Ibrahim ČIKIĆ: Umjesto što su se zadovoljavali mrvicama, tražili ono što nam po Ustavu i zakonu pripada, sada bi predsjednik Crne Gore otvarao memorijalne centre bošnjačke! Sada bi genocid i nasilno masovno pokrštavanje Bošnjaka i Albanaca iz Plava i Gusinja, bila komemoracija na državnom nivou! Svaka ozbiljna vlast morala bi iskoristiti takvu priliku da se javno izvini bošnjačkom narodu. Izvinjenje bi bilo propraćeno finansijskom podrškom završetku izgradnje Šehidske džamije i izgradnjom Memorijalnog centra žrtvama genocida u Plavu i Gusinju. Jedino na takav način država bi poslala jasnu poruku svim ultranacionalistima da se ne isplati u ime države, a zarad etničkog čišćenja činiti zločin!

Iako su se na sve moguće načine trudili da od manjeg zla naprave minimalno dobro, ne ide. Po hiljaditi put naivni „predstavnici“ bošnjačkog korpusa od tobože manjeg zla dobiše po nosu. Pitam se, šta bi im još DPS morao uraditi pa da konačno shvate da je zlo, zlo i da nema nikakve razlike između većeg i manjeg zla!!! Dali su svu vakufsku imovinu koja se mogla dati, mezarja, dućane, maslinjake, hareme srušenih džamija... ali zlu nikad dosta. Prodali i dušu šejtanu, ali uzalud. Grade crnogorske kuće po bijelome svijetu (iako su njihove u zavičaju prazne), finansirali kampanje, ali malo im. Nosili crnogorski krstaš i zbog toga dobijali po glavi ali, ne dozvaše se pameti!? Za „doživotnog“ po treći put obraz dali, a on im zahvali dodjelom nagrade Udruženju ratnih dobrovoljaca 1912-18. godine. Molili su ga da to ne radi ali briga se njemu za njih. U pitanju je „slavna tradicija“ kojom se „oni“ponose.

Sada i oni vide da su umjesto što su birali između dva zla, birali za vlastito dobro, stvari bi bile mnogo drugačije. Da su energiju koju su uložili u opstanak režima koristili u borbi za vladavinu prava i pravde sada bi predstavljali značajan politički činilac. Umjesto što su se zadovoljavali mrvicama, tražili ono što nam po Ustavu i zakonu pripada, sada bi predsjednik Crne Gore otvarao memorijalne centre bošnjačke! Sada bi genocid i nasilno masovno pokrštavanje Bošnjaka i Albanaca iz Plava i Gusinja, bila komemoracija na državnom nivou! Svaka ozbiljna vlast morala bi iskoristiti takvu priliku da se javno izvini bošnjačkom narodu. Izvinjenje bi bilo propraćeno finansijskom podrškom završetku izgradnje Šehidske džamije i izgradnjom Memorijalnog centra žrtvama genocida u Plavu i Gusinju. Jedino na takav način država bi poslala jasnu poruku svim ultranacionalistima da se ne isplati u ime države, a zarad etničkog čišćenja činiti zločin!

Morao je ratni ministar pravde i neustavni predsjednik Crne Gore prije nego se odlučio dodijeliti nagradu u Beranama znati za Konvenciju UN od 9. decembra 1948., o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida

Nažalost, zbog nečinjenja onih koji su morali nešto uraditi, a nisu, sada iznova prizivaju duhove mračne prošlosti. Da li je dodjeljivanje nagrade nasljednicima „slavne tradicije“ blagoslov države za novi zločin?

O kakvoj kulturi i „slavnoj tradiciji“ je riječ i kome je dodijeljena ovogodišnja nagrada najbolje će nam objasniti Engleskinja Edith Durham, ratni izvještač i medicinska sestra koja je liječila crnogorske ranjenike. Slušajući „ranjene junake“ balkanskih ratova, šokirana načinom kako se međusobno nadmeću i hvale u divljaštvu i počinjenim zločinima nad ubijenim Bošnjacima i Albancima zapisa:
„Svi oni su, bez izuzetka, odsijecali noseve svojih žrtava. Jedan ruski hirurg koji je bio jedini ljekar sa dozvolom da uđe na područje Kosova također je potvrdio ovu tvrdnju. Govoreći da na tijelima ubijenih od Berana u Crnoj Gori do Ipeka na Kosovu, nije ostao ni jedan nos. Drugi Crnogorci su govorili da ne vide ništa strašno u odsijecanju udova ubijenih. Također su govorili da ranjenike, prije ubijanja, muče i odsijecaju im udove.“

Engleskinja Edith Durham: „Svi oni su, bez izuzetka, odsijecali noseve svojih žrtava. Jedan ruski hirurg koji je bio jedini ljekar sa dozvolom da uđe na područje Kosova također je potvrdio ovu tvrdnju. Govoreći da na tijelima ubijenih od Berana u Crnoj Gori do Ipeka na Kosovu, nije ostao ni jedan nos. Drugi Crnogorci su govorili da ne vide ništa strašno u odsijecanju udova ubijenih. Također su govorili da ranjenike, prije ubijanja, muče i odsijecaju im udove.“

Morao je ratni ministar pravde i neustavni predsjednik Crne Gore prije nego se odlučio dodijeliti nagradu u Beranama znati za Konvenciju UN od 9. decembra 1948., o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida u kojoj između ostalog stoji:
„(Ugovorne strane) potvrđuju da je genocid bilo da je izvršen u vrijeme mira ili rata, međunarodni zločin i obavezuju se da će ga spriječiti i kazniti. Pod genocidom se podrazumijeva bilo koje od sljedećih dijela, počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kao takva:
-ubijanje članova grupe (naroda)
-nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih povreda pripadnicima grupe;
-namjerno nametanje grupi teških životnih uvjeta sračunatih da dovedu do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja;
-nametanje mjera kojima je namjera spriječiti rađanje unutar grupe i
-prisilno premještanje djece iz jedne grupe u drugu.
Sljedeća dijela bit će kažnjiva:
(a) Genocid;
(b) Planiranje izvršenja genocida;
(c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida;
(d) Pokušaj genocida;
(e) Saučesništvo u genocidu.
Osobe koje su počinile genocid ili bilo koje drugo dijelo pobrojano u članu III bit će kažnjene, bilo da su državni rukovodioci, javni službenici ili pojedinci.“
Nije li dodjela nagrade u Beranama Udruženju ratnih dobrovoljaca 1912-18. godine (c) Direktno i javno podsticanje na izvršenje genocida i (e) Saučesništvo u genocidu?

Jedino zajedničkim snagama svih antifašista Crne Gore možemo stvoriti uvjete da i na ovim prostorima konačno počne vladavina prava i pravde. Vladavina prava je jedini i najsigurniji mehanizam da se zločini iz prošlosti nikada ne ponove u budućnosti. Samo pravna država, građansko društvo i visoki demokratski standardi mitomaniju i „slavnu tradiciju“ mogu odvesti gdje im je mjesto.