Autor: Ibrahim Čikić

Ibrahim ČIKIĆ: Višedecenijsko tlačenje vlastitog naroda od strane diktatorskih režima konačno je dovelo do buđenja potlačenih građanja. Islamsko buđenje potlačenih muslimana imperijalisti i plutokrati su pretvorili u arapsko proljeće. Diktatori padaju, ali problemi i dalje ostaju. Plutokratija i globalizam vješto koriste krv muslimanskih narodnih masa i učvršćuju svoje imperije. Opravdano nezadovoljstvo potlačenih koriste za daljnju razgradnju i cijepanje ummeta.

Islam kao posljednja Nebeska religija ima za cilj uspostavljanje mira među ljudima, izgradnju visokih moralnih normi ponašanja svojstvenih samo čovjeku, te otklanjanje nasilja i tlačenja među ljudima. Islamprincipe vjerovanja ne svodi samo na formalni čin Bogoštovlja i robovanja Veličanstvenom Gospodaru svjetova. Naprotiv, sunnet posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, Bog blagoslovio njega i njegov čisti i plemeniti rod, kao imperativ i neodvojivi aspekt uzvišenih islamskih učenja, duhovnost i politički aspekt čovjeka predstavljakao neraskidivi način ispoljavanja vjere. Plemeniti Poslanik obrede Bogoštovlja koristi kao političku dimenziju što ukazuje na neodvojivu isprepletanost duhovnog i političkog stanja mentalne svijesti vjernika i zajednice. Izvanredan primjer ove povezanosti jasno se očitava u skupnim molitvama kao Bogoštovnom činu koji sadrži sve elemente političke dimenzije i jedinstva učesnika pomenutih obreda. Mesdžidi u vrijeme Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. ni izbliza ne liče na današnje mesdžide u koje su ih pretvorile zabludjele neznalice i ulema sklona vlastitom komforu. Praksa posljednjeg Božijeg poslanika govori da sve važnije životne odluke, kako pojedinca, tako i zajednice dešavale su se upravo u mesdžidima. Putem hutbi Allahov Miljenik Muhammed a.s. informisao je plemenite ashabe o svim pitanjima važnim za pojedinca i zajednicu, pa čak i o eventualnim ratnim pohodima radi odbrane malobrojne skupine muslimana i zajednice.

Kur'an kao posljedenja Božija Objava i Knjiga koju muslimani drže u izvornom obliku u svojim rukama (nije pretrpjela bilo kakve izmjene ili promjene), ne savjetuje vjernicima da sjede kući i slave Boga, ili da se povuku u osamu radi ibadeta. Naprotiv, Mudra Knjiga poziva na aktivno učešće svih pojedinaca u duhovnom, društvenom, političkom i upravljačkom odnosu u zemlji ili određenoj zajednici i sve to zajedno tretira kao Bogoštovlje. Dakle, Bogoštovlje se ne može odvojiti od politike i popravljanja društvene situacije. Čak i rad u tvornici, zemljoradnički poslovi, podučavanje djece u školama, jednom riječju svi društveni poslovi koji su od koristi ljudima i zajednici mogu se smatrati ibadetom i islamskim djelovanjem.

Zato muslimani imaju jedinstvenu priliku da se putem obavljanja pet obaveznih skupnih namaza obavijeste o stanju u svojoj ulici, prilikom obavljanja džume namaza jednom sedmično informišu o stanju u gradu u kojem žive, dva puta godišnje na bajram namazima putem hutbe razmotre stanje u gradu, državi i putem hadždža jedanput godišnje razmijene mišljenje sa muslimanima iz svih krajeva zemaljske kugle i formiraju jedinstven stav i odnos o zajedničkom političkom angažmanu i na taj način kreiraju i artikulišu vitalne muslimanske interese u globalnom pogledu.

Nažalost, i pored svih ovih blagodati muslimani općenito, a čini mi se posebno ulema i vlade muslimanskih zemalja kao da su namjerno zaboravile na ovu misiju Islama. Ovakvo stanje zaborava i uzurpacija vlasti i moći doveli su do stagnacije islamskih država. Višedecenijsko tlačenje vlastitog naroda od strane diktatorskih režima konačno je dovelo do buđenja potlačenih građanja. Islamsko buđenje potlačenih muslimana imperijalisti i plutokrati su pretvorili u arapsko proljeće. Diktatori padaju, ali problemi i dalje ostaju. Plutokratija i globalizam vješto koriste krv muslimanskih narodnih masa i učvršćuju svoje imperije. Opravdano nezadovoljstvo potlačenih koriste

Diktatori padaju, ali problemi i dalje ostaju

za daljnju razgradnju i cijepanje ummeta. Vještačke podjele između muslimana koriste za širenje međusobnih razmirica i krvavih sukoba. Iznova oživljavaju plemenske zajednice i tako Arape vraćaju na predislamski džahilijet. Svakodnevno smo svjedoci masovnih stradanja muslimana,nažalost od strane muslimana. Upravo zbog svoje udaljenosti od Islama i političke nepismenosti muslimani danas trpe sva ova stradanja. Palestina, Libija, Mijanmar, Afganistan, Irak, Sirija, Čečenija, Bosna, Sandžak... svjedoče da nismo uspjeli dokučiti sve aspekte upute koje je Islam donio. Sasvim je izvjesno dobrim dijelom ovakvom stanju su doprinijeli diktatorski režimi u islamskim državama, a domaći izdajnici i sluge fašističkih režima iz bošnjačkog korpusa na prostorima postjugoslovenskih država.

Oholost i komformizam su glavne kočnice zbog kojih nismo kadri uzvišene islamske moralne norme ponašanja pretočiti u dijela. Politička nepismenost i robovanje drugim bogovima, a ne Allahu su problemi uleme, vladara i običnog puka.Nedostatak saosjećanja i poštivanje prava brata je isćezlo iz naših srca. Usta puna Islama, a srca prazna. Pogledamo li historiju i aktuelni globalni položaj muslimana nameće se samo jedan odgovor. Osnovni problem prošlih i sadašnjih muslimana leži u našoj udaljenosti od Kur'ana i Islama.

Zato, svaki musliman,koji želi dobro sebi i zajednici, a svjestan je Uzvišenog Boga, nastojat će da očisti i ukrasi svoje srce visokim moralnim islamskim ponašanjem. Onog momenta kada naš jedini cilj bude istinsko robovanje i uvjerenost u Jednoću Boga, tada ćemo zaista biti visoko iznad materijalnih stvari i dunjalučkih strasti. Kada materijalni svijet doživimo kao sredstvo i nužni uvod do konačnog Cilja, tek tada se možemo nadati napretku i boljoj budućnosti ummeta. Uzdam se u Allaha da će i meni i Vama podariti snage da počnemo izvršavati i srcem svjedočiti ove istinske vrijednosti.