Zaim Čelebić, bivši generalni sekretar Saveza crnogorskih asocijacija Njemačke (SCANJ) i Saveza crnogorskih asocijacija Evrope (SCAE), govori kako je sebe vidio u tim organizacijama i o ulozi crnogorskih vladinih institucija u istim, koji osnivaju takve organizacije među Bošnjacima u zapadnoj Europi. Čelebić je sada na čelu Zavičajne zajednice “Sandžak-Euregio”, dok za 4.maj u Stolbergu kod Aachena, priprema prvu tribinu pod nazivom: “Prije 20 godina muhadžir, šta sam danas?”.

Zaim ČELEBIĆ, predsjednik Zavičajne zajednice “Sandžak-Euregio” Na pitanje o svom ličnom djelovanju unutar crnogorske dijaspore sa pozicije generalnog sekretara odgovara: Predpostavljam da je za jednog Bošnjaka neshvatljivo da može Bošnjak brinuti o zaštiti interesa svog naroda kada zauzme kakvu funkciju među Crnogorcima, ali eto, dešavaju se i takve stvari.

Bošnjaci.Net: Gospodine Čelebiću, hoće te li za naše čitaoce u kratkim crtama predstaviti sebe i svoj životni put od rodnog Bijelog Polja do emigranta u Njemačkoj?
Zaim Čelebić: Moram da vas ispravim: Ja sam porijeklom iz Bijelog Polja, a rođen sam i odrastao u Nikšiću, gdje je moj otac 1967. godine došao na školovanje iz Bijelog Polja, te se kasnije tu i zaposlio i osnovao porodicu. Živjela je sa nama i moja rahmetli majka Refika. Dakle, ja sam iz rodnog Nikšića u novembru 1993. godine iz svima nama poznatih razloga bio primoran da se sa tek osnovanom porodicom uputim na opasan i nadasve neizvjestan put čije krajnje odredište je bila Njemačka. Teško je u par rečenica sažeti jedan dugi vremenski period, tako da ću se ovom prilikom iznijeti samo suštinske činjenice a to su, da sam zbog straha za svoj i život moje porodice sa jednim koferom u ruci napustio rodnu grudu, posao, fakultet, te zaputio se u jednu avanturu koja je za cilj imala zemlju u kojoj sam trebao da dobijem sve ono što mi je u tom trenutku bilo uskraćeno i gdje bih mogao svojoj porodici priuštiti život dostojan čovjeka. Ta “strana i tuđa” zemlja će se kasnije ispostaviti kao pravi izbor. Iako bez materijalnih sredstava, bez znanja jezika, praktično bez škole jer zbog specifičnosti mog obrazovanja nisam mogao naći zaposlenje u svojoj struci, omogućila je i meni i mnogim drugim muhadžirima koji su pored Bosne, uglavnom dolazili sa područja Sandžaka, da i pored otežavajućih početnih uslova uspijemo svi na svoj način da se u novu domovinu integrišemo, kao i da ogromna većina od nas, svako na svoj način ostvari uspjeh na poslovnom i svakom drugom planu. Baš zbog toga su važne i nezaobilazne osnovna ljudska prava i slobode, tako da se u sredinama gdje je osnovna preokupacija pojedinca ili zajednice zapravo borba za nešto što je neosporno i svima podjednako od Boga dato, čovjek do te mjere iscrpi da lična kreativnost i drugi generatori svakog razvijenog društva, silom prilika ostaju na marginama naših života. Ili jedna jednostavnija uporedba: U zemljama kao što je Njemačka, svi nedostaci i otežavajuće okolnosti su nikakva prepreka u poređenju sa zemljamam konkretno poput Crne Gore, gdje je partijska pripadnost, kumovsko-rođačke veze i slično, nešto što definitivno otvara ili zatvara vrata svake iluzije o uspješnosti.

Srušena i posljednja iluzija o ravnopravnosti Bošnjaka u crnogorskim organizacijama
Bošnjaci.Net: Dugo vremena ste bili generalni sekretar tzv. crnogorske dijaspore. Možete li pojasniti fenomen Zaim Čelebić, Bošnjak, a generalni sekretar crnogorske dijaspore? Ima li tu neke kontradikcije i suprotnosti?
Zaim Čelebić: U zavisnosti od toga koliko znate o mom angažmanu u krovnoj organizaciji crnogorske dijaspore Njemačke i Evrope, kao i o tome šta je zapravo crnogorska dijaspora bila a šta je sada, te u zavisnosti od toga kako se tumači riječ “crnogorskih” u samom nazivu, može se i dati odgovor na Vaše pitanje o kontradikciji i suprotnosti. Za one koji misle da je to bila organizacija etničkih Crnogoraca postavlja se takva dilema. Suština je međutim u tome, da je to bila krovna organizacija udruženja građana iz Crne Gore te samim tim i naziv “crnogorskih”. Dakle, Savez crnogorskih asocijacija Njemačke (SCANJ) a onda i Savez crnogorskih asocijacija Evrope (SCAE) bile su krovne asocijacije građana i podvlačim: GRAĐANA Crne Gore, bez obzira na nacionalnu, vjersku, političku ili bilo kakvu drugu pripadnost. To su bile labave organizacije raznih udruženja koja su imala svoje sopstvene programe djelovanja i bila su nezavisna u svom radu.
Ulaznica u SCANJ i SCAE bila je pored prihvatanja osnovnih demokratskih načela društva još i obaveza poštovanja tri osnovna principa, dakle međuvjerska-međunacionalna tolerancija, politička neutralnost i neprofitabilno djelovanje. Svaka članica Saveza je imala slobodu pripadnosti i drugim savezima, u zavisnosti od specifičnosti razloga svog postojanja i sopstvenih programskih načela. Na velikoj Izbornoj skupštini u maju 2005. godine ja sam ispred njemačkog saveza izabran za generalnog sekretara Saveza crnogorskih asocijacija Evrope. Godinu dana kasnije, nešto nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore, napustio sam i ovu kao i matičnu njemačku organizaciju nakon mog neuspjeha, odnosno bolje reći nemanja dovoljno podrške mojim nastojanjima da SCAE zaštitim od pokušaja pretvaranja iste u organizaciju etničkih “Crnogoraca i ostalih”, kako je bilo najavljeno statutarnim izmjenama i aktivnostima tadašnjeg predsjednika te dijela najužeg rukovodstva. Aktivnosti koje su usljedile su za mene bila jasna potvrda ispravnosti mog stava, tako da je tek nakon dugog lutanja i uz asistenciju države Crne Gore, puno kasnije došlo do formiranja na temeljima ove organizacije takozvane Evropske dijaspore Crne Gore (EDCG), i u čijem novom Statutu su otklonjeni formalni nedostaci zbog kojih sam ja i napustio ovu organizaciju. Uprkos tome, nisam želio da se ponovno priključim iz prostog razloga što su oni koji su i doveli do takvog stanja i dalje trebali da ostanu u vrhu ove organizacije, kao i iz razloga što je nova organizacija promijenila kurs u pravcu zadovoljavanja prevashodno potreba etničkih Crnogoraca. No to nije smetalo pojedinim Bošnjacima tako da i pored evidentnog djelovanja, ja se usudjujem reći na štetu Bošnjaka ponajviše, ova organizacija je puna onih čiji je najveći uspjeh u dosadašnjem radu, štampanje i prevod na francuskom jeziku “Istorije Crne Gore”. U drugim okolnostima pohvalio bih izdavačke poduhvate, ali nije primarni zadatak dijaspore da se bavi takvim projektima, barem ne onih koji o svojoj istoriji i svom porijeklu ništa ili vrlo malo znaju zahvaljujući “bolesnoj” potrebi Bošnjaka da se dokazuju kao po onoj narodnoj: “veći katolici od Pape”.

IZ NIKŠIĆA SA KOFEROM U SVIJET: Ja sam iz rodnog Nikšića u novembru 1993. godine, iz svima nama poznatih razloga, bio primoran da se sa tek osnovanom porodicom uputim na opasan i nadasve neizvjestan put čije krajnje odredište je bila Njemačka. POCRNOGORČAVANJE: Nakon referenduma za nezavisnost Crne Gore, napustio sam i SCA Evrope kao i matičnu njemačku organizaciju nakon mog neuspjeha, odnosno bolje reći nemanja dovoljno podrške mojim nastojanjima da Savez crnogorskih asocijacija Evrope zaštitim od pokušaja pretvaranja iste u organizaciju etničkih “Crnogoraca i ostalih”, kako je bilo najavljeno statutarnim izmjenama i aktivnostima tadašnjeg predsjednika te dijela najužeg rukovodstva. CJEPANJE BOŠNJAKA: Ova organizacija zahvaljujući bahatosti njenog predsjednika i inferiornom stavu poslušnih Bošnjaka u toj organizaciji kao i zahvaljujući podršci službene Podgorice preko Centra za iseljenike pri Vladi Crne Gore te Generalnog konzulata u Frankfurtu, dozvoljava sebi direktno učešće u cijepanju udruženja Bošnjaka kao i davanja podrške onima koji vrijeđaju vjerska osjećanja muslimana, čime je srušena i posljednja iluzija o ravnopravnosti Bošnjaka u ovakvim organizacijama tako da svaka druga odluka od ove koju sam donio, a to je distanciranje od ove organizacije, bilo bi u najmanju ruku neprimjerno. CRNOGORSKE FUNKCIJE: Predpostavljam da je za jednog Bošnjaka neshvatljivo da može Bošnjak brinuti o zaštiti interesa svog naroda kada zauzme kakvu funkciju među Crnogorcima, ali eto, dešavaju se i takve stvari pa me nebi čudilo da sutra ovako nešto osvane u onoj rubrici “Vjerovali ili ne...”. INTERESI BOŠNJAKA: Ministar Filipović je čvrsto obećao da će kao prvi čovjek policije barem u Crnoj Gori riješiti taj problem, tako da je već juna iste godine donešena uredba na nivou MUP-a Crne Gore o zabrani zaustavljanja i kontrole vozila sa stranim registarskim oznakama ukoliko nisu počinili jedan od težih prekršaja Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, o čemu su naši građani mogli i sami da se uvjere. Nažalost, i ova organizacija je skrenula sa izvornog kursa, tako da sam ja izgubio iluziju o mogućnosti ravnopravnog učešća Bošnjaka i u ovoj organizaciji te ću se u budućnosti baviti apriori interesima Bošnjaka, a tek onda i ostalih. PONOSAN BOŠNJAK: Spoznajom svog identiteta, svoje istorije i kulture mogu danas jasno da kažem: ponosim se što sam Bošnjak. Ako ne poštujete sami sebe, ne možete to očekivati ni od drugih. Što prije ljudi shvate da prvo moraju cijeniti sebe pa onda i ostale, lakše će im biti da shvate iluziju kojom svjesno ili nesvjesno prikrivaju svoju slabost i kukavičluk. I ja sam bio neko ko je iz čistog neznanja, dakle ne iz ubjeđenja već isključivo iz neprosvijećenosti, sebe smatrao u nacionalnom smislu Crnogorcem. SBK - INSTITUCIONALNA ULOGA: Odgovornost treba da leži najvećim dijelom na SBK koji je preuzeo institucionalnu ulogu brige o Bošnjacima i njihovim interesima širom svijeta, tako da im predstoji nimalo lak zadatak. Svaki izgubljeni Bošnjak na tom putu je breme više, svaki dobijeni dva bremena manje. I na kraju poruka onima koji kritikuju SBK: Kritikujte i dalje, naravno da ima prostora i za to i da konstruktivna kritika može predstavljati samo doprinos kvalitetu koji se očekuje od ove institucije, ali ne na način distanciranja i pozivanja na podjele već isključivo aktivnom ulogom i preuzimanjem dijela odgovornosti unutar samog Kongresa.

U vremenu od polovine 2006. pa do oktobra 2009. godine nisam aktivan u crnogorskoj dijaspori; djelujem u Udruženju građana Crne Gore u Aachenu isključivo na lokalnom nivou. Tek nakon čvrstih obećanja da je njemačka asocijacija u periodu mog odsustva ostala na izvornom kursu i da nije pristupila kao članica u EDCG, na molbu najužeg rukovodstva SCANJ-a, prihvatio sam na Izbornoj skupštini u okobru 2009. godine funkciju generalnog sekretara, te tu ostao do maja 2012. godine, kada sam i pored ranije datog obećanja da ću u transformisanom Savezu prihvatiti još jedan mandat, morao demonstrativno da odbijem svaku ponudu iz razloga što sam uvidio da više nemam mogućnosti da kvalitetno zastupam osnovnu ideju i štitim interese svih građana a samim tim ni Bošnjaka. Skoro godinu dana kasnije, dakle krajem marta ove godine, došlo je do konačne spoznaje onoga što se raznim aktivnostima pojedinaca i članica ovoga Saveza unazad dužeg perioda naslućivalo, a to je, da ova organizacija postaje ipak u prvom redu organizacija etničkih Crnogoraca, te kao takva ne može biti mjesto gdje Bošnjaci mogu kvalitetno štititi i svoje interese. Ja bih ovaj period vezao sa procesom prije i za vrijeme Popisa u Crnoj Gori. Naravno da ja nisam čovjek koji na ovakvo nešto pristaje i moja odluka je definitivna tim prije što sam nakon toliko godina aktivnog rada za interese svih građana ipak shvatio da su moji “saborci” za to vrijeme radili prvenstveno za lični ego i interese svoje nacionalne zajednice, te iskoristivši prvu ukazanu priliku ne mareći za “bratsku ljubav i slogu” koju smo 12 godina baštinili, pretvorili i ovu organizaciju po mjeri vlastitog ega (mada oni misle u interesu etničkih Crnogoraca). Savez crnogorskih asocijacija Njemačke zahvaljujući bahatosti predsjednika Saveza crnogorskih asocijacijaNjemačke i inferiornom stavu poslušnih Bošnjaka u toj organizaciji, kao i zahvaljujući podršci službene Podgorice preko Centra za iseljenike pri Vladi Crne Gore te Generalnog konzulata u Frankfurtu, dozvoljava sebi direktno učešće u cijepanju udruženja Bošnjaka kao i davanja podrške onima koji vrijeđaju vjerska osjećanja muslimana, čime je srušena i posljednja iluzija o ravnopravnosti Bošnjaka u ovakvim organizacijama. Ljudska prava i slobode smatram neprikosnovenim tako da kao Bošnjak niti tražim više niti pristajem na manje od prava i sloboda za bilo koju drugu nacionalnu zajednicu, te smatram se podjednakim vlasnikom tapije na Crne Goru. Da rezimiram, ne postoji bilo šta čime bi se moje djelovanje u SCANJ i SCAE kao ni samo djelovanje obje ove organizacije za vrijeme dok sam ja bio u njima, dovelo u vezu sa aktivnostima protiv bilo koje nacionalne zajednice a samim tim niti protiv bošnjačke, kao i sljedeće, niti Bošnjaci, niti Crnogorci, niti bilo koja druga nacionalna zajednica nisu mogle da kroz ove dvije organizacije, ostvare svoje uske nacionalne ciljeve, već su to i pored pripadnosti SCANJ-u mogli ostvarivati kroz sopstveni program ili kroz uporedno udruživanje u druge saveze sa sličnim potrebama i tu niti ja niti ove organizacije nismo stojali na putu. Predpostavljam da je za jednog Bošnjaka neshvatljivo da može Bošnjak brinuti o zaštiti interesa svog naroda kada zauzme kakvu funkciju među Crnogorcima, ali eto, dešavaju se i takve stvari pa me nebi čudilo da sutra ovako nešto osvane u onoj rubrici “Vjerovali ili ne...”. Zbog toga sam se i zalagao da SCANJ ne stupi u evropsku asocijaciju EDCG. SCANJ je bio jedna interesna zajednica od koje su benefite imali svi. Jedan od primjera mog ličnog uspjeha i uspjeha organizacije kojoj sam pripadao je i to da sam u razgovoru sa tadašnjim ministrom unutrašnjih poslova Crne Gore gosp. Filipovićem u aprilu 2003 godine, iznio kao nedopustivo ponašanje bahatost policije prema ljudima iz dijaspore sa posebnim akcentom na selektivnu primjenu zakona u zavisnosti od vjerske i nacionalne pripadnosti. Ministar Filipović je čvrsto obećao da će kao prvi čovjek policije barem u Crnoj Gori riješiti taj problem, tako da je već juna iste godine donešena uredba na nivou MUP-a Crne Gore o zabrani zaustavljanja i kontrole vozila sa stranim registarskim oznakama ukoliko nisu počinili jedan od težih prekršaja Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja, o čemu su naši građani mogli i sami da se uvjere. Nažalost, i ova organizacija je skrenula sa izvornog kursa, tako da sam ja izgubio iluziju o mogućnosti ravnopravnog učešća Bošnjaka i u ovoj organizaciji te ću se u budućnosti baviti apriori interesima Bošnjaka, a tek onda i ostalih.

Iz neprosvijećenosti sebe smatrao u nacionalnom smislu Crnogorcem, sada se ponosim se što sam Bošnjak
Bišnjaci.Net: Sada ste evoluirali i promijenili svijest o vlastitom identitetu i nacionalnom opredjeljenju. Vrlina ljudske karakteristike upravo počiva u promjenjivosti svijesti i iskustvenoj mudrosti. Surova realnost životne stvarnosti razbija snove o idealima i ostalim fikcijama životne filozofije. Želim Vas pitati; odkuda sada fondacija sa imenom Sandžak? Mislim da bi Vaše životno iskutstvo moglo pomoći mnogim Bošnjacima da razbiju vlastite percepcije i krivo poimanje vlastite vrijednosti. Do kada ćemo plaćati ogromnu cijenu našem porodičnom vaspitanju poštenja i naivnosti?
Zaim Čelebić: Evolucija je nešto sasvim prirodno i naravno da sam i ja sam samo dio tog prirodnog procesa. Ja bih prije rekao da se radi o spoznaji istine, koja nam je dugo vremena bila, hajde da kažem, servirana po tuđoj mjeri. “Istinom” nametanom od drugih, trebalo je da zauvijek ostanemo u podređenom položaju kao neko ko je označen “zmijom u njedrima, vražjim kotom, kugom, zlom najvećim...”. Zamislite jednog mladog Bošnjaka ili kako se to tada zvalo muslimana sa veliko “M”, koji je na časovima kniževnosti morao slušati ovako nešto o svom porijeklu, tako da su časovi istorije predstavljali “milinu” u poređenju sa literaturom. Citiraću misao engleskog političara i pisca Benjamina Disraelija: “Biti svjestan svog neznanja, veliki je korak k znanju”. Kada mi je postalo jasno zapravo, koliko ja ništa ne znam niti o svom nacionalnom identititetu, niti o svojoj istoriji, kulturi i tako redom, odlučio sam da stvari uzmem u svoje ruke i spoznaju istine podijelim i sa drugim Bošnjacima, te na neki način dam svoj lični doprinos prosvijećenosti mog zalutalog naroda. Neko će reći po onoj narodnoj, “kad slijepac slijepca vodi, oba će u jamu pasti”. Svjestan sam i ja toga te pošto nisam već dugo vremena totalni slijepac, i kad mi se na jedno oko dobro “razbistrilo”, te neupuštajući se na poljima gdje sam još uvijek “tanak”, uspio sam da u dobrom dijelu prenesem univerzalnu poruku koju je najbolje izrekao akademik Ferid Muhić, a ona glasi “Moramo obnoviti kraljevsko lice i kraljevsku dušu Bošnjaka”. Mislim da su ljudi prilično svjesni svog bespravnog položaja ali da je strah bio ono ili je još uvijek taj koji koči svaku pomisao na vrijednovanje ljudskog dostojanstva. U svom tom kukavičluku, dobar dio Bošnjaka onako iskompleksiran, utjehu traži u napadu na onog ko im spočitava ovu slabost. Sa druge strane, oni koji za sebe prisvajaju lidersku poziciju u osvješćivanju zalutalog bošnjačkog korpusa, moraju imati istančani osjećaj i senzibilitet za ovu problematiku. Tek kad se otklone osnovni uzroci ovakog stanja nacionalne, kulturne, sociološke ili bilo koje druge svijesti dobrog dijela Bošnjaka, može se očekivati ravnomjeran, ja ću reći prirodan sklad između onog što treba prosječan Bošnjak biti i onoga što je on danas. Danas je hrabrost biti Bošnjak a istovremeno zahtijevati sva ljudska prava i slobode. Iako sam i ja za suživot i za međusobno uvažavanje i poštovanje sa ostalim zajednicama, nije to ono što ja kao Bošnjak moram uvijek kao kakva pokvarena gramofonska ploča da stalno ponavljam, barem ne u ovom trenutku kada i pored svega što smo uradili za ono što nam je tako i tako sudbina, moramo još uvijek da se nešto ispravdavamo. Ako sam nekad bio postiđen što sam “Musliman” i morao da trpim u svojoj podređenosti kao kakva, kako to pjesnik kaza: “guba”, spoznajom svog identiteta, svoje istorije i kulture mogu danas jasno da kažem: ponosim se što sam Bošnjak. Ako ne poštujete sami sebe, ne možete to očekivati ni od drugih. Što prije ljudi shvate da prvo moraju cijeniti sebe pa onda i ostale, lakše će im biti da shvate iluziju kojom svjesno ili nesvjesno prikrivaju svoju slabost i kukavičluk. I ja sam bio neko ko je iz čistog neznanja, dakle ne iz ubjeđenja već isključivo iz neprosvijećenosti, sebe smatrao u nacionalnom smislu Crnogorcem. Mnogi nalaze potrebu dodavanja sufiksa: islamske vjeroispovijesti, što kod nacionalne odrednice ne igra nikakvu ulogu tražeći u tome alibi za prihvatanje izjašnjavanja u nacionalnom smislu kao Crnogorac. Međutim, poslije svih nepravdi od strane Crne Gore koje su se dešavale prema meni i mojoj porodici, te nakon što je skupom sa eminentnim učesnicima pod nazivom “Muslimani/Bošnjaci - kako vam je ime?” otklonjena svaka sumnja oko toga koji je pravi naziv za našu nacionalnu pripadnost, najkasnije tada moralo se reagovati i shvatiti zabluda kojom su razni dušebrižnici pokušavali nametnuti nam izbor po njihovoj mjeri.

Zavičajna zajednica Sandžak-Euregio je udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Evropskoj regiji “EUREGIO
Bošnjaci.Net: Gospodine Zaime, molim Vas, pojasnite našim cijenjenim čitaocima o kakvoj tribini i manifestaciji je riječ koju ste planirali održati početkom maja? Ko su Vaši gosti i šta je suština pomenutih aktivnosti?
Zaim Čelebić: U subotu, 4. maja 2013. god. sa početkom u 14:00 časova, u Stolbergu kod Aachena, održaće se naša prva tribina pod nazivom: “Prije 20 godina muhadžir, šta sam danas?” , sa posebnim naglaskom na našu uspješnu integraciju u novim domovinama te jako izraženom željom pomaganja rodnoj grudi. Ova tribina će biti samo uvod u niz aktivnosti kojim želimo da za našu zajednicu na ovim prostorima obezbijedimo uslove potrebne radi očuvanja od procesa asimilacije kao i spoznaju istine o svom nacionalnom i kulturnom identitetu. Očekujemo prisustvo eminentnih gostiju iz politike, privrede, dijaspore, nauke, književnosti itd. Zavičajna zajednica Sandžak-Euregio je udruženje građana porijeklom iz Sandžaka u Evropskoj regiji “EUREGIO Maas-Rhein” na tromeđi SR Njemačke, Belgije i Holandije koje je osnovano na Skupštini 7. aprila 2013. godine. Glavni cilj koji će ovo društvo slijediti je promocija tradicionalnih vrijednosti i kulture građana Sandžaka kao i promocija regiona u cjelini, te smo u tu svrhu već ostvarili važne kontakte sa relevantnim subjektima na lokalnoj, regionalnoj i razini evropskih institucija. Mišljenja smo da bi po modelu evropske regije “Maas-Rhein” u kojoj djeluje naše društvo, uspostavljanjem prekogranične saradnje među lokalnim zajednicama na području Sandžaka gdje bi bilo moguće pored crnogorskih i srbijanskih, uključiti još i bosansko-hercegovačke i kosovske opštine ovog regiona, gdje bi se stvorili uslovi dinamičnijeg razvoja ovog regiona. Mislim da možemo ponuditi dosta primjera naših ljudi koji su svojim umijećem i sposobnostima dokazali da prostor Sandžaka raspolaže izuzetnim ljudskim resursima, tako da će ova tribina pored sociološkog, kulturološkog, demografskog i drugih aspekta migracionih kretanja, dati i izvjestan impuls u pravcu povezivanja preduzetnika koji bi obezbjedjivanjem povoljnijeg ekonomskog i pravnog ambijenta, zasigurno dio svog kapitala u vidu raznih investicija usmjerili prema rodnom kraju te i na taj način dali neposredni doprinos stvaranju uslova za brži razvoj cjelokupne zajednice te otklanjanje negativnih posljedica migracionih kretanja sa početka 90-tih.

Svaki izgubljeni Bošnjak na tom putu je breme više, svaki dobijeni dva bremena manje
Bošnjaci.Net: Zahvaljujem Vam na iskrenim i iscrpnim odgovorima. Molim Vas da ukoliko smatrate da sam nešto preskočio ili nehatom zaboravio pitati, a važno bi bilo da naši čitaoci saznaju, bujrum otvoreno i bez predrasuda saopštite javnosti?
Zaim Čelebić: Bojim se da će oni iz dijaspore koji su najgrlatiji u zaštiti bošnjačkih interesa, postati kamen spoticanja za iste. Nije interes Bošnjaka stvaranje dubljih i širih jazova, već naprotiv, njihovo premošćivanje ili još bolje uklanjanje. Za takvo nešto je potreban dijalog, dok je opcija udaljavanja zasnovana na međusobnim optužbama i isključivosti. Zbog toga treba afirmisati sve koji su kadri poraditi na jednom ovakvom projektu koji bi za cilj imao definisanje minimuma zajedničkih interesa kojim bi svi mi bili podređeni. Pozicioniranjem na zajedničkoj strani, vremenom bi postojeće razlike izgubile smisao i predstavljale bi podstrek za daljnje širenje novog jedinstvenog fronta. Odgovornost treba da leži najvećim dijelom na SBK koji je preuzeo institucionalnu ulogu brige o Bošnjacima i njihovim interesima širom svijeta, tako da im predstoji nimalo lak zadatak. Svaki izgubljeni Bošnjak na tom putu je breme više, svaki dobijeni dva bremena manje. I na kraju poruka onima koji kritikuju SBK: Kritikujte i dalje, naravno da ima prostora i za to i da konstruktivna kritika može predstavljati samo doprinos kvalitetu koji se očekuje od ove institucije, ali ne na način distanciranja i pozivanja na podjele već isključivo aktivnom ulogom i preuzimanjem dijela odgovornosti unutar samog Kongresa.
I na kraju zahvaljujem se i sam na interesovanju Vašeg portala za moj kao i rad novoosnovanog društva “Sandžak-Euregio”. Cijenimo vaš doprinos izuzetno, tako da portal Bošnjaci.net možemo preporučiti kao dobru osnovu za spoznaju dugo sakrivane istine o svemu onome što nas čini Bošnjacima.