Zijad Bećirević: Ovi oktobarski lokalni izbori su vjerovatno posljednji, koji će se održati po sadašnjim izbornim propisima. Evropski sud za ljudska prava je svojom presudom iz 2009.godine, presuđujući u slučaju Sejdić-Finci, zatražio od bh vlasti da ukinu diskriminatorski odnos prema nacionalnim manjinama. Kako odluka suda još nije provedena, nedavno je generalni sekretar Savjeta Evrope g. T. Jagland upozorio vlasti BiH da će MZ sve naredne izbore u BiH smatrati nelegalnim, dok se iz Ustava i izbornog zakonodavstva BiH ne ukinu odredbe koje diskriminišu pripadnike nacionalnih manjina.

Izbori u svakoj zemlji su modeliranje sadašnjosti i projektovanje budućnosti. Oni su moćno sredstvo građana kojim se instalira sistem vlasti i određuje oblik vladavine. Kroz njih se stvaraju šanse za promjene, koje mogu zemlju pokrenuti naprijed. Izbori su izbor puta danas za sutra, za sebe i one oko sebe. Izbori su sjeme dobrog ploda ili kukolja; sjetva u kojoj će sjeme donijeti siromašan ili bogat rod ili izdati. To je sjetva u kojoj se sjeme i plod oplođuju i tansformišu u nove vrijednosti, prepoznatljive u formi demokratije, autokratskih političkih režima ili tiranije.

Izbori su kapitalna ulaganja i test zrelosti
Izbori su i svojevrstan test zrelosti građanske svijesti. Daju nam priliku da potvrđujemo legitimitet i suverenost onima koje smo već izabrali ili ih negiramo i dajemo priliku drugima. Oni su naša individualna i zajednička kapitalna ulaganja u kapitalne vrijednosti. Ako znaš izabrati - dobit ćeš, ako ne znaš - gubićeš. Izbori su put na duže staze sa jasnim ciljem i poželjnim rezultatima, jedini demokratski put do boljeg i sretnijeg života. Izborni produkt je dividenda za sviju zajedno i za svakog pojedinačno, srazmjerna ulaganjima; svi dobivamo ili svi gubimo, samo u različitim proporcijama, ovisno o tome kako smo pozicionirani u društvu. Izbori su i test za slobodnu volju građana, kojom se na svim nivoima vlasti mjeri, dozira i niveliše odnos između njih kao baze i njihovih predstavničkih tijela sadržanih u parlamentarnim strukturama i državnom aparatu.

Izbori su jedini put za sticanje prava građanske demokratije, ali su građani BiH već dugo skrenuti s tog puta. Ustvari, u demokratiju se vjerovalo, ali ne u izbornu demokratiju socijalističkog režima, kakva je vladala u bivšoj Jugoslaviji. Tada su izbori samo u formalnom smislu bili volja naroda. Vlast je određivala ko će biti ko i koliko dugo. A vlast su bili komunisti, s početka KPJ a potom SKJ, kome su asistirali SSRN, Sindikati, omladinska i sve druge masovne organizacije tog doba. Na izbornoj listi za odbornike, skupštinske, upravne i druge organe bili su samo dokazani i odabrani članovi partije. Ako je bilo imalo sumnje da bi umjesto nametnutog kandidata mogao biti izabran neko drugi, tada je lista reducirana i svođena na jednog kandidata, naravno onog usmjerenog. Tako se i bez navođenja imena moglo imenom i prezimenom znati ko će zauzeti koju funkciju, a potom se godinama rotirati sa istorodnim. Tako je listopadno postajalo crnogoričnim. Važno je bilo jednom ući u krug izbornih funkcionera i tada ostaješ sve dok se nekom od viših od sebe ne zamjeriš, a nećeš se zamjeriti sve dok budeš poslušnik. A poslušnike se malo pitalo za rezultate, primarno je bilo da nauče slušati.
Ipak, značajno je znati da je izborno tijelo u bivšoj Jugoslaviji bilo više jedinstveno, stranački i nacionalno manje podijeljeno, na jednoj lokaciji, mobilno i podesno za manipulaciju i usmjeravanje, a kompletan izborni sistem držale su pod punom kontrolom komunističke vlasti. Danas je sve drugačije. Izborna baza je rasturena po svim zemljama svijeta, stranački podijeljena i usitnjena, nacionalne podjele duboko produbljene, medijski uticaji jaki, a pritisak sa strane veći nego ikad.

Paradoksi bh demokratije
Paradoks BiH je da smo postavili na vlast većinu s kojom se ne slažemo. Prvo su nas podijelili, a potom svih ovih postdejtonskih godina produbljivali podjele i zavađali po isprobanom sistemu “zavadi pa vladaj“. Izopačene demokrate sve uspješnije b-h parlamentarnu demokratiju pretvaraju u tiraniju, koja izaziva sve otvoreniji bunt radnika i građana svih nacionalnosti i partija. I ovi oktobarski izbori na lokalnom nivou su nova prilika da prihvatimo dalje trpiti nepodnošljivo ili da otkažemo podršku i načinimo zaokret. To je postalo nužno, jer vlast nema sluha da čuje vapaj naroda, nema viziju “šta učiniti sada ni kako ići dalje“. Ekonomski i socijalni problemi se gomilaju, udvostručuju, moć centralne vlasti slabi za račun entiteta. Svi ističu da neće prihvati dalju podjelu BIH, a podjela je sve veća i dublja po horizontali i vertikali. Napredak prema EU je i dalje zasnovan na ucjenjivačkom odnosu prema Bošnjacima; Bošnjaci su ponovno pred ultimatumom - 92 da predaju oružje, a danas da private genocidnu Rs sa punim imenom i prezimenom i predaju joj svu vlast i imovinu.

Ovi oktobarski lokalni izbori su vjerovatno posljednji, koji će se održati po sadašnjim izbornim propisima. Evropski sud za ljudska prava je svojom presudom iz 2009.godine, presuđujući u slučaju Sejdić-Finci, zatražio od bh vlasti da ukinu diskriminatorski odnos prema nacionalnim manjinama. Kako odluka suda još nije provedena, nedavno je generalni sekretar Savjeta Evrope g. T. Jagland upozorio vlasti BiH da će MZ sve naredne izbore u BiH smatrati nelegalnim, dok se iz Ustava i izbornog zakonodavstva BiH ne ukinu odredbe koje diskriminišu pripadnike nacionalnih manjina.

Na oktobarskim izborima biraju se načelnici i članovi opštinskih vijeća
Izbornu bazu BiH danas čini 3,213.562 stanovnika. To je broj onih koji su se do danas registrovani za lokalne izbore u BiH. Glasati imaju pravo svi građani BiH stariji od 18 godina koji imaju prijavljeno prebivalište u BiH i koji su bh državljani. Dana 14. Jula 2012. je bio krajnji rok za prijavu glasača koji žele glasati putem pošte, a krajnji rok do kojeg sve prijave moraju stići u Centralnu izbornu komisiju (CIK) ističe za dva dana, 24. Jula 2012.godine. Na teritoriji Federacije BiH biraju se načelnici u 78 opština i članovi opštinskih vijeća, a na teritoriji Rs načelnici u 61 opštini, gradonačelnik Banja Luke i članovi skupštine opština i grada Banja Luka. Članovi skupštine biraju se i u Brčko Distriktu. Izbori se ne vrše samo u Mostaru, jer Mostar nije proveo presudu Ustavnog suda BiH o usklađivanju ustavnih odredbi sa izbornim. U svim područjima BiH, kao i u Srebrenici, izbori se vrše po važećim izbornim propisima, što znači da glasati mogu samo građani sa prijavljenim mjestom boravka u tom području.
Ovi oktobarski lokalni izbori su vjerovatno posljednji, koji će se održati po sadašnjim izbornim propisima. Evropski sud za ljudska prava je svojom presudom iz 2009.godine, presuđujući u slučaju Sejdić-Finci, zatražio od bh vlasti da ukinu diskriminatorski odnos prema nacionalnim manjinama. Kako odluka suda još nije provedena, nedavno je generalni sekretar Savjeta Evrope g. T. Jagland upozorio vlasti BiH da će MZ sve naredne izbore u BiH smatrati nelegalnim, dok se iz Ustava i izbornog zakonodavstva BiH ne ukinu odredbe koje diskriminišu pripadnike nacionalnih manjina.

Do 8. Maja 2012.godine, do kada je bio rok, Centralnoj izbornoj komisiji svoje učešće na izborima prijavile su 83 političke stranke, 300 nezavisnih kandidata, 36 nezavisnih kandidata iz nacionalnih manjina, 5 udruženja i dvije grupe građana. Izborna komisija upravo vrši provjeru kandidadskih lista i ostavlja predlagačima rok od 5 dana za otklanjanje nepravilnosti. Na osnovu prijava vidi se da će stranka SNSD učestvovati u 89 izbornih jedinica, SDS u 72, Socijalistička partija 67, Demokratski narodni savez 66, PDP 64, te SDP u 118, SDA 106, Narodna stranka „Radom za boljitak “ u 90 i HDZ u 67 izbornih jedinica.

BH dijaspora ostaje van izbornog procesa
Izbori u BiH po Dejtonu su izgubili svaki smisao za demokratiju i služe isključivo autokratiji. Veliki broj biračkog tijela je rastrojen, rasturen ili izgubio interes, posebno Bošnjaci u Dijspori, jer niko ih ništa ne pita niti ih sluša, iako po broju predstavljaju trećinu glasačkog tijela BiH. Glasači dijaspore ostaju na repu događaja, na marginama na koje su gurnuti u godinama progona. U dosadašnjem toku mirovne implementacije učinjeno je sve od strane političkih vlasti u BiH i od MZ da se dijaspora uspava i zadrži van izbornog procesa. Rezultat takvog odnosa je da su glasovi dijaspore svedeni na minimalan uticaj, umjesto da budu od ključnog značaja kako na lokalnim, tako na entitetskim i državnom nivou. Posebno značajan uticaj na izborni tok i rezultate dijaspora bi mogla imati na području Republike srpske, na kom je više stotina hiljada njih do progona imalo prebivalište. Žalosno je da se na svim dosadašnjim izborima od milion i trista hiljada građana dijaspore, za glasanje uspjevalo registrirati svega tridesetak hiljada, a glasati samo polovina od registriranih. Svi apeli i pokušaji organizacionih struktura dijaspore da ovo stanje promjene na bolje nisu dali rezultate.
Potrošilo se i svake izborne godine troši mnogo vremena i energije, a izborna baza dijaspore se se sve više približava nuli nego onom broju od 300.000 , koliko se cijeni da vrijedi aktivni glas bh dijaspore. Učinjene su fatalne greške, ali je naravno bilo jakih razornih vjetrova sa strane. Vlast je učinila sve da onemogući dijasporu da glasa, a o tome da uzme učešće u vlasti nije se dalo ni govoriti, jer šta bi onda oni tamo radili, gdje bi oni bili kada bi im iz Evrope i SAD dolazili stručnjaci, da im sole pamet i daju recepte.
Svih poratnih godina dijaspora je morala sama rješavati svoja egzistencionalna pitanja i nije imala vremena aktivno pratiti izborna događanja, zavrzlame i namještaljke, sada potpuno odomaćite u sistemu Dejtonske vlasti. Sva dosadašnja nastojanja organizovanih struktura dijaspore da ukažu na važnost i značaj izbora za BiH i narode, posebno u ovom vremenu, nisu imala nikakve pozitivne rezultate i umjesto pozitivnih pomaka zabilježen je dalji pad interesa za izbore. Nakon razočarenja u sve nastala je ravnodušnost. Na kandidatskim listama se teško ili nikako prepoznavalo ko je ko, ko je pozitivan a ko negativan, ko je bolji, spremniji i sposobniji za povjereni zadatak, a ko tipični karijerista, pa svi nekako izgledaju isti. A kada glasač ne zna čije bi ime zaokružio, onda mu je svejedno da li će glasati, pa tada čini najveću grešku i odlučuje da ne glasa. Još je teže kad treba da glasa za stranku, a ni jedna mu nije prihvatljiva, jer su sve zaboravile obećanja i iznevjerile očekivanja.

Putokaz glasačima iz Građanske inicijative Srebrenice
S pravom se može vjerovati da će Građanska inicijativa porenuta u Srebrenici za punije uključivanje prognanika Srebrenice u oktobarske izbore imati velikog odjeka na glasačku bazu BiH i dijaspore, kako za Srebrenčane tako i za sve građanine BiH, što će imati povoljne rezultate, ako ne već na ovim a ono sigurno na narednim izborima. Glas iz Srebrenice čuje se dalje i ima veći odjek nego svi do sada upućivani apeli od organizacija i pojedinaca, koji su ukazivali na značaj izbora i nastojali pobuditi pažnju i pojačati inters za učešće u izborima. Građanska inicijativa “ Glasajmo za Srebrenicu “ nam uvjerljivo pokazuje kao se treba boriti za svaki glas, naročito glas dijspore, da se sačuva pravo na svoje i odbrane osnovna prava demokratije.

Izbori su izlaz iz slijepe ulice
Izbori su put da se „izađe iz slijepe ulice, iz haosa i nemorala“, bezakonja, klanova i korupcije. Za to nam je potreban jedinstveniji frontalni pristup, koji će razobličiti spletke i srušiti sve prepreke i barijere, koje onemogućavaju dijasporu da dejstvuje svojim maksimalnim potencijalom.
I šta imamo sada? Imamo koalicije apokalipse nastale na privatnim sjelima stranačkih moćnika, koje ruše sve zdrave kompromise i beskrupulozno nameću svoju volju. Imamo to da najbrojniji narod BiH postaje višak u svojoj državi, da SDA kao najmasovnija partija Bošnjaka u BiH gubi najvažnije pozicije vlasti, povjerenje svojih članova i s naporom održava tlo pod nogama. U tome je naviše njene krivice, zasnovane na licemjerju njenih vrhova, ali bez sumnje i rezultat osmišljenih zavjereničkih udara sa strana. SDA je napadnuta, kao i BiH, a u njoj prije svega Bošnjaci, koji su dobri samo kad su razdjeljeni i zavađeni.
Narod BiH bi, ipak, morao odbaciti sve razloge negodovanja i shvatiti da jedino aktivnim učešćem u sistemu izborne demokratije može uticati na formiranje vlasti, a time ostvarivati svoja vitalna prava. Nema drugog načina. Kakvu vlast izaberemo, takvu ćemo imati. Ako je ne izaberemo Mi izabraće je neko drugi, a Ona će , htjela ili ne, morati podržavati one koji su je izabrali i stvarati im pogodnosti na račun nas koji to nismo učinili. Zato dobro razmislite i okrenite se u pravom i jedinom pravom smjeru. Ako nemate dovoljno vlastitih saznanja i raspoloživih izvora, pogledajte šta vam predlažu i savjetuju organizacija koje su se barem nekim rezultatima potvrdile kao vaš predstavnik i zastupnik. Pitajte ih. Nemojte neargumentovano i bez pravog jakog razloga odustajati od korištenja svog najsigurnijeg, najpouzdanijeg i najačeg oružja, svog aktivnog i pasivnog biračkog prava, da birate i budete birani.
Mada je skoro izvjesno da dijaspora neće uzeti aktivnije učešće ni na ovim izborima, dijelom svog svoje nemarnosti a i zbog mnogih objektivnih razloga, ipak se može očekivati da će ovi izbori u pogledu interesovanja za njihov ishod biti jedan novi zaokret ka boljem. Danas nam je više nego ikad potreban aktivniji pristup uz masovnije učešće na izborima, jer izbori su jedini demokratski put da se učestvuje u vlasti i participira u donošenjau važnih odluka. Poseban značaj izbori imaju za Bošnjake protjerane iz Republike srpske, jer samo osvajanjem mjesta u skupštinama opština možemo stvoriti pretpostavke da djelujemo zajedno sa drugima protiv srpskog i svakog drugog unitarizma, nacionalizma, separatizma i zajednički stvaramo platformu za multietničku strukturu BiH, posebno na okupiranom teritoriju Rs.
Sigurno je da će demokratizacija izbornog sistema u BiH na putu u Evropsku uniju dovesti do zamjene Dejtonskih rješenja Ustavnim i teritorijanog objedinjavanja zemlje, kojima će se omogućiti svim građanima BiH ne samo pravo da biraju i budu birani, već puna sloboda i jednakost na svim prostorima BiH. Ali do takvih rješenja se ne može pasivnim odnosom; za njih se treba našim glasom složno i istrajno boriti.