ENGLESKI - ENGLISH

Nurija Pozderac

Protestno pismo koje je Svjetski bošnjački kongres uputio Michael Schneider, Glavni tajnik emeritus, Svjetski židovski kongres (World Jewish Congress)
Rabin Arthur Schneier, predsjednik Fondacije za apel savjesti (Appeal of Conscience Foundation), New York Park East Sinagoga
Leonard Wilf, predsjednik Američkog društva za Yad Vashem (American Society for Yad Vashem), povodom odabira Vuka Jeremića kao najbližeg rođaka primatelja "Yad Vashem" medalje „Pravednik među narodima“ koja je posthumno dodijeljena Nuriji i Devleti Pozderac, te da je ta
aktivnost pogrešna i protivna samoj njihovoj životnoj misiji i karakteru. Protestno pismo Svjetskog bošnjačkog kongresa objevljujemo u cjelosti:

Dragi prijatelji,
Bošnjačka zajednica uključujući i članove obitelji Pozderac u Bosni i Hercegovini, domovini Nurije i Devlete Pozderac, Bošnjaka kojima je posthumno dodijeljen počasni naslov "Pravednici među narodima", osjećaju da je izbor Nj.E. Vuka Jeremića kao najbližeg rođaka primatelja Yad Vashem medalje pogrešan i protivno samoj životnoj misiji i karakteru Pravednika Nurije i Devlete Pozderac.

Teško je razumjeti zašto najbliža rodbina nije bila izabrana u Bosni? Zašto to nije najbliži rođak s visokim moralnim integritetom koji će istaći najbolje iz obitelji Pozderac? Da li je bilo potrebno da se Nurija i Devleta Pozderac proglase srpskom obitelji koja je živjela u današnjoj Srbiji kada su oni bili Bošnjaci iz Bosne?

Dok prihvatamo stanovište da se ljudske pogreške mogu i da će nastaviti da se čine, nećemo prihvatiti ishod gdje će se zaslužni bosanski članovi obitelji Pozderac previdjeti. Član obitelji, kao što je premijer Hamdija Lipovača, koji živi u skladu sa samim principima humanosti koje je Nurija slijedio, čini to u domovini Nurije u Bosni i Hercegovini.

Odbijamo da vjerujemo da je puka omamljenost javnom ličnošću gospodina Jeremića kao bivšeg srbijanskog ministra vanjskih poslova i trenutnog Predsjednika šezdeset sedme sjednice Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, bila zaslužna što je on primio posebnu medalju Yad Vashem iz ruku izraelskog veleposlanika Yossefa Levyja u Beogradu 18. marta.

Jeremić u velikonacionalitsičkom orgijanju sa kapom pod kojom su četnici ubili na stotine hiljada Bošnjaka, Židova, Roma... Dok i dalje nastojimo vratiti i obnoviti multikulturalno društvo u dolini Drine i cijeloj Bosni, teško je ostati miran i promatrati kako se počasti zarađene herojskim djelima Bošnjaka predstavljaju onima nalik g. Jeremiću koji podržava političko vodstvo u Bosni i Hercegovini koje otvoreno negira genocid. To je upravo suprotno od onog protiv čega se Nurija Pozderac borio, i umro je na bojištima Bosne boreći se protiv nacizma i fašizma. Godine 1943. se borio protiv iste vrsta zla, a sada mu je čast ukazana preko osobe koja nema senzibilitet za žrtve u dolini Drine i tko je spreman podržati političare koji otvoreno poriču genocid u Bosni i time svrstao sebe uz tu istu ideju.

Kad je primao medalju gospodin Jeremić je rekao: "Moje ogromno uzbuđenje zbog primanja ovog priznanja proizlazi iz dubokog osjećaja da ova moja stara obiteljska priča nije živa u meni samo zato što potvrđuje univerzalna načela humanosti, već i zbog toga što čini moje razumijevanje današnjih svjetskih zbivanja povijesno živim."

Nakon što je čuo ovo, čovjek se mora zapitati zašto vlastite akcije gospodina Jeremića ne inspiriraju ova ista univerzalna načela humanosti. Konkretni slučaj je nedavni incident koji je potakao gospodin Jeremić 14. januara na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda. Koncert na kojem je izvedena muzička točka pod nazivom "Marš na Drinu". Muzička točka koju je gospodin Jeremić nazvao srpskim darom svijetu - dar koji proklamuje "vojevo se boj kraj hladne vode, Krv je tekla, Krv se lila Drinom zbog slobode!" Znajući da je Srebrenica srce doline rijeke Drine, gdje je Bošnjačka zajednica na rubu izumiranja zbog etničkog čišćenja i genocida, kao što je to bio slučaj s mnogim židovskim zajednicama koje su iščezle u cijeloj Europi tijekom Holokausta, dodatno raspravljati o ovoj točki bilo bi apsurdno. Ipak, mi ćemo ustrajati.

Izvješće Ujedinjenih naroda o Padu Srebrenice, objavljeno pod pokroviteljstvom tajnika UN-a Kofija Annana 15. novembra 1999, ako ništa drugo, uči nas da "sukob ne isključuje moralne sudove, već ih čini potrebnim." ''Kroz pogreške, hrđave procjene i nemogućnost da prepoznamo opseg zla sa kojim se suočavamo nismo uspjeli ispuniti naš dio da spasimo narod Srebrenice od srpske kampanje masovnog ubojstva.'

Razumno je reći da bez obzira na pravo porijeklo pjesme, i bez obzira kakve ona emocije inspirira u srpskom narodu, s obzirom na mjesto i izbor pjesme koja je zaražena svojim nedavnim povijesnim zloupotrebama, taj izbor pjesme duboko vrijeđa bošnjački narod, pogotovo kada se pjeva u dvoranama Ujedinjenih naroda. S obzirom na istinsko poznavanje institucionalne povijesti Ujedinjenih naroda g. Jeremića i obzirom na sofisticiranost uključenih strana u produkciji ovog nastupa, a budući da je nesretni koncert bio namijenjen u čast srbijanskog predsjedavanja Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda, ishod ne može jednostavno biti kvalificiran kao nenamjerna posljedica dobro planiranog događaja. Podsjetimo se još jednom izraza suca Reida da "najmračnije stranice ljudske povijesti" ne bi trebale biti ponovno razmatrane samo 20 godina nakon užasa Bosne, a još manje u dvorani Generalne skupštine Ujedinjenih naroda.

Dok i dalje nastojimo vratiti i obnoviti multikulturalno društvo u dolini Drine i cijeloj Bosni, teško je ostati miran i promatrati kako se počasti zarađene herojskim djelima Bošnjaka predstavljaju onima nalik g. Jeremiću koji podržava političko vodstvo u Bosni i Hercegovini koje otvoreno negira genocid. To je upravo suprotno od onog protiv čega se Nurija Pozderac borio, i umro je na bojištima Bosne boreći se protiv nacizma i fašizma. Godine 1943. se borio protiv iste vrsta zla, a sada mu je čast ukazana preko osobe koja nema senzibilitet za žrtve u dolini Drine i tko je spreman podržati političare koji otvoreno poriču genocid u Bosni i time svrstao sebe uz tu istu ideju.

Teško je razumjeti zašto najbliža rodbina nije bila izabrana u Bosni? Zašto to nije najbliži rođak s visokim moralnim integritetom koji će istaći najbolje iz obitelji Pozderac? Da li je bilo potrebno da se Nurija i Devleta Pozderac proglase srpskom obitelji koja je živjela u današnjoj Srbiji kada su oni bili Bošnjaci iz Bosne? Dok prihvatamo stanovište da se ljudske pogreške mogu i da će nastaviti da se čine, nećemo prihvatiti ishod gdje će se zaslužni bosanski članovi obitelji Pozderac previdjeti. Član obitelji, kao što je premijer Hamdija Lipovača, koji živi u skladu sa samim principima humanosti koje je Nurija slijedio, čini to u domovini Nurije u Bosni i Hercegovini.

Rabin Arthur Schneider je u svojoj poruci na komemoraciji u Srebrenici 11. jula 2012 istakao da " brutalnost onoga što se dogodilo ovdje nikada ne može biti zaboravljena ne samo u našoj generaciji, već za sva vremena. Ukupnost ovog zločina mora biti zapamćena - ne osporavana. Svjedočenje onih koji su preživjeli ne može biti pobijeno i povijesna činjenica ne može biti izmijenjena "..." Bio je dozvoljen od strane svijeta koji je ostao nijem uprkos preduge patnje, koji nije podigao svoju snažnu ruku da se zaustavi zlo ili pomognu nemoćni. "Ne smiješ stajati skrštenih ruku pored krvi tvog susjeda", uči nas Tora. (Levitski zakonik, 19:16). Čovječanstvo ne smije šutjeti ili biti nemoćno kada se suoči sa teškom nepravdom. Tišina nije rješenje, ona samo ohrabruje počinitelje i na kraju plaća visoku cijenu u krvi".

U svjetlu tih činjenica, moramo potvrditi da saznanje proisteklo iz srebreničke tragedije mora izdržati kao nastavak napora Sjećanja na Holokaust diljem svijeta. Kao takvo, ono mora postati glavno uporište kulture sjećanja i dio temeljnog znanja koje nas vodi u nastojanju da se spriječe budući masovni zločini. Ono mora biti stalni podsjetnik da se povijest uistinu ponavlja.

Zbog tih razloga, bošnjačke zajednice, uključujući članove obitelji Pozderac osjećaju da se pogrešnim uručivanjem tako visoke počasti šalje kriva poruka u krhkom društvu kao što je Bosna. U odluci da prihvati tu čast g. Jeremić je stekao težak teret nemorala i istinske nečasti kod židovskog naroda.

Iako u potpunosti prihvatamo ideju da se ovo pitanje treba riješiti između obitelji Pozderac i Yad Vashema, ipak osjećamo se dužnim podijeliti našu zabrinutost jer je ovo pitanje previše ozbiljno i previše važno da bi se ignoriralo.

Vjerujemo da ćete učiniti sve što je u vašoj moći kako bi zaštitili svetost i dostojanstvo pravednika i onih koje su oni spasili. Djela čovječnosti ne postoje samo da bi ih se sjećali, ona ostaju sa nama da bi učili od njih i da nam ukažu na bolji put naprijed!

Molimo prihvatite uvjeravanja našeg najvećeg uvažavanja i trajnog prijateljstva, stoji u protestnom pismu koje su potpisali predsjednik i podpredsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa dr. Mustafa Cerić i gosp. Haris Hromić. Pismo je također upućeno veleposlaniku Izraela u Republici Srbiji nj.e. Jossef Levy.