Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Historija Bosnjaka

BOŠNJACI SU AUTOHTONI I NEPREVJERAVANI EVROPSKI MUSLIMANI
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 31. January 2013. 20:01:38


Kada je u pitanju Islam u Bosni; Tezu, koja se provlači kroz historijski period tzv. ''Islamizacija Bosne'' koja je poslije promovirana u dobro korištenu povijesnu tvrdnju i sa inim dokazima, a to je: Tvrdnja, da je Islam u Bosni zahvaljujući Turcima i kao njihovom osvajanju, a narod je prihvatao Islam jer je u Bosni bila i Bosanska crkva sa bogumilima čije je vjersko učenje bilo blisko islamskom učenju, nazivam najrigidnijom mogućom tezom-tvrdnjom koja se promovirala među Bošnjačkim historičarima. Pod ovu konstataciju podvodim i tvrdnje nekih od Bošnjačkih povjesničara koji su čak dokazivali da su i Bosanski kršćani u periou fetha prihvatali Islam.
Ova tvrdnja nastala je kao protu tvrdnja Bošnjačkih povjesničara s početka proteklog stoljeća, tvrdnji Srpsko-pravoslavnih i Hrvatsko-katoličkih povjesničara: Islam je u Bosni naturan silom od strane Turske koja je kao okupatorska sila došla na Balkan, tako da je na silu obraćano na Islam stanoništvo Balkanskih zemalja pravoslavne i katoličke provenijencije.
Po njima, osim nekih, u Bosni nije živio i neki drugi narod koji je svoju duhovnost upražnjavao nešto drugačije nego oni, a bili su to njeni bogumili-njeni Bošnjaci muslimani.
Tvrdnja je nastala, od strane komšija kršćana u predhodnim stoljećima, onda kada su Hrvati-katolici i Srbi-pravoslavci u svojim državama; Hrvatskoj i Srbiji ostali bez muslimana, jer su u ovim državama zajedno sa sadašnjim žiteljima koji su većinski kršćani živjeli i Hrvati-muslimani u Hrvatskoj, a Srbi-muslimani u Srbiji, koje su i jedni i drugi prognali i htjeli su povijesno obrazložiti da je i teritorij Bosne osvajanjem i onda prevjerom-islamizacijom dospio u muslimanske ruke, kao što je to, kao, bilo sa njihovim zemljama; Hrvatskom i Srbijom te iz tih razloga negiranja i Bošnjaka-muslimana kao autohtonih žitelja Bosne a time i njenih etnohistorijskih vlasnika. Takvu tvrdnju su sukcesivno i konstantno promovirali kroz svoja iskrivljena pisanja o Bošnjačkoj povijesti koja se nije tako živjela nego izmišljala.
Mora se istaći, da im je na ruku išao i historijski tok događaja i življenja, tj organizovanja državnih zajednica našeg okruženja. Razbijanjem Balkanskog Islamskog Komonvelta od strane udruženih kršćana Srednje Evrope 1683-1699. muslimani su prestali biti državotvorni u; Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i Hrvatskoj. Katolici su poklopili sve teritorije sjeverno od Save, zapadno od Une i primorski pojas Dalmacije i progoneći muslimane, na tim teritorijama formirane su katoličke države. To će u današnje vrijeme biti: Slovenija, Hrvatska i Mađarska. Nešto kasnije 1862.g. dogovorom Porte i Rusije muslimanski narod Srbije-Beogradski pašaluk, bili su to mahom Srbi muslimani, morao se iseliti ostavljajući svoj vatan i stare baštine, i tada je formirana pravoslavna kneževina Srbija, Svuda gdje su živjeli muslimani tragovi njihove prisutnosti su uklanjani.
Bosna je i nakon 200 godina, nakon što je teritorij današnje Hrvatske potpao pod katoličku vlast 1683. u sastavu Islamskog Komonvelta kao islamska država, a sve zahvaljujući njenom dominantnom Bošnjačkom narodu koji je za sve vrijeme, od kada su kršćani kidisali na Bosnu dakle od 1463-1878. znalački organizovao njenu odbranu.
Konačno, i Bosna kao stara muslimanska država Evrope 1878. godine gubi svoju vijekovnu samostalnost jer je uprava nad Bosnom dodijeljena katoličkoj Austrougarskoj. Bošnajci se nisu mirili sa odlukom i kada je Austougarska sa trupama ulazila u Bosnu narod je po svojoj odluci pružio otpor. Otpor je srušen, a organizatori su na najbrutalniji način skončali tako da su vješani na javnim mjestima u sredinama u kojima su pružali otpor. Tu je Sarajevo prednjačilo.
Bošnjaci su tada imali dva izbora: ili se otisnuti u neizvjesnost u pečalbu, ili ostati na svojoj Bosanskoj baštini. Neki su otišli, a mnogi su ostali. Oni koji su ostali prekinut će sve odnose sa duhovnim centrima iz kojih su učili o sebi kao sljedbenicima islamskog učenja. Bošnjaci više ne idu po znanje u islamske centre, sada se okreću zapadu i njihove nove znanstvene stanice su: Zagreb, Beč, Budim, Pešta i drugi. Gubi se veza sa starim naučnim stvaralaštvom starih Bošnjaka i ovih novih koji svoje znanje stiču u zapadnim centrima.
Sada je i povijesna baza nešto sasvim drugo u odnosu na islamsku civilizaciju. Kao osnova Zapadne civilizacije uzima se kršćanstvo i na tome se temeljie mnoge znanosti, a najviše historija, a monoteizam na kome je uspostavljana islamska civilizacija ''progoni'' se iz Evrope i kao da nije nikada na tim temeljima uspostavljana stara evropska civilizacija.
Vremenski period od I.od XII. stoljeća Evropske povijesti, u kome je bio dominantan monoteizam kao državotvorna vjera negira se i svim mogućim načinima derogira kako bi vrijedila maksima: ''Evropa je kršćanska''.
Vrijeme od 1463. godine do 1878. g. je period kada je Bosna svoju samostalnost uključila u Balkansi Islamski Komonvelt radi lakšeg pružanja otpora katolicima Evrope, tako da to nije bila okupacija od strane Turske kako nam to predočavaju kršćanski povjesničari, nego uključivanje Bosne u Zajednicu Islamskih Država.
Nakon I Svjetskog rata Bošnjacima bitisanje u njihovoj Bosni postaje još neizvjesnije, nego što je to bilo dok su bili pod Austrougarskom. Bosna više nije u sastavu Austrougarske. Stvorena je kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, u kojoj je i Bosna, ali bez Bosne kao države Bošnjaka, a i Bošnjaka kao balkanskog-muslimanskog naroda jer su negirani.
U takvoj političkoj konstalaciji odnosa, Bošnjaci se iz razloga što su muslimani ne uzimaju kao narod, nego kao etnička skupina, a opet sve iz razloga što su, u ranija vremena, zajedno sa ostalim muslimanima Balkana u koje su se ubrajali i Hrvati, ali i Srbi vladali balkanskim državama od nove ere pa do tih vremena kada su morali prepuštati vlast kršćanima i to u Hrvatskoj 1683. a u Srbiji-Beogradski pašaluk 1862. Sada, kada je Bošnjacima sve oduzeto, a svoje muslimane prognali ili pokrstili, naše komšije Srbi-pravoslavci i Hrvati-katolici negiraju sve što su baštinili Bošnjaci-muslimani, ali i njihovi nekršćanski sunarodnjaci i tada počinje potpuno negiranje svega što je bilo Bošnjačko, a ticalo se državnosti i vezama sa državnošću.
Bošnjaci su čitavo vrijeme svog vladanja bili duhovno vezani za orijent, i sve što su stvarali na bilo kom polju nauke, bilo je na jednom od orijentalnih jezika, tako da se ovim odvajanjem prekinula i veza sa njihovim starim stvaralaštvom. Sve što su pisali ostalo je u bibliotekama orijenta, a ono što je bilo iz Srednjeg vijeka u evropskim bibliotekama popaljeno je kada su kršćani progonili muslimane. Zabilježeno je da su knjige iz biblioteke iz Budima nakon osvajanja Budima 1693.godine, od strane kršćana, našle svoje mjesto na policama Bolonjske orjentalne biblioteke. Tamo bi Bošnjaci dosta toga mogli naći o sebi iz Srednjeg vijeka.
Dakle, Bošnjaci su nakon svih tih političkih vratolomija ostali u sasvim novom duhovnom ozračju među kršćanima. Komšijski narodi povijesno ih diskredituju pišući im i historiju koju Bošnjaci nisu živjeli nego koju su komšije izmišljali, jer baza nove evropske povijesti je kršćanstvo, a baza Bošnjačke je monoteizam. Bošnjaka u njihovoj povijesti koju pišu komšije kršćani, ili povijesno nema ili su diskreditovani. Hrvati katolici i Srbi pravoslavci dolaze do punog političkog i nacionalnog izražaja i negiraju sve što je Bošnjačko jer je to islamsko.
I danas-danile, učimo o sebi ponižavajuće segmente naše povijesti one koje su nam projektovali naši negatori I začudo Božije, oni koji bi o tome trebalo da vode najviše računa a to su Bošnjački historičari, oni na sve to aminuju i podržavaju sve te povijesne nakaradnosti o nama i još nam, i sami, našu Bošnjačku mladost indoktriniraju istim teorijama, tako da se iz tog lažnog povijesnog stanja dugo nećemo izvući.

To, da je vlasništvo nad zemljom Bosnom, njihovo-kršćansko, pokušali su i jedni i drugi; Hrvati i Srbi, potkrijepiti nekakvim tvrdnjama sa historijskom podlogom i dođe im dobro ulazak Bosne u Islamski Komonvelt odakle će oni pokrenuti teoriju o Turskoj kao okupatoru Balkanskih zemalja i zatim tvrdnja da su Turci nasilno islamizirali domaće kršćansko stanovništvo te da je Bosna povijesno kršćanska zemlja.
Oni, postavili tezu o osvajanju i islamizaciji Bosne, a Bošnjački povjesničari je pošli još i dokazivati!? Jedina razlika je u tome što je za njih islamizacija bila nasilna, a za Bošnjačke povjesničare nešto blaža forma-dobrovoljno islamiziranje?
Zašto je nazivam najrigidnijom tezom?
Zato, što sa dokazima iste teze, Bošnjaci nisu ništa povijesno dobili nego su samo izmanipulisani i opsežno dehistorizirani, i još dokazivali nešto što nije realno dokazivo, a što je i nebitno, jer tog postupka, na taj način, nije ni bilo i to su prosto izmišljotine.
Bošnjački povjesničari, koji su je prihvatili, a onda opsežno i promovirali, postali su manipulatori prvo svog naroda a onda i ostalih. Možda su im namjere bile časne, jer trebalo je zanijekati tezu od naših negatora, da smo tu kao muslimani silom prevjereni sa katoličanstva ili pravoslavlja. No, namjere su jedno a povijesna zbivanja nešto drugo.
Zašto kažem da je Bošnjak izmanipulisan?
Zato, što svako Bošnjačko dijete koje ide u srednju školu i svaki Bošnjak, koji misli da zna svoju povijest, sve do visoko rangiranih u svim segmentima društva, u glavama imaju tvrdnju da je Turska osvajala, a da je Islam kod nas u Bosni od tog perioda, zahvaljujući Turskoj i islamizaciji.
Kako se usvojila ovako nesuvisla tvrdnja?
Žalosno, ali u školama i to na svim nivoima obrazovanja Bošnjaci to uče. Tvrdnju koju su nam podmetnuli naši negatori mi prihvatili, a Bošnjaci-povjesničari spremni su to do nesvjesti braniti. Ovo pišem jer imam iskustvo koje sam sticao u dijalozima ili raspravama o istoj temi sa našim Bošnjacima, ali i našim povjesničarima. Prividno, kada prihvataju tezu da je Turska osvajala te da je tada došlo do prihvatanja Islama, onda njihova pojašnjenja imaju uporište. Ali, Turska nije osvajala nego je Bosna, iz nužde, ušla u Balkanski Islamski Komonvelt, jer je njenom muslimanskom narodu, onim bogumilima, 1459. upućena prijetnja, od strane kršćana, i to od njihovog vrha-pape Pija II, njihovom uništenju i progonu kako bi Bosna postala kršćanska zemlja.
Ako tvrdim, da islamizacije a niti Turskog osvajanja nije bilo, te da dotična tvrdnja nije tačna, a šta nudim kao protutezu? Ta, nova teza je suprotna predhodnoj i nju treba zapamtiti, a ona je :
Islam nije tu, u Bosni, od perioda ulaska Bosne u Balkanski Islamski Komonvelt, dakile od 1463. godine, nego je tu kao vjersko učenjeje iz ranijeg perioda kao nadgradnja Arijanizma od sedmog stoljeća. Islam je bio državotvorna vjera Avara.
Islam je kao monoteističko vjersko učenje samo nadgradnja monoteizma koji su praktikovali stari Bošnjaci zajedno sa komšijama-žiteljima svog okruženja: Hrvatima-monoteistima , Srbima-monoteistima, Mađarima, Italijanima, Francuzima, Englezima, Njemcima i svim ostalim Evropskim narodima kao monoteistima. Taj monoteizam kod nas, a i u čitavoj Evropi, je iz IV stoljeća p.n.e od Aleksandra Velikog.( Kur'an, Sura: Pećina, Aje: 83-105)
Tvrdnja izaziva sumnju, jer kršćani je ne promoviraju, nego obratno, oni su je negirali, a muslimani nisu adekvatno a niti serjoizno izučavali Evropsku povijest i samo potvrđivali kršćanske tvrdnje. Do Evropljanina je stizala i obrazlagana tvrdnja da su u Evropi osim kršćana živjeli tamo neki heretici koji su bili dualisti, kao kršćanska sekta, koja je svojim učenjem negirala katoličko učenje o Bogu i zato su se katolici sa njima sukobljavali i progonili ih. Upravo, baš ti heretici bili su monoteisti koji su od VII stoljeća svoj monoteizam ispoljavali kao islamiti-muslimani.
Islam nije, a niti je bio neko novo vjersko učenje, i kao da je iz tog razloga- novo učenje, nakon Objave polovinom sedmog stoljeća počeo se širiti i prihvatati.
Islam je, zahvaljujući Allahovu određenju, samo jedna nova nadgradnja postojećeg monoteizma-Arijanizma na kome su kao državotvornoj vjeri počivale Evropske države pa time i Bosna. Dakle, postojeći vladajući Arijanizam se novim monoteističkim stavovima, objavljenim Muhamed a.s. oblikovao u Islam. Tako su sve Evropske države i dalje bile sa vladajućim monoteizmom, a nikako kršćanstvom. Ovaj period Evropske ali i Bosanske povijesti nije predočen javnosti od strane kršćanskih historika, samo iz razloga što bi njegova promocija-tog perioda derogirala kršćanske teorije o Evropi kao kršćanskom kontinentu.
Tek, u kasnijim vremenima: XII-XVIII stoljeće, kada su muslimani, iz manje-više, svih Evropskih zemalja prognani ili prevjereni, a oni-kršćani ostali u tim zemljama bez muslimana, onda će narodi tih zemalja biti u potpunosti kršćanske provenijencije, a države sa državotvornim katoličanstvom. U Bosni će, i dalje, Islam biti državotvorna vjera sve dok Bosna nije potpala pod Austrougarsku vlast 1878. godine. Dakle, Bosna je od IV stoljeća s.e. pa sve do 1878. godine imala monoteističko vladanje. Vremenski period od polovice VII stoljeća do 1463. godine bio je period Avarskoislamskog vladanja, a od 1463. Godine pa do 1878. Bosna je u Balkanskom Islamskom komonvelzu, nazvanom Osmansko carstvo.

Ttvrdnju, da je Islam u Bosni nametan silom oborili su Bošnjački historičari prividnom tezom, a to je; da su kao predislamski Bošnjaci dobrovoljno prihvatali Islam i u tu svrhu korišteni su, za to, određeni dokumenti, kao što su dokumenti kadijskih kancelarija iz perioda nešto poslije tzv.fetha, u kojima se spominju određene familije, očevi sa imenima; Vukac, Nikola itd. a djeca im sa imenima; Ishak, Abdulah, Mehmed,... ali i defteri popisa stanovništva itd. I kao očevi su prema imenima kršćani, a djeca su sa imenima muslimani i dobrovoljno primili Islam. Do ovog zaključka dovodile su netačne činjenice da ime osobe određuje i njegovu vjersku pripadnost. Mada je na ovaj način oborena tvrdnja kršćanskih historičara da je kao širenje- prevođenje na Islam bilo prisilno, ona je u povijesnom smislu bila netačna-prividna jer tada nije bilo prevođenja na Islam nego samo nova identifikacija muslimana davanjem djeci orijentalnih imena, a roditelji su zadržali svoja stara imena.
Najgora moguća činjenica u ''dokazivanju'' dobrovoljne islamizacije je prihvatanje tvrdnje, da ime osobe određuje i vjersku pripadnost. Odatle i tvrdnja da su: Vukac i Nikola zbog imena kršćani, a djeca im: Ishak, Abdulah, Mehmed,... opet, zbog imena, muslimani. I, kao, bila je to dobrovoljna islamizacija.
Ovaj način zaključivanja, dobro je došao našim negatorima, jer su mnoge muslimanske ličnosti sa svojim nacionarodnim, a ne orijentalnim imenima uzeli za svoje i sa njma ispisivali svoju kršćansku povijest.
Šta bi značila tvrdnja: Da Islam nije nametan silom nego dobrovoljno, za ukupna Bošnjačka povijesna zbivanja? Ništa! Samo tek toliko, da nije bilo nikakve prisile te da je bilo dobrovoljno, a i dalje ostaje tvrdnja naših negatora da su u to vrijeme: Makedonija, Kosovo, Srbija , Bosna sa Sandžakom, Slavonija, Dalmacija, Albanija, Duklja, Lika, Međumurje, Mađarska... osvojene pokrajine od Turaka. Da su u njima živjeli kršćani. Te da su nekamo drugdje otišli, jer su prognani od strane Turaka. Da su samo neki od kršćana prevjereni-postali muslimani i da oni održavaju vlast na kršćanskoj zemlji, te da se trenutno stanje treba vratiti na pred Tursko, a što se tiče kao prevjerenih u muslimane oni treba da se vrate u ''pradedovsku veru''.
Nakon 1683-1699.godine kršćani su realizovali svoju zamisao, skoro u svim zemljama, zapadno i sjeverno od našeg okruženja, jer su iz tih država na silu prognali muslimane i nametnuli svoju katoličku vlast. I u toku Balkanskih ratova, kada su Srbi pravoslavci progonili muslimane iz određenih dijelova Kosova, Makedonije i Crne Gore, i tamo je bilo prevjere-pokrštavanja muslimana pod motivom povratka na ''pradedovsu veru''. Muslimani Bosne i Sandžaka, u tom periodu, ostali su pošteđeni masovnih progona od strane kršćana, jer su bili brojniji i mogli su se organizovati u cilju svoje odbrane.

U Bosni je, u narodu kao državotvorna vjera, vazda bio dominantan monoteizam, a u kasnijem periodu od VII stoljeća njegov novi izražaj-Islam što potvrđuju sva povijesna zbivanja, a kako smo teritorijom najbliži Zapadu, iz ovih okolnosti, u kasnijim periodima kada su Evropske države postajale katoličke, Bosna im je–kršćanima bili vazda trn u oku i zato smo uvijek, sa njima, u sukobima koje su oni izazivali, jer su od davnina kidisali na našu Bosnu, na naš vatan, na nas kao muslimane. Uvijek im je bio cilj-Bosna bez muslimana, a kao kršćanska zemlja. Naš stari Bošnjo, onda kada je bilo najgore, imao je pravi odgovor i zato su do dana-današnjeg u njoj kao muslimani. Žalosno, ali to ne koristimo jer oni koji bi to trebalo da potenciraju su pogrešno učeni.
Da je Bosna, vazda, bila Bošnjačka sa monoteizmom i njegovom zadnjom dogradnjom-Islamom kao dominantnom-vladajućom vjerom, imamo povijesne dokaze koje moramo koristiti u dokazivanju naše postojnosti , ali i obstojnostu kao muslimana u našoj Bosni.
Veliki je broj muslimanskih sakralnih objekata iz perioda prije ulaska Bosne u Islamski Komonvelt, koje su ovi što su radili na tezi o islamizaciji sve ih pomjerili u kasnija vremena: Džamija u Foči, tekija Hasečić u Sarajevu, česma u Livnu, džamija u Mlike na Gori itd.
A što je najgore, ima primjera gdje smo naše Bošnjačke utemeljitelje, vrlo jake povijesne ličnosti samo zbog neizučavanja pustili da nam o njima, kao kršćanima, pišu naši negatori. Jedan od njih je i otac od Ahmet-paše Hercegovića, herceg Stephan Kosača, pa njihov amidža Sandal Hranić itd.
Potsjećanja radi; U suri Pećina, aje: 83-105. Kur'anom je obznanjeno Svjetsko monoteističko vladanje Aleksandra Velikog, dakle, ne na nekom skučenom prostoru negu obrnuto- svjetskih razmjera, a to je osnova uspostave monoteističkih tvorevina-držaava na čitavom području na kome je djelovao Aleksandar Veliki. To su zemlje od Velike Britanije do Kine, među kojima je i Bosna. To bi bila potvrda naše utemeljenosti u Bosni, jer i danas slijedimo isti monoteizam, koji je imao svoju nadgradnju Arijanizmom i Islamom i samo to serjozno i temeljito treba da izučavamo, a ne da i dalje podržavamo sve one povijesne izmišljotine i laži koje su na račun Bošnjaka pisane od naših negatora, tako da Bošnjaka sve to dehistorizuje a nikako utemeljuje. Kao primjer Aleksandrovog djelovanja ostala je u narodu legenda o razrješenju Gordijevog čvora koga je on razriješio, a u stvari rješenjem Gordijevog čvora Aleksandar je udario temelje modernim Evropskim državama kao teokratskim monarhijama uspostavljenim na monoteizmu. One će kao zemlje Južne, Srednje i Zapadne Evrope egzistirati u zajednici Rimskog carstva i sve kroz Srednji vijek dok ih katolica nisu počeli rušiti početkom XIII stoljeća u Francuskoj, a onda po čitavoj Evropi, tako da će do kraja XVII stoljeća biti sve porušene i jedino će ostati Balkanske zemlje, a među njima i Bosna. Povjesničari naše generacije ne daju dovoljno pažnje Aleksandrovom djelovanju, jer nam osnove historije daju krščani, ali je kod ranijih pokoljenja našeg naroda kod izučavanja povijesti velika pažnja bila posvećena Aleksandru i njegovom monoteističkom učenju kroz tzv. priče o Aleksandrovom životu-aleksantride, a to se primjećuje i u biografijama sultana koji su Aleksandru davali veliki značaj.
Zbog razbijanja usađenih predrasuda o kojima sam govorio, kada su u pitanju historijska gibanja, moram naše relevantne čimbenike-povjesničare uputiti i na Kur'ansko aje sure Vjerovjesnici, u kome nas Allah dž.h. obavještava: ''Mi vam Knjigu objavljujemo u kojoj je vaša slava, pa zašto se ne opametite?'' Posebno bih istakao onaj zadnji dio ovog iskaza: ''... pa zašto se ne opametite ?'' Nekima neće biti jasno zašto upućujem na Kur'an, a mudrima odgovor je: Povijest muslimana je vezana za njihovo religijsko učenje. Dakle, monoteizam je Bošnjačko povijesno ishodište, njegovo prošlo bitisanje ali i trenutno življenje i zato oni povjesničari koji ne mogu da uvaže ove činjenice ne mogu ni raditi na Bošnjačkoj povijesti. Ova konstatacija je iz razloga što ne uvažavajući ove činjenice povjesničar ne može doći do istinske življene povijesti Bošnjaka, a Boga mi i Evropske rane povijesti.

Iz razloga, što je u Bosni uvijek bio dominantan monoteizam, koji je na kraju ispoljavan kao Islam, stalno se prave scenariji za sukobe pa i ratove od strane kršćana i to kroz sve dosadašnje epohe Bošnjačkog življenja i sve to iz razloga da bi se izmijenila povijesna slika Bosne. Ratovima su ugroženi svi, ali uvijek je bio najugroženiji musliman, jer su svi ratovi projektovani na njegovom zatiranju i nestanku sa ovih prostora. Jedino, kada je Fatih sa muslimanskom vojskom ulazio u Bosnu nije bilo sukoba, a niti rata, jer bogumili-Bošnjaci-muslimani su tražili i bili prinuđeni da uđu u Balkanski Islamski Komonvelt zbog prijetnji zapadnih kršćana i zato je Fatih i došao u Bosnu sa muslimanskom vojskom u kojoj je bilo i Bošnjaka.
Kod kršćana, formirana je matrica u kojoj, i povijesno, nema mjesta Bošnjaku kao autohtonom evropskom muslimanu, u Evropi. Tezom, da su tu kao osvajači, ostali su i stari: Hrvati, Mađari, Slovenci, Austrijanci, Slavonci, Srbi, Dalmatinci svi kao muslimani bez svojih vatana, bez svojih baština, jer su morali koncem XVII stoljeća, progonjeni od katolika, izbjeći u Islamske zemlje ili izvršiti prevjeru, tako da sada u tim nabrojanim zemljama-pokrajinama nema autohtonih žitelja muslimana nego samo autohtoni kršćani i prevjereni muslimani u katolike, a to je trebalo da zadesi i Bosnu, jer je to od XII stoljeća planirano u papskj biskupskoj kuhinji, a najkritičnije je bilo polovinom XV stoljeća.
U njihovim-kršćanskim relacijama, i prema njihovim tvrdnjama, kao neko ko je nasilno vladao Bosnom, jedino mi Bošnjaci sa Bosnom smo istrajavali ali i danas-danile istrajavamo, jer smo Bosnu gradili bez nasilja i čitavo vrijeme uz Bošnjake-muslimane, iz vjerskih razloga, živjeli su i kršćani. Ipak, u zadnje vrijeme-proteklim ratom muslimani Bosne su najviše desetkovani jer nam je tim ratom, bez obzira na to što Bosna i Hercegovina i dalje egzistira u svojim predhodnim granicama, oteto 49% naše teritorije davanjem onom drugom narodu: Srbima-pravoslavcima, da tim dijelom upravlja. To, tako nije Dejtonskim ugovorom, jer su tim ugovorom Bošnjaci konstitutivni u RS, ali kako su Bošnjake ubijali i raselili i kako ih u tom dijelu nema ostaje da Srbi pravoslavci uspostavljaju vlast na tom dijelu Bosanske države.
Ne treba se opterećivati, a niti žaliti da smo to mogli odbraniti. To je sve, tamo dalje u Svijetu, projektovano; počevši od okolnosti pod kojima je rat počeo, preko zabrane uvoza naoružanja i to samo nama, trogodišnjeg okruženja i sukcesivnog granatiranja Bosanskih teritorija sa većinskim Bošnjačkim življem, neprestalnog progona njenog autohtonog Bošnjačkog muslimanskog naroda, te raseljavanja po čitavom svijetu, do okolnosti pod kojima je rat i zaustavljen.
Mi smo i sada, za sve njih, nakaradno ubačeni strani element kojeg, po njima, treba izbaciti iz Evrope tj. kako oni misle i tvrde iz njihove povijesno kršćanske Evrope. Klinton je u svojim memoarima obznanio kako su od njega lideri Evropskih zemalja tražili da ne vrši pritisak o uspostavljanju Bosne i kao muslimanske države, jer Evropa treba da ostane kršćanski kontinent.
To je onaj fakt, koji oni stalno djelima-ratovima uperenim na našem nestanku potenciraju a mi ga moramo derogirati-odbaciti. Moramo svim svojim snagama raditi na našoj povijesti i: Moramo sve, a posebno Evropljane uvjeriti na povijesnoj istini; da smo kao muslimani u Bosni njen povijesni narod i nikako kao ostatak otomanskog vladanja.
Vezano za ovu povijesnu istinu je tvrdnja da: Turska nije ništa osvajala, a niti mogla osvajati na Balkanu
te stoga nije bilo ni prisilne, a niti dobrovoljne islamizacije. Sura II, aje 190 i Sura XXII, aje 39. I sve je do Bošnjaka.
Muslimanske snage, predvođene sultanom Fatihom došle su u našu Bosnu da nam pomognu i to je bila najmiroljubivija vojna misija tog, ali i kasnijih vremena.
Poznata je činjenica da su Bosanski Franjevci dobili, od Fatiha kao sultana, dokument-Ahdnamu koje se ni danas, ali i kroz sva buduća vremena, ne mogu postidjeti njeni legatori, jer spada u najdemokratičnije izdate dokumente kada je u pitanju manjinski narod različite provenijencije i njegovo življenje u većinskoj zajednici drugačijih vjerskih svjetonadzora.
Mi-Bošnjaci, smo povijesno vlasnici Zemlje Bosne i odvajkada monoteisti-muslimani i autohtoni Balkanski narod islamske duhovnosti kao što su to bili i drugi stari Evropski narodi, a trebali smo, sredinom XV stoljeća, biti napadnuti a onda pobijeni, protjerani ili prevjereni od katolika predvođenih papom Pijom II, te iz tih razloga smo ušli-formirali Balkanski Islamski Komonvelt koji će biti i koji je bio garancija našem opstanku u Evropi sve do današnjih dana. Zasluge za ulazak Bosne u Balkanski Islamski Komonvelt imaju mnogi Bošnjaci tog vremena, ali njih nema u našoj povjesnoj literaturi, jer su nam drugi pisali povijest, a oni su najzaslužniji za naš opstanak u Bosni sa Bosnom.
Međutim, ima nešto što Bošnjak još ne uočava, ali stalno radi a to je: Bošnjački narod, spontano svake godine odaje zahvalu tim našim alimima i narodnim vođama. To su i one dvije vjerske manifesrtacije koje se odvijaju u Pruscu i Blagaju, a zahvaljujući Ajvaz-dedi i hercegu Kosači.

U predhodnim vremenima od XII-XV stoljeća, prije nego što su planirali napasti Bosnu, kršćani su ostvarili svoj cilj u zemljama Srednje i Zapadne Evrope, jer su nemilice na najsvirepije i najmonstruoznije načine progonili muslimane iz tih zemalja kako bi ostali sami i ostvarili cilj Evropa je kršćanska. Za njih, nisu to bili muslimani nego neki tamo kršćanski dualisti-heretici koje su oni progonili i spaljivali na lomačama.
Za sve to imaju dokazi, ali nemamo povjesničara,
koji će raditi na tom projektu, jer su opsjednuti onom pričom i izmišljenom povješću koju su nam servirali naši negatori. Većina naših-Bošnjačkih povjesničara je opterećena, onim nakaradnim tezama koje su do sada besprijekorno učili, kako u školama tako i na fakultetima, tako da nešto slično ovoj tezi, za dotične , je apstrakcija.
Naše duhovno, kulturno i intelektualno oružje kojim moramo i možemo braniti našu Bosnu od stalnih napada i povjesno lažnih konstrukcija o njoj je: Naše življenje i Naša življena historija i dokazi da smo tu, kao muslimani, od vajkada. Da je zemlja Bosna naša kolijevka. Da smo mi Bošnjaci obilježili njenu historiju i da smo samo svojom blagošću-demokratičnošću, zahvaljujući svom monoteističkom nadzoru, u početku, u našoj Bosni prihvatali i ove druge koji su je smatrali svojom domovinom, a bili su vjerskim učenjem nešto drugo-kršćani.
U kasnijim periodima, XIX i XX stoljeće, bilo je i političkog dogonjenja nacionalne strukture Bosanskog stanovništva doseljavanjem katolika od strane Austrougarske, koji se danas deklarišu kao Hrvati mada su porijeklom iz drugih Slavenskih enklava, ali i doseljavanjem pravoslavaca od strane kralja Aleksandra. Inače, da je u Bosni u neka starija vremena bio vladajući jedan od kršćanskih elemenata bilo bi: da je u pitanju katoličanstvo, kao u Hrvatskoj-bez muslimana-(XVII st.), u Mađarskoj-bez muslimana-(XVIII st.), a kada je u pitanju pravoslavlje, kao u Sjevernoj Srbiji-Beogradski pašaluk, bez muslimana-(XIX st.) .
Analizirajući sva povijesna gibanja u Bosni, ali i u njenom okruženju vrijedi, za Bošnjake, veoma bitna tvrdnja: Bošnjaci su AUTOHTONI-neprevjeravani evropski muslimani>/u> < sa monoteističkom duhovnošću od postanka. Svojom monoteističkom žilavošću i najprirodnijim načinom života ostali su u svojoj Bosni da svjedoče historijsku istinu i sa ostalim muslimanima Balkana, a to je: Da nije bilo nikakve islamizacije, nego da su na najprirodniji način svoje monoteističko učenje, koje su naslijedili od Aleksandra Velikog, tokom vremena, nadgrađivali novijim učenjima Isa a.s. modifikovano Arijevim učenjem-Arijanizam da bi od polovine VII stoljeća svoju Bosnu gradili na Avarskom modelu država, a sa Islamom kao državotvornom vjerom. Kada je u Srednjem vijeku Bosni dobro zaprijećeno od katolika mi smo sa ostalim narodima Balkana-muslimanima formirali Zajednicu Islamskih Država-Balkanski Islamski komonvelt sa muslimanskom vojskom koja je za sljedećih 400 godina odigrala svoju pravu ulogu u branjenju Bošnjačkog naroda.
Samo da potsjetim, da su i ostali komšijski narodi bili sa istom duhovnošću, ali su u Hrvatskoj katolici izmijenili te okolnosti u XVII stoljeću- pa su sa Evropskim katolicima protjerali ili pokrstili svoje Hrvate muslimane, a u Srbiji pravoslavci u XIX stoljeću, na isti način, kao i u Hrvatskoj katolici.
Na kršćanskoj strategij da smo tu prisilom, a na našoj da smo prihvatali Islam prevjerom, nafilovani smo lažima, a da nismo ni razmišljali o tome je li to moglo biti i drugačije i rezultat takvog učenja i interpretacija je: POVIJESNA NEGACIJA SAMIH SEBE!



Ostali prilozi:
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
Fikret Hafizović | 15. September 2016 21:33
» DAN KADA JE ZMAJ OD BOSNE OTIŠAO U LEGENDU
RadioSarajevo.ba | 18. August 2016 02:48
» SANDAL HRANIĆ - KOSAČA
Fikret Hafizović | 22. April 2014 18:18
» ZNAMENITI BOŠNJACI HERCEG STEPHAN KOSAČA I BLAGAJSKO TURBE
Fikret Hafizović | 04. December 2013 01:25
» BOŠNJACI SU AUTOHTONI I NEPREVJERAVANI EVROPSKI MUSLIMANI
Fikret Hafizović | 31. January 2013 20:07
» BOŠNJACI SU BOGU MILI
Fikret Hafizović | 31. December 2012 13:30
» BOSNJACI - SOKCI I OSTALE MANJINE U MADJARSKOJ
Prof. dr. Ivica Đurok | 04. September 2012 15:36
» SUŽAVANJE ŽIVOTNOG PROSTORA BOŠNJAKA
Rade Vukosav | 21. March 2010 12:17
» MITOLOGIJA SRPSKE POLITIKE
| 23. February 2010 19:01
» ČUDO HEROJSKOG BOSANSKOG OTPORA
| 18. October 2009 20:56
» LOG POD MANGARTOM
Samir Bešić | 26. June 2009 08:53
Ostali prilozi istog autora:
» BOŠNJAČKO SLOVO O RASTKU NEMANJI
17. September 2017 00:47
» RAZVOJ EVROPSKE CIVILIZACIJE
12. June 2017 15:29
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
15. September 2016 21:33
» BOSNA, HRVATSKA I SRBIJA
19. October 2015 16:39