Bosnjaci.Net - Najcitaniji Web Magazin Bosnjaka u Bosni i Hercegovini i Dijaspori
Svi smo mi General Mahmuljin
Naslovna  |  Arhiva  |  Pretraga  |  Redakcija  |  O Bosnjaci.Net  |  Kontakt  |  Bosniaks.Net English

Vijesti

CRNA GORA: OPOZICIJA JOŠ UVIJEK POD UTICAJEM BEOGRADA
Autor: IFIMES
Objavljeno: 11. September 2012. 15:09:46

Krečenje krvave Crne Gore je počelo, a kad će završiti ne znamo!



IFIMES povodom predstojećih prijevremenih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, koji će se održati 14. oktobra/listopada 2012.godine analizira aktualna dešavanja u toj državi.
Na predstojećim prijevremenim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori, koji će se održani 14.oktobra/listopada 2012.godine pravo glasa ima oko 500.000 građana (birača), koji biraju 81 poslanik/ca u Skupštini Crne Gore. Poslanik/ca se bira na šest hiljada birača, u Crnoj Gori kao jedinstvenoj izbornoj jedinici, na osnovu izbornih lista koje podnose: političke partije (stranačka izborna lista), koalicije političkih partija (koaliciona izborna lista) i grupe građana (izborna lista grupe građana). Poslanički mandati dodjeljuju se saglasno proporcionalnom, tzv. D'Ontovom sistemu.

Mjesec dana pred izbore uočljivo je, da neće doći do konfrontiranja dva velika politička bloka: ujedinjene opozicije i aktualne vlasti. Političke stranke opozicije pokušat će u četiri kolone (SNP-Socijalistička narodna partija, Demokratski front, Pozitivna Crna Gora i Srpski blok), da se suprotstave vladajućoj koaliciji Demokratske partije socijalista (DPS)-Socijaldemokratske partije (SDP) i Liberalne partije (LP). Tu su još albanske i bošnjačke stranke, čiji poslanički mandati mogu prevagnuti prilikom sastavljanja nove vlade Crne Gore.

Crna Gora nalazi se u najpovoljnijoj poziciji od osamostaljivanja kada je u pitanju njeno približavanje članstvu u EU. Početak pregovora Crne Gore sa EU značajan je ne samo za Crnu Goru nego i za regiju pošto Crna Gora simbolično preuzima „štafetnu palicu“ u približavanju regije članstvu u EU poslije ulaska Hrvatske u EU 1.jula 2013.godine.

Pregovori Crne Gore sa EU biće zahtjevni i predstavljat će značajno iskustvo za druge države Zapadnog Balkana. Crna Gora će pristupne pregovore sa EU započeti otvaranjem poglavlja 23. i 24., koja se odnose na vladavinu prava i pravosuđe, odnosno borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije. Ova poglavlja su najzahtjevnija za sve države pa i za Crnu Goru.

OPOZICIJA RAZJEDINJENA

Pokušaj ujedinjavanja opozicije u Crnog Gori je decenijski projekt. Demokratski front (DF) pokušao je objediniti opoziciju i u svojoj namjeri nije uspio. DF je uspio da objedini Novu srpsku demokratiju (NOVA) Andrije Mandića i Pokret za promjene (PzP) Nebojše Medojevića. Demokratskom frontu je pristupio i dio Socijalističke narodne partije (SNP) i neke minorne političke stranke uglavnom nepoznate na političkoj sceni Crne Gore. Postavlja se pitanje zašto nije došlo do predizbornog saveza u kojem bi bila vodeća stranka opozicije – SNP?

Analitičari smatraju, da lideri Demokratskog fronta Miodrag Lekić, Andrija Mandić i Nebojša Medojević nisu iskreno računali na predizborni savez sa SNP-om odnosno nisu istinski željeli da SNP pristupi Demokratskom frontu, jer bi s obzirom na njegovu jačinu u njemu bio vodeći. Zbog toga cilj Demokratskog fronta na ovim izborima neće biti svrgavanje vladajuće koalicije sa vlasti nego prvenstveno borba za prevlast unutar opozicionog bloka. Čak kada bi i došlo do objedinjavanje opozicije bez novog programa i novih ljudi opozicija nije realna dobitna izborna kombinacija. Sa idejom o ujedinjenju crnogorske opozicije srpske provenijencije omogućava se političko preživljavanje Pokretu za promjene i preraspodjela moći unutar opozicionog bloka sa ciljem eliminacije SNP-a kao vodeće opozicione stranke i nametanje Demokratskog fronta kao novog lidera opozicije. PzP jedino preko DF ima šanse da politički preživi. Pokret za promjene je veliko razočarenje za birače kao G17 Plus u Srbiji, jer je u osnovi projektiran prema istoj matrici. Slabost opozicije već je vidljiva kroz politička prepucavanja i svađe Medojevića i Mandića sa predsjednikom SNP-a Srđanom Milićem sa ciljem da se započne završni proces raslojavanja unutar SNP-a.

Aktualna crnogorska vlast suočava se sa problemima u samoj pripremi izborne kampanje. Odmjeravanja snaga sa opozicijom nije u prvom planu nego suočavanje sa pristalicama, koji su poprilično razočarani posljedicama prisutne ekonomske krize i neispunjenim obećanjima vlasti. Zbog toga bi Crnogorska vladajuća koalicija morala biti zabrinuta, da se ne dogodi „sindrom bijelih listića“ kao što se dogodilo u Srbiji kada su pristalice Borisa Tadića i Demokratske stranke odbijale ponovno glasati za Demokratsku stranku i tako značajno doprinijele porazu Borisa Tadića i DS-a.

Opozicija okupljena na etničkoj osnovi u građanskoj državi kao što je Crna Gora teško može ponuditi alternativu. Prije svega radi se o Srbima u Crnoj Gori koji su na svim dosadašnjim izborima imali podršku zvaničnog Beograda. Srbi u Crnoj Gori umjesto da svoju budućnost kreiraju prvenstveno kao crnogorski državljani redovno su instrument u rukama Beograda. Pogrešan pristup, pogotovo kada je poznato da iza SNP-a stoji Boris Tadić, a iza Nove srpske demokratije Vojislav Koštunica. Jedino predsjednik Srbije Tomislav Nikolić nema svojih marioneta u Crnoj Gori. Zabrinjavajuća je činjenica, da je na dosadašnjim izborima u Crnoj Gori aktivno bila uključena i Bezbjednosno informativna agencija (BIA), netransparentno i uglavnom tajno su se finansirale prosrpske stranke u Crnoj Gori.

Opozicija teško može animirati manjinske zajednice, a bez čije podrške teško može doći do promjene vlasti u Crnoj Gori. Prosrpska opozicija svojim djelovanjem odbija od sebe ostale građane Crne Gore povremenim dovođenjem u pitanje sadašnjeg državnog statusa Crne Gore i distanciranjem od članstva u NATO-u prebacujući odgovornost donošenja odluke o članstvu na građane na referendumu. Pokret za promjene nije obavio svoje poslanstvo, ponekad je pokušao biti crnogorski ponekad srpski pokret za promjene. Albanske i bošnjačke političke stranke svjesne su, da svoju poziciju mogu izgrađivati i jačati samo u jakoj i nezavisnoj državi Crnoj Gori, koja treba da postane punopravna članica NATO-a i EU. Pozitivna Crna Gora je jedna od rijetkih opozicionih političkih stranaka koje ima distanciran odnos do svih stranaka čak i do opozicionih, posebno onih koje su bile u funkciji zvaničnog Beograda.

AUTOKEFALNOSTI CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Otvoreno pitanje je rješavanje statusa Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) vezano za pitanje njene autokefalnosti. Autokefalna crkva je ona crkva koja ne dobiva vlast od druge crkve i samostalno bira sve svoje episkope, a među njima i prvog, i samostalno ih postavlja bez obaveze da od bilo koga traži saglasnost. Srpska pravoslavna crkva smatra, da bi Crnogorska pravoslavna crkva postala autokefalna potrebno je da dobije saglasnost od »Majke Crkve« u ovom slučaju Srpske pravoslavne crkve. Međutim, crnogorska autokefalnost bila je prije 1918. godine opštepoznata činjenica, carigradska patrijaršija držala se kanonskog pravila da crkvene granice jedne nezavisne države nemaju ulaziti u granice druge nezavisne države. Crnogorska pravoslavna crkva imala je od 1904. godine svoj Sveti Sinod.

Analitičari smatraju, da ne postoje kanonske prepreke za postojanje dviju autokefalnih crkvi u Crnoj Gori – SPC i CPC, jer pravoslavne crkve djeluju unutar jedinstvene vjerske dogme i organizaciona ustrojstva uglavnom se poklapaju sa granicama suverenih država. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori je od 1766. godine do uspostavljanja Pećke patrijaršije (1920) faktički bila autokefalna. Imamo slučajeve u historiji, da je voljom državne vlasti proglašena autokefalnost pojedinih pravoslavnih crkava. Tako je armenski kralj Pap (Papas) donio odluku o autokefalnosti crkve u Armeniji 374.godine, bugarski carevi Petar i Asen su 1185.godine dali autokefalnost Bugarskoj crkvi, Gruzija 556.godine. Uslovi autokefalije se dijele na tri dijela: vjernici-narod, sveštenstvo i državna vlast. Pitanje položaja SPC i CPC potrebno je riješiti, jer će u suprotnom rasti međusobne tenzije, a mogla bi se ugroziti i sekularnost crnogorske države stvaranjem utiska, da država možda favorizira jednu ili drugu Crkvu.

DEMOKRATSKI FRONT I TOSÇELIK „UKLJUČIO“ U KAMPANJU

Član Predsjedništva Demokratskog fronta Branko Radulović rekao je na konferenciji za medije na kojoj su predstavili svoj ekonomski program, da turska kompanija „Tosçelik“ neće ispuniti ono što je obećano kada su preuzimali nikšićku Željezaru, već da to predstavlja dio predizborne kampanje režima. Tosçelik je najavio da će podići proizvodnju specijalnih čelika 400.000 tona, da će ostvariti prihod više od 500 miliona i da će to učiniti sa 550 radnika i sa investicijom od par desetina miliona eura. Ako to učine, ja ću razbucati svoju doktorsku disertaciju i svoju diplomu redovnog profesora. Dabogda da učine, ali neće to učiniti. Očito da je to predizborna kampanja ovog režima i ako Tosçelik to ne bude ispunio tada ćemo kao buduća vlada inicirati raskid takvog jednog štetnog ugovora“, zaključio je Radulović.

Demokratski front ignorira činjenicu da su Tosçelik i Tosyali Holding iz Turske jedna od vodećih svjetskih kompanija za proizvodnju specijalnih čelika posebno cijevi za plinovode i naftovode. Poslije ove izjave nisu bez razloga strahovi analitičara, da bi promjena vlasti u Crnoj Gori mogla dovesti do još veće neizvjesnosti i novih odustajanja stranih investitora od investiranja u privredu Crne Gore.

Crnoj Gori je potrebna stabilna vlast, koja će ubrzano raditi na reformama i bržem približavanju te države članstvu u NATO-u i EU.

GRAĐANSKA DRŽAVA BEZ VEĆINSKOG NARODA

Crna Gora je država, koja nema većinskog naroda. Prosrpska opozicija u Crnoj Gori mora se suočiti i prihvatiti realnost, nezavisnost države Crne Gore. Sa sličnom realnošću moraju se suočiti i Srbi sa sjevera Kosovo, koji ne prihvaćaju državnost Kosova i odbijaju integraciju u kosovske institucije. Odnosi između CPC i SPC mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju stabilnosti i miru u Crnoj Gori. U historiji se pokazalo, da su pojedine državne vlasti same razglasile autokefalnost svoje crkve. Uloga predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića u odnosu prema pitanju autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve mogla bi biti značajna.

Poslije parlamentarnih izbora biće potrebno pojačati vladinu ekipu i vjerojatno dovesti moćnijeg premijera zbog uređivanja samih unutrašnjih odnosa u Crnoj Gori i ubrzavanja pregovaračkog procesa za članstvo u EU, jer je Crna Gora poslije ulaska Hrvatske slijedeća nova članica EU. Opozicija ukoliko želi postići značajniji rezultat na parlamentarnim izborima mora uvjeriti građane, da je se oslobodila uticaja Beograda.

Zbog prisutne opšte apatije u crnogorskom društvu potrebni su dodatni napori kako bi se građani animirali, da izađu na predstojeće parlamentarne izbore i tu je značajna uloga nevladinog sektora, koji je u Crnoj Gori jedan od najrazvijenih u regiji. Niska izlaznost na izbore može značajnije uticati na izborni rezultat pojedenih učesnika/ca izbora.



Ostali prilozi:
» DOBRA KNJIGA, POPUT VODE, NAĐE SVOJ PUT
Suada Suljić Sokolović | 18. November 2017 13:29
» ODRŽANA 39. REDOVNA SJEDNICA RIJASETA
MINA | 17. November 2017 20:55
» U TOKU KONKURS ZA NAJBOLJU PRIČU "PLANJAXOVO PERO"
Eset Muračević | 17. November 2017 15:37
Ostali prilozi istog autora:
» ZAVRŠNA FAZA GENOCIDA?
12. May 2015 02:45