Autor: Avdo Metjahić

Avdo METJAHIĆ: U trci za foteljama, mizerni dvojac, zabatalio je svoj narod i ostavili ih na milost i nemolost, Miloševićevim poslušnicima i nasljednicima. Sramno moji Bošnjaci, kao da nemate ušiju i očiju, i kao da sjedite na svojem mozgu, i ne vidite gdje vas vode vaši retardirani i izdajnički naklonjeni samozvani lideri. Kad ćete se probudit bit će kasno, jer ćemo bit desetkovani, kao što se dešalavo našim očevima i djediovima. Stranačke vođe dva Sulja i Rasim sa njihovim bulumentom, doveli su našu ulemu u situaciji, da se miješa u ono što i nije trebao biti njihov posao, očuvanje nacionalnog identiteta i jedinstva. Nema se mnogo i bolje reći, ni za jedan dio naše intelektualne elite, kojoj nikako ne pristoji, ono “intelektualna”.

Oni koji bi da prate situaciju na Balkanu, moraju raditi dano-noćno, a to je od jutra do sutra, i na neku ruku bit bliski radarima na poznatim svjetskim aerodrumima. Znači okretat se još većom brzinom, nego najsavremeniji radari svijeta, ali i na taj način se ne može postići, ono što bi htio dobar i iskren izvještač prenijeti balkanskom čovjeku. Politikanti su toliko brzi, tako da im se ne može povezat početak sa krajem, ustvari oni nemaju kraja mahinacijama i manipulacijama, koje bi trebale bit svakom poštenom čovjeku strane. Čovjeku je od Stvoritelja dana sposobnost, da je branitelj istine, ali u velikim slučajevima, postiže se suprotan efekat.

Oni koji se uhvate u koštac sa balkanskim političarima, bolje reći politikantima, taj ne može sigurno preživjeti. Jer će mu današnja politička fukara pripremi kabur u nekoj krečani.
Dvadeset je godina prošlo od početka nesreća koje su zadesile Balkan, pa oni isti ljudi koji su zakuhali, i dalje se vrte u krug na rukovodećim mjestima, skoro u svim novostvorenim državama. Tako da većina naroda već sada rahmetli Jugoslavije, i dalje je u zabludi, pa “bleje” za vođama, koji su našli dno dna neljudskosti. Kaže jedan svjetski um: “Ako ljudi ne pronađu mir u njima, onda ni zajedenice ljudi neće bit u miru.”

Krenimo redom od incijatora svi nesreća ondašnje Jugoslavije, za kojom se pokazalo da i ne treba žaliti. I da nije stvorena 1918., nebi bila velika šteta, sigurno bi bilo mirnije i spokojnije prošlo stoljeće Balkan kao most između dva kontinenta, ako ne sa spolja, nesreća je dolazila iznutra. Jer taj Božji stvor zna biti sve, ali čovjek teško. Prolazili su osvajači našim podnebljem, i ostavljali za sobom zgarišta, ali kad su prošle domaće bande, ostavljali su golu zemlju, zagađenu i življe poubijano i osakaćeno.

Historija Balkana je burna i prljava, posebno nakon 1912. godine, pa sve do današnjeg dana. Jedan narod tom podneblju neda mira, posebno posljednja dva stoljeća, vežući uz sebe neke narode Balkana, i to preko nekakvog lažljivog slavenskog bratstva. To bratstvo je stvoreno, ne zbog genetske srodnosti, nego zbog potrebe da se unište neki narodi, ili neka vjerska skupina i da se stvori pometnja, u jednom velikom carstvu. Te intrige su trajale nekoliko stoljeća, a i urodile su do nekle plodom. Ali taj plod polako truhni pa od velikog raspadanja nesnosno zasmrdi. “Laž i neiskrenost se mogu penjati jedno vrijeme, ali će konačno pasti”, kaže narodna krilatica.
Bi “Titina” Jugoslavija, i krenu bar malo na bolje, ali Srbi taj mir i spokoj koji bi kratka vijeka iskoristiše, za period poslije Tite.

Uvijek je Srbin bio vazal, i nikad drugo ne može, a ni ne zna bit, tako da “batuške” ih uvijek drže na ularu, specijalno posljednjih dvjesto godina.
Nebi o historiji, koju uvijek pišu pobjednici, ali Srbi je pišu i kao gubitnici, što su izuzeci, a da li im to neko prihvata, pitanje je svih pitanja. Odgovor je NJET!!!
Da se vratimo današnjici i posljednjih par balkanskih generacija, koje su dale pečat kraju dvadesetog vijeka. Taj pečat nije slavan, jer umjesto da ljudskost nadvlada, i da divljaštvu bude kraj, Srbi sa Cnogorcima pođoše u još jednu avanturu. Lažima, smicalicama i intrigama pokrenuše svoj narod, tako da danas dvadeset godina od početka krvavih devedesetih, svjetski a najviše evropski kazamati puni su srpskih “genocidaša”. Evropa koja je u većini slučajeva Srbe podržavala, a to je od Berlinskog kongresa do devedesetih prošlog vijeka, ona do nekle otvori oči, ma da ima zakržljalih elemenata, koji se ponašaju, isto kao u vrijeme križara.
Hrvate su se ponijeli (ne)očekivano. Ustaška politika je nadvladala razum, tako su i ustaška nedjela slična četničkim.

Da se vratimo današnjici i ljudima koji vode balkanske narode, ne kao lideri i dobrotvori, nego za ular i dizgine, pa kad mu teba uzjašu i tovare tog jadnog čovjeka, tako da mnogi ne primjećuju što mu se dešava, jer u zobnici mu ubace po jedan klip kukuruza, da ne bi hrzao.

Oko sedam milona Srba, koliko kažu da ih ima, imaju četrdeset i dvije političke stranke, to ne zanči da se radi o pluralizmu društva jer su skoro sve stranke velikonacionalistiučke i profašističko-četničke preogramske orijentacije. Da li je to znak za brzo “self-destruction” neka se sa tim bave evropski analitičari.
Kod tolike nesreće za neke narode iz nekadašnje zajednice, ima i sreće. Oni koji su uvijek plaćali, sve padove i nesreće Srba i Crnograca, bili su to Bošnjaci i Albanci. Albanci na Kosovi se izvukoše, tako da im blista još jedna država slavnih Ilira, ali Bošnjaci su ostali “ni u rod roda, ni u dom doma” kako bi rekli u mom zavičaju. Domovinu Bošnjaka im podijeliše svjetski holštapleri, tako da nekadašnja najstarija balkanska kraljevina, izgubi ono što joj pripada u današnji vakat, a to je naziv koji je nosila i u istinu bila, to je Republika BiH. Taj savremeni naziv “Republika” svijet pokloni Srbima u BiH, čime je učinjena još jedna nepravda narodu ove jedine i prave Republike, nekadašnje zajedničke države.To se nebi desilo da nije bilo Bošnjaka i Bosanaca, koji su radili pa idanas rade za srpske interese, a to je od Fikreta Abdića, pa do posljednje političke bosanske elite Suljage, Zlaje & co. Pod kakvim je okolnostima isplivao na čelu nekad slavne SDA, to i vrapci znaju. Danas kad je istisnuta iz vlasti, poslije dvadeset godina plandovanja istina izlazi na vidjelo. Ne što je bolja klika došla navlasti, je SDP i isti ljudi su bili u njoj od devedesetih godina. Neki detalji koji su se pojavili ne sad, ali su sad dali svjetlost na; zašto je Republika BiH ostala na istoj razini u svemu posljednjih dvadeset godina. umjesto prosperiteta, opljačkana je od ljudi kome je narod povjerio vodstvo.

Da se vratim Suljagi, čija prošlost u nijednoj svjetskoj demokraciji, nebi dala prednost,i nebi se desilo, da takvi ljudi dođu na čelu najjače strane. Opruživan je da je čovjek KOS-a, i da radi za srpske interese, što mnogi nisu prihvaćali, ali događaji koji su se izdešavali posljednjih nedjelja, dokazuju da su glasine bile istinite. Kao prvo, on je to, personalno priznao, čim je optužio ambasadore koji ga nisu podržali u njegovim mahinacijama, i kao pita: “Jeste li iznenađeni šutnjom ambasadora u BiH? Jedino je gospodin Hrčenko javno izrazio zabrinutost razvojem zbivanja u BiH”. Kad je Hrčenko i njegova država bila prijatelj Bosni i Bošnjacima.
Kad su Rusi bili prijatelji balkanskih naroda, pokazivali su lažno prijateljstvo i prodavanje magle. Oni nisu ni srpski ni crnogorski prijatelji, nego vođeni interesom, a ne nekakvim slavenskim bratstvom, koje je opet velika laž i obmanjivanje balkanskog čovjeka.

Nekoliko nedelja u nazad procuri u javnost vijest da je Moskva dala Haškom optuženiku Šešelju, zvanje počasnog građanina. Eto dokaza, kakvog prijatelja ima Suljaga u Hrčenka i Ruse.
Današnji bosanski čovjek luta i traži sebe, ali na pogrešnoj strani, ne suprostavljajući se takozvanim vođama, koji ih vode posljednjih dvadeset godina, neda naprijed, nego u ponor. Pola države im je u rukama Srbije i srpskih poslušnika iz Bosne, a ono pola pliva u mutnim valovima.
Da spomenem samo nekoliko važnih slučajeva, da Bosna kao pravna država ne postoji i nereaguje. Nigdje u svijetu nema, da presjednik ili governer nekog entiteta, unutar neke države, ide po savjete u drugoj zemlji, izbjegavajući svoju prestolnicu i svoju vladu. U suverenoj država, a to se samo dešava u Republici BiH gdje i često ulaze policijske patrole, sa dobro označenim policijskim kolima, iz susjedne Srbije, i hapse kriminalce, za koje bi trebalo da je nadležna Republika BiH.
Kad je u savremenom svijetu, jedan governer pokrajine uručivao ordenje političarima druhih država. Jest, ima toga ali ne u demokratskim državama, nego na Balkanu, u Bosni, koju su osakatili stranci, gdje Dodik nedavno uričio orden Genocidne tvorevine na lenti, za “mučenička stradanja srpskom narodu na Kosovu”?!?!

Da li je iko iz reda bošnjačkog naroda i drugih, podigao svoj glas. Šta je Tihić poduzeo da bi spriječio ovakve poduhvate, koji lome krila državi, Republici BiH. Ne, Tihić to ne primjećuje, ili neće da primjećuje, pa optužbe koje dolaze na njegov račun potvrđuju, o kome se ustvari radi. U ratu je bio u srpskom logoru. Kad je otpušten našao se u Abdićevom štabu. Iste godine na televiziji Novi Sad izjavljuje da Bosna nije vrijedna jednog života koji se gubi. Davao izjave protivu prvog predsjednika BiH, rahmetli Izetbegovića, kasnije se našao u Njemačkoj, gdje ga optužuju za djela koja ne dolikuju, čovjeku, koji će voditi Bošnjake do prije par nedjelja. Čak ga optužiju, a kako izgleda da ima istine u tome, da je pred svojim poslodavcem opravdao svoj nadimak “Mane”.
Nije on sam i jedini od takozvanih bošnjačkih vođa, ustvari uljeza, pa da mu samo pridružim još jedno malo tuče, koje proizlaze iz SDA i koji su izdali svoj narod. Eto da ih nebi zaboravili, ma da moj Bošnjo prebrzo zaboravlja, a kako nebi kad svaka mahala ima svoju stranku. Za Bosnu je dovoljan samo Tihić sa svojom bulumentom, i nje više nema.

Pređimo u Sandžak, gdje se nikako ne mogu zaobići dva bošnjačka uljeza, Suljo i Rasim, koji svojim posredstvom i utrkom za nekakvim foteljama i ministarskim zvanjima pocijepaše jedinstvo Bošnjaka u bošnjačkoj regiji Sandžak. Ovaj politikanski dvojac godinama su bili u zavadi zatim ih je Jeremić pomirio I onda kreće njihova zajednička ujdurma na podjelu bošnjačkog korpusa, stvaraju paralelnu srpsku IZ i srpskog reisa kada dolazi do podjela muslimana pa čak i džamija.

Ništa bolje stanje nije kod Bošnjaka u Crnog Gori, gdje su Crnogorci umiješani u stvaranju crnogorskog reisa. Demirović se nije tada snašao, ili nije računao da su Bošnjaci shvatili prljavu igru Đukanovića i njegovih poslušnika, odnosno da Bošnjaci imaju svog Reisulemu koji je u našem duhovnom centru - Sarajevu.

U trci za foteljama, mizerni dvojac, zabatalio je svoj narod i ostavili ih na milost i nemolost, Miloševićevim poslušnicima i nasljednicima. Sramno moji Bošnjaci, kao da nemate ušiju i očiju, i kao da sjedite na svojem mozgu, i ne vidite gdje vas vode vaši retardirani i izdajnički naklonjeni samozvani lideri. Kad ćete se probudit bit će kasno, jer ćemo bit desetkovani, kao što se dešalavo našim očevima i djediovima. Stranačke vođe dva Sulja i Rasim sa njihovim bulumentom, doveli su našu ulemu u situaciji, da se miješa u ono što i nije trebao biti njihov posao, očuvanje nacionalnog identiteta i jedinstva. Nema se mnogo i bolje reći, ni za jedan dio naše intelektualne elite, kojoj nikako ne pristoji, ono “intelektualna”.

“Poznato nam je, da svakoji čovjek nije humano biće. Biti humano biće je časna titula, i nema svako pravo da je ima. Eto zašto su nam slati poslanici: da promijene našu prirodu, pa da od živorinje postane čovjek” - napisa šejh Nazim Haqani, a ja bih dodao, da i hajvani se pitome, ali mnogi insani i dalje ostaju isto, ostaju bliski zvijerima.