Pisana rijec
U okviru ramazanskih aktivnosti u Džemat „Sabur“ realizirao je projekat štampanja knjige 40 hadisa. Prijevod i poruke priredio je dr. Fikret ef. Arnaut
"PRIJEVOD I PORUKE"
|
|
Autor: Dr. Fikret ef. Arnaut
Objavljeno: 06. October 2012. 16:10:15
Recezent knjige prof. Mirsad Mahmutović je napisao:
...izvod iz recenzije
Evo nakon pomenutih autora imamo jos jedno hadisko djelo ove vrste iz ruku dugogodišnjeg imama i daije dr. Fikreta ef. Arnauta. On je svoju knjigu naslovio kao zbirku: Četrdeset hadisa prijevod i poruke”. Ne treba uopšte sumnjati u pravi izbor hadisa od strane autora jer je on radeći kao imam u dijaspori najbolje procjenio šta je to potrebno našem čovjeku. Koji sadražaj mu treba ponuditi i šta je to što mu je zaista neophodno. Želim posebno istaknuti da su ovakva djela danas veoma potrebna, rekao bih nužna.
Posveta
Ovo djelo posvećujem mojoj majci r. h. Fatimi-Hafizi Arnaut, koja nam je cijeli život usađivala u srca ljubav prema hazreti Pejgamberu Muhammedu a.s. i imamima. Živjela je s ponosom što je bila kćerka imamova, sestra imamova, majka imamova, nena imamova i punica imamova. Neka je prati vječna Allahova milost. El Fatihah.
Uvod
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Donosim salavat i selam najodabranijem Allahovom miljeniku Muhammedu alejhisselam, njegovom časnom ehli bejtu, ashabima i svima koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.
Jedna hutba koju sam održao u džematu Sabur, hutba o hadisu Allahovog Poslanika me je na mojem vjerskom putu tako prosvijetlila, da sam u znak zahvalnosti Allahu za moju radost u islamu, odlucio da zajedno sa mojim dzematlijama ostvarim projekt objavljivanja jedne knjige sa cetrdeset hadisa. U ovoj je hutbi bila naime moja sredisnja inspiracija i saznanje u poruci da ce musliman koji sačuva 40 hadisa ummetu biti proživljen sa skupinom uleme. I da će imati pravo na Poslanikov šefat. Ostvarenje ovoga projekta bi po mojoj zamisli trebao biti ostvaren tako da svaki dzematlija bude uključen u ovaj projekat. I da svojim ukljucivanjem svaki od njih ima udjela u obećanim nagradama. Moje vrijedne džematlije su se odazvale mojoj i inspiraciji i ideji vlastitim sufinanciranjem troskova objavljivanja ove knjizice od cetrdeset hadisa. Tim svojim doprinosom objavljivanju hadisa dokazuju svoju visoku vjersku svijest i muslimansku solidarnost. Time takodje moji dzematlije dokazuju da je citanje i uzivanje u hadisima Allahovog Poslanika nama vjernicima omiljena radnja. (Vidjeti spisak dzematlija koji su pomogli objavljivanje ove knjizice).
Ja sam u ovom djelu, u jednom uzem i antologijskom izboru, nastojao odabrati kratke hadise, koje sam naveo izvorno na arapskom jeziku. Za dzematliju koji zna arapski, to je takodje jedan snazan vjerski tekst usljed njegove jezickoarapske izvornosti. Za vjernike koji ne umiju arapski citati, uradio sam prijevod svakog hadisa na bosanski jezik. Iza ovoga moga prijevoda slijedi uz svaki hadis kraću poruka navedenog hadisa. Odnosno moje tumacenje smisla i sadrzaja hadisa.
Bitan razlog zasto sam izabrao samo četrdeset hadisa je u cinjenici da naša čitateljska publika nerado cita sadrzajem obimne knjige. Takve obimne knjige ljudi kupe, ali ih cesto slože na police i rijetko otvaraju i citaju. Dok je sa manjim knjižicama drugačija stvar. One se lakše čitaju. Upravo sam želio ovim izborom postići to – da se manje knjige sladje citaju.
Uz izbor hadisa priložio sam i nekoliko predaja u kojima se govori o liku našeg Poslanika Muhammeda a.s. Smisao ovih predaja da citatelji pokusaju sebi zamisliti sliku i fizicku pojavu, vanjski izgled ili spoljasnjost, nasega Poslanika - toga lijepog i mudrog Pravednika - Alalhovog roba. Također sam naveo i kraću biografiju Muhammeda a.s. Ovu kracu biografiju naseg Poslanika bi trebao napamet znati svaki musliman i muslimanka. Priređujem ovo djelo sa Bozijim nijjetom i sa mojom istinskom zeljom da bude što veći broj onih koji će ovo malo djelo sa uzivanjem i sa radoscu čitati.
U ovom svom nijjetu moram naglasiti neke od bitnih kvaliteta Poslanika. Onih kvaliteta koji su u bitnom smislenom medjuodnosu sa ovom knjizicom – antologijokm od 40 Poslanikovih hadisa. Naime, Poslanikov a.s. govor je bio pravedan, razumljiv, zapamtljiv, pitak i sladak, mudar i jak. Njemu je data sposobnost da može sa malo riječi iskazati velike misli i poruke. Vjernicima je potrebno da čitaju hadise Allahovog Poslanika. Ili jos bolje od citanja je da vjernici neke hadise nauče napamet. Da se hadisi znaju napamet i da se ponavljaju u sebi ili pred drugim muslimanima. Zasigurno je trajnom zapamcivanju hadisa Muhammeda a. s. - smisao i dokaz vjerovanja. Prvi su muslimani naime prije pojave stampe sve hadise zapamcivali i ucili od svojih zivih prethodnika napamet. Nosili su hadise u svijesti, iz generacije u generaciju cuvali. Sve do nas hadise prenosili u njihovoj Poslanikovoj izvornosti. Prvo zapamcivanjem. Mnogo kasnije hadisi su do nas dospjeli njihovim stampanjem u knjigama. Stotinama godina su hadisi cuvani u zivoj memoriji generacija muslimana. Kroz usmene prenosenje, cuvanje i pamcenje hadisa u glavi. Tek u novije doba hadisi su dospjeli do nas i do nasega vremena preko stampanih zbirki. U stotinama hiljada hadisa.
Iz prednje krace historije prenosenja hadisa slijedi poruka da je nas i moralni i vjerski dug prema tim generacijama koji su kao oko u glavi cuvali izvorni sadrzaje stotine hiljada hadisa - da i mi danas naucimo napamet bar nekolicinu hadisa. Da se hadisima sluzimo u nasem svakodnevnom zivotu.
Drugi bitan razlog da pamtimo napamet hadise je i u hadisima potvrdjenoj vjestini usmenog govornistva hadisa naseg Poslanika. Da nasim zapamcenjima hadisa odamo postovanje nasem velikom i casnom Govorniku Poslaniku. Da pokusamo imitirati nasega Poslanika u njegovoj vjestini usmenoga govornistva. Znano je naime upravo kroz hadise da je musliman koji je imao priliku da čuje Muhammedov a.s. govor, divio se vjestini govora nasega Poslanika. U hadisima je ostalo zabilježeno da su se učenjaci eksperti iz različitih oblasti, čak i nemuslimani, divili govoru Muahammeda a.s. Ta je vjestina usmenoga govora Muhammeda a.s. zabiljezena u vrijeme zivota Poslanika. Poslije smrti Poslanika ova je vjestina usmenoga govora pretocena u pisani tekst u hadisima. Tim pisanim hadisima divili su se veliki svjetski umovi kao napr. J. W. Goethe, pa Lav Nikolajević Tolstoj i mnogi drugi. I Goethe i Tolstoj su pohvalno pisali o hadisima Muhammeda a. s. Tolstoj je sam objavio nekoliko hadisa i veoma pohvalno govorio o Muhammedu alejhisselamu. Njegova izjava o Muhammedu alejhisselam glasi:
Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava, jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. On je bio čovjek koji je dostojan velikog poštovanja, divljenja i pažnje.
Zabilježeno je i od Ota Von Bizmarka da je rekao: Muhammede, žao mi j e što nisam bio tvoj savremenik.
I Mahatma Gandi se pozitivno izjašnjavao o Muhammedu alejhisselamu. Poznato je da je rekao da mu je žao što nije mogao detaljnije upoznati biografiju ovoga čovjeka.
U povijesti je medjutim bilo licnosti koji su se negativno izjašnjavali o Muhammedu a.s. Tako je napr. aktualni papa Beneedikt 16 u svome govoru u Regensburgu 12. rujna (septembra) 2006 g. između ostalog spomenuo Muhammeda alejhisselama u veoma ružnom kontekstu – navodno kao siritelja islama iskljucivo sabljom! Njegova je ocjena docekana sa negodovanjem i neslaganjem ne samo muslimana nego i onih u krscanskom svijetu koji poštuju lik i djelo Muhammeda a.s.
Papa 16 je naime prihvatio i citirao dio dijaloga odnosno dio ocjene dijaloga koji je vodio u Ankari učeni bizantski car Manuel II Paleolog 1391 g. s jednim navodno ! učenim Perzijancem. U ovoj ocjeni sa kojom se Papa 16. nekrtiticki slozio, rijec je o tendencioznoj ili pristrasnoj ocjeni o toh navodno ucenog Perzijanca o navodnom sirenju islama macem:
Pokaži mi što je novo donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovjedao, proširi mačem.
Ovoj je tendencioznoj i laznoj ocjeni Papa 16. dodao kako je taj car sigurno znao da u 2 suri u 256 ajetu stoji:
U vjeri nema prisile;
To je jedna od ranih sura iz vremena u kojem je, kako nam poznavaoci kažu, sam Muhammed još bio bez moći i ugrožen.
Po mojem znanju povijesti islama i po mojem znanju biografije Muhammeda a. s. - navedena ocjena da se “vjera sirila macem” je zasigurno politicki i vjerski tendenciozna. Povijesno neodrziva, lazna i neobjektivna. Stoga me cudi da glavni katolički lider ima tako oskudno znanje ne samo o nacinu sirenja islama, vec i o Muhammedu a.s. i Kur'anu. Da je poznavao bilo koliko surra i hadisa Muhamedovih a.s., ne bi mogao Papa 16. prihvatiti navedenu ocjenu navodno ucenog Perzijanca da “se islam sirio macem.” Nas je zakljucak da je pristajanje Pape 16. uz navedenu ocjenu posljedica predrasuda o islamu. Ili Papinog nepoznavanja povijesti islama i biografije Muhameda a. s. Ili motiva podmukloga produciranja medjuvjerskoga nepovjerenje.
Za moju argumentaciju da je ocjena Pape Ratzingera bila ili smisljena provokacija ili politicka insuniacija (podvala vjernicima – krscanima i muslimanima zajedno) – navodim drugu kur'anska suru Bekara. Poznatu kao medinsku suru. Medinsku suru koja znači da je objavljena ne u ranom periodu nego u kasnom periodu u Medini. Sura je naime objavljena kada je Muhamed a.s. imao puno sljedbenika. U vrijeme vjerskog i politickoga uspona i Objave i Muhammeda a. s. Konkretno kada je riječ o ovome slučaju, ovaj ajet je objavljen kada je Muhamed a.s. uspjesno priveo kraju svoj obračun sa jevrejskim plemenom Benu Nadir. U vrijeme kada Muhamed a. s. Nije bio ni od koga ovisan vec samo pred Allahom odgovoran. Upravo kroz tu suru Muhamed a. s. posreduje Boziju poruku o slobodi vjere.
Ako je oskudno poznavanje islama, Kur'ana i Muhammedovog a.s. učenja od Pape Ratzingera ispoljeno na nacin njegova prihvacanja stava da se islam sirio macem, šta je moguce očekivati od ostalih niže rangiranih sljedbenika kršćanst va. Jesu li i oni slabi poznavatelji islama jednako kao i Papa 16? Ili je i ovdje riejc o (ne)namjernom izazivanju medjuvjerskoga nepovjerenja. Eventualno i neznanja istine o islamu. Znamo da je svako neznanje (ili zavodjenje neznanjem) uzrok straha i nepovjerenja. Sa mogucim neprijateljstvom i mrznjom.
Da bi u nama svima pobudio želju za čitanjem Poslanikovih hadisa, zamislimo se nad ovim primjerom:
Kod jednog učenjaka je došao jedan vjernik i požalio mu se da ne može postići koncentriranost,s krušenost,poniznost i strahopoštovanje u namazu. Onda ga je alim upitao:
Koliko pamtiš iz Kur'ana?" Čovjek mu je odgovorio:
"Mali broj kraćih sura."
Onda ga je alim upitao:
"Koliko učiš svaki dan iz Kur'ana?" Čovjek mu je odgovorio:
"Ne učim baš svaki dan redovno iz Kur'ana, ali s vremena na vrijeme."
Alim ga upita:"Obavljaš li noćni namaz, salatu-llejl?"
Čovjek mu odgovori:
"Ne obavljam."
Alim: "A čitaš li hadise Allahova Poslanika i pamtiš li ih?
"Čovjek je odgovorio:"Ne čitam."
Alim: "A čitaš li Vjerovjesnikovu biografiju i kazivanja o dobrim ljudima iz povijesti?"
Čovjek je odgovorio:"Ne čitam." Alim:"Prisustvuješ li dersovima i vazovima?"
Čovjek je odgovorio:"Ne prisustvujem."
Alim:"Imaš li dnevni vird zikrova kojim veličaš, slaviš i zahvaljuješ se Allahu svaki dan?"
Čovjek je i na ovo zbunjeno odgovorio:"Ne."
Onda mu alim reče:"Ne čitaš, niti pamtiš iz Kur'ana, ne čitaš hadise Allahova Poslanika, niti ih slušaš, ne čitaš vjerovjesnikovu biografiju, niti se družiš sa ulemom, niti obavljaš noćni namaz, niti spominješ Allaha, a došao si pitati o skrušenosti u namazu?! Čovjek poput tebe se ne treba čuditi što nejma skrušenosti u namazu, nego se treba bojati za svoj din!"
Zato bi vjernicima druženje uz hadise Allahova Poslanika trebala biti svakodnevnica.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli da ova mala zbirka hadisa ugleda svjetlo dana. Posebno mojim dzematlijama koji su dali svoj novac za ovu knjizicu.
Molim Allaha dž.š. da ih obilato nagradi i da im to upiše kao trajnu sadaku od koje će imati trajnu korist. Posebnu zahvalnost iskazujem prof. Mirsadu ef. Mahmutoviću, osvjedočenom stručnjaku za hadisku znanost, kome sam dao na uvid rukopis i koji je napisao predivan predgovor ovom djelu. Njegov Predgovor djelu povećava vrijednost ove knjizice. Također mu se zahvaljujem na sugestijama, uputama i ispravkama koje mi je uputio nakon čitanja rukopisa. Sve sam sugestije srdačno uvažio i u ovome djelu primijenio. Također se zahvaljujem i lektoru dr. Rašidu Duriću koji me je podržao i pratio i na ovome projektu. Bez njegovih sugestija djelo ne bi bilo u stanju u kakvom je sada.
Molim Alalha dž.š. da mi ovo djelo primi i upiše u trajna dobra djela: I da ga učini korisnim i meni i svakom citacu ovoga djela. Amin.
...izvod iz recenzije
Evo nakon pomenutih autora imamo jos jedno hadisko djelo ove vrste iz ruku dugogodišnjeg imama i daije dr. Fikreta ef. Arnauta. On je svoju knjigu naslovio kao zbirku: Četrdeset hadisa prijevod i poruke”. Ne treba uopšte sumnjati u pravi izbor hadisa od strane autora jer je on radeći kao imam u dijaspori najbolje procjenio šta je to potrebno našem čovjeku. Koji sadražaj mu treba ponuditi i šta je to što mu je zaista neophodno. Želim posebno istaknuti da su ovakva djela danas veoma potrebna, rekao bih nužna.
|
Ovo djelo posvećujem mojoj majci r. h. Fatimi-Hafizi Arnaut, koja nam je cijeli život usađivala u srca ljubav prema hazreti Pejgamberu Muhammedu a.s. i imamima. Živjela je s ponosom što je bila kćerka imamova, sestra imamova, majka imamova, nena imamova i punica imamova. Neka je prati vječna Allahova milost. El Fatihah.
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Donosim salavat i selam najodabranijem Allahovom miljeniku Muhammedu alejhisselam, njegovom časnom ehli bejtu, ashabima i svima koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana.
Jedna hutba koju sam održao u džematu Sabur, hutba o hadisu Allahovog Poslanika me je na mojem vjerskom putu tako prosvijetlila, da sam u znak zahvalnosti Allahu za moju radost u islamu, odlucio da zajedno sa mojim dzematlijama ostvarim projekt objavljivanja jedne knjige sa cetrdeset hadisa. U ovoj je hutbi bila naime moja sredisnja inspiracija i saznanje u poruci da ce musliman koji sačuva 40 hadisa ummetu biti proživljen sa skupinom uleme. I da će imati pravo na Poslanikov šefat. Ostvarenje ovoga projekta bi po mojoj zamisli trebao biti ostvaren tako da svaki dzematlija bude uključen u ovaj projekat. I da svojim ukljucivanjem svaki od njih ima udjela u obećanim nagradama. Moje vrijedne džematlije su se odazvale mojoj i inspiraciji i ideji vlastitim sufinanciranjem troskova objavljivanja ove knjizice od cetrdeset hadisa. Tim svojim doprinosom objavljivanju hadisa dokazuju svoju visoku vjersku svijest i muslimansku solidarnost. Time takodje moji dzematlije dokazuju da je citanje i uzivanje u hadisima Allahovog Poslanika nama vjernicima omiljena radnja. (Vidjeti spisak dzematlija koji su pomogli objavljivanje ove knjizice).
Ja sam u ovom djelu, u jednom uzem i antologijskom izboru, nastojao odabrati kratke hadise, koje sam naveo izvorno na arapskom jeziku. Za dzematliju koji zna arapski, to je takodje jedan snazan vjerski tekst usljed njegove jezickoarapske izvornosti. Za vjernike koji ne umiju arapski citati, uradio sam prijevod svakog hadisa na bosanski jezik. Iza ovoga moga prijevoda slijedi uz svaki hadis kraću poruka navedenog hadisa. Odnosno moje tumacenje smisla i sadrzaja hadisa.
Bitan razlog zasto sam izabrao samo četrdeset hadisa je u cinjenici da naša čitateljska publika nerado cita sadrzajem obimne knjige. Takve obimne knjige ljudi kupe, ali ih cesto slože na police i rijetko otvaraju i citaju. Dok je sa manjim knjižicama drugačija stvar. One se lakše čitaju. Upravo sam želio ovim izborom postići to – da se manje knjige sladje citaju.
Uz izbor hadisa priložio sam i nekoliko predaja u kojima se govori o liku našeg Poslanika Muhammeda a.s. Smisao ovih predaja da citatelji pokusaju sebi zamisliti sliku i fizicku pojavu, vanjski izgled ili spoljasnjost, nasega Poslanika - toga lijepog i mudrog Pravednika - Alalhovog roba. Također sam naveo i kraću biografiju Muhammeda a.s. Ovu kracu biografiju naseg Poslanika bi trebao napamet znati svaki musliman i muslimanka. Priređujem ovo djelo sa Bozijim nijjetom i sa mojom istinskom zeljom da bude što veći broj onih koji će ovo malo djelo sa uzivanjem i sa radoscu čitati.
U ovom svom nijjetu moram naglasiti neke od bitnih kvaliteta Poslanika. Onih kvaliteta koji su u bitnom smislenom medjuodnosu sa ovom knjizicom – antologijokm od 40 Poslanikovih hadisa. Naime, Poslanikov a.s. govor je bio pravedan, razumljiv, zapamtljiv, pitak i sladak, mudar i jak. Njemu je data sposobnost da može sa malo riječi iskazati velike misli i poruke. Vjernicima je potrebno da čitaju hadise Allahovog Poslanika. Ili jos bolje od citanja je da vjernici neke hadise nauče napamet. Da se hadisi znaju napamet i da se ponavljaju u sebi ili pred drugim muslimanima. Zasigurno je trajnom zapamcivanju hadisa Muhammeda a. s. - smisao i dokaz vjerovanja. Prvi su muslimani naime prije pojave stampe sve hadise zapamcivali i ucili od svojih zivih prethodnika napamet. Nosili su hadise u svijesti, iz generacije u generaciju cuvali. Sve do nas hadise prenosili u njihovoj Poslanikovoj izvornosti. Prvo zapamcivanjem. Mnogo kasnije hadisi su do nas dospjeli njihovim stampanjem u knjigama. Stotinama godina su hadisi cuvani u zivoj memoriji generacija muslimana. Kroz usmene prenosenje, cuvanje i pamcenje hadisa u glavi. Tek u novije doba hadisi su dospjeli do nas i do nasega vremena preko stampanih zbirki. U stotinama hiljada hadisa.
Iz prednje krace historije prenosenja hadisa slijedi poruka da je nas i moralni i vjerski dug prema tim generacijama koji su kao oko u glavi cuvali izvorni sadrzaje stotine hiljada hadisa - da i mi danas naucimo napamet bar nekolicinu hadisa. Da se hadisima sluzimo u nasem svakodnevnom zivotu.
Drugi bitan razlog da pamtimo napamet hadise je i u hadisima potvrdjenoj vjestini usmenog govornistva hadisa naseg Poslanika. Da nasim zapamcenjima hadisa odamo postovanje nasem velikom i casnom Govorniku Poslaniku. Da pokusamo imitirati nasega Poslanika u njegovoj vjestini usmenoga govornistva. Znano je naime upravo kroz hadise da je musliman koji je imao priliku da čuje Muhammedov a.s. govor, divio se vjestini govora nasega Poslanika. U hadisima je ostalo zabilježeno da su se učenjaci eksperti iz različitih oblasti, čak i nemuslimani, divili govoru Muahammeda a.s. Ta je vjestina usmenoga govora Muhammeda a.s. zabiljezena u vrijeme zivota Poslanika. Poslije smrti Poslanika ova je vjestina usmenoga govora pretocena u pisani tekst u hadisima. Tim pisanim hadisima divili su se veliki svjetski umovi kao napr. J. W. Goethe, pa Lav Nikolajević Tolstoj i mnogi drugi. I Goethe i Tolstoj su pohvalno pisali o hadisima Muhammeda a. s. Tolstoj je sam objavio nekoliko hadisa i veoma pohvalno govorio o Muhammedu alejhisselamu. Njegova izjava o Muhammedu alejhisselam glasi:
Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava, jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. On je bio čovjek koji je dostojan velikog poštovanja, divljenja i pažnje.
Zabilježeno je i od Ota Von Bizmarka da je rekao: Muhammede, žao mi j e što nisam bio tvoj savremenik.
I Mahatma Gandi se pozitivno izjašnjavao o Muhammedu alejhisselamu. Poznato je da je rekao da mu je žao što nije mogao detaljnije upoznati biografiju ovoga čovjeka.
U povijesti je medjutim bilo licnosti koji su se negativno izjašnjavali o Muhammedu a.s. Tako je napr. aktualni papa Beneedikt 16 u svome govoru u Regensburgu 12. rujna (septembra) 2006 g. između ostalog spomenuo Muhammeda alejhisselama u veoma ružnom kontekstu – navodno kao siritelja islama iskljucivo sabljom! Njegova je ocjena docekana sa negodovanjem i neslaganjem ne samo muslimana nego i onih u krscanskom svijetu koji poštuju lik i djelo Muhammeda a.s.
Papa 16 je naime prihvatio i citirao dio dijaloga odnosno dio ocjene dijaloga koji je vodio u Ankari učeni bizantski car Manuel II Paleolog 1391 g. s jednim navodno ! učenim Perzijancem. U ovoj ocjeni sa kojom se Papa 16. nekrtiticki slozio, rijec je o tendencioznoj ili pristrasnoj ocjeni o toh navodno ucenog Perzijanca o navodnom sirenju islama macem:
Pokaži mi što je novo donio Muhamed, i naći ćeš, tako je rekao, samo loše i nehumano, kao što je to da je on propisao da se vjera, koju je on propovjedao, proširi mačem.
Ovoj je tendencioznoj i laznoj ocjeni Papa 16. dodao kako je taj car sigurno znao da u 2 suri u 256 ajetu stoji:
U vjeri nema prisile;
To je jedna od ranih sura iz vremena u kojem je, kako nam poznavaoci kažu, sam Muhammed još bio bez moći i ugrožen.
Po mojem znanju povijesti islama i po mojem znanju biografije Muhammeda a. s. - navedena ocjena da se “vjera sirila macem” je zasigurno politicki i vjerski tendenciozna. Povijesno neodrziva, lazna i neobjektivna. Stoga me cudi da glavni katolički lider ima tako oskudno znanje ne samo o nacinu sirenja islama, vec i o Muhammedu a.s. i Kur'anu. Da je poznavao bilo koliko surra i hadisa Muhamedovih a.s., ne bi mogao Papa 16. prihvatiti navedenu ocjenu navodno ucenog Perzijanca da “se islam sirio macem.” Nas je zakljucak da je pristajanje Pape 16. uz navedenu ocjenu posljedica predrasuda o islamu. Ili Papinog nepoznavanja povijesti islama i biografije Muhameda a. s. Ili motiva podmukloga produciranja medjuvjerskoga nepovjerenje.
Za moju argumentaciju da je ocjena Pape Ratzingera bila ili smisljena provokacija ili politicka insuniacija (podvala vjernicima – krscanima i muslimanima zajedno) – navodim drugu kur'anska suru Bekara. Poznatu kao medinsku suru. Medinsku suru koja znači da je objavljena ne u ranom periodu nego u kasnom periodu u Medini. Sura je naime objavljena kada je Muhamed a.s. imao puno sljedbenika. U vrijeme vjerskog i politickoga uspona i Objave i Muhammeda a. s. Konkretno kada je riječ o ovome slučaju, ovaj ajet je objavljen kada je Muhamed a.s. uspjesno priveo kraju svoj obračun sa jevrejskim plemenom Benu Nadir. U vrijeme kada Muhamed a. s. Nije bio ni od koga ovisan vec samo pred Allahom odgovoran. Upravo kroz tu suru Muhamed a. s. posreduje Boziju poruku o slobodi vjere.
Ako je oskudno poznavanje islama, Kur'ana i Muhammedovog a.s. učenja od Pape Ratzingera ispoljeno na nacin njegova prihvacanja stava da se islam sirio macem, šta je moguce očekivati od ostalih niže rangiranih sljedbenika kršćanst va. Jesu li i oni slabi poznavatelji islama jednako kao i Papa 16? Ili je i ovdje riejc o (ne)namjernom izazivanju medjuvjerskoga nepovjerenja. Eventualno i neznanja istine o islamu. Znamo da je svako neznanje (ili zavodjenje neznanjem) uzrok straha i nepovjerenja. Sa mogucim neprijateljstvom i mrznjom.
Da bi u nama svima pobudio želju za čitanjem Poslanikovih hadisa, zamislimo se nad ovim primjerom:
Kod jednog učenjaka je došao jedan vjernik i požalio mu se da ne može postići koncentriranost,s krušenost,poniznost i strahopoštovanje u namazu. Onda ga je alim upitao:
Koliko pamtiš iz Kur'ana?" Čovjek mu je odgovorio:
"Mali broj kraćih sura."
Onda ga je alim upitao:
"Koliko učiš svaki dan iz Kur'ana?" Čovjek mu je odgovorio:
"Ne učim baš svaki dan redovno iz Kur'ana, ali s vremena na vrijeme."
Alim ga upita:"Obavljaš li noćni namaz, salatu-llejl?"
Čovjek mu odgovori:
"Ne obavljam."
Alim: "A čitaš li hadise Allahova Poslanika i pamtiš li ih?
"Čovjek je odgovorio:"Ne čitam."
Alim: "A čitaš li Vjerovjesnikovu biografiju i kazivanja o dobrim ljudima iz povijesti?"
Čovjek je odgovorio:"Ne čitam." Alim:"Prisustvuješ li dersovima i vazovima?"
Čovjek je odgovorio:"Ne prisustvujem."
Alim:"Imaš li dnevni vird zikrova kojim veličaš, slaviš i zahvaljuješ se Allahu svaki dan?"
Čovjek je i na ovo zbunjeno odgovorio:"Ne."
Onda mu alim reče:"Ne čitaš, niti pamtiš iz Kur'ana, ne čitaš hadise Allahova Poslanika, niti ih slušaš, ne čitaš vjerovjesnikovu biografiju, niti se družiš sa ulemom, niti obavljaš noćni namaz, niti spominješ Allaha, a došao si pitati o skrušenosti u namazu?! Čovjek poput tebe se ne treba čuditi što nejma skrušenosti u namazu, nego se treba bojati za svoj din!"
Zato bi vjernicima druženje uz hadise Allahova Poslanika trebala biti svakodnevnica.
Zahvaljujem se svima koji su pomogli da ova mala zbirka hadisa ugleda svjetlo dana. Posebno mojim dzematlijama koji su dali svoj novac za ovu knjizicu.
Molim Allaha dž.š. da ih obilato nagradi i da im to upiše kao trajnu sadaku od koje će imati trajnu korist. Posebnu zahvalnost iskazujem prof. Mirsadu ef. Mahmutoviću, osvjedočenom stručnjaku za hadisku znanost, kome sam dao na uvid rukopis i koji je napisao predivan predgovor ovom djelu. Njegov Predgovor djelu povećava vrijednost ove knjizice. Također mu se zahvaljujem na sugestijama, uputama i ispravkama koje mi je uputio nakon čitanja rukopisa. Sve sam sugestije srdačno uvažio i u ovome djelu primijenio. Također se zahvaljujem i lektoru dr. Rašidu Duriću koji me je podržao i pratio i na ovome projektu. Bez njegovih sugestija djelo ne bi bilo u stanju u kakvom je sada.
Molim Alalha dž.š. da mi ovo djelo primi i upiše u trajna dobra djela: I da ga učini korisnim i meni i svakom citacu ovoga djela. Amin.
