Esmir BAŠIĆ: Prvo, veoma je važno saznanje da je ovaj nadri film djelo jednog kriminalca i da iza ovoga filma ne stoji neka institucija ili nedaj Bože vlada. To se može zaključiti iz reakcija visokih dužnosnika sa Zapada i iz Amerike, ali i izjave režisera „bolesnika“ koji je napravio film, a koji je otkrio koje su mu bile namjere. Dakle, kako god se za neki nemili događaj na međunacionalnoj osnovi u Bosni ne može kriviti vlada ili predsjednik, tako se ne može kriviti ni američki predsjednik zbog nekog glupaka koji napravi glupost kao što je to u slučaju ovog filma ili iz nekih ranijih primjera, nije kriva norveška vlada zbog Brejvika, tako nije kriva ni bosanska vlada zbog Jašarevića, kao ni libijska vlada zbog smrti američkih diplomata!

Jedna bosanska izreka glasi: Što jedna budala obatali, deset pametnih ne može popraviti. U istinitost izreke mogli smo se uvjeriti nebrojeno puta do sada, ali i ovih dana kada je tamo neki onomad iz Amerike snimio film Nevinost muslimana. Riječ je o filmu koji ni pokojim kriterijima nezaslužuje pažnju stručne ali ni ostale javnosti. Međutim, film će ostati upamćen po tome što je izazvao smrt nekoliko ljudi, konflikte, nasilje, nesporazume, mržnju, podjele. Dakle, kratko rečeno film je izazvao haos. Dok je režiser filma napravio štete koju ne da neće moći popravit deset pametnih, nego ni stotinu.

Odjeknuvši poput groma iz vedra neba film je postao top tema u svijetu uspjevši da zasjeni brojne događaje koji su prethodili filmu, pa čak i onaj sukoba u Siriji. Film je, prije svega, zatalasao muslimansku javnost i izazvao kod njih reakcije. Reakcije su bile različite i (ne)odmjerene, ovisno od toga od koga su dolazile. Najupečatljivija je bila reakcija ulice/masa zbog načina koji je često puta bio nekontrolisan i prerastao u nasilje. Reagovali su i političari, njihove reakcije su imale karakter osude filma, ali i nasilja koje se demonstrira na ulici. Oglasili su se i učenjaci koji su u svojim osudama branili čistotu Islama od pokušaja profanacije, ali i od onih koji Islam brane ne dozvoljenim sredstvima.

Važno je napomenuti da je osuda filma i vrijeđanje osjećaja muslimana stiglo i iz mjesta postanka filma. Tako je Hilari Klinton, američki sekretar za inostrane poslove osudila film i izjavila da američka vlada nema nikakve veze s filmom.

Bilo je i drugih osuda koje su dolazile sa Zapada. Nije nebitna stvar da su i neke Zapadne vlade osudile nakazu od filma. Reagovao je i vlasnik Googlo blokiravši web sajtove u brojnim Istočnim i bliskoistočnim zemljama.

Uslijedile su i druge brojne osude filma od raznih lica i udruženja iz muslimanskog miljea ali i od drugih nacija što sve skupa daje zapravo da se izvede zaključak da su većina reakcija bile opravdane jer ne treba dopustiti da se nezapaženo odnosi prema vrijeđanju osjećaja muslimana i njihovih svetinja, kao što je za pohvalu osude i ograđivanje od filma istaknutih ličnosti iz Amerike i sa Zapada.

Promatrajući i analizirajući cijeli događaj oko filma ne može, a da se ne zapazi nekoliko aspekata koje su tokom trajanja slučaja bili posebno istaknuti.

Prvo, veoma je važno saznanje da je ovaj nadri film djelo jednog kriminalca i da iza ovoga filma ne stoji neka institucija ili nedaj Bože vlada. To se može zaključiti iz reakcija visokih dužnosnika sa Zapada i iz Amerike, ali i izjave režisera „bolesnika“ koji je napravio film, a koji je otkrio koje su mu bile namjere. Dakle, kako god se za neki nemili događaj na međunacionalnoj osnovi u Bosni ne može kriviti vlada ili predsjednik, tako se ne može kriviti ni američki predsjednik zbog nekog glupaka koji napravi glupost kao što je to u slučaju ovog filma ili iz nekih ranijih primjera, nije kriva norveška vlada zbog Brejvika, tako nije kriva ni bosanska vlada zbog Jašarevića, kao ni libijska vlada zbog smrti američkih diplomata!

Druga važna opservacija odnosi se na potvrdu da vrijeđanja Islamskih svetinja na Zapadu i ugrožavanje prava muslimana nije rijetka pojava. Naprotiv, film je samo jedan u nizu slučajeva takve vrste. Prisjetimo se Brejvika u Norveškoj, Wildersa u Danskoj, karikatura Poslanika u Danskoj, zabrane gradnje minareta u Austriji, džamije u Kelnu...

Ovo su neki od novijih slučajeva koji pokazuju da treba stati u kraj predrasudama o Islamu i muslimanima na Zapadu. Treba prestati sa stigmatizacijom muslimana i to, prije svega, u medijima jer se preko njih šire najviše neistine i vrši lažno prikazivanja muslimana. Sa tim problemom treba da se pozabave vlade i razna udruženja na Zapadu kao i neki centri moći. Zabrinjavajući su i alarmantni rezultati istraživanja do kojih su došli analitičari britanske organizacije HOPE not hate (nada, ne mržnja). Naime, prema rezultatima do kojih su došli, na Zapadu postoji oko 300 identifikovanih organizacija i pojedinaca koji se na ovaj ili onaj način bore protiv Islama. Većina njih je registrovana i djeluje poslije 2001.godine. U izvještaju se navodi da je od ukupnog broja njih sedam registrovano kao međunarodne organizacije. Najveći broj takvih udruženja su evidenirani u Velikoj Britaniji 17 organizacija i 16 pojedinaca. Zatim sljedeća država po broju registrovanih antiislamskih organizacija i aktivista je Danska i Njemačka po 10 organizacija i dva pojedinca. U Francuskoj 9 organizacija i jedan pojedinac. U Španiji 8 organizacija. Potom slijede Norveška, Finska, Holandija, Belgija...

Ove i slične organizacije ne mogu se amnestirati od odgovornosti za sva zlodjela koja nastaju kao posljedica islamofobije ili će nastajati.
Treba znati ma koliko se neko trudio da profaniše islamske svetinje u tome neće uspjeti, jer Islam je čist od toga i svi pokušaji su unaprijed osuđeni na neuspjeh. Pa i kada je riječ o poslaniku Muhamedu a.s. Nema sumnje da je on bio najmoralnija i najutjecajnija ličnost u povijesti čovječanstva zašto postoji mnoštvo dokaza. Prisjetimo se samo jednog istraživanja koje je uradio Amerikanac Michal Harta u svojoj knjizi 100 najuticajnijih ljudi u historiji. Dakle, prema njegovom istraživanju najuticajniji čovjek u povijesti čovječanstva je Muhamed a.s. i to bi trebali znati svi bez obzira bili muslimani ili ne.

Tokom izbivanja od početka i kasnije posebno su pažnju privlačili protesti na ulicama u arapskom svijetu. Ono što je problematično jesu sadržaji odnosno način kako su se odvijali. Tokom protesta su se na vandalski način oštećivali objekti, masa je nerijetko divljala, palilo se sve što bi se našlo pri ruci! Treba reći da je u protestima bilo razlike jer jedni su bili dostojanstveni, a drugi su imali neke ne prihvatljive elemente. Sporno u protestima je bilo nasilje! Znamo da se nasilje ne može opravdati i da muslimani ne slijede devizu: Cilj opravdava sredstvo. Da nebi bilo zabune protestovati Da, ali nasiljem NE. Zaista je bilo ružno gledati na TV-i to divljanje po ulicama i nasilje?! Da ne znaš o čemu se radi ne bi povjerovao da su to muslimani. Postavlja se pitanje da li je takav način protesta u skladu sa Islamskim normama ponašanja? Naravno da nije! I naravno da neko treba tamo u tim mjestima govoriti o kulturi ponašanja na protestima? Jednostavno je ne prihvatljivo da se onoliko količina nasilja demonstrira i da se time šalje ružna slika u svijet! To nasilje koje je često dominiralo ukaljalo je dostojanstvo protesta. Zar je to cilj protesta? Zar protesti nemaju drugu svrhu i karakter?

Zamislimo kako bi bilo lijepo da se protestvovalo bez nasilja, paljenja, rušenja ali i ubijanja nevinih ljudi? Zamislimo kako bi bilo lijepo da su mase sa tih protesta tražili konkretne zahtjeve od država i vlada umjesto što su palili zastave, ambasade i ubijali nevine ljude! Zar muslimani i u tim prilikama ne bi trebali učtivo ponašati?

Kao iz svega drugog u životu, tako i iz slučaja sa filmom Nevinost muslimana za nadati se da ćemo svi skupa sa svih strana svijeta iz svih nacija i religija uzeti neku pouku-e, jer slučaj je pokazao da se griješi na sve strane.