Željko MILIĆEVIĆ: Banjalučki biskup Franjo Komarica se nije prezao primiti nagradu, odlikovanje i orden časti, koji mu je uručio Milorad Dodik prošle godine. Tim činom je biskup Komarica obeščastio rimo-katoličku crkvu u Bosni i sve Bošnjake rimo-katoličke vjere. On je time isto tako pokazao i dokazao da stoljeća zaglupljivanja svog življa u Bosni od strane pravoslavne i rimokatoličke crkve mogu biti, i jesu, efektivno oružje u krađi Bosne i bošnjaštva. Naš vrli biskup je nedavno izjavio da se „Hrvatima treba omogućiti povratak u rs“, odnosno povratak u genocidni i trenutni entitet.

Ptice na grani znaju da Bosne ima najmanje od 1189. godine, od povijesne Povelje Kulina bana. Ta Povelja, napisana bosanskim pismom, bosančicom, dokument od vrhunskog značaja za Bosnu i Bošnjake, nije samim tim znak početka postojanja Bosne, nego je samo početak dokumentiranog postojanja Bosne, Bošnjaka i bošnjaštva. Bosne, Bošnjaka i bosančice je bilo davno prije toga.

Tijekom stoljeća Bosna i Bošnjaci su živjeli na vjetrometini vanjskih sila i njihovih sukoba koji su u valovima išli od istoka do zapada ili obratno.

Sa istoka su dolazile i prolazile vojske Mongola, Tatara i Turaka u nastojanju osvajanja ondašnje Europe. Sa zapada su dolazile i prolazile vojske kršćanskih kraljeva ondašnje Europe koje su, kroz ono što se u povijesti naziva „križarskim ili krstaškim pohodima“ išle u Svetu zemlju, Palestinu, polagati pravo na sveta mjesta kršćanstva.

Bosna i Bošnjaci su preživjeli sve te strane horde i njihovo oružano divljanje. Samim tim su, pošto su proživjeli i preživjeli kroz stoljeća tih pohoda, dokazali da se Bosna i bošnjaštvo ne može iskorijeniti.

Pošto su povijesni neprijatelji Bosne i Bošnjaka, njihovi komšije preko Save, Une, Drine, Pive i Tare dokučili da se oružanom silom ne može iskorijeniti Bosnu i Bošnjake, oni su, već odavno, odlučili iskorijeniti Bosnu i Bošnjake drugim načinima, ako već ne ide genocidom, ovim, godine 1992-1995, jedanaestim po redu.

Krađa Bosne i Bošnjaštva je počela drevnih dana kad su Srbi i Hrvati u okruženju izvan Bosne organizirano nametnuli koncept da postoje samo dva naroda, Srbi i Hrvati, i da Bošnjaci ne postoje. To se je zahuktalo pogotovo nakon što su Bošnjaci mahom prihvatili Islam.

Narodno i nacionalno, odnosno nacionalističko zaglupljivanje Srba i Hrvata je došlo s njihovih vjerskih vrhova, i to i danas traje.

Bošnjaci pravoslavci i rimo-katolici se nikad nisu vidjeli Bošnjacima jer je stoljećima, pa sve do nedavne 1992. godine, bošnjaštvo bilo sistemski obespravljeno i sistematski kriminalizirano.

Ali, Bošnjaci su se konačno proglasili time što jesu, dok su Srbi i Hrvati nastavili živjeti u svom povijesnom zaglupljivanju.

Srbi i Hrvati u Bosni ne pripadaju Bosni, oni pripadaju Srbiji i Hrvatskoj. Međutim, to ne znači da zemlja na kojoj i u kojoj žive, pripada Srbiji i Hrvatskoj. Oni se, zbog stoljeća zaglupljivanja, ne vide Bošnjacima pravoslavcima i rimo-katolicima. Jer kad bi se tako vidjeli, povijesna krađa Bosne i bošnjaštva ne bi radila.

Svi smo svjedocima brojnih pokušaja krađe Bosne i bošnjaštva kroz napore pravoslavne i rimo-katoličke crkve, pa čak i u vrijeme mračnog razdoblja u njihovoj modernoj povijesti, dok su njihovi „vjernici“ vršili genocid Bošnjaka muslimanske vjere 1992-1995. godine.

Dodik je biskupu Komarici 9. januara 2012., u Banjoj Luci uručio 'Orden časti RS', upravo na dan osnivanja Genocidne tvorevine republike srpske, dan kada je otpočela srpsko-crnogorska genocidna kataklizma protiv Bošnjaka.

To su, po mišljenju ove kolumne, najmračniji trenutci u povijesti postojanja tih dviju vjerskih institucija kršćanstva.

Banjalučki biskup Franjo Komarica se nije prezao primiti nagradu, odlikovanje i orden časti, koji mu je uručio Milorad Dodik prošle godine. Tim činom je biskup Komarica obeščastio rimo-katoličku crkvu u Bosni i sve Bošnjake rimo-katoličke vjere. On je time isto tako pokazao i dokazao da stoljeća zaglupljivanja svog življa u Bosni od strane pravoslavne i rimokatoličke crkve mogu biti, i jesu, efektivno oružje u krađi Bosne i bošnjaštva.

Naš vrli biskup je nedavno izjavio da se „Hrvatima treba omogućiti povratak u rs“, odnosno povratak u genocidni i trenutni entitet.

Biskup Komarica nije kritizirao, iz načela, postojanje tog genocidnog entiteta, kojeg su ti „njegovi Hrvati“ pomogli uspostaviti u genocidu Bosne i Bošnjaka muslimanske vjere. Ovo je znak povijesne mentalne neuračunljivosti koja je inficirala rimo-katoličko tijelo Bošnjaka.

Citat jednog od mozgovnih bisera biskupa Komarice: “Ti ljudi nemaju kome da se obrate, oni ne pripadaju ni jednoj instituciji, ni jednom političaru“.

Ova izjava je, u osnovi, znak postojanja intelektualno-nacionalno neuravnoteženih ljudi koji ne priznaju povijesno-biološku činjenicu da su oni Bošnjaci rimo-katoličke vjere.

Ova kolumna je mišljenja, za razliku od biskupa Komarice, da ti ljudi imaju kome da se obrate - samima sebi, kad se vide Bošnjacima rimo-katoličke vjere. Dalje, i jednako važno, ti ljudi pripadaju instituciji bošnjaštva i kroz to pripadaju Bosni i time im nitko ne može niti smije spriječiti „povratak“.

A kad bi ti ljudi stvarno pripadali sami sebi, Bošnjacima rimo-katoličke vjere, onda povijesnim zločincima kalibra Bobana, Šuška i Praljka, i trenutnim „političarima“ kalibra Čovića i inih ne bi bilo mjesta u Bosni i Hercegovini.

Biskup Komarica je, na žalost, podlegao povijesnom virusu krađe Bosne i bošnjaštva i time je i on sam na gubitku ali to ne želi ili nije u stanju spoznati.