Željko MILIĆEVIĆ: Treba naći načina da se sve te „krovne“, a i „beskrovne“, organizacije sjedine u zajedničkom nastupu u izradi Bošnjačkog Plana i Strategije. To se neće postići pisanjem neusuglašenih i pojedinačnih protestnih pisama onima koji nama već ionako vladaju. Oni nama vladaju i zato jer se još uvijek nismo izdignuli iznad pisanja protestnih pisama ove ili one organizacije. Autor ove kolumne će ovime izazvati oštre kritike, ali kritika je samo jedan korak na putu do cilja, i kritika potvrđuje pravilnost stava.

Ljudsko je biće po prirodi društveno. Jedinke se udružuju u skupine, kroz cijelu povijest, e da bi opstale. Bez udruženja nema nastavka vrste. Bez udruženja nema nastavka etničke grupe, nacije, jezika, vjera, rasa. Bez udruženja nema civilizacije.

Bez udruženja danas ne bi bilo Bosne. Ova je kolumna jednom prije objavila mišljenja koje će sad opet objaviti, e da bi se izazvalo reakcije:

GEOGRAFSKO-POVIJESNI POJAM „HERCEGOVINA“ TREBA IZUZETI IZ IMENA ZEMLJE BOSNE JER JE HERCEGOVINA NEDJELJIVA OD BOSNE I VEĆ UDRUŽENA KAO SAMO JEDNA OD POKRAJINA BOSNE

SANDŽAK JE NEDJELJIV GEOGRAFSKO-POVIJESNI DIO BOSNE I POKRAJINA BOSNE KOJU SMO DUŽNI OPET UDRUŽITI I PRIPOJITI MATICI BOSNI

Hercegovina je nastala u neslozi Vukčića i Hrvatinića, dočim je Sandžak otet u slozi Srba i Crnogoraca.

Ima se ovdje mnogo toga naučiti iz povijesti.

Srbija, Crna Gora i Hrvatska su složno napale Bosnu kao odgovor na slogu raznih etničkih i vjerskih grupa koje su činile većinu izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine u povijesnom glasu, referendumu i glasanju u Parlamentarnoj skupštini, a gdje su većinom svog složnog glasa dale mandat složnoj vladi Republike Bosne i Hercegovine, sačinjene od svih narodnosti i vjera, da ustanovi nezavisnu državu.

Ta sloga, koja je došla iz vana, od nesložnih vjera, nadvladala je slogu koja je osnovala i obranila Bosnu. To je paradoks koji još uvijek treba izučavati.

Povijesno gledano, sloga inače nesložnih kršćana i hrišćana je uvijek imala negativne posljedice za Bosnu i šire okruženje.

Sažetak svega ovoga je da sloga u neslozi radi u korist naše štete. Ova maksima je maksima ove kolumne i kolumna polaže autorska prava na nju.

Bošnjaci, nakon pretrpljenih genocida, a pogotovo ovog od 1992-1995. godine, su osnovali broj organizacija, udruga, udruženja, i za ustanavljanje svih tih organizacija je bilo mnogo razloga, a svi razlozi su bili opravdani u borbi za nastavak vrste, borbi koja ne spada u modernu civilizaciju jer smo, kao civilizacija, već odavno složno trebali stati na kraj genocidu.

Hoće li se Bošnjaci ujediniti?

Autor kolumne je član krovne organizacije Bošnjaka u Sjevernoj Americi, od 2006. godine. Ta se je organizacija tri put razdijelila, i to na dvije zemlje, i autor kolumne više ne zna kojoj organizaciji pripada. „Doživotni počasni član“ je, tako rekući, ni na nebu ni na zemlji.

Nije važno „doživotno počasno članstvo“. Što je važno je da se Bošnjaci slože i ujedine.

Važno je da se Bošnjaci slože i ujedine kako u matici Bosni, zatim Sandžaku, tako i po svijetu diljem kojeg su bili razbacani zbog sloge njihovih neprijatelja, dušmana, koji su isto tako i neprijatelji, dušmani, autora ove kolumne a i cijele civilizacije.

Postojećim udruženjima i organizacijama koje su iznikle iz krvavih korijena genocida se danas dodaju nova udruženja i organizacije. Da li je to put u svijetlu budućnost? Da li će to vratiti izbjeglice na ognjišta, donijeti pravnu zadovoljštinu, vratiti stečevine složnog glasa većine izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine, koji je glas jedino pravno i zakonodavstveno mjerilo? Da li će to otvoriti vrata današnjoj mladeži koja će, koliko sjutra, preuzeti kormilo broda zvanog Bosna, sa svom njenom poviješću, naslijeđem i društveno-intelektualnoj moći?

Put u budućnost nije u osnivanju novih i drugačijih organizacija nego u uvezivanju postojećih s tim da se izradi Bošnjački Plan i Strategija, koja će dati viziju nacije za slijedećih sto, dvjesto godina, i put do tog cilja. O tome je ova kolumna pisala nakon Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike u Seattle-u 2007. godine i u St.Louis-u 2008. godine.

Danas nije vrijeme, vakat, nesloge. Danas je vrijeme, vakat, sloge.

Treba naći načina da se sve te „krovne“, a i „beskrovne“, organizacije sjedine u zajedničkom nastupu u izradi Bošnjačkog Plana i Strategije.

To se neće postići pisanjem neusuglašenih i pojedinačnih protestnih pisama onima koji nama već ionako vladaju. Oni nama vladaju i zato jer se još uvijek nismo izdignuli iznad pisanja protestnih pisama ove ili one organizacije. Autor ove kolumne će ovime izazvati oštre kritike, ali kritika je samo jedan korak na putu do cilja, i kritika potvrđuje pravilnost stava.

Složimo se u tome da će nam nesloga biti jedina prepreka osiguranju nastavka vrste, etničke grupe, nacije, vjere, jezika.

Složimo se u tome da će nam nesloga spriječiti povratak na ognjišta, tjeranje pravde, i ustanavljanje povijesnih stečevina kojima su korijeni u tisućljeću krvi Bosne.

Pišimo pojedinačna pisma, svakako, ali složno radimo na Povijesnom Planu i Strategiji.

Autor kolumne je član Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK)