Almir MURATOVIĆ: Jednom riječju ili narodski rečeno, pokušali su i pokušavaju nas Bošnjake „ubiti u pojam“. Što je najgore hoće nam ubiti razum, slobodu razmišljanja bošnjačkog čovjeka, tako da i dan danas možemo čuti „ovaj nije dobar“, „pazi se njega neće ga vlast, neće ga Turska“, „mi ti možemo završit po nešto“ itd. A da nisu „ubijeni u pojam“ sve što sad mogu mogli bi i tada, i ne samo to nego i više. A to da je moguće živjeti i biti organizovan kao svaki drugi narod upravo pokazuju oni prema kojima „ubijeni u pojam“ upiru prstima i okreću svoje strijele „ubice razuma“.

Nemoj to raditi... Nemoj to govoriti... Treba biti mudar pa izvagati... Jer vlast je to... Oni su jači... Mi nemamo državu... Ovo je njihovo... Neće se složiti Turska....

Ovo je najčešća sugestija bošnjačkom narodu u posljednjih stotinu godina. Ponekad se zapitam, zašto je to tako? Da li smo mi Bošnjaci stvarno toliko opasni po Tursku i po države u kojima živimo, ili se ipak oni koji nam to govore plaše naših sposobnosti i kvaliteta. Upravo ovo drugo – svjesni naših kvaliteta pokušali su nam kroz historiju ubiti ambicije, ubiti ih u nama samima, ubiti naše zajedništvo, organizovanost, dostojanstvo... Jednom riječju ili narodski rečeno, pokušali su i pokušavaju nas Bošnjake „ubiti u pojam“. Što je najgore hoće nam ubiti razum, slobodu razmišljanja bošnjačkog čovjeka, tako da i dan danas možemo čuti „ovaj nije dobar“, „pazi se njega neće ga vlast, neće ga Turska“, „mi ti možemo završit po nešto“ itd. A da nisu „ubijeni u pojam“ sve što sad mogu mogli bi i tada, i ne samo to nego i više. A to da je moguće živjeti i biti organizovan kao svaki drugi narod upravo pokazuju oni prema kojima „ubijeni u pojam“ upiru prstima i okreću svoje strijele „ubice razuma“.

Projekti sandžačkih Bošnjaka Bošnjački kulturni centar u Srebrenici Bošnjački kulturni centar u Petnjici

Islamski kulturni centar u Dugoj Poljani

Ubijanje u pojam je počelo mnogo ranije. Cijela jedna generacija Bošnjaka je ubijana u pojam i pripremana za ovu zakazanu borbu kako bi se demotivisali i unaprijed predali ako nema Turske ili bilo koga uz njih.

Ali uz Allahovu volju ima onih koji nisu ubijeni u pojam, koji uspijevaju okupiti Bošnjake oko nacionalnog stožera, dati priliku sposobnosti kolektiva i pojedinaca, a čemu svjedoče mnogi projekti i intelektualni, pa i oni građevinski. Upravo ovi građevinski mnogima smetaju zato što su pokrenuti od bošnjačkog naroda. Uvjeren sam da je bilo ko drugi pokrenuo te akcije, bilo Turska, Arabija, Emirati, ne bi to nikome zasmetalo – ni Bošnjački kulturni centar na Bihoru ponosnom, ni onaj u Srebrenici, ni onaj na Pešteri niti bilo koji drugi koji se grade iz budžeta bošnjačkih biznismena, fondacija i institucija, bez pomoći Turske, Crne Gore ili Srbije.

Upravo sveovolika hajka na Bošnjake, projekte od nacionalnog interesa te vjerske i nacionalne prvake nam govori da je panika među neprijateljskim redovima velika, jer je na bošnjačkoj nacionalnoj mapi sve manje „dobrih Bošnjaka ubijenih u pojam“.

/Autor je predsjednik BKZ Petnjica/