Popis stanovništva u BiH izaziva sve više kontraverzi, jer je politiziran, pod kontrolom okupacionih vlasti RS, s težnjom da se Bošnjaci marginiziraju, eliminiše bh dijaspora, a rezultati agresije valorizuju i uknjiže. Manjkavosti utvrđene od strane kontrolne misije Ureda za statistiku Evropske komisije (EUROSTATA) i probnim popisom su argumentovana potvrda, da u tom poslu nešto smrdi. Sve su to razlozi zbog kojih bi popis opet mogao biti odgođen.

Zijad BEĆIREVIĆ: Popis uvodi završnu fazu eliminacije prognanih, izbjeglih, raseljenih: brisanje iz spiska stanovnika države Bosne i Hercegovine. Popis je ujedno nova potencijalna kapsula za agresorske težnje za izdvajanje Rs i rasturanje BiH, kojom se i ovih dana maše i prijeti iz Dodikova kabineta. A kada se popis završi, BiH će faktički i statistički ostati kraća za trećinu svojih građana, i to u vrijeme kada najrazvijenije zemlje, u cilju povećanja dohotka i potrošnje, ulažu maksimalne napore da uvećaju svoju populaciju.

U BiH se oko svega trguje, o svemu špekulira. Čak i popis postaje kurentna roba za preprodaju i šverc.Glavnu riječ vode mešetari, seperatisti i neprijatelji BiH. Nacionalizam i rasizam se oplođuju i zanavljaju, šire mržnju, udaraju u temelje države, udaraju u bošnjako biće, razaraju ga i rastaču. U svakoj sveri života u svakom političkom koraku traži se šansa, vreba prilika i gradiraju efekti s kojima se Bošnjacima bh zadaje novi udarac. Predstojeći popis je željno iščekivana šansa da se krene u odlučni napad. Demografska statistika je svugdje u svijetu osnov i orjentir za oblikovanje ekonomije a u BiH za hazardno političko profiterstvo.

Popis stanovništa je potreban Bosni i Hercegovini
Popis stanovništva, domaćinstava i stanova potreban je Bosni i Hercegovini, kao svakoj drugoj državi. Bio nam je ne samo potreban već neophodan odmah po okončanjhu agresije, ali način na koji se namjerava provesti može biti duboko posljedičan. Separatisti Rs iščekuju ga kao sredstvo za rušenje države, sa kojim će eliminisati bošnjačku dijasporu a Bošnjacima u BiH zadati odlučni udarac.
Popis stanovništva u BiH je trebao biti prvi zadatak Međunarodne zajednice i bh vlasti po zaključenju mira. Nisu ga učinili pod pritiskom onih koji su na svaki način nastojali prikriti broj stradalih, broj prognanih, kako bi amnestirali svoju odgovornost i krivicu za stradanja Bošnjaka. Sada ga podržavaju i insistiraju na popisu kada se Bošnjački dio bh dijaspore gubi i rastače, a mreža popunjava i širi sa desetinama hiljada agresorskih vojnika pobjeglih sa porodicama od odgovornosti, što MZ daje alibi u nastojanju da izjednači broj stradalnika i krivice za poginule i prognane.

Popis stanovništva eliminiše Dijasporu
Popis stanovništva eliminiše Dijasporu, a u okviru dijaspore desetkuje Bošnjake. Ali to u BiH malo kome smeta. Kao što im nije smetalo što je dijaspora sve dalje od svoje domovine. Ne traže se solucije i izlazi da se dijaspora veže kao spojena posuda, već se sve i dalje prepušta toku događaja koje su drugi odredili. A posebno ljuti, izaziva kivnju i bijes, što nas i dalje prave budalama i nude nam da u vrijeme popisa dođemo svojim kućama, kako bi mogli biti popisani, i to čuj kako “privremeno prisutni“. Pa čak ako se to i ne poklapa sa Evropskim standardima o popisu. Evropa nije bila napadnuta, nisu iz nje protjeravani njeni stanovnici, već Bosna, a iz nje u najvećem broju Bošnjaci. Ipak, onima koji ostanu u BiH neće biti uzalud, što će u svoje identifikacione dokumente i popisne liste stanovništva moći upisati svoje istinsko opredelenje “Bošnjak”.
Kada se narednog aprila ili nešto kasnije u Bosni i Hercegovini izvrši popis stanovništva, BiH će formalno i suštinski ostati bez trećine svoga stanovništva, bez svoje Dijaspore. Država koja je do agresije brojala 4,3 miliona stanovnika (ako se pravilono popiše) svešće se na 3,5 miliona, uključujući i novonaseljene Srbe koji su istisli Bošnjake i Hrvate sa njihovih vjekovnih ognjišta. Time će se okončati period dug preko dvije decenije, u kojem su aktivni neprijatelji i pasivne domaće vlasti učinili sve što je bilo u njihovoj moći da spriječe povratak prognanih bh građana. Entitetsko ustrojstvo države prognanima je zatvorilo sve puteve povratka i do današnjih dana povratak učinilo visoko rizičnim i iluzornim. Svi tokovi i procesi vođeni za eliminaciju dijaspore, popisom će dobiti svoju konačnu formu. A sve se to odvija “step po step”, smišljeno i planski. Prvo je povratak spriječavan fizički, vojnom silom i oružjem; napadima, ubijstvima, prijetnjama, terorom policije, a nastavljen diskriminacijom, izolacijom, asimilacijom. Potom je izvršen udar na državljanstvo, brisanje iz spiska bh državljana, koje je donekle zaustavljeno tek onda kada je postalo bespredmetno. Popis uvodi završnu fazu eliminacije prognanih, izbjeglih, raseljenih: brisanje iz spiska stanovnika države Bosne i Hercegovine. Popis je ujedno nova potencijalna kapsula za agresorske težnje za izdvajanje Rs i rasturanje BiH, kojom se i ovih dana maše i prijeti iz Dodikova kabineta. A kada se popis završi, BiH će faktički i statistički ostati kraća za trećinu svojih građana, i to u vrijeme kada najrazvijenije zemlje, u cilju povećanja dohotka i potrošnje, ulažu maksimalne napore da uvećaju svoju populaciju.
Pa koja to budala misli da će u vrijeme popisa iz svijeta doći u BiH milion njenih odbačenih građana samo zbog toga da ih upišu kao bh građane, kao Bošnjake. Nije to išetati u dvorište, sjesti u auto i otići na izlet. Pa i ako to neko može uraditi, na prste se mogu nabrojati oni koji će moći mobilisati svoju porodicu, izići sa posla i iz školskih učionica izvesti svoju djecu, samo da budu popisani. Ali oni koji sve ovo vode, nisu budale. Znaju oni dobro da će popisu prisustvovati iz dijaspore samo oni koji u to vrijeme namjeravaju koristiti godišnji odmor ili moraju obaviti neke važne poslove, pa će radi toga morati putovati. I tko to još koristi odmor u aprilu? I vrapcima na grani je jasno da Bosanci i Hercegovci odmore koriste isključivo u ljetnjim mjesecima. A o tome imamo nedavno iskustvo iz Srebrenice. Trebalo je učiniti nadčovječanske napore da se dio prognanih Srbrenčana dovede da glasaju, pa se i to pokušalo ignorisati. A to je donekle uspjelo samo Srebrenčanima. I ne treba nam objašnjavati zašto.

Dijaspora ostaje uz svoju Domovinu
Istina, dolaziće izbjegli, prognani i raseljeni posjetiti zavičaj, svoj rodni dom. Još ponekad obilaziti svoje bližnje i napuštena imanja. Ali kada izumru preostali prognani, koji su u vrijeme agresije bili stari 45, 50 ili više godina, ostaće samo njihova djeca i unučad, koji će ponekad ići u zemlju svojim djedova i očeva na odmor, da obiđu ili rasprodaju svoja imanja. Ako se u BiH ne ukinu entiteti, ne uspostavi jedinstveno ustavno uređenje koje će jedakopravno objediniti državu, BiH će biti stalno poprište nacionalističkih težnji. Republika srpska će i dalje podrivati jedinstvo, potsticati hrvatske nacionaliste na treći entitet, onemogućavati upravljanje državom. To i ovih dana svojim huškačkim izjavama potvrđuju Dodik, koji za Rs traži odvajanje i za Hrvate treći entitet, i njegov potpredsjednik Emil Vlajki, koji u istom danu kada se generalu Vojske Rs Zdravku Tolmiru izriče doživotna kazna za počinjeni genocid kao dio udruženog zločinačkog poduhvata, ističe pravo Rs- agresora i počinioca genocida, na samostalnu državu. Pa ipak, neće to ići sve tako glatko. Svjedoci smo da se Krimski Tatari nakon 70 godina progonstva, u mnogo gorim uslovima od naših, vraćaju u zavičaj, gdje ih i danas dočekuju zaključane kapije. I naša djeca, naši unuci, vraćaće se u naše napuštene domove. Ni oni neće zaboraviti svoju očevinu i djedovinu.

Zakon o popisu zaboravio na ratne izbjeglice i prognanike
Potsjetimo se da u Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH 2013-te ( koji ima 48 članova u 7 poglavlja) nema ni slova o popisu ratnih prognanika, što je itekako bilo potrebno, jer u inostranstvu trenutno boravi trećina bh stanovništva. Istina, u Poglavlju V Popis lica na privremenom radu u inostranstvu, u čl. 40 do 43. se navodi da će se “ infrastruktura i logistika popisa“ koristiti i za popis državljana BiH koji žive u inostranstvu a otsutni su duže od 12 mjeseci i imaju prebivalište u BiH. Popis ovih lica izvršit će se na posebnom obrascu, koji će tek propisati direktor Agencije za statistiku, a obrazac bi, kako se navodi, trebao da sadrži: ime i prezime lica, jedinstveni matični broj, opštinu prebivališta u BiH, nacionalnost, vjeroispovjest, maternji jezik, ime države u kojoj se nalazi, te razlog i dužinu boravka u toj državi. Ovaj obrazac biće objavljen na web-stranici Agencije, a lica u inostranstvu trebaće ga sama popuniti i do 10. Aprila 2013.g. dostaviti poštom s povratnicom na adresu Agencije za statistiku. Ovaj popis za izbjegle i prognane ima veliki značaj samo ako se provodi tako da ne izgubi bh građane u inozemstvu, ali planerima popisa to nije cilj. Žele ga improvizirati, jer kako je zamišljen ne može biti ni sveobuhvatan ni tačan, a podaci do kojih će se doći popisom Dijaspore služiće samo za političke manipulacije i mešetarenje.
Po odredbama Zakona o popisu, čl.7. Zakona, građani koji u mjestu stanovanja ne žive duže od godinu dana neprekidno (a to su svi iseljeni i prognani, od kojih preko 800.000 Bošnjaka), tretirat će se “privremeno prisutnim“ i ne računaju se u ukupan broj bh građana, dok građani BiH koji su kraće od godinu dana otsutni iz mjesta boravka smatrat će se “privremeno otsutni“ i uključuju se u broj bh stanovnika. Dakle, popis mirnim putem eliminiše Dijasporu i legalizuje etničko čišćenje provedeno od 1991-1995 i u postdejtonskom periodu, a utoliko uvjerljivije što će po čl.8. Zakona u stanovnike BiH biti upisani svi oni koji su tokom rata naselili područja iz kojih je izvršen progon. Dakle oni, kojima se kompenziraju prognani bh građani.
Nema nikakve sumnje da je Zakon o popisu potpuno ignorisao, odbacio i zaboravio ratne izbjeglice i prognanike. Ni kašnjenje u objavi popisnice nije slučajno i s pravom se može tvrditi da se sve podešava i čini da ljudi u dijaspori ostanu gdje jesu. Pa čak i kad bi svi koji žive vani željeli da aktivno učestvuju u tom poslu, posao ne bi mogao biti uspješno obavljen. To potvrđuju svi dosadašnji rezultati o učešću dijaspore u izborima. Upravo zbog toga, ali zbog brojnosti i značaja Dijaspore za BiH, taj zadatak je trebalo bolje osmisliti i povjeriti posebno organizovanim ili diplomatskim službama, ako ne na cijelom području djelovanja, onda barem za područja gdje je izbjeglička populacija brojnija.

Odlaskom u dijasporu se spasavao život
Nismo mi koji smo sada bh Dijaspora otišli na godišnji odmor ili u obilazak rodbine u Beograd, Zagreb ili neku od evropskih i drugih dražava, već smo istjerani iz naših domova i protjerani iz naše domovine. Odlaskom u dijasporu se spasavao život. Protjerani smo sa naših vjekovnih ognjišta i nije nam ni dozvoljeno niti omogućeno da se vratimo. Ako postoji popisna kategorija utvrđena kao “privremeno prisutni “ili “privremeno otsutni“ , zar se nije trebalo izmjenom Zakona o popisu stanovnika i stanova uvesti popisna kategorija ili potkategorija koja će bliže odrediti naš realni status. Zašto ne bi mogli upisati ono što zaista jesmo – izbjegli, prognani, raseljeni; ratne izbjeglice i prognanici! Na taj način bi svi bili popisani, a na način kako se sada predviđa biće popisani samo neki. A takvi popisni podaci bili bi opšte korisni i upotrebivi, ali i važni kao opomena i upozorenje o besmislenosti rata i njegovim posljedicama. Za djecu u školama bilo bi itekako korisno, pored geografskih i historijskih karata, upoznati i one koje rječitije od svega govore o genocidu, holokaustu i promjeni demografije zbog varvarskih nasrtaja i osvajačkih ratova.
Iz ovih i niz drugih razloga o popisu se raspravlja već godinama i polemiše mjesecima. Uzalud nam rasprave i polemike o tome šta će se desiti. Mnogo toga se već dogodilo, naročito kada je u pitanju Dijaspora. I to ne slučajno, već smišljenom strategijom, koja Bosnu i Hercegovinu ostavlja bez trećine njenih građana, pretežno Bošnjaka, a preostali Bošnjaci ostaju pod prijetnjom da i oni jednoga dana postanu dijaspora. Uzalud im što će im u pasošima i ličnim dokumentima pisati da su “Bošnjaci”.

I stranci uočili profiterske računice iz popisa
U svojoj najnovijoj procjeni spremnosti BiH za popis Ured za statistiku Evropske komisije (EUROSTAT) uočio je ozbiljne manjkavosti, što bi moglo dovesti i do odgode popisa. Ne radi se tu samo o problemu edukacije instruktora popisa, kartografiji popisnih krugova, već o dvosmislenim pitanjima i dilemama na koje je ukazao nedavno obavljeni probni popis. Jedna od tih dilema je mogući odgovor na pitanja o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti, koja bi mogla biti veoma posljedična za Bošnjake. Mada bi se Bošnjaci na takvo pitanje bez dilemma trebali izjasniti kao Bošnjak, analognio izjašnjenju Srbin i Hrvat, sugestivno im se poturaju alternativni odgovori kao Bosanac, Musliman, što ih ne svrstava u kategoriju Bošnjaka već u kategoriju Ostalih, što i jeste cilj političkih profitera. Radi toga je Rijaset IZ BiH nedavno dao poseban Proglas kojim podržava popis, ali navodi da u svijetu nema naroda koji nosi nacionalno ime “Musliman”, jer je ono samo vjerska i duhovna vrijednost, a ne određuje etničku i nacionalnu pripadnost.
U kojoj će mjeri to uticati na svijest bošnjačkog stanovništva u BiH i njegovo opredjelenje prilikom predstojećeg popisa, nije jednostavno predvidjeti. Svaki Bošnjak, ma gdje danas živi, morao bi znati da Srbi i Hrvati nemaju dileme i nikad je nisu imali za opredelenje. Uvijek su bili ono što jesu, sa čime treba i da se ponose, bili su Srbi i Hrvati. Čak i onda, kada je jugoslavenstvo steklo nadnacionalni status i uspostavljeno kao perspektivno (naročito za one u mješovitim brakovima), kao Jugosloveni su se izjašnjavali pretežno muslimani. I kad to sve znamo zašto bismo danas mi Bošnjaci imali dilema. Znamo ko smo i smijemo s ponosom reći da smo Bošnjaci. I tako se trebamo svi izjasniti. Ranije je bilo puno, uglavnom naivnih razloga za prikrivanje identiteta . Kao muslimani smo slabije kotirali, imali manje šanse za dobar posao, upravljačke i upravne funkcije i nismo mogli napredovati u partiji, bez koje se nije mogao zamisliti dobar posao. Danas to zaista ne moramo. Sa posljednjim agresivnim ratom i politikom poratnog perioda sve je je izašlo na vidjelo, postalo kristalno jasno.
Nema razloga da se više krijemo, da prikrivamo svoj identitet, prisvajamo ga od drugih i kitimo se njihovim identitetom, njihovim osobinama i navikama zamjenjujemo svoje. Zato nemojmo nasjedati ponovno nagovorima i tumačenjima da se trebamo u popisu izjasniti kao Bosanac ili Hercegovac. Mi to jesmo, svi mi koji smo rođeni u BiH, a još uvijek i svi mi koji smo iz nje morali otići. Naša jedina odrednica, nas bosanskih Bošnjaka, je Bošnjak. Samo kao Bošnjak bićemo jasno prepoznatljivi i cijenjeni u našoj zemlji i svijetu. Samo kao Bošnjaci možemo potvrditi svoju punu pripadnost Bošnjacima i državi BiH.
Ne smijemo zaboraviti da su do agresije na BiH Bošnjaci bili većinsko stanovništvo BiH i činili natpolovični broj stanovnika, iako etnički i nacionalno nisu bili pod istim nazivnikom. Bili su većinski po broju ali minizirani i marginizirani u vladanju i upravljanju državom. To se više ne smije dogoditi, barem ne onom broju koji u BiH ostaje živjeti. Dijaspori ostaje da se bori za svoja prava i u objekltivno mogućem srazmjeru vrati ona koja su joj progonom oduzeta.

Lošim zastuapanjem Bošnjaci gube pozicije koje im pripadaju
Bošnjaci sve gube lošim kompromisima i dogovorima, jer su loše zastupljeni. Predstavljaju ih karijeristi i izdajnici . Ti isti su prošle godine, kada je raspravljano o popisu, prihvatili brisanje ranijeg čl. 48 koji je omogućavao formiranje vlasti u BiH na osnovu popisa stanovništva iz 1991, što je podrazumjevalo predratni nivo učešća u vlasti od lokalnih do najviših nivoa, te na etnički očišćenim područjima države manjinama obezbjeđivalo učešče u vlasti, a donekle sprečavalo dalje etničko čišćenje i bilo garancija uspješnosti povratka prognanih. Ako se popis ne depolitizira moglo bi se dogoditi da većinski Srbi, sa učešćem u strukturi stanovništva Rs od 94%, nakon popisa ostvare punu majorizaciju nad Bošnjacima. Tada bi se dogodilo da neki gradovi BiH, do agresije na BiH sa većinskim ili značajno brojnim Bošnjačkim stanovništvom, postanu 100% srpski, dožive sudbinu Srbijanskih gradova Šapca, Užica, Loznice... I nakon brojnih razočarenja, može se vjerovati da uz pomoć prijateljskih država, uključujući prije svega SAD, takav scenarij neće biti ostvaren.

Popis može napraviti pozitivne pomake i prekretnicu
Popis stanovništva u BiH mogao bi napraviti pozitivne pomake i prekretnicu, donijeti puno otrežnjenje Bošnjacima i potvrditi njihov status, srušiti iluzije okupatora i seperatista Rs da mogu na okupiranom prostoru BiH stvoriti novu srpsku državu, Hrvatima BiH vratiti više vjere u ravnopravan zajednički život triju naroda i građana, a dijasporu BiH organizovanije i odgovornije uključiti u privredni i društveni život domovine, približiti je BiH i povratak onih koji još žele da se vrate učiniti realnim i ostvarivim. Sve to postaće vidljivo već nakon izbora 2014. godine, što će svim narodima i građanima vratiti vjeru u zajednički život u jedinoj domovini BiH. Negativni uticaji iz Hrvatske i Srbije će slabiti a jačati pozitivna nastojanja za regionalnu saradnju, ne samo što bi to neki željeli, već i zbog toga što će morati, ako budu htjeli držati zajednički korak sa drugim zemljama Evrope ne putu napretka i progresa. To je bh realnost, ma koliko sada izgledala nevjerovatnom.