|
Prijava/
Registracija 
Haberi
 |
Komentari (1) |  |
Dodaj komentar |  |
Isprintaj Prilog |  |
Posalji Prilog | Share |
Manifestacija "Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića": Poruka Tarika Ramadana, obraćanja akademika Ferida Muhića, Safeta Softića, Ahmeta Alibašića i dr. Uge Valisavljevića
REIS CERIĆ JE IZVEO BOŠNJAKE IZ KOLEKTIVNE AMNEZIJE
Autor: B.net
Objavljeno: 20. September 2012. 02:09:24
 Poruka Tarika Ramadana učesnicima manifestacije dvije decenije reisu-l-uleme  Dr. Tarik Ramadan, u nemogućnosti da lično prisustvuje, uputio je poruku učesnicima manifestacije “Dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića”, koja je održana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci 18. 09. 2012. godine. Dr. Ahmet Alibašić je pročitao poruku u kojoj se kaže:- Žao mi je što ne mogu biti s vama večeras u ovoj posebnoj prilici s obzirom da sam na Bliskom istoku. Želim međutim da znate koliko cijenim ono što šejh Mustafa Cerić i ljudi oko njega rade te da naglasim ono što je ostvareno na tri polja. Prvo, na polju očuvanja islamskog referentnog okvira i slanja jasne poruke da u isto vrijeme možemo biti i muslimani i Evropljani. Dr. Mustafa svojim primjerom pokazuje da nam islamske vrijednosti pomažu da budemo dobri Evropljani i građani i da se ponašamo na način koji je od koristi za sve ljude a ne samo za muslimane u Evropi. Ustrajnost i aktivnost Mustafe Cerića tokom rata u Bosni je drugo što želim spomenuti. Imao je vrlo ponosno, nesektaško držanje. Ono je počivalo na ljudskom dostojanstvu a ne na širenju mržnje prema onima koji su napali bosanski narod i muslimane. Treće, on lično je primjer koji muslimane poziva na humanost i dostojanstvo. On je simbol iz Sarajeva koji pokazuje put naprijed iz prošlosti kako bi se gradila budućnost. Veoma mi je drago i počašćen sam što sam imao priliku raditi sa dr. Mustafom Cerićem sve ove godine. U njemu sam našao učenjaka, brata i prijatelja. Nadam se da će se njegov rad u Sarajevu nastaviti. Njemu i njegovoj porodici želim svako dobro, mir i sreću. |
Obraćanje akademika Ferida Muhića: U ovako specifičnoj prilici, kada se svodi saldo jedne izuzetne aktivnosti, koja u konkretnom primjeru traje evo već pune dvije decenije, na jednoj tako odgovornoj funkciji kakva je pozicija duhovnog vođe Bošnjaka, evropskog naroda islamske religije, akcenat izlaganja treba staviti na smisao i značaj obavljenog posla i vrijednost postignutih rezultata koje je ovaj čovjek postigao, zastupajući i braneći vitalne interese bošnjačkog naroda.To znači da umjesto pitanja “Šta je Reisu-l-ulema uradio?“, koje je, za ovih dvadeset godina, njemu lično bezbroj puta postavljano, i na koje je on uvijek direktno i argumentirano znao odgovoriti, sada, umjesto nabrajanja pojedinačnih podviga, odluka i postupaka, treba izdvojiti ono najznačajnije što je dr. Mustafa Cerić uradio tokom protekle dvije decenije, predočiti to i učiniti svima nama jasnim, konstatacijom:“Evo, ovo je ono što je Reisu-l-ulema uradio“! Na svom životnom putu, svaki čovjek, a tako i svaki narod, nailazi na lahke i na teške dijelove, na plitke i na duboke vode! Plitke vode imaju prednost što se mogu pregaziti, ali i nedostatak što se u plitkoj vodi ne može naučiti plivati! Duboke vode se ne mogu pregaziti, ali se samo u dubokim vodama može naučiti plivati! I mračno je katkad na životnom putu, smrkne se iznenada, put se ne vidi, a opet, i čovjeku i narodu je suđeno uvijek putovati, i za vidjela i u tmini, jer na tom putu niko nikada ne može zastati! Zato, kada naiđu na duboke vode koje im valja nekako preći, i čovjek i narod moraju naučiti da plivaju, da se ne bi utopili, kao što moraju sebi i luča pribaviti da osvijetle svoj put, kad ga tama sakrije od njihovih očiju, da ne bi put izgubili! Za ovih dvadeset godina, Bosna i Bošnjaci zatekli su se pred dubokim vodama i obreli su se u tamnom dijelu svog puta, prepunom svakakvih prepreka i opasnosti. A danas, evo i Bosne i Bošnjaka, hvala dragom Bogu, na svijetlom dijelu svog puta, a ona duboka voda ostala je za njima! Eto to je ono najvažnije, ono suštinsko što je uradio Reisul-l-ulema Mustafa Cerić, kvintesencija svih ovih dvadeset godina njegovog rada: Ponio je svojom rukom, i razgorio luč, i tako Bosni put osvijetlio, a Bošnjake je naučio plivati! Njegovim zalaganjem, pravim putem smo išli i na pravom putu ostali, isplivali smo, i čvrstog tla smo se dohvatili! Izveo je reis Mustafa Cerić Bošnjake iz kolektivne amnezije, koja ih je zadesila - ne njihovom krivicom! - amnezije koja im je gotovo potpuno poharala ono što je najdragocjenije svakom čovjeku i svakom narodu: sjećanje na svoju prošlost, na svoj identitet, svijest o sebi! I vratio je reis Cerić, svojim radom i svojim djelima, svojim riječima i svojim stalnim zalaganjem, Bošnjacima sjećanje, vratio ih je sebi, vratio ih je Bosni! Obnovili su svoju povijesnu svijest, obnovili su svoj nacionalni identitet, prepoznali svoju etničku zasebnost, vratili svoj kulturni integritet, prigrlili svoju duhovnu istinu! Kako je Reisul-l-ulema Mustafa Cerić mogao sve to učiniti!? Dragi Bog, koji sve daje, dao je reisu Ceriću ono što se zove “višak dobrote“ - obilje bitnih sposobnosti i vrlina, ukratko, svega onoga što se u tradicionalnoj filozofiji nazivalo “excessus bonitatis". U njegovoj ličnosti narasle su do obilja i prelile su se vrline (ili - dobrote), neophodne za sva velika ljudska djela: vrlina znanja, vrlina energije, vrlina istrajnosti, vrlina smjelosti, vrlina pronicljivosti, i posebno - vrlina patriotske ljubavi za Bosnu i Bošnjake! Tokom protekle dvije decenije, neka je hvala dragom Bogu, te vrline, taj exessus bonitatis omogućio je Reisu Ceriću i ljudima koji su bili uz njega, da Bosna bude to što je danas, i da se na lica Bošnjaka opet vrate vedrina njihovog pogleda, ljepota njihove duše i plemenitost njihovog karaktera. Eto, to je ono što je uradio Reisu-l-ulema Mustafa Cerić za ovih dvadeset godina: pomogao je Bošnjacima da ponovo razgore gotovo utrnulu luč kojim svijetli duša svakog naroda, podsjetio ih je i iznova podučio vještini plivanja koju su umalo pa zaboravili, razjasnio im je, kroz sve ove godine, istinu da je najvažnije da budu i ostanu oni koji jesu, poručujući im u svakoj prilici: “Bitno je biti Bošnjak!“ Obraćanje predsjednika Sabora IZ Safeta Softića  Uvaženi reisu-l-ulema,Eminencije i ekselencije, Braćo i sestre, Dame i gospodo! Počastvovan sam mogućnošću da vam se obratim ovim povodom i da vam uputim pozdrav mira. Ovo je za mene neobična i nesvakidašnja prilika. Govoriti o Islamskoj zajednici u zadnje dvije decenije uz vođstvo reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića je zahtjevno, složeno i obavezujuće. To je vrijeme tektonskih poremećaja na ovim prostorima u našem društvu, u našim glavama pa, ako hoćete, i u našim srcima; vrijeme umiranja starog i rađanja novog; vrijeme u kojem ljudsko biće pada na granicu barbarskog i uzdiže se na anđeoski stepen. U takvom vremenu je dr. Mustafa Cerić preuzeo kormilo IZ-e. Sakupljati te razbijene komadiće stakla, graditi i izgraditi čvrstu, stabilnu i jedinstvenu zajednicu u ovih 20 godina, slagati taj mozaik predano, mukotrpno je zahtjevan posao, ne samo za jednog čovjeka, nego za armiju ljudi, službenika IZ-e, imama, muallima, vjeroučitelja i svih članova IZ-e. U takvim vremenima bilo je važno na čelu te armije imati nekoga ko je patriota, hrabar, obrazovan i moralan. Islamska zajednica je tokom ovih godina bila izložena raznim udarima i nasrtajima. Neki su išli iznutra, a neki izvana. Islamska zajednica je uspjela očvrsnuti i sačuvati prijeko potrebno jedinstvo. Islamska zajednica ima svoj Ustav donešen u ovom periodu, ima svoje institucije, ima svoje alime, ima svoje džematlije, ima svoje vakufe, svoje mektebe i svoje obrazovne institucije. Nad ovim Ustavom ne bdije nikakva vojna sila ili pravosudni autoritet. Njega čuva Vjera duboko usađena u srce bosanskog čovjeka i institucije IZ-e koje su naša zajednička briga. Uvjeren sam da Islamska zajednica ulazi u jednu novu fazu. Pred nama su izbori za novog reisu-l-ulemu i ako Bog da donošenje novog ustava IZ-e po odluci Sabora IZ-e u narednoj godini. Sve su to iskušenja ali i prilike da Islamska zajednica nastavi svoj hod u skladu sa zahtjevima vremena. Ono što će po mom skromnom mišljenju novi reisu-l-ulema preuzeti od dr. Mustafe Cerića, a vrijedno je posebno da se istakne, su dvije stvari: Prvo, to je dostignuti stepen unutrašnjeg jedinstva IZ-e. To jedinstvo će u budućnosti biti osnovni preduslov za snažnije iskorake i jačanje misije Islama, a dugi kapital je vezan za veliko postignuće na međunarodnom legitimiranju IZ-e, kako na istoku tako i na zapadu i prezentiranje Bošnjaka muslimana kao autohtonog europskog naroda oslobođenog bilo kakvog ekstremizma. Ipak, za ozbiljniji i odmjereniji sud biće potrebna vremenska distanca i o Islamskoj zajednici u ovih 20 godina i o ulozi i značaju onoga što je učinio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić. Uvjeren sam da, kako ta distanca bude odmicala, naš sud, poimanje i vrednovanje ovog vremena će biti puno obuhvatnije i objektivnije. I ova večeras predstavljena monografija, predstavlja važan dokument u bilo kakvom daljem istraživanju i ocjenjivanju razvoja i uspjeha IZ-e u BiH i doprinosa reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića u tom procesu. Kao sudionik u ovom procesu indirektno i direktno, ja sam, naravno i neobjektivan. Iz tog razloga moja ocjena jeste da je bilo zadovoljstvo i čast pratiti rad i aktivnosti reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića i neposredno sa njim sarađivati. Naše razumijevanje, kao i pojedinačne razlike u stavovima, posljedica su i moje i obostrane želje da uradimo najbolje i najkorisnije za Islamsku zajednicu u BiH i islamski ummet. Naravno, energija, iskustvo i znanje reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića će nastaviti privlačiti pažnju i podršku u njegovom budućem radu nakon što prestane obavljati visoku funkciju reisu-l-uleme IZ-e. Islamska zajednica će svakako znati na najbolji način njegove potvrđene sposobnosti uključiti u svoj rad i uspjehe. Uvaženi reisu-l-ulema, želim Vam svaki uspjeh i Božiju nagradu. Osobno ću se, u mom budućem radu, koristiti tvojim znanjem i saradnjom ostvarujući opće dobro Islamskoj zajednici u BiH, vjernicima, građanima i državi BiH. Poštovani reis efendija, tebi i tvojoj porodici i tvojim saradnicima čestitam ovaj značajan jubilej. Hvala! | Obraćanje Ahmeta Alibašića  Poštovani reisu-l-ulema,Cijenjene muftije, Eminencije i ekselencije, Dame i gospodo, Esselamu alejkum i dobro vam večer! Svaka promjena na čelu vjerske zajednice bosanskih muslimana značajan je nacionalni i regionalni događaj. Kada se, pak, ona dešava nakon skoro dvadeset godina duhovnog poglavarstva jedne međunarodno prepoznatljive ličnosti kakva je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić, onda takav događaj zaslužuje da bude prikladno obilježen. Tako smo mislili moje kolege u Centru za napredne studije i ja. S tom idejom izašli smo pred svoje prijatelje iz Međunarodnog instituta za islamsku misao, koga večeras predstavlja dr. Anas Al-Shaykh Ali. Oni su tu ideju rado prihvatili. Nakon niza konsultacija, odlučili smo se za knjigu eseja posvećenih dr. Mustafi Ceriću. Vodeći se praksom u akademskim krugovima u svijetu ponudili smo nekoliko domaćih i stranih autora da napišu priloge tim povodom. Domaće autore zamolili smo da govore o različitim aspektima razvoja Islamske zajednice u periodu od 1993. godine do danas, dok je stranim autorima ostavljeno da izaberu da li će pisati o reisu-l-ulemi ili nekoj drugoj srodnoj temi. Planirali smo knjigu od nekih 350 kartica teksta. Na kraju smo dobili mnogo više priloga i znatno obimniju knjigu. Razumljivo, projekt su pratile raznolike dileme. S njima su se suočavali kako urednici tako i autori. Vjerujem da smo nepravedno izostavili mnoge autore. Nekolicina se ispričala a treći jednostavno nisu stigli završiti svoje priloge na vrijeme. Svjesni smo i određenih, posebno tehničkih propusta. No, knjiga je sada u vašim rukama i mi, kao urednici, možemo se samo nadati da nećete biti strogi prema nama kao što su reisovi kritičari bili bespoštedni prema njemu. Koristim se ovom prilikom da u ime redakcije i izdavača najiskrenije zahvalim autorima kojima smo dali uistinu vrlo kratak rok. Ujedno se u ime redakcije izvinjavam svim dugogodišnjim reisovim saradnicima koji nisu dobili priliku da daju svoj doprinos ovoj publikaciji. Lično, osjećam potrebu zahvaliti se drugoj dvojici urednika, Azizu Kadribegoviću i Ekremu Tucakoviću. Svakako smo posebno zahvalni reisu-l-ulemi, koji nam je ukazao čast svojim pristankom da upravo mi izvedemo ovaj projekat. A o dr. Mustafi ef. Ceriću kao reis-l-ulemi mi nismo imali namjeru iznositi sudove. To će učiniti generacije koje dolaze. Ipak, slobodan sam kazati da je ovaj reis postavio teško dostižne standarde kad su u pitanju dvije stvari. Prvo, količina energije, znanja i emocija koje je unosio u svoj posao. I drugo, visok stepen tolerancije spram onih koji nisu odobravali njegove postupke. (To objašnjava i moje prisustvo ovdje). Poštovani reis-l-ulema, Još jednom, bilo mi je zadovoljstvo. Vama i vašoj porodici želim svako dobro u godinama i projektima koji dolaze. Dr. Ugo Vlaisavljević o političkom angažmanu reisu-l-uleme  Dr. Ugo Vlaisavljević profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na manifestaciji dvije decenije reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, koja je održana 18.09.2012. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, iznio je zanimljive opservacije o političkom angažmanu reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića. Prenosimo integralni tekst obraćanja dr. Vlaisavljevića na ovoj manifestaciji, a cjelovit tekst na ovu temu dr. Vlaisavljevića objavljen je u knjizi eseja koja je objavljena ovim povodom. Poštovani skupe, Vaše ekselencije, Poštovani velikodostojnici i cijenjena ulemo, Dame i gospodo, Želim najprije da kažem da ovamo dolazim iz velike daljine. Ne pripadam Islamskoj zajednici, a niti bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici. A opet sam ovdašnji, pripadam tu, ne toliko po komšijskom obitavanju koliko po izvjesnoj sudbini, moglo bi se reći. Po sudbini izvjesne šire političke zajednice koju u samim njenim temeljima sačinjavaju četiri vjerske zajednice. Dakle, ne pojavljujem se ovdje kao stranac, ali nipošto nije nebitno – to sada vidim iz iskustva izvjesne političke bliskosti – što dolazim iz „velike daljine“. To je daljina onoga ko bi htio polagati pravo na znanstvenu nepristranost. Nisam malo stranica napisao o položaju vjerskih zajednica u BiH. A posebno su me privukli izrazito političko djelovanje i veliki društveni utjecaj reisu-l-uleme efendije Cerića. Politički najangažiraniji vjerski velikodostojnik u poslijeratnom razdoblju ove zemlje. Jedini vjerski lider koji ni na koji način nije skrivao snažne političke implikacije svog javnog djelovanja. Kontroverzni lider. Najkontroverzniji. Nijedan vjerski poglavar u povijesti ovog dijela svijeta nije u javnom mnijenju uspio izazvati burnije reakcije i ponijete teže breme svog javnog djelovanja. Nijedan nije bio toliko osporavan i vrijeđan. Ničija čast nije bilo toliko puta blaćena. A opet je Mustafa ef. Cerić gotovo dva desetljeća nosio najveću čast koju neki musliman može nositi, čast reisu-l-uleme. Nije li, pak, upravo ono što ga je učinilo glasovitim razlog zbog kojeg mu je čast najviše osporavana? A to je, bez sumnje, njegovo političko djelovanje. Prelistamo li ogromne dosjee uvreda, poniženja, objeda kojima je toliko godina bio izložen u lokalnom javnom mnijenju vidjet ćemo da se svi grijesi koji mu se stavljaju na dušu mogu svesti na jedan jedini, najkrupniji i neoprostivi: otvoreno i beskompromisno političko djelovanje u ime vjernika muslimana, prije svega Bošnjaka, ma gdje oni živjeli. Kod svojih najgorljivijih kritičara, osporavatelja ili, radije, progonitelja, reis Cerić je uporno činio ono što nipošto ne bi smio: prelazio je crtu koja dijeli politiku od religije. Ne samo da u toj crti nije vidio neprekoračivu barijeru nego se upravo trudio da je ignorira ili pogazi. Privučen burnim događanjima na političkoj sceni koji se vezuju uz reisovo ime, u jednom trenutku sam postao posebno zainteresiran za implikacije njegovog javnog djelovanja. Ako se doista zalažemo za novi demokratski politički ambijent u našoj zemlji, onda smatram da se ima puno važnih stvari naučiti kako od Cerićevog političkog radikalizma tako i od onih koji u njemu vide veliku opasnost. Priznajem, doista se može govoriti o Cerićevim političkim istupima kao provokacijama. Čak sam i sam u njima često vidio istinske subverzije. Ali subverzije jednog suštinski neuređenog poretka koji još boluje od dječjih bolesti liberalne demokracije. U strašnim i nedopustivim uvredama koje su sebi dopuštali neki utjecajni akteri javnog mnijenja moglo se dokučiti koliko je bolan nedostatak kulture dijaloga – te osnovne pretpostavke za gradnju građanskog društva. U čestim optužbama za reakcionarnost uz obavezno prizivanje bauka kleronacionalizma mogla se uvidjeti reakcionarnost ovdašnjih „ljevičara“ čiji je um ostao zarobljen prošlošću. Čak i u pridikama lokalne intelektualne elite moglo se često razabrati gotovo potpuno nepoznavanje smisla i značenja politike u „otvorenom društvu“. Dozvolite mi da još napomenem nešto što mi se čini važnim kao naslijeđe reisa Cerića. Ne može se odvojiti vjera od politike u doba najvećih iskušenja, kada se politika bavi sudbinom jednog naroda, kada je politika pronicanje i razviđanje kolektivnog identiteta. Pogotovo ne onda kada se u sudbonosnom povijesnom trenutku koji još nikako ne može da prođe, kao neprekidni niz scena krvoprolića, otkrije da su posljednje spone jedinstva jednog naroda njegovo zajedništvo u vjeri. Politički osviješteno zajedništvo u vjeri ne može ugroziti među-vjersko i izvan-vjersko zajedništvo u široj političkoj zajednici građana nego mu upravo može pružiti pouzdane temelje. Još jednom zahvaljujem na časti da nešto kažem u čast reisu-l-uleme Cerića iz čijeg političkog djelovanja još ostaje da se uči. |
Rijaset.ba
|
Komentari (1) | |
Dodaj komentar | |
Isprintaj Prilog | |
Posalji Prilog | Share |