Željko MILIĆEVIĆ: Gledam kako se kanadski živalj zaglupljuje i kako se imigranti zloupotrebljavaju jedni protiv drugih, a pogotovo da se povećanim „uvozom“ ljudi iz drugih zemalja obesnaži ono što je jednom moglo biti „Kanadska nacija“ - ali nikad neće biti. To je, isto tako, Božje davanje, jer je očigledno da mi, u Kanadi, ne učimo. Gledam kako se Islam kriminalizira i satanizira od strane najviših izabranika kanadskog izbornog tijela i medija, i još uvijek se čudim, a ne bih trebao, jer sam nakon svih ovih godina trebao naučiti.

Ima nas raznolikih, i to je Božje davanje. Ima nas i onih koji Ga ne poštuju, i to je isto tako Božje davanje. Ima nas i onih koji Ga ne priznaju, i to je isto Božje davanje. Ima nas koji se ne slažemo s ovim ili onim, i to je Božje davanje.

Dano nam je svima izabrati kojim ćemo putem Njemu zakorakati. Nitko od nas nije sputan od Boga. Svima nam je dao slobodu odlučivanja. Neki se odluče jednim putem, neki drugim. Dokle god ti putevi vode tom Jedinom Bogu, svi imaju prava na svoje slobode.

Kad se odrekne Boga i Svete Knjige, tu, onda, obično nastanu problemi među ljudima.

Ali to je, isto tako, Božje davanje. Dano nam je da učimo, i to cijelog života. Nafaka.

Ovdje, u glavnom gradu Kanade, ja učim već 31 jednu godinu i još nisam naučio. To je, isto tako, nafaka.

Proživio sam, i preživio, strahote - od veleizdaja takozvanih prijatelja, pa do veleizdaje moje bivše obitelji. To je nafaka.

Gledam sad oko sebe i probam vidjeti da li ima drugih koji su svijesni nafake, i čini mi se da ih baš nema.

Gledam kako se kanadski živalj zaglupljuje i kako se imigranti zloupotrebljavaju jedni protiv drugih, a pogotovo da se povećanim „uvozom“ ljudi iz drugih zemalja obesnaži ono što je jednom moglo biti „Kanadska nacija“ - ali nikad neće biti. To je, isto tako, Božje davanje, jer je očigledno da mi, u Kanadi, ne učimo.

Gledam kako se Islam kriminalizira i satanizira od strane najviših izabranika kanadskog izbornog tijela i medija, i još uvijek se čudim, a ne bih trebao, jer sam nakon svih ovih godina trebao naučiti.

Kanadska vlada je, prije dvije sedmice, zatvorila ambasadu Islamske republike Irana, izbacila njihove diplomate, i povukla svoje diplomate iz Teherana.

To, na očigled, nije ništa novog, jer se države, u određenim trenutcima, odluče postaviti ekstremno. Međutim, što je zanimljivo u ovom slučaju, a možda i važno, je, da se ovdje radi o veleizdaji ne samo narodnosti ili državljanstva jedne osobe prema zemlji i vladi s kojom se ne slaže, nego se radi i o veleizdaji svoje vjere i svojih vjerskih običaja i zakona.

Osoba u pitanju je Nazanin Afshin-Jam, kanadska Miss svijeta prije nekoliko godina.

Uz fizičku ljepotu - koja je samo u očima onih koji gledaju - nju se ovdje reklamira kao borca za ljudska prava, autoricu i muzičkog talenta.

O njoj je bio i članak u „The Ottawa Sun“ gdje se spominju njene veze s Mossadom i CIA.

Njen otac je jedan od otvorenih protivnika Islamske revolucije iz 1979. godine.

Njen muž je Peter MacKay, kanadski ministar „obrane“.

Ovo ljudsko biće, ova nevjernica koja odbija šerijatsko pravo i koja se se lascivno prostire po podu, je javno pozvala da se zatvori ambasada Islamske republike Irana, prije neka dva mjeseca.

To se je, prije dvije sedmice, napravilo. To je nafaka.

Ali nafaka je, isto tako, da se ljudi ponašaju po načelima ljudskosti. Tu nafaku još nismo naučili.