9. januara 1992. godine srpsko-crnogorski velikonacionalistički vjerski, politički i kultrni estabilišment na samozvanoj ''Skupštini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini'', koja je osnovana 24. novembra 1991. godine, proglasio takozvanu ''Srpsku Republiku Bosne i Hercegovine'' na čelu sa, danas najpoznatijem ratnim zločincem, Radovanom Karadžićem, čime je započeo (još jedan) genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

U organizaciji Instituta za istraživanje genocida Kanada i Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Ogranak za Kanadu, a pod pokroviteljstvom Medžlisa bošnjačkih džemata u Kanadi i uz gostoprimstvo Bošnjačke islamske zajednice “Gazi Husrev Beg”, Toronto održana je memorijalna akademija povodom početka genocida nad Bošnjacima i Hrvatima.

Tajib ef. Pašanbegović Emir Ramić Eno Čaušević – voditelj akademije Nejra Edrenić Midhat Ćehajić

Dio prisutnih na akademiji

Akademiju je otvorio Eno Čaušević, član Međunarodnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada. Pošto je Adnan ef. Balihodžić proučio odlomak iz Kur’ana, Čaušević je pozvao književnicu iz Toronta Nejru Edrenić koja je iz njezine najnovije zbirke poezije izrecitovala poemu “Potočari”.

Nakon naznake da se u BIZ Gazi Husrev-beg Toronto na prvo obilježavanje Dana genocida, pojavio za radni dan povelik broj posjetilaca, predsjednik Medžlisa kanadskih bošnjačkih džemata, imam Tajib ef. Pašanbegović je između ostalog rekao:

“’Želim da vam se obratim, prvi puta ovakvom prilikom, u kojoj čemo se podsjetiti na jedan datum, koji je više nego ijedan događaj u našoj bošnjačkoj historiji uticao na naše živote. Mislim na 9.januar 1992. godine, kada je Skupština bosanskih Srba usvojila deklaraciju o nasilnom uspostavljanju "Republike Srpske". Bila je to objava i početak srpskog genocidnog pohoda protiv našeg naroda. U periodu nelegalnog postojanja RS-a od 9. januara 1992. do 21. novembra 1995. političko i vojno rukovodstvo te tvorevine uz pomoć Srbije i Crne Gore, a posredno i Hrvatske, počinilo je zločin genocida nad Bošnjacima u BiH, a što je potvrđeno i nizom haških presuda. Treba reći da se političkoj i vojnoj provedbi genocida nad Bošnjacima pridružila, nazalost, i Srpska pravoslavna crkva koja se niti jednom nije usprotivila politici genocida, ubijanja, silovanja, protjerivanja, paljenja kuća, rušenju džamija, preoravanja mezara i drugih zločinaćkih akata.
Danas srpski političari, intelektualci i vjerski lideri, obilježavaju taj dan kao Dan Republike Srpske. Oni bestidno i drsko slave svoj zločin nad našim narodom, dok Haški tribunal sudi njenim glavnim kreatorima Karadžiću i Mladiću. Time daju neodoljiv dojam da nisu odustali od planova za dalje ekspanzionističke pohode prema BiH i ugrožavanju ono malo prostora na koji su sabili Bošnjake.
Bošnjaci imaju ljudsku, moralnu, vjersku, nacionalnu i svaku drugu obavezu da to više nikada ne dozvole. To im je sveta islamska duznost. U nekoliko ajeta u Kur`anu muslimani se opisuju kao oni "koji pozivaju na dobro, a odvraćaju od zla." Allah dž.š. nam u suri Nahl, a-90, "naređuje pravdu, činjenje dobra i darežljivost prema potrebnim; a zabranjuje razvrat, činjenje zla i nepravdu." Posljednji Allahov poslanik Muhammed a.s. je u poznatom hadisu obavezao svoje sljedbenike na ušešće u borbi protiv ljudske zloče i počinioca zla. Taj hadis u prijevod glasi: "Ko god vidi (da se u njegovoj blizini čini) bilo kakvo zlo (kao: razvrat, nepravdu, opresiju i sl.), neka to sprijeći, rukom (silom zakona); ako to nije u stanju, neka onda pokuša jezikom (agitujući i propagirajući protiv toga); a ako mu ni to nije moguće, onda makar srcem, a to je najniži stepen imana." Prema slovu Kur`ana i hadisa, za muslimane pitanje učešća u suzbijanju zla i borbi protiv nepravde i opresije nije stvar dobrovoljnosti nego obaveze.

Nakon što je naglasio da je entitet RS agresorsko-genocidna tvorevina kojom se održava srpski velikodržavni projekat fašističkog i genocidnog karaktera, profesor Emir Ramić, direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada je naglasio:

“Entitet RS na teritoriju Republike BiH predstavlja nakon Auschwitza najveće mjesto zločina u Evropi, teritorij koji je postavljen na masovnim grobnicama bošnjačkog naroda i koji se pretvorio u mjesto najcrnje rasističke, etničke i religijske diskriminacije, totalne obespravljenosti i ponižavanja Bošnjaka. U toj neprirodnoj konstrukciji koja je izraz nasilja, diskriminacija Bošnjaka je postala projektovana, kulturna činjenica entitetskog velikosrpskog djelovanja i prepoznaje se na svakom koraku: od škola u entitetu gdje se ne može učiti bosanski jezik, bosanska povijest i bošnjačka kultura do zapošljavanja i pozicija u javnim preduzećima. Entitet ispunjava tako svoju svrhu – destruiranje Republike BiH i bošnjačkog naroda, podržavljenje i posrbljenje entiteta – koja je već zamjetljiva od Memoranduma SANU (1986) i Osme sjednice CK SK Srbije (1987) kada se u Beogradu instalira Miloševićeva vlast. Tada je bilo jasno koje su glavne intencije velikosrpskog hegemonizma u raspadajućoj Jugoslaviji. To će reći da entitet RS nije izraz puke slučajnosti, neke metafizičke „volje naroda“, nego je osmišljen plan političkog i militarnog djelovanja velikosrpske politike iz Beograda, kao njezinog strateškog centra, na destrukciji samostalne Republike BiH. Osvajačko djelovanje velikosrpskog ekspanzionizma izraz je procjene da nad BiH može uspjeti osvajački poduhvat jednom razornom, brzom i nemilosrdnom akcijom Jugoslovenske vojske, jer je toj ekspanzionističko-rušilačkoj svijesti odgovarala miroljubivost „janjećeg mentaliteta“ većine građana BiH. Ta velikosrpska procjena je direktno uzrokovala disoluciju Jugoslavije i izazvala velika ratna stradanja stanovništva. Zato nas kodirano velikosrpsko negiranje BiH upozorava da se Srbija još nije „pomirila“ sa svojim državnim granicama, da još uvijek sanja ekspanzionistički san, strašnu zabludu da genocidom može napraviti veliku Srbiju u kojoj bi živjeli „svi Srbi“.
Nakon više od stoljetnog genocidnog iskustva i jedanaest genocida niko nema pravo da Bošnjake zaustavlja na putu njihove zaštite i odbrane od agresije i genocida. Ta odbana i zaštita od agresije i genocida podrazumjevapravo i aktivnosti Bošnjaka na poništavanje svih rezultata agresije i genocida, istinu o zločinima agresije i genocida i pravdu {sudsku, materjalnu i duhovnu} za žrtve tih zločina. Da bi to realizovali Bošnjaci se moraju vratiti svojoj narodnoj kulturi, tradiciji, jeziku i samosvijesti o zajedničkoj im sudbini u matici BiH. Bošnjaci koji su svojim životima svjedočili bošnjačku čast i slobodu, put bošnjačkog jedinstva u odbrani i borbi protiv agresije i genocida se ponovo rađaju iz pepela agresije i genocida. Zato ustanite Bošnjaci, podignite svoj narodni glas, probudite uspavanu narodnu savjest i odgovornost. Jer u RS nestaje jedna civilizacija, jedan narod, jedna kultura, jedna tradicija, jedan jezik, umire jedinstvena Idejan Bosne i Bosanski duh na tlu Europe. Ako se RS podržavi nestaće svekolike raznolikosti vjera, nacija, kultura, mentaliteta, folklora, umjetničkih stilova, nestaće sve što je vijekovima slagano u mozaik zajedničkog života, nestaće Ideje Bosne i Bosanskog duha. U RS će filozofija tolerancije, prihvatanja, poštovanja, priznavanja drugog i drugačijeg biti zamjenjena mržnjom prem drugom i drugačijem. Biće to novi zid srama na tlu ujedinjene, demokratske, slobodne, Europe“.

Za kanadske Bošnjake 9.januar 1992.godine predstavlja kontinuitet zločina genocida koji je tokom agresije počinjen na području Bosne i Hercegovine nad Bošnjacima i Hrvatima. Jučerašnja izjava Milorada Dodika “da Bosna i Hercegovina ne predstavlja interes srpskog naroda i da on predviđa da za 10 ili 15 godina Bosna i Hercegovina neće ni postojati" je nastavak agresije i genocida.

Kanadski Bošnjaci podsjećaju, da je Bosna i Hercegovina i u najtežim godinama agresije imala dovoljno patriota koji su odbranili njen kontinuitet, suverenitet i teritorijalni integritet, i da su na to uvijek spremni jer im je Bosna i Hercegovina jedina domovina. Istovremeno kanadski Bošnjaci porućuju da nikada neće dozvoliti da se desi da Bošnjaci budu svedeni na ograđen prostor Bosne i Hercegovine, bez svijesti o sebi, bez potrebnog prostora za biološki opstanak, bez bošnjačke historije, kulture, tradicije, duhovnosti, bez bosanskog jezika.

Kanadski Bošnjaci podržavaju inicijativu da se 09. januar obilježava kao Dan genocida. Pozivaju sve Bošnjake u matici i dijaspori i sve iskrene prijatelje istine o zločinima i pravde za žrtve zločina u svijetu, da se na ovaj dan ubuduće organiziraju akademije koje bi podsjećale na užas bosanskog genocida kako se to više nikada nikome ne bi dogodilo.