, da počnemo da u prostorijama učimo nedjeljom našu djecu o Bosni, da ih učimo našem jeziku, da se dogovorimo oko akcija popisa, da vidimo da li možemo šta humanitarno da uradimo za našu Bosnu, da napravimo par akcija u tom pravcu, da organizujemo za Dane stranaca jedno lijepo predstavljanje naše lijepe Bosne, za Dane Srebrenice da organizujemo izložbe i književne većeri i predavanja, da... Pedeset ili stotinu žena može mnogo više nego par aktivista u džematu i jedno udruženje žena Bosne bila bi prava stvar, objašnjavale smo im satima i danima. Mi nikada nismo koristili donacije grada za razne kulturne projekte kao što to rade Turci, Srbi, Kinezi i drugi. Da smo registrovano kulturno udruženje žena Bosne mi bismo mogli kod grada aplicirati za razne kulturne projete kojim bismo prezentirali kulturu Bosne i povezivali je sa Njemačkom i za to bi dobili materijanu podršku grada. Mi plaćamo ovdje porez i na te donacije imamo pravo kao i drugi, samo mi ne znamo da to iskoristimo. Da smo udruženje žena mogli bi na nivou pokazati izložbe našlih slikara, fotografa, prezentirati djela naših pisaca, organizirati predavanja naših akademika, profesora i td. Džemat za to niti ima novaca niti snage, ali grad ima, objašnjavale smo. Uostalom, koliko smo neorganizovani pokazuje činjenica da nemamo svoga predstavnika pri Gradskom vijeću, kao što svi imaju, nemamo predstavnika u Audiju iako na stotine naših Bošnjaka tu radi... Mi smo posve zakazali, a ima tako puno naše školovane omladine koja u srcu nose ponosno Bosnu. Eto to bismo mi radile i pomagale našim ljudima koji nemaju puno vremena za to, jer kao što znamo rade i po deset sati dnevno. I sve smo im mi to lijepo objasnile, ali od desetorice u užem i širem odboru koliko ih ima bilo je deset raznih mišljenja i tu se nije moglo ništa posebno učiniti, jer su i džematlijke supruge ili rođake od takvih i tako se završilo prvo poluvrijeme borbe između muškaraca i žena. Tada sam shvatila da je jedan glas muški vredniji nego 100 ženskih. Bar tako je to ovdje izgledalo i to me natjeralo na dalje istraživanje i borbu za istinu i pobjedu znanja nad zakržljalosti i neznanjem.

Sve u svemu nekoliko mjeseci je prošlo od tada i evo smo sada na početku drugog poluvremena.

Žene hoće da se sastaju, da se druže kako su i započele, da sa raznim akcijama kreću iako, sada ne baš sve, jer se i kod žena stvario tabor onih koje brane one iz odbora koji se "pitaju" jer imaju na to pravo, jer su najviše uložili u džamiji i zato žele da i dalje budu "vladaoci" u džematu...

I dragi Allah mi otvara vrata zatvorenog problema i ja vidim da naš hodža i nije loš, čak je možda i među boljima, među najboljima, ali on se ne pita. Džemati su tako organizovani da su hodže samo piuni u rukama "moćnika" džematlija koji su eto pokrenuli da se otvori džamija i eto imaju za pravo da i sada vladaju. A hodža jadan ne zna gdje će. Da li na strani ovih ili onih. A Boga mi i on je insan i ima porodicu i mora od nečega da živi, tako da mora da se priklanja "moćnicima" inače će ga izbaciti na ulicu. I ko će ga zaštititi? Zato se on uvija kao drvo na vjetru, čas na ovu, čas na onu stranu. Mora.

Bože dragi hvala ti što mi otvori oči i ne okrivih čovjeka ni kriva ni dužna, mislila sam. Taj čovjek zaista nije kriv. Za sve je kriva jedna stvar – kriva je uopšte organizacija džemata u dijaspori. Jadno je to kad te plaćaju džematlije, jadan je taj novac, reče mi jednom jedna efendijica uzdahnuvši duboko. I baš jadno je njima, shvatih napokon prije neki dan kada shvatih u kojem lošem položaju su ti ljudi. Oni su glava ove kuće, ali oni se ne pitaju, jer nemaju svoju autonomiju. Odbor je taj koji mjesto njega odlučuje, odnosno bolje reći neki iz odbora, neki su svakako samo onako tu da se broji ili pak ne mogu ništa uraditi sami i šute. Odbor džemata gdje nema žena je riječ koja je ovdje ključna za neuspjeh. Koja je samo tu nesloga, neorganizacija i neznanje vođenja ove vjersko-kulturne institucije vlada. A šta je i očekivat od ljudi koji uopšte nemaju veze sa organizacijom rada jedne zajednice i organizacijom kulture u okviru nje. Oni su možda uspješni u nekom biznisu, ali za organizaciju džemata u dijaspori koja mora da pokriva deset puta više nego džemat u domovini, oni nisu stvoreni, što znači, nenamjerno neznanjem uništivaju mnogo više nego neko što to namjerno radi. I to je to što treba liječiti i spriječiti kod džemata u dijaspori gdje je došlo vrijeme da se trebaju organizovati drugačije džemati. Vrijeme je takvo došlo da su tu sada potrebni za to školovani, mladi ljudi, ako želimo ići sa vremenom.

Istražujući rad džemata u Njemačkoj čovjek dolazi do vrijednog saznanja: Da su hodže zaštićeniji od odbora, odnosno pojedinaca, i da imaju svoju autonomiju odlučivanja vjerovatno bi sve cvjetalo bolje, ovako su ovisni o te koji ih "plaćaju", a koji nemaju pojma o zahtjevima džematlija i društva uopšte. Pitam se do kada će to stanje biti takvo? Jedino organizovano tijelo u dijaspori su samo džemati, ponavljam često, ali... džemati okupljaju samo 20 % Bošnjaka. Zašto? Šta tu koči?

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini mora da ima svoj vrh i ovdje, mora da organizovano radi, ne samo da imamo neki muftiluk, koji nema nikakve ili pak veoma male ingerencije, već da imamo organ koji će sve voditi i koji će biti nad efendijama i džematima. Znači, treba nam moćno tijelo koje će motivisati efendije na samostalan rad, koje će ih štititi, voditi i potpomogati, ali i kazniti kada ne rade kako treba. Možda bi se trebalo početi i sa "osvježivanjem džemata", odnosno rotacijom imama. Novi ljudi, nove ideje. Ova ovakva dosadašnja "samostalnost džemata i odbora" treba da se prevazilazi i da idemo dalje u osvajanje novih ljudi koji bi bili dio zajednice. Do sada je ovakvim radom, kao što rekoh uključeno samo 20 % Bošnjaka i toliko potencijala, možda i manje. Kada bi jedna čvrsta ruka Islamske zajednice sa tijelom organizacije kulturnog sektora ovdje bila uspostavljena, sve bi bilo puno bolje. Tada bi možda i imali šanse da se izborimo i za onih preostalih 80% posto.

U nadi da će naš reis ef. Kavazović i njegovi saradnici nastaviti sa reformama koje su započete, završavam ovaj tekst uz tvrdnju da samo ako se žene kao bitan faktor u džematima uključe u organizovan rad, bićemo ujedinjeni i biće sve krunisano uspjehom.

VRH



Ostali prilozi:
» ŠTA LI SU NAM TO NAPISALI DRAGAN I MILORAD, PORUKOM SA ZIDA PLAČA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 28. March 2024 14:47
» DA LI JE BOSNA I HERCEGOVINA ZAISTA „NEMOGUĆA ZEMLJA“?
Mehmed Meša Delić | 26. March 2024 16:43
» BOSNO MOJA, DIVNA I NEKADA BILA MILA, PRKOSNA I SRAMOTNA
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 26. March 2024 16:38
» PRIJEDORSKA RAMAZANSKA SJEĆANJA
Samir Hadzalić | 25. March 2024 15:26
» PLAĆENE UBOJICE BOŠNJAŠTVA
Sead Zubanović | 24. March 2024 13:46
» UMJETNIKOV COGITO
Faruk Dizdarević | 22. March 2024 14:00
» IZLOŽBA „OTETA ZEMLJA“
Akademik Džeko Hodžić | 21. March 2024 14:05
» NESPAŠAVANJE HERCEGOVINE, LIČI NA VELEIZDAJU "TROJKE"
Nada Starijaš Al Issa | 21. March 2024 13:56
» NIČIJI DANIS TANOVIĆ
Šemso Agović | 21. March 2024 13:40
» RASKRINKRIVANJE CIONISTIČKIH LAŽI
Dr. Sead Alić | 20. March 2024 13:33
» MIRO I MILAN SU ŽIVI SVJEDOCI ISTINE RODNOGA SARAJEVA!
Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac | 17. March 2024 22:41
» ZID OKO GAZE SIMBOL JE MASMEDIJSKIH ZIDOVA
Dr. Sead Alić | 17. March 2024 18:04
» JA NISAM BOSANAC I HERCEGOVAC!
Mr. sci. Džavid Begović | 17. March 2024 17:58
» SANDŽAČKI ISTORIJSKI USUD
Velija Murić | 17. March 2024 17:52
» DA LI JE CARIGRADSKA KONVENCIJA ODVOJILA SANDŽAK OD BOSNE?
Mehmed Meša Delić | 17. March 2024 14:12
» OTVARANJE MUSLIMANSKIH UMOVA, ALI I SRCA
Dženan Hasić | 15. March 2024 15:33
» BOŠNJAK, BOSANAC I NARCISOIDNA NAKLAPANJA
Suad Karamustafić | 12. March 2024 13:13
» SVJETLOST RAMAZANA MJESECA KOJI OBASJAVA CRNU GORU
Božidar Proročić, književnik i publicista | 11. March 2024 17:53
Ostali prilozi istog autora:
» PUTOVANJE KROZ BOSNU 1530.
01. March 2023 18:14
» POŠALJIMO NANU FATU NA HADŽ!
15. December 2021 14:22
Optuzujembann.jpg
Feljtonalijaizetbegovic.jpg
fastvee.gif
EsmirBasic2312.jpg
EnesTopalovic54.jpg
AtentatnaBosnuavdohuseinovic1mart2022ad.jpg
Beharban.jpg
RancSalihSabovic.jpg
DokfilmBosnjaci454.jpg
hrustanbanner20april2020.jpg
Bos-Eng-pasanbegovic.gif
BANA34234.jpg
ArmijaBiH.gif
NjegosMilo.jpg
bosanskahistorijabanner.png
zlatni ljiljani.jpg
njegosvirpazar.gif
Istraga-poturica.gif
sehidska_dzamija_plav140x80.gif
hotel_hollywood_ilidza_sarajevo.gif