Naslovna | Arhiva | Pretraga | Redakcija | O Bosnjaci.Net | Kontakt | Bosniaks.Net | ||||||
|
Sevdah
SEVDA(H)LINKA
Tražeći odgovor na pitanja kako je bošnjački narod tako uspješno odmaknut od svoje vjere, kako mu je nametnuta Turska krivica, kako kompleks niže vrijednosti koji prelazi u samomržnju, kako narušena porodica, kako mu posta blizak amoral, alkohol, kocka pa evo i droga, dođoh do odgovora, najviše pjesmom! Može to nekome izgledati neozbiljno, ali tako je. Radio pa TV prijemnici i kompjuteri uz telefon, odavno su zamijenili druženja. Osamljujemo se, ali ostajemo uz pjesmu. Vijesti znaju i zamoriti, ona teško. Koliko nam se puta desilo da pjesmu koju smo čuli spremajući se za posao čitav dan pjevušimo? Konzumiramo svjesno i nesvjesno poruke koje nam umilni ženski i muški melodični glasovi nose, imamo svoje ljubimce i naravno ljubimice čije smo nove tonske i video nosače zvuka jedva čekali da se nađu u izlozima. Sada je zbog dostupnosti interneta prodaja muzičkih projekata mala, ali slušanost je još veća. U svojoj podsvijesti nosimo memorisane refrene hitova i često ih nesvjesno slijedimo svojim ponašanjem u životu. Nasmijani smo ili tužni, govorljivi ili šutljivi, optimistični ili pesimistični, sve zavisno od onoga što smo čuli, što nam je kroz pjesmu sugerisano ili bolje reći servirano. Taj fenomen je opšte poznat i odavno ga koriste vlastodršci širom svijeta kao sredstvo za manipulaciju masama i stvaranje javnog mišljenja koje njima ide u korist. Jedan od prvih hitova u onoj državi je bila pjesma Uzmi sve što ti život pruža, danas si cvet sutra uvela ruža u interpretaciji Gvozdena Radičevića. Nije bilo gramofona na kom se ne zavrti ova singl ploča. Poruka kristalno jasna. Čini što želiš, dozvoljeno je, jer sve je tako prolazno. Teza nespojiva sa islamom. Na istom fonu dosta kasnije opet mega hit sa porukom - Volite,ljubite život živite i nikad nedajte da do toga dođe da vas starost pita gdje vam mladost prođe. Izvođač Nedeljko Bilkić, ali ono što je tu interesantno, ovaj amanet nam u pjesmi ostavlja ostarjeli babo, a ne tata! Kad dodamo tu i prepravljene riječi bosanske narodne pjesme - Snijeg pade na behar na voće pa umjesto - podaj Bože svakome šta hoće, a i meni što mi srce želi –sada imamo - neka ljubi ko god koga hoće, a ko neće nek' se ne nameće, eto već davne najave ere preljube, homoseksualizma, lezbejstva, svingerstva i tako dalje. Nezaobilazna tema je ljubavna razočaranost svih vrsta koja se liječi do danas, najviše bezuspješno, u kafanama. A evo kako to izgleda kada rakiju pije Bošnjak, a to otpjeva Ljubo Kešelj. – Čiji li su ono sirotani što ulicom idu poderani i uplakani. To su djeca starog čika Smaje što propi kuću i imanje. - Bijedno da ne može biti bijednije i jadnije, a kada pije Srbin, e to je već nešto drugo. Poslušajte kad budete u prilici pjesmu- Propio se Dujčin Petar. Hadis Muhammeda a. s. kaže da je alkohol majka svih zala. Bošnjaci su živi dokaz. Njihovo i vjersko i ljudsko dostojansvo palo je u blato kada su u pjesmama vino počele piti age Sarajlije, a Fazila mezetluke spremati. Još se podobro čuje i ona, tad nastala - Haj, vino piju dva dobra jarana, haj jaran Mujo i jaran Alija. Pijani očevi su u njedrima i fistanima Mara, Anđi i Zora ostavljali pare od prodatih imanja ili teško zarađenih nadnica. Bljujući po podovima mejhana zaboravljali i ko su i šta su. Genetska nenaučenost na alkohol pokosila je i Indijance i Eskime. Nisu ni Bošnjaci prošli puno bolje. Sa dolaskom Evrope na ove prostore napraviše se dvije pivare za ono malo Sarajevo. Danas postoji samo jedna? Posebna priča je deislamizacija sevdalinke. U poratnom periodu (poslije drugog svjetskog rata) od strane radio muzičkih urednika nebošnjaka su iz svih pjesama izbačene riječi koje se makar dodiruju sa islamom i bošnjaštvom kao i bosanskim jezikom. Riječi Allah i Bog su bile anatemisane. Beg i aga su mogli proći samo u jako negativnom kontekstu, vezane uz zlo. Kata je zamijenila Fatu, a sojka bulbul pticu. Muška muslimanska imena kao i riječ dilber i slične postaju mili, dragi, dragče i momče, a ženska ljube, mile,vile. Selam alejk prelazi u dobro veče ili drugi pozdrav zavisno od doba dana.( Kad ja pođoh na Bentbašu) Vjetar sa Neretve ne puše, nije duhno nego duva. Majka Muju, sina, kune da umre što konja po mjesečini kuje? Umjesto živ ti bio, poče se pjevati živ ne bio majci. Govoriti o prekodrinskom turbo folku i pjesmama tipa da su njene gaćice ostale u njegovom stanu stvarno nema smisla, ali ne smijemo zaboraviti da su kod naše omladine veoma rado slušane, a samim tim izuzetno dobro zastupljene u programima radio i TV stanica. Zakon tržišta, ponude i potražnje. Bio sam često u prilici čuti, u privatnom razgovoru, muzičke urednike tih medija da kažu kako im bude muka ispunjavajući želje svojih slušalaca i gledalaca. Te pevaljke, a Boga mi i pevače imamo priliku vidjeti uredno plakatirane svaki put uoči bajramskih mubarek dana širom Bosne uz najavu u kojem hotelu, motelu i kafanskom objektu gostuju. Ono što je nespojivo sa islamom, a to je laž, jako je zastupljeno u poratnim pjesmama svih žanrova. Čak i laž ima svoju draž, Laži me laži ti me lažeš najbolje i tako redom. Primjera lošeg je zaista previše pa može postati dosadno nabrajati to, ali hvala Bogu da se na bosanskoj muzičkoj sceni pojavljuju ljudi koji se Boga boje i čije pjesme nagovještavaju naše vraćanje iskonu i jednoj i jedinoj Istini. Termin slučajno ne postoji, jer no slučaj. Nema slučaja. Riječ din – vjera se nalazi u imenima dvojice pjevača koji brinu o porukama svojih pjesama, a prezivaju se Dervišhalidović i Huseinbegović. Inšallah, sa njima se vraćamo i tekijama i beglucima. Njihove pjesme prelaze u zikr, veličanje Njegovog imena. Da me neko pogrešno ne shvati, vraćamo se onom ponosu i dostojanstvu na koji smo se obavezali prihvatajući emanet na zemlji u ime Gospodara svih Svjetova! U Hrvatskoj je na snazi zakon po kome je zabranjeno emitovanje sevdalinki. To je njihovo pravo i njihova odluka. Vide ljudi da takvoj pjesmi nemaju čime parirati pa je zabraniše. Ono što pjevaju dok igraju svoje pornografsko kolo bez muzike zvano Lindžo, da oprostite između ostalog (skini joj gaće, rekla je da će) dođe isto kao preteča turbo folka kog smo spominjali. Toga u sevdalinci nema pa im ona i ne treba. Znači zagrebačku i beogradsku muzičku scenu osim Sjeverine, pardon Severine, povezuje i ženski donji veš, odnosno intimno rublje. Ali u Srbiji opet uporno tvrde da je sevdalinka stara srpska pesma?! Nemože taj narod bez krađe i otimačine. Zadnji primjer je da su sada u pjesmi – Čudna jada od Mostara grada - ostavili Bibu, ali izbacili Ahmu. Umjesto Ahmo, pjeva se dragi. Srpska je to pesma sto posto, a oni će to i na sud u 'Agu dokazati, ako treba. Evo samo jedan razlog zašto sevda(h)linka nikada ne može biti njihova djevojačka pjesma. Pogledajmo na par primjera kako se ponašaju djevojke ili supruge Bošnjakinje koje gube voljenog u sevdalinci. Šećer Đula očajna plače i doziva svog Osmana koji je pao u zarobljeništvo, supruga Husein Kapetana umire odmah po primitku habera o njegovoj pogibiji na megdanu kao i Pašinica u Stambolu nakon smrti njenog Paše. Srce im je od tuge puklo. A evo na drugoj strani izvornog teksta pesme o reagovanja srbijanske djevojke na vijest o tome da je njen dragi poginuo, ubijen vjerovatno negdje u osvajačkom pohodu da ne kažemo pljački, odnosno hajdučiji. - Devojko mlada raspleti kose mrtvog ti dragog kroz selo nose! Ona odgovara ovako - Neka ga neka, neka ga nose drugi će moje mrsiti kose. Neka ga neka, zemlja mu laka naći ću sebi boljeg junaka. Odgovor baš pun emocija i spremnosti na žrtvu, ali malo sutra. Drastična je to razlika u poimanju ljubavi (sevdaha). Naslov ove kolumne nije nimalo slučajan. Ako je, a jeste od riječi sevdah izveden naziv za jednu vrstu narodne, bosanske pjesme, onda ona treba da se zove sevdahlinka. Ovu riječ pravilno može izgovorati samo narod kome ova pjesma i pripada. Kako ono anam oni preko Drine kažu - Prhnu ptica s'grane?
|