Generalni sekretar UN g. Ban Ki- moon posjetio je Bosnu i Hercegovinu, bio u Potočarima, izrazio sućut i položio cvijeće na spomen obilježja. Majkama Srebrenice pokazao je vlastita saosjećanja tuge. U ”hladu” nepreglednog polja bijelih nišana šehidskog mezarja Srebrenice nije ni mogao drugačije. I on je kao, brojni njegovi prethodnici, uključujući Carlu del Ponte, Sergeja Brametza… ponovio da se tu dogodio strašan zločin, ali se maksimalno trudio da ne izgovori jedinu riječ koju je morao kazati, riječ genocid. Kao da se plašio da ga neće čuti Oni preko Drine (jer i zidovi imaju uši), pa prenijeti Rusima ili njegovim.

Da li će Ban Ki- moon brzo zaboraviti da je bio i šta je video u Potočarima? Razgovarao je s majkama Srebrenice i najveći zločin u Evropi nakon II svjetskog rata nazvao je strašnim zločinom, ali se nije usudio potvrditi činjenicu koju je utvrdio njegov organ u Hagu, da se tu dogodio genocid, da su ga počinili srpski nacionalisti i šovinisti, koji ne žele suživot već srpske države čiste od drugih. Možda ni za g. Ki-moona 8.000 ubijenih u samo 4 dana nije genocid, niti toliko strašno zlo da se mora stalno potencirati, jer ima on i većih problema, kao što je sada Sirija.

Ipak, neće ni Bani Ki- moon uspjeti u bježanju od odgovornosti UN za genocid koji se dogodio u Srebrenici, ali i drugim područjima BiH. Ovaj put ga je, iznenađujuće smiono, Predsjednik Predsjedništva BiH g. Bakir Izetbegović ( koji ga je pratio u Potočarima), podsjetio na dvije (neoprostive) greške UN – prvu što UN nisu 1995-te zaštitile Bošnjake Srebrenice i drugu - što su u Dejtonu Srebrenicu ostavili u Republici srpskoj a ne u posebnom Distriktu, što je bilo sasvim zahtjevno i logično. Ali neće ni ovo ostati samo na Bakirovom podsjećanju. Već po povratku, g. Ban Ki- moon će na svom radom stolu naći pismo upućeno mu od dva srebrenička udruženja i Društva za ugrožene narode- Internacional u kojem od njega traže pravdu za porodice ubijenih Srebrenčana ; zahtjevaju da zločini ne ostatanu nekažnjeni, da se zaustavi negiranje genocida, insistiraju na odgovornosti naredbodavaca UN i plavih šljemova zbog predaje Srebrenice u ruke Rs, te traže otkrivanje dokumenata Vrhovnog savjeta odbrane Srbije iz procesa Miloševiću i odgovornost za uništavanje dokaza-ličnih predmeta ubijenih Srebrenčana tokom mandata Carle del Ponte.
Upornost srebreničkih udruženja, koju tek sada malo otvorenije i energičnije podupiru vodeći ljudi bh politike, je garancija da će svi krivci za ono što se dogodilo u BiH 91-95, posebno u Srebrenici i Podrinju, biti kad-tad kažnjeni za počinjena zlodjela. Da nema nedodirljivih, kada su u pitanju zločini ovakvih razmjera i posljedica, potvrđuje i najnovija izjava holandskog advokata Axel Hagedorna, koji zastupa udruženja preživjelih Srebrenčana, da će tokom oktobra o.g. Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu podnijeti tužbu protiv UN-a i Holandije. Podsjećamo da g. Hagedorn već 5 godina pred Vrhovnim sudom Holandije nastoji dokazati da su UN odgovorne što nisu spriječile genocid u Srebrenici, ali ih sud štiti imunitetom od sudskog gonjenja i brani tvrdnjom da se odgovornost svjetske organizacije ne može dokazati pred jednim sudom. U ranijem procesu, u kojem su “Majke Srebrenice” tužile Holandiju, sud je zaključio da su holandski vojnici služili kao pripadnici UN, da oni ne mogu snositi krivicu, pa se krivica prenosi na UN, ali je sud Holandije istovremeno odlučio da se protiv UN ne može podnijeti tužba. Prebacivanje krivice na drugog i bježanje od odgovornosti neće moći ići u nedogled. UN su prihvatile da su napravile grešku u Srebrenici, ali nisu prihvatile odgovornost za genocid. Priznanje krivice možda umanjuje odgovornost, ali ne oslobađa od odgovornosti. Holandski advokat Hagedorn se nada da će se UN morati suočiti s odgovornošču, priznati šta se u Srebrenici dogodilo, te u konačnici isplatiti obeštećenje Srebrenčanima, što je preduvjet za uspostavu trajnog mira u regionu i vraćanje vjere u ljudsku pravdu.
Nakon posjete Memorijalnom centru Potočari Generalni sekretar UN g. Ban Ki-moon je priznao da su „UN u julu 1995. propustile da zaštite Srebrenicu“. Rekao je da je Srebrenica zločin koji se desio i koji se ne smije ponoviti nigdje i nikom, zaboravljajući pri tome da se nešto slično upravo dešava i u Siriji. Na tom bolnom primjeru, ali i sijaset drugih, možemo se već sada uvjeriti da li je svijet “ naučio lekciju u Srebrenici”, kako tvrdi Generalni sekretar UN ili je treba i dalje učiti, bolje savladati.
Ban Ki-moon je posjetio Potočare, podijelio bol sa Srebrenčanima i majkama Srebrenice i otišao, kao što su to činili i raniji predstavnici pravde. Bili, otišli pa iznevjerili. Da li će i ovaj put tako biti? Umjesto pravde za žrtve, dosljedne osude zločina makar dijelom po modelu Nirnberga, zločinu i zločincima se sve širokogrudnije prašta, a od žrtava traži okretanje budućnosti i suživotu bez adekvatnog obeštećenja, uz doziranu a ne garantovanu punu osudu zločina i zločinaca. A žrtve zločina ne traže drugo, osim prava na život na svojoj zemlji, prava da u njoj ukopaju svoje mrtve i pravedne presude svim počiniocima zločina.
I pored sve skepse i nevjerice u podršku pravednim zahtjevima Srebrenčana, zasnovane na iskustvu iz proteklih 17 godina nakon počinjenog genocida, može se zahvaliti Predsjedniku UN Ban Ki-moonu na posjeti Potočarima, koju je predsjednik Predsjedništva BiH g. Izetbegović nazvao i „hrabrom”, jer je smogao snage doći i suočiti se “s greškama i kukavičlukom” svojih prethodnika. Ipak, u tom kontestu treba imati u vidu da je ovoj posjeti, koja nije samo posjeta BiH već regionu, prethodilo donošenje oslobađajuće presude Karadžiću za genocid i imenovanje Vuka Jermića za predsjedavajućeg Generalne skupštine UN-a.
UN su suodgovorne za strašne zločine koju su se dogodili u BiH, suodgovorne za genocid koji se dogodio u Srebrenici, ali i drugim područjima BiH. Agresiju i genocid počinili su Srbija, C. Gora i Rs zajedno. Oni snose punu odgovornost i moraju biti u punoj mjeri sankcionisani. Organi UN nemaju moralno pravo štititi se imunitetom. Moraju se ozbiljnije suočiti sa činjenicom da se genocid dogodio uz njihovu asistenciju i pokušati učiniti sve što je u njihovoj moći da puna istina izađe na vidjelo i pravda bude zadovoljena. Ako se to ubrzo ne ne dogodi ugled UN će trajno ostati oštećen i trpiti. Takva ljaga se kasnije neće moći ničim saprati.
Dok se to ne dogodi, očekivati je da će g. Ban Ki-moon, kao i neki pored njega, makar u snu ponovno osjetiti neutješnu bol Srebrenice, tugu Potočara, u kojoj su u samo 4 dana genocidno uništene i zatrte nekolike generacije Srebrenčana, koji su imali samo jednu krivicu, što su bili Muslimani.