Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English  |  Prijava/ Registracija

Historija Bosnjaka

DANI AJVATOVICE - HISTORIJSKI RAZVOJ I VEZA SA NAŠOM PROŠLOŠĆU
Autor: Fikret Hafizović
Objavljeno: 15. October 2012. 21:10:49
Svake godine za sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva-sredina juna, odvija se u malom Bosanskom gradiću Pruscu, na domak Donjeg Vakufa vjerska manifestacija muslimana: 'Dani Ajvatovice'.

Stižu učesnici-najviše muslimani iz svih dijelova Bosne, ali najpredaniji su muslimani iz okolnih mjesta koji svojim prisustvom na najbolji način uvećavaju jedan segment ove manifestacije, a to je smotra muslimanskih jedinica okolnih mjesta predvođenih bajraktarima koji s oduševljenjem nose stare bajrake koji su korišteni u periodu dok je ove muslimanske jedinice predvodio Ajvaz-dedo.

Manifestacija je prerasla u tradiciju, onog momenta, kada je Ajvaz-dedo preselio na drugi svijet, ali izmijenivši u zadnje vrijeme i svoj smisao.
Sada se daje prioritet vodi koja je čamovim cijevima potekla kroz raspuknutu stijenu, a to sve kao zahvaljujući Ajvaz dedi i njegovom predanom moljenju –neprekidnim učenju dove i istrajnošću u vremenskom periodu od 40 dana, doveći-moleći dragog Allaha dž.h. da rastavi stijenu te da narod Prusca može dovesti vodu koja život znači. Stijena je raspuknuta i voda je dovedena. To je i jedini put kojim se voda mogla dovesti u Prusac prirodnim tokom-padom. (Ovo je po legendi.)
Prema svemu, kako i šta se čini do današnjih dana, činjenica je da je Ajvaz-dedo bio ugledna i nekompromitovana ličnost onovremenih muslimana. Historijski, ko je bio Ajvaz- dedo nije dokumentirano- zabilježeno, ali obzirom na tradiciju muslimana da zijarete mjesta ukopa-turbeta istaknutih Bošnjaka alima i vojskovođa iz perioda predšerijeta ovaj dio zagonetke se razrješava jedino sa konstatacijom da je Ajvaz- dedo bio islamski učen čovjek i da je bio predvodnik muslimana u bitkama protiv nasilnika u tom periodu, te da je etnički Bošnjak.

Najjača i najbolja potvrda ovoj tvrdnji su upravo mještani okolnih mjesta koji i dalje po staroj ustaljenoj tradiciji formiraju svoje muslimanske konjičke jedinice predvođene bajraktarima, a čiji je komandant u stara vremena bio uzvišeni šejh Ajvaz-dedo, odlaze u Prusac i hodočaste njegov mezar. Okupljajući se u Pruscu oni čine i smotru tih jedinica. Ovaj običaj-manifestacija, zijarećenje mezarja uglednih Bošnjaka, je iz predhanefijskog perioda življenja Bosanskih muslimana.
Ko je činio te muslimanske jedinice i od kuda one u Dane Ajvatovice?
Bili su to mladi Bošnjaci- muslimani, mlade Bošnjačke junoše-dobrovoljci iz okolnih mjesta koji su i onovremeno činili te jedinice, stavljali se na uslugu svom narodu, predvođeni Ajvazom, a sve u cilju odbrane svog vatana - Bosne, koja će u tom periodu biti najviše napadana. Njihovi potomci i dan danas, po svojoj tradiciji, iz godine u godinu dolaze na mjesto održavanja manifestacije-zborovanja, jer kompletna manifestacija posvećena je Ajvaz-dedi, a on je u svoje vrijeme predvodio te jedinice.
Neki naši etno-povjesničari pa i kulturolozi koji su se bavili ovom manifestacijom-tradicijom nikako nisu mogli da povežu činjenicu da se za Dane Ajvatovice, koja je prerasla u vjersku manifestaciju drugog karaktera - posvećenu vodi, okupljaju i muslimani iz okolnih mjesta predvođeni bajraktarima formirani u vojne konjičke jedinice. Nisu mogli shvatiti jer je njihova pažnja bila posvećena Ajvaz-dedi i legendi o vodi, a ne Ajvaz – dedi kao imamu i ratniku. (Da je bio ratnik to ću u kasnijoj analizi)
Kako i kada je nastao nesporazum?
Radi se o tome da je vjerska ulema iz perioda kraljevine Jugoslavije, a zato je bilo razloga, ovu tradiciju svela na samo jedan vjerski segment i uokvirila je u legendu o Ajvaz-dedi i vodi, a današnja vjerska ulema je nastavila ovu vjersku tradiciju na isti način-dajući veći značaj vodi, zanemarujući činjenicu da je manifestacija i otpočela zahvaljujući Ajvaz – dedi i njegovom ukupnom intelektualnom ali i vojničkom statusu.

>Međutim, narod ko narod i ne osvrće se na novo tumačenje, on i dalje radi po svom formirajući jedinice, odlaze na Dedino hodočašće i tako svjedoče istinu.
I dalje, mnogima nije jasno zašto se manifestacija odvija u sedmi ponedjeljak poslije Jurjeva, kada kao ponedjeljak ne pripada danima u koje se odvijaju muslimanske svjetkovine. Ovi neki kao izučavajući došli su do zaključka da su neki drugi dani u hefti – dani svjetkovina, a ovdje se radi o ponedjeljaku pa je to bila i mala zagonetka, jer u svim ostalim slučajevima dani se ponavljaju od utorka do subote misleći da su samo ti dani vezani za narodne-vjerske svjetkovine.

Allah je htio da je Ajvaz - dedo napustio ovaj svijet u sedmi ponedjeljak po Jurjevu. Kako muslimani Bosne u tom periodu nisu bili još i običajno uvezani u zajednici Balkanskih islamskih država, oni su prema svom ranijem adetu-praksi koristili Solarni, a ne Lunarni kalendar. Tako će oni pratiti godišnjice smrti svog imama vođe prema Solarnom kalendaru, pa će se i Dani Ajvatovice odvijati u sedmi ponedjeljak po Jurjevu.

Treba napomenuti da su muslimani Bosne, u svim vremenima, pratili isti kalendar kada su u pitanju određene manifestacije-svejetkovine, a pogotovu poljoprivredni radovi, to iz praktičnih razloga, jer proljeće i sva druga godišnja doba imaju svoje vrijeme u Solarnoj godini, a koju prati Solarni kalendar. Muslimani ovih krajeva Evrope rađe prate Solarni kalendar, koji je stalan, te tako ima i svoje prednosti nad Lunarnim. U jednoj Solarnoj godini prate se kvartalno značajniji dani tj. dani koji su već ušli u tradiciju, od kojih se onda računaju hefte ili dani, kao u navedenom primjeru.
Muslimani Bosne - Bošnjaci, iz pred hanefijskog perioda-oni Bogumili, zijaretili su mezarja svojih uglednika-predpostavljenih imama na dan preseljenja, tj ukopa koji su osim ulemskog statusa - bili su imami, istovremeno u ratu bili i predvodnici vojnih jedinica iz tog okruga. Tako je Ajvaz-dedo osim ulemskog statusa- bio je imam, bio i predvodnik muslimanske vojske.

U današnje vrijeme sve te manifestacije uzimaju se isključivo kao dovišta baziranim na legendama.
U svojoj knjizi: ''Teme iz opće i kulturne historije'' na strani 40. M. Handžić iz dijela ''islamizacija BiH'' pišući o Ajvaz-dedi piše:
''Za Ajvaz – dedu, koji je toliko poznat u Bosni da se do danas hodočasti na Ajvatovicu kod Prusca, priča se da je došao sa Fatihom i da se nastanio u Pruscu. Njegovom zaslugom je većina tamošnjeg svijeta primila islam. Selo Vesela njegovim nastojanjem prešlo je odjedanput sa svojim svećenikom na islam. Svećenik je učio kod Ajvaz-dede i postao hafiz, te ga je Ajvaz-dedo postavio mualimom u tom selu.''
Ovaj Handžićev zapis o Ajvaz-dedi uzeo sam iz više razloga, a najviše zbog ovih tvrdnji prihvatajući da je priča vezana i za Ajvazovo življenje:
a) Muslimansko hodočašće na Ajvatovicu je hodočašće Ajvaz-dedinog turbeta!
b) Ajvaz-dedo je došao sa Fatihom i nastanio se u Pruscu?
c) Zahvaljujući njemu većina tamošnjeg svijeta je primila islam?
d) Mještani sela Vesela su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom prešli na islam?
e) Svećenik tog sela je prihvatio islam?
f) Zahvaljujući Ajvaz-dedi kao muhafizu svećenik je postao hafiz!
g) Ajvaz –dedo ga postavio za mualima!
Analizirajući ovu priču o Ajvaz – dedi, koju nam daje Handžić, a zanemarujući tezu o islamizaciji Bosne koju su tada promovisali mnogi historičari, a među njima i Handžić, iz ovih tvrdnji možemo zaključiti:
a) Da je Ajvaz–dedo ratnik, jer kao došao je sa Fatihom u osvajanje.
b) Hodočašće je posvećeno Ajvaz-dedi, a ne vodi, jer Bošnjaci muslimani tradicionalno hodočašće njegov mezar.
c) Ajvaz se nastanio u Pruscu i tu je ukopan-ima svoje turbe, nije domaći musliman.
d) Bio je upućen u islamske znanost, jer je zahvaljujući njemu većina tamošnjeg stanovništvo primila islam.
e) Bio je poznavalac Kur'ana, jer je zahvaljujući njemu kao muhafizu onaj svećenik postao hafiz.
U ovim tvrdnjama satkana je i istina, ali ima i zadivljujućih konstrukcija. Da to razaberemo.
Kao prvo:
Ova priča o Ajvaz–dedi je iz prošlog stoljeća kada je muslimanski Bošnjački narod koji je nakon odlaska Austro Ugarske počeo da piše svoju historiju po ugledu na komšijske narode Hrvate i Srbe, jer smo ostali u Bosni i prešli na novi način komunikacije tj. prekinuli raniju ustaljenu vezu sa islamskim centrima. Naše komšije već uveliko rade na našoj negaciji, živimo sa njima u novoj državi i podređeni, a naša Bosna nije više samostalna. U historijskoj nauci Hrvata i Srba uveliko se razglaba tzv. historijski period nazvan ''islamizacija Bosne'' i dokazuju se koje-kakve tvrdnje. Na istoj historijskoj podlozi –islamizacija i Handžić Ajvaz-dedu uokviruje u taj tzv. povijesni period ''Islamizacija Bosne'', ali ne kao islamsku ličnost-autohtonog Bošnjaka nego nekog došljaka koji je došao sa Fatihom kao ratnik. Nije mogao predpostaviti da je Ajvaz-dedo Bošnjak - musliman, koji nije došao sa Fatihom, nego je građanin Prusca i veoma učena islamska ličnost.

Handžić je prihvatio tezu o islamizaciji i tvrdnju da su Bošnjaci-muslimani prihvatali islam nakon dolaska Turske i počeo je i dokazivati. Ima bukadar njegovih ''dokaza'' a jedan od njih je i ova priča. Za Handžića, ali i ostale promotore teze o islamizaciji Bosne, u Bosni Fatih nije zatekao muslimane pa proizlazi da je Ajvaz-dedo došao sa Fatihom, a onda je on radio na islamizaciji i tako će mještani sela Vesela sa svojim svećenikom, svi do jednog, primiti islam, a svećenik će, zahvaljujući njemu, naučiti Kur'an napamet.

Priča o Ajvaz-dedi uklopljena je u dotičnu tezu da nemože bolje biti, za povjerovati. Za umne, koji i sociohistorijski tabire-razmišljaju, priča ispod svakog nivoa, ali šta možete i tako nešto prolazi i prolaziće.

Međutim, sa onog sociohistorijskog aspekta odbacujući tezu o islamizaciji - kao što i nije bilo: Ajvaz-dedo je najprije bio Bošnjak- žitelj Prusca, izučavao je islamske znanosti i kao alim djelovao u Pruscu i branio svoju Bosnu. Bez dileme, u Pruscu je i rođen, jer mu je tu i mezar. Prema muslimanskim običajima sigurno je imao i familiju ali to naša pisana povijest nije zabilježila što povijesno i nije bitno. Živio je u periodu, prije, ali prema svemu predočenom i poslije ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt. Bio je islamski učenjak, isticao se i kao ratnik, ali i graditeljskom poduzetnošću - kreativnošću, jer je njegovo djelovanje povezano sa dovođenjem vode u Prusac.

Dakle, bio je savremenik ulaska Bosne u Balkanski Islamski komonvelt-hilafet, jer ova priča uklapa se u predpostavljeno vrijeme, vrijeme kada je Fatih pohodio Bosnu kao novu zemlju u Balkanskom Islamskom komonveltu, a kako je Ajvaz-dedo bio islamski učen čovjek - bio je imam u Pruscu i predvodnik muslimanskih konjičkih jedinica tog vremena, njegovo se djelovanje moralo i obilježiti. Nakon preselenja narod je počeo zijaretiti njegov mezar i vremenom to je postala tradicija. Njegovo turbe se zijareti svakog sedmog ponedjeljka u godini poslije Jurjeva, jer je tog dana umro. Čini se zikr. A mještani okolnih naselja kao i u stara vremena dolaze u vojnim mjesnim konjičkim formacijama.

Neki će postaviti pitanje: Pa odkuda je on musliman prije fetha?
On je rođen i rastao u muslimanskom okruženju kao musliman, jer u Bosni je islam od VII vijeka i islam je samo nadgradnja ranijeg monoteizma koji su ispoljavali Bošnjaci. Muslimani Bosne su počeli nadgradnju svog monoteizma na Islam u VII stoljeću, odmah poslije Objave i biće organizovani po Avarskom modelu organizovanja sa islamom kao vladajućom vjerom. Imena Bošnjaka-muslimana, tog vremena, nisu bila arapska, ali je poneko nosio arapsko ili pak tursko ime i zato je moguće da je ime imama-onog ''svećenika'' iz Vesele bilo slavensko te njegov status-vjerski identitet nije povezivan sa islamom nego sa kršćanstvom upravo zbog teze o islamizaciji i njegovog imena.
Međutim, iz priče saznajemo da je on hafiz, a da bi se postalo hafiz treba dobra islamska osnova, tj. mora se duže živjeti u izvanrednom islamskom okruženju da bi se postalo hafiz.
Analizirajući dalje priču dolazimo do slijedećih zaključaka:

Hodočašće je posvećeno Ajvaz –dedi. Ali i dalje na hodočašću učestvuju i mještani - Bošnjaci formirani u muslimanske konjičke jedinice po ustaljnoj tradiciji.

Dakle, Ajvaz je bio njihov predvodnik. Isto tako, zaključujemo da su i onovremeno, muslimani tog područja- Prusca brojni, jer se po tradiciji organizuju u vojne jedinice kako prije tako i danas.
Sastavljač priče uklapa Dedino djelovanje u svoj misaoni sklop u kome nema muslimana u tom periodu i Ajvaz-dedo je jedino mogao doći sa Fatihom te je iz tog razloga ratnik, jer za njih je Fatih osvajač i on sa sobom vodi ratnike?

Međutim, Bošnjak jednom mora shvatiti jer je to fakt, da Fatih nije došao u Bosnu kao osvajač, jer niko nije ni prstom mrdnuo kada je on ušao sa muslimanskim jedinicama Južnog, Srednjeg i Istočnog Balkana. Osim sultana koji je bio predvodnik muslimanskih jedinica, njih je u slučaju sukoba predvodio čovjek naših krajeva - Ahmet-paša Abagović-Anđelović, a to je jedna od potvrda da su žitelji novih članica Balkanskog islamskog komonvelta bili u vojnim redovima nove zajednice. Ahmet-paša je bio iz Srbije iz Smedereva, jer je njegov brat Radivoje bio zapovjednik muslimanskih snaga Smedereva. Po nekima je iz Dalmacije i to iz okoline Šibenika.

Zašto se nije ni prstom mrdnulo, kada kažu da je to vrijeme bezpoštednih ratova?
Jeste, to je vrijeme intezivnih sukoba, ali u drugim dijelovima Evrope. Kršćani po čitavoj Evropi progone muslimane i ovi se moraju braniti i to su ti sukobi. Ne ratuju kršćani međusobno, nego se udružuju da bi njihovi napadi i progon muslimana bili što efektniji.

Na Balkanu je situacija obrnuta. Muslimani su brojniji i nikoga ne progone, ali im je priprećeno i moraju se organizovati u cilju biološkog opstanka i zato su prinuđeni da se udružuju. Formirali su Balkanski Islamski Komonvelt od Balkanskih islamskih država. Formirajući svoju zajednicu muslimana Balkana, njima se na Balkanu nije imao ko suprostaviti, jer kršćani Balkana su bili malobrojni i zato na Balkanu nisu zabilježeni vjerskodržavni sukobi u tom periodu. I tzv. boj na Kosovu je novija pravoslavna izmišljotina da bi Srbi pravoslavci svoju povijest ubacili u taj period kada se za njih nije ni čulo, jer je u tom periodu u Srbiji bio dominantan islamski element i ona je bila država muslimana. Priča je nastala iz razloga što je na tom dijelu Kosova 1389. car Murat preminuo. Tu su pokopani njegovi unutarnji organi, a ostali dio kod njegove džamije u Istanbolu. Kako je u Kosovu napravljeno turbe onda skorašnji Srbi - pravoslavci izmisliše mit o Boju na Kosovu. Poraz slave prosto iz političkih razloga, jer to im dođe kao dokaz da su tada imali državu na pravoslavlju, a to je njihova povijesna najveća laž.

Okolnosti koje su bile u tom periodu na Balkanu, bez sukoba, su uticale da narodi Bosne imaju uzrečicu: da je Bosna šutke pala, tj da se nije ni prstom mrdnulo kada je Bosna ulazila u zajednicu islamskih država. I one gluposti oko, kao, prganjanja kralja po Bosni, te njegovog pogubljenja u Jajcu, pa onda ubistava Radaka koji je kao predao Turcima tvrđavu Bobovac, pa ubistvo kraljevog ujaka Radivoja su samo izmišljotine, kao i sve njihovo kada se radi o muslimanima Balkana, jer sve što je napisano u konkretnom slučaju je od naših negatora, a mi u to vjerujemo.
Kako to, da se može reći; da se nije ni prstom mrdnulo?

Nije se prstom mrdnulo, jer Fatih je došao na poziv muslimana Bosne, a i sam je mogao uočiti da je ugrožena muslimanska Bosna.

Tada je u Bosni bio zanemarljiv broj kršćana te s toga nisu ni mogli pružiti otpor. Ovo je, isto tako, jedan od dokaza da je u Bosni, u to vrijeme, bilo većinsko muslimansko stanovništvo koje su činile one Dobre Bošnje.

I Fatih, nije došao da osvaja nego da brani i organizuje Bošnjački narod kojima je upućena prijetnja od Evropskih katolika, i to od njihovog vjerskog vrha, da će ih prognati iz njihove Bosne. Potvrda stava: da Fatih nije došao u osvajanje je Kur'an, Sura: II, aje 190: ''I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu-Allah, doista, ne voli one koji zapodjevaju kavgu'', ali i Sura XXII i aje 39: ''Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini-a Allah je, doista, kadar da ih pomogne''. Prijevod ovih ajeta je po B. Korkutu.

Kada se situacija obrne i tvrdi da je Turska osvajač, onda se mogu izmišljati sve one priče o svemu i svačemu pa i islamizaciji, a u svemu tome mi Bošnjaci jedino ispaštamo.
Narod sela Vesela su Bošnjaci – muslimani iz predhanefiskog perioda-fetha i njih predvodi imam koji je kod Ajvaz –dede postao hafiz.

Međutim, ni oni-mještani sela Vesela, po ovima koji plasiraju tezu o islamizaciji i izmišljaju priče, nisu mogli biti muslimani od ranije nego su zahvaljujući Ajvaz-dedi svi odjednom postali muslimani, jer je on kao došao sa Fatihom koji je osvajač, ali je i ostao u Pruscu. Po sastavljačima priče Ajvaz-dedo ostaje u Pruscu da islamizira njegovo stanovništvo, jer do tada, po njima, nije bilo muslimana. Kao da se tako lahko islamizira? I, uvije je bilo lakše 100 deislamizirati negio jednog islamizirati, a pogotovo kada se zna da u vjeri nema prisile.

Mještani-muslimani sela Vesela imaju imama hafiza, ali i njega ovi što izmisliše priču poistovjetiše sa svećenikom, jer nije ni on mogao, po njima, biti imam nego svećenik i zahvaljujući Ajvaz- dedi on postade prvo musliman pa onda i hafiz, jer je za njih islamizacija proces poslije fetha. Izgleda da je nekima trebalo ukazati na to kako su u ta vremena i svećenici prihvatali islam, a ne samo, po njima, gola sirotinja-da preživi i ugledne ličnosti-feudalci iz razloga zadržavanja statusa?

Moj čitaoče, ovo vam je očit primjer kako se stvarala povijest na iskrivljenoj tezi. Tezi, da u Bosni nije bilo muslimana do dolaska Turaka.
Da bi se potvrdila ta rigidna teza onda ljudi koji su bili muslimani, prvo se prevode u nemuslimane-slučaj sa mještanima Prusca i sela Vesela i njihovog hodže, pa se poslije nađe neko ko ih, pravo, uvodi u islam.

A, sve se to vezuje za ono vrijeme kada je Bosna ušla u sastav Balkanskog Islamskog komonvelta-hilafet da bi udruženi muslimani Balkana mogli snažnije i jače pružiti otpor Evropskim katolicima koji kidišu na Bosnu i žele njeno muslimansko stanovništvo prognati u islamske zemlje te Evropu očistiti od muslimana.

Kako su islamske snage preduhitrile katoličke i ušle prije u Bosnu kao branioci Bošnjaka-muslimana stvara se tvrdnja da su Turci okupirali Bosnu te da je tada počela i islamizacija Bosne.
Islamske snage su morale ući u Bosnu i spriječiti egzodus muslimanskog stanovništva Bosne jer se kršćanske namjere dobro sprovode u ostalim zemljama Srednje, Južne i Zapadne Evrope progonom nekršćanskog stanovništva, a najviše muslimana.

Da su muslimanske snage Balkana predvođene Fatihom došle u Bosnu kao branioci dokazi su Kur'anski ajeti, ali i Ahdnama koja je izdana katoličkoj zajednici u Bosni. Ahdnama je svjedočanstvo da su katolici ostali pošteđeni, ali i da im je, onovremeno, izdan od muslimanskog vladaoca takav dokument koji bi i danas mogao biti uzorom demokratije i poštivanja drugog i drugsčijeg. Dokument je i potvrda stavu da su katolici Bosne bili jedina vjerska zajednica u Bosni koji nije bio islamske provenijencije, jer da su i oni drugi bili nešto drugo, osim muslimani, i oni bi dobili isti dokument.

Dakle, Bosna je i tada imala svoje najmnogoljudnije Bošnjačko stanovništvo - islamske duhovnosti, koju su slijedili iz ranijih perioda. Ulaskom u Balkanski islamski komonvelt -od ovih nazvano Osmansko carstvo, počeće se duhovno izjašnjavati hanefijskom pravnom školom i tada nastaju razlike u vanjskim manifestacijama starih Bošnjaka- muslimana i ovih koji počeše praktikovati novo pravno učenje.

Dakle, nije tu bilo nikakve vjerske promjene u smislu prevjere ili slično.
U Bosni nije bilo nikakve Bosanske crkve niti Bogumila sa kršćanskim učenjem nego su to bili Bošnjaci monoteisti-muslimani koji su smetali katolicima a ovi su ih imali namjeru protjerati iz Bosne i pišući o njima izmišljali im vjerovanje i crkve. Mogli su se zvati i Bogumilima, ali ne u relaciji sa kršćanima nego sa ostalim Evropskim muslimanima. I to se ne uzima u obzir pa zato svaki dokument u kome je Bošnjo nazvan Dobrim ili Bogumilom nije iz kršćanske kancelarije. Za kršćane katolike Bošnjaci su bili Patareni - heretici i ništa drugo.

Ova priča o Ajvaz-dedi asocira na priču o hercegu Stephanu Vukčiću - Kosači.
Stephan-Stjepan je živio i djelovao u isto vrijeme kada i Ajvaz-dedo. Sva pokoljenja te porodice su islamske provenijencije, a njihove predstavnike od Vuka preko Sandala, Ishaka, Mahmuta i Stephana koji je najuticajniji Bosanski alim iz predhanefijskog perioda samo zbog imena trpaju u neke druge. Za najmlađe članove: Sigmunda-Ishak, Katarinu-Emina te Stephana-Ahmed-paša tvrde da su prešli na islam, jer to im odgovara, prihvatajući da su muslimani njihova teorija o Bosni kao katoličkoj ili pravoslavnoj zemlji pada i zato nam podvaljuju. Pitam se: Ima li umnih Bošnjaka?
Kosače su ulemska porodica i kod njih su Italijanski i Francuski muslimani dolazili i najvjerovatnije postajali hafizi, ali učili i strategiju održanja u tim zemljama. To je prema inkvizicijskim dokumentima iz Francuske, u kojima suđeni govore da su dolazili u zaleđe Dubrovnika i učili patarensku vjeru, a što se dešavalo tokom XIV stoljeća. Zamislite koliko bi ove naše komšije likovale da imaju podatke da su njihovi građani bili u tom vremenu na ovom intelektualnom nivou te da su kod njih dolazili Evropski građani na izučavanje znanosti. Ne žele to niti da izučavaju jer su svjesni da se ne radi o kršćanima.

Želim napomenuti da Bosanski muslimani imaju sličnu manifestaciju - hodočašće - Ajvaz-dedinom, kada hodočaste u Blagaju mezar-turbe velikog sina naše Bosne iz porodice Kosača, na godišnjicu njegovog preselenja, a radi se o Hercegu Kosači koji je umro 22.5.1466. a manifestacija se odvijala u 4-tu subotu u maju mjesecu. Te godine 1466. kada je Herceg preselio subota je pala na 22.5.
I za Hercega stvorena je legenda o došljaku, iz tamo neke islamske zemlje, a imenom Sari Saltuk.

Od mene pitanje: Kada će moj Bošnjo početi dobijati istinite informacije o sebi i u javnim institucijama - škole i fakulteti kako bi mogao početi nešto drugačije razmišljati o sebi-nama kao narodu koji ima svoju izvanrednu povijest koju je on isključivo stvarao i živio, bez razmišljanja kako je to neko drugi radio i živio?



Ostali prilozi:
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
Fikret Hafizović | 15. September 2016 21:33
» DAN KADA JE ZMAJ OD BOSNE OTIŠAO U LEGENDU
RadioSarajevo.ba | 18. August 2016 02:48
» SANDAL HRANIĆ - KOSAČA
Fikret Hafizović | 22. April 2014 18:18
» ZNAMENITI BOŠNJACI HERCEG STEPHAN KOSAČA I BLAGAJSKO TURBE
Fikret Hafizović | 04. December 2013 01:25
» BOŠNJACI SU AUTOHTONI I NEPREVJERAVANI EVROPSKI MUSLIMANI
Fikret Hafizović | 31. January 2013 20:07
» BOŠNJACI SU BOGU MILI
Fikret Hafizović | 31. December 2012 13:30
» BOSNJACI - SOKCI I OSTALE MANJINE U MADJARSKOJ
Prof. dr. Ivica Đurok | 04. September 2012 15:36
» SUŽAVANJE ŽIVOTNOG PROSTORA BOŠNJAKA
Rade Vukosav | 21. March 2010 12:17
» MITOLOGIJA SRPSKE POLITIKE
| 23. February 2010 19:01
» ČUDO HEROJSKOG BOSANSKOG OTPORA
| 18. October 2009 20:56
» LOG POD MANGARTOM
Samir Bešić | 26. June 2009 08:53
Ostali prilozi istog autora:
» SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
15. September 2016 21:33
» BOSNA, HRVATSKA I SRBIJA
19. October 2015 16:39