Mr.sc. Esmir BAŠIĆ: Treba imati na umu da su se među glavnim uzrocima propasti mnogih država i imperija našli upravo razlozi ljudske prirode koji su iznutra djelovali iz same unutrašnjosti institucija. Isto tako u temeljima prosperiteta/progresije nekih društava našli su se opet i izbili u prvi plan uzroci koji su vezani za ljudske kvalitete. U našem bh. društvu imamo institucija, organizacija koje su uspješne zahvaljujući upravo personama koje ih vode. Među stotinjak općina u BiH njih se nekoliko izdvaja kao natprosječne dok su ostale prosječne ili ispod prosjeka. Na prvi pogled, ali i analizom se zaključuje da je to zbog načelnika koji su znali šta hoće. Kao što se zna da su propale neke organizacije zbog vođa diletanata.

Kada je u sedamnaestom stoljeću Hasan Kafija Pruščak napisao čuveno djelo Temelji mudrosti o uređenju svijeta, djelo koje mu je donijelo najviše slave i koje se najviše prevodilo na strane jezike, vjerovatno nije slutio da će to djelo dugo živjeti, i stoljećima biti inspiracija mnogima. Razloge tome treba tražiti u univerzalnosti teksta, odnosno ispravnim dijagnozama i lijekovima koje je postavio za ondašnje društvo/vlast. Mnogo toga što je bilo odlika ondašnjeg društva i vlasti prisutno je i dan danas. Zato postoji mnogo razloga zbog kojih se možemo i danas s tom knjigom okoristiti. Čitajući knjigu stiče se dojam kao da je pisana danas, a da je Hasan tu negdje - naš savremenik. Tako ćemo se u ovom članku i mi okoristiti knjigom referirajući se na dio teksta u kome Pruščak nudi jedno od rješenje za stanje u državi/društvu. Treba istaći da je u njegovo vrijeme država/društvo bilo u velikoj krizi, posrnulo i vapilo za ozdravljenjem i novom paradigmom. Tako Pruščak poput drevnih učenjaka smatra da ljude treba podijeliti u četiri razreda (selekcioniranje je na osnovu afiniteta i sposobnosti, a ne na osnovu staleža kako je to bilo u doba Platona kada je staleška pripadnost bila dominantna i ako si pripadao niskom staležu nisi mogao dobiti veću funkciju ma koliko da si bio sposoban), a podjela bi izgledala ovako:

• oni za sablju (vladari, namjesnici, vojnici)
• oni za pero (učenjaci, mudraci, pobožnici)
• oni za poljoprivredu (raja)
• oni za zanat i trgovinu

Osnovna svrha podijele po staležima, koja je određena podijelom rada i njihovim obavezama, a ne po naslijeđu, rođenju i sl., jeste poruka sultanu ali i ostalima da samo sposobni ljudi, u svojoj struci treba da rade predviđene poslove. Dakle, selekcioniranjem ljudi i poslova na ovakav način se željelo doći do toga da se sposobnim/kompetentim ljudima otvore vrata za djelovanje, ali da se zna ko šta radi i ko je zašto odgovoran?

Osvrćući se na prilike u našem društvu navedena podijele, možda ne bi imala smisla, ali bi imalo smisla da se jasno stavi do znanja ko šta može raditi? Ko je zašto odgovoran? Ovim bi se izbjegla i pojava miješanja nadležnosti, odgovornosti i bavljenje tuđim, a ne svojim obavezama!

U našem društvu imamo institucije i organizacije i uglavnom se zna ko bi trebao šta da radi i ko je zašto odgovoran! Međutim, često puta nije problem u instituciji kao instituciji, već je problem u ljudima koji vode institucije ili obnašaju neke funkcije. Upravo nam se dešava da zbog loših menadžera i pojedinaca mi osuđujemo cijelu organizaciju ili instituciju. Zaista problem u našem društvu jesu pojedinci čije se kompetencije djelimično podudaraju sa pozicijom na kojoj se nalaze. Kada se to desi onda imamo pojavu koje se u rječniku označava kao diletantizam (površno bavljenje nekom znanošću). Izraz diletantizam koristi se u negativnom smislu, kada se opisuje nestručno, nepravilno, neispravno ili površno bavljenje poslom. Bez da uljepšavamo sliku našeg društva vidljivo je u ogledalu da je diletantizma jako mnogo. Sve ove godine slušali smo priču o pojedincima koji bez obzira da li dolaze iz reda: direktora, ministara, načelnika, učitelja, profesora kako neki od njih umjesto da odgovorno rade svoj posao oni potresaju javnost svakojakim aferama. Iz dana u dan slušamo i gledamo pojedince diletante kako opstruiraju svojim (ne)radom organizaciju. Dok gledamo i slušamo priče o dilatantima mi se istovremeno zapitamo: Zašto nam nije bolja situacija? Dok nerijetko puta slušamo i komentare tipa; kada će nam biti bolje?! Nije problem u nama?! Drugi su krivi! Problem je u institucijama, a ne onima koji ih vode!

Dakle, bez ikakve dileme jedan veliki uzročnik svih naših problema ako ne i najveći zbog čega se sporo odvija naš prosperitet leži u činjenici da smo imali nesposobne ljude na odgovornim mjestima. Dok ovo pišem pred očima mi je nekoliko institucija koje propadaju zbog nesposobnosti ljudi koji ih vode!

Nije samo diletantizam jaka konstanta našeg društva. Imamo mi i drugih pri sebi nedostataka, a diletantizam ima brata bliznaca koji se zove BAHATOST, a blizanci su ne zbog istog smisla riječi nego zbog slične funkcije koja se temelji na destrukciji (lat.destruare, upropastiti, razrušiti). Tako u našim ulicama, organizacijama i institucijama stanuju braća bliznaci. Kad smo već upoznali prvoga red je da kažemo nešto i o drugome.

Bahatost ili arogancija (latinski: arrogantia, superbia) je stav koji precjenjuje vlastitu vrijednost ili vlastite vještine. Drugim riječima to su oni koji nemaju poštovanja prema drugima, smatraju se odabranom vrstom i to ne propuste pokazati ni u jednom trenutku. Misle da sve znaju i da su bolji od drugih. Ovako bi izgledao opis bahatih ličnosti na najjednostavniji način. Zamislite se na trenutak i prepoznati ćete vjerovatno ličnosti koje su nalik ovom opisu i u vašoj ulici.

Bahatost ima različite manifestacije i njena se pogubnost ogleda u shvatanju ja sve znam i bolji sam od drugih, a u temeljima takvog stava je oholost, drskost i samoljublje! Oni koji sebe smatraju najboljim oni su isključivi prema drugima, samim tim su zatvoreni i ne primaju savjete. Obzirom da živimo u dinamičnim vremenima zamislite onda koliko poteškoća bahate ličnosti prave sebi i drugima jer njima ne možeš reći da rade nešto pogrešno, niti im možeš ponuditi savjet! Dok bi osobe bahatog ponašanja svima redom pametovali i miješali bi se u sve i svašta, (neko te ljude opisuje kao vegeta ljudi).

Treba imati na umu da su se među glavnim uzrocima propasti mnogih država i imperija našli upravo razlozi ljudske prirode koji su iznutra djelovali iz same unutrašnjosti institucija. Isto tako u temeljima prosperiteta/progresije nekih društava našli su se opet i izbili u prvi plan uzroci koji su vezani za ljudske kvalitete. U našem bh. društvu imamo institucija, organizacija koje su uspješne zahvaljujući upravo personama koje ih vode. Među stotinjak općina u BiH njih se nekoliko izdvaja kao natprosječne dok su ostale prosječne ili ispod prosjeka. Na prvi pogled, ali i analizom se zaključuje da je to zbog načelnika koji su znali šta hoće. Kao što se zna da su propale neke organizacije zbog vođa diletanata.

Najjaču potvrdu teze da je do ljudi i kada svjedočimo o uspjehu, ali i kada imamo upropaštavanje organizacija, institucija pa time i društva imamo u tekstovima Božije objave u kojima se na eksplicitan način pojašnjava kakav treba da bude onaj kome se povjerava upravljanje: Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah doista sve čuje i vidi. (En-Nisa,54).

Iz naše prakse znamo da često puta kriterij sposobnosti i dostojnosti pri imenovanjima ili postavljenjima od onih koji to rade daleko je svjetlosnu godinu. Mada treba ovdje napraviti ogradu ovdje i istaći da ima i onih koji gledaju na stručnost i druge ljudske kvalitete. No, međutim, takvih je malo, a zbog toga nam je malo i blagostanja. Kada se bude više gledalo na moralne i stručne referenca biti će definitivno naše stanje bolje.

Zabilježen je slučaj iz doba Muhameda s.a.v.s kada je jedan od njegovih ashaba očekivao i tražio da bude postavljen na neki položaj. „O Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti na neku funkciju? Poslanik s.a.w.s., mu reče: O Ebu Zerre, ti si slabašan čovjek, a u pitanju je emanet – koji će na Sudnjemu Danu biti poniženje i kajanje!“ Dakle, iz navedenog primjera vidimo da se u u ono vrijeme pazilo ko će obnašati koju funkciju bilo je pravilo da se ne daje vlast onome ko je želi i traži, jer je se bilo svjesno ovozemnih i ahiretskih posljedica.

Upravo na takvim postavkama imenovanja odgovornih i stručnih ljudi na pozicije Islamska nauka, kultura i civilizacija doživjele su svoju renesansu.

Ipak, treba akcentirati i sljedeću činjenicu. Naime, Poslanik Islama je nagovijestio da će kada dođe pretkijametsko vrijeme pozicije biti dodijeljivanje nestručnim ljudima. To nam ne treba da bude utjeha niti pravdanja za naše stanje, niti amnestiranje od odgovornosti, jer nismo sigurni da upravo mi živimo to vrijeme, ali i to nam je opomena i ukazivanje na pogubnost nestručnih ljudi za imenovanje na položaje. Po tome je upravo znakovit sljedeći hadis: Ebu Hurejre r.a., prenosi da je neki beduin upitao Allahovog Poslanika s.a.w.s.: Kada će nastupiti Sudnji Dan? Poslanik s.a.w.s., reče: Kada se emanet zagubi iščekuj Sudnji Dan! Beduin reče: Kako će se to emanet zagubiti? Poslanik s.a.w.s., reče: Kada se položaji budu povjeravali nestručnim ljudima (iza vussidel-emru ila gajri ehlihi) – iščekuj Sudnji Dan!“ (Sahihul-Buhari).

Dakle, kao narod koji isčekuje da doživi blagostanje, progres i harmoniju trebamo znati da ključ uspjeha leži u imenovanjima stručnih pojedinaca na položaje, a ne nikako dilatanata, ali ni bahatih.
Zato oni koji su u mogućnosti da se bave odabirom ljudi na pozicije trebaju imati na umu koliko je to odgovorna zadaća i koliko se to odražava na sudbinu zajednice i da će odgovarati za to na danu konačnog suda.