Mr. sc. Esmir BAŠIĆ: Predstavnici Srba su SDS i SNSD koji samo i jedino zastupaju pozicije Srba. Predstavnici Hrvata su HDZ BiH i HDZ 1990. koji se zalažu za Hrvate. Dok ključni akteri Bošnjaka su SDP koji se ne bori isključivo za interese Bošnjaka, a koji pregovaraju u ime Bošnjaka i zastupaju bošnjačku poziciju, pored njih tu je i SBB koji veoma stidljivo govori o bošnjačkim interesima i koji nemaju kapacitete da sudjeluju u pregovorima. Bila je tu i SDA koja je nastupala iz drugog plana i čiji je nastup bio prilično principijelan i odvažan! Sve u svemu, kada se analiziraju pregovarači timovi svih strana, Bošnjaci su između ostalog „najslabije“ zastupljeni jer ih ne predstavljaju autentični predstavnici njihovih interesa, upravo na način kako to imaju običaj zboriti HDZ-ovi.

U Bosni i Hercegovini postala je pojava da se protok vremena mjeri od rata '92 godine. Kraj rata se uzima kao polazišna tačka, ali i kao mjerilo za raznovrsne događaje. Tako ovih dana možemo čuti ocjenu da nam stanje nije bilo teže od rata. Ovakav stav ima običan ali i umni svijet. Tako misle analitičari ali i političari i zaista je to tako ušto smo se mogli svi uvjeriti. Proživljavamo najveću krizu od rata. Činjenice su neumoljive. Nikada nije bilo više osporavanja BiH, nikada probosanske stranke nisu bile razjedinjenije, nikada međunarodna zajednica nije bila indiferentnija, nikada nije bilo više nezaposlenosti i nikada Bošnjaci nisu bili slabiji politički faktor.

Najjača potvrda tezi o bošnjačkoj razjedinjenosti jesu prilike u Federaciji BiH i nedavni pregovori o presudi Sejdić-Finci u Briselu. Poslije ovih pregovora koji jesu sudbonosni za Bosnu, Bošnjake, ali i ostale narode, politički lideri Bošnjaka su najuvjerljivije demonstrirali razjedinjenost, bahatost, nemoć i neorganizovanost, ali i to da su u odnosu na pregovaračke timove drugih naroda smiješni i naivni.
Postavlja se pitanje zašto nam se dešava razjedinjenost i kakve će biti posljedice nejedinstva po Bošnjake. Ova pitanja su opravdana i sasvim utemeljena. Razjedinjenost je posljedica naših sujetnih lidera, a posljedice, daj Bože, da budu što bezbolnije.

Ključni akter briselskog scenarija je međunarodna zajednica koja, stiče se dojam, pomalo gubi kompas predlažući rješenja koja ionako složenu situaciju u Bosni dodatno usložnjavaju, koji nam ne nude rješenja za neka pitanja po uzoru na svoje zemlje, nego naprotiv, kako to ističe profesor Kukić, sprovode opasne eksperimente potcjenjujući time prilike i stanje u bh. društvu. Osnovna zamjerka na rad međunarodne zajednice je u tome što preferira etnički u odnosu na građanski princip i što se pasivizirala spram prilika u izgradnji države.

U Brisel su pozvali predstavnike Bošnjaka, Srba i Hrvata da raspravljaju o presudi Sejdić-Finci, koja je iskorištena kao povod da se riješi i pitanje ugroženosti Hrvata. No, krenimo redom.
Predstavnici Srba su SDS i SNSD koji samo i jedino zastupaju pozicije Srba. Predstavnici Hrvata su HDZ BiH i HDZ 1990. koji se zalažu za Hrvate. Dok ključni akteri Bošnjaka su SDP koji se ne bori isključivo za interese Bošnjaka, a koji pregovaraju u ime Bošnjaka i zastupaju bošnjačku poziciju, pored njih tu je i SBB koji veoma stidljivo govori o bošnjačkim interesima i koji nemaju kapacitete da sudjeluju u pregovorima. Bila je tu i SDA koja je nastupala iz drugog plana i čiji je nastup bio prilično principijelan i odvažan! Sve u svemu, kada se analiziraju pregovarači timovi svih strana, Bošnjaci su između ostalog „najslabije“ zastupljeni jer ih ne predstavljaju autentični predstavnici njihovih interesa, upravo na način kako to imaju običaj zboriti HDZ-ovi.

Prije nego li se osvrnemo na ishod briselske partije i rješenja pitanja Sejdić-Finci odnosno hrvatskog pitanja važno je se osvrnuti na jednu drugu činjenicu koja se, prije svega, podvaljuje Bošnjacima. Naime, često puta se može čuti kako su Bošnjaci krivi što su dva puta izabrali hrvatskog člana Predsjedništva! To jeste tačno, ali važnije od toga je da su Bošnjaci birali člana Predsjedništva na prijedlog SDP. Pa ako ćemo postavljati pitanje odgovornosti gdje je tu onda odgovornost SDP? Zar nije nekorektno da se Bošnjaci kao narod prozivaju i nije li to nemoralano i nepravedno? Zašto se uvodi princip odgovornosti naroda samo kada je narod Bošnjaka u pitanju. Važnije je reći da je krivac jedini i isključivo SDP koji je predlagao gosp. Komšića i ako neko treba da snosi posljedice onda je to SDP, a ne Bošnjaci. Upravo onako kako se optuživanjem pojedinaca, institucija i komandne odgovornosti za ratna dešavanja oslobađao srpski i hrvatski narod od odgovornosti, ili optuživali su se režimi Miloševića i Tuđmana, a ne srpski i hrvatski narod! Po toj logici krivac je onaj ko je nominirao hrvatskog člana Predsjedništva. Posebna priča je zašto su sada oni koji su navodno obespravljivali Hrvate, odnosno HDZ-ve sada im najbolji partneri, kojeg li licemjerstva, perverzije i neprincipijelnosti od HDZ-ova?

Po čijim taktovima igra briselska šestorka?

Vratimo se Briselu / međunarodnoj zajednici i elektorima. Od međunarodne zajednice se očekuje da pomognu u izgrađivanju normalne i funkcionalne države u kojoj neće biti obespravljenih, majorizacije, ali ni upravljanja manjine nad većinom. Istina je da se jedan period (dok je dominirala Amerika) međunarodna zajednica tako i ponašala. Danas čini se, kada Evropljani vode glavnu riječ, mijenja se pristup i sada se dešavaju čudne stvari. Prijedlog za rješenje presude Suda u Strazburu u pitanju Sejdić-Finci, odnosno, hrvatskog pitanja se nameće kao rješenje uvođenjem elektora i deset izbornih jedinica umjesto jedne u Federaciji!?

Zaista je to začuđujuće! Praviti od jedne deset novih izbornih jedinica (deset u jednom) i uvođenjem elektorskih glasova kojima se relativiziraju Bošnjaci je krajnje nefunkcionalno i nepravedno, kao što je nekorektno da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva.
Ovakvo rješenje je krajnje sumnjivo i Bošnjaci imaju pravo da sumnjaju u dobronamjernost Evropske unije. Zašto deset izbornih jedinica i čemu vode elektori? Pa običan svijet ima mnogo više pravednijih rješenja kojima će se zadovoljiti i Bošnjaci i Hrvati i Sejdić i Finci. Otkuda sada ovakvo nakaradno rješenje. Kažu imaju elektori u Americi i preuzet je njihov model izbora. Pri tom se prešućuje način funkcioniranja elektora u Americi. Poznato je da se u Americi predsjednički izbori realizuju sabiranjem elektora kojih ima 645. Jedan elektor ide na 500.000 stanovnika. Kako u Americi ima 50 saveznih država, broj elektora se dodjeljuje na osnovu broja stanovnika. Na nivou država npr. Kaliforniji kojoj pripada 55 elektora predsjednički kandidat koji osvoji 28 elektora smatra se pobjednikom i pripadaju mu svi elektori Kalifornije. Dakle, nama se predlažu elektori kao sistem dok nam se ne nude principi dodijeljivanja elektora po uzoru na Ameriku, a to je broj stanovnika u kantonima. Na osnovu dostupnih informacija naši kantoni bi imali isti broj elektora po 3 i to bi bila relativizacija većine, dok bi poređenje s početka bilo poput poređenje o babama i žabama. Također, se zaboravlja, i to da imamo različite nacionalne strukture stanovnika u Americi i Bosni i Hercegovini, i da su u Americi svi Amerikanci. Zato elektori nisu najbolje rješenje, a pogotovu 10 izbornih jedinica umjesto 1 je upitno i sumnjivo i uvođenje diskriminacije da glasovi nemaju istu vrijednost u svim kantonima je opasno i zbunjujuće!

Zato bi trebala međunarodna zajednica ili naši lideri do 11. aprila ponuditi normalnija rješenje. Rješenje koje će biti funkcionalno, jednostavno i pravedno. Rješenje prema kome niko nikoga neće obespravljivati, rješenje koje će doprinijeti da BiH bude normalno uređena država, a po svemu sudeći sa elektorima i novim usitnjavanjem izbornih jedinica to neće biti!