|
Prijava/
Registracija 
Intervjui
 |
Komentari (3) |  |
Dodaj komentar |  |
Isprintaj Prilog |  |
Posalji Prilog | Share |
Bakira Hasečić, predsjednica Žena - žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i Amir Ahmić, Bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom
HAŠKI TRIBUNAL JE DANAS LEGALIZIRAO GENOCID
Autor: AA
Objavljeno: 28. June 2012. 18:06:53
 SRPSKO-CRNOGORSKI KRVOLOK KARADŽIĆ OSLOBOĐEN ODGOVORNOSTI ZA GENOCID U VEĆINI OPĆINA U BIH Hasečić: Ovo dešava na Vidovdan kada su nam 1989. godine sa Gazimestana poslali poruke da će nas uskoro ubijati. Na Brajam su nas klali, a zločince, evo, na Vidovdan oslobađaju. Ahmić: Čekali smo jedno sudsko vijeće da bi nam, na sredini postupka, kazalo da je optužnica podignuta protiv Karadžića neutemeljena i da nema dokaza za genocid!? Čekali su 17 godina da nam kažu tu sramotu i to danas u sudnici Haškog tribunala. Haško tužilaštvo mora se žaliti i pokušati da ovo promijeni. U slučaju da se ne promijeni ovakav stav, onda je iluzorno očekivati išta u slučaju "Mladić" gdje se optužnica odnosi na genocid u istim općinama kao u slučaju Karadžića". |
 Bakira Hasečić: Brammertz je isturena ruka genocida Žrtve ratnih zločina u Bosni i Hercegovini i njihove porodice šokirane su današnjom odlukom Sudskog vijeća Haškog tribunala da nema dovoljno dokaza da su srpske snage pod vodstvom ratnog zločinca Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik. Smatraju da je Radovan Karadžić na ovaj način, praktično, potpuno oslobođen, bez obzira što će i dalje biti iza rešetaka. Predsjednik Udruženja logoraša Bratunac Sakib Ahmetović kazao je za agenciju Anadolija (AA) da su žrtve iz njegovog grada zatečene ovakvom odlukom. "Mi smo upozoravali da Tužilaštvo u Hagu ne radi ispravno i pravilno, da ne dovodi prave svjedoke, te da su nakaradno napisali optužnice. Na licu mjesta se zna da je to bio genocid. Mogu ga zvati kako hoće, ali mi nikada nećemo pristati da ono što se desilo u Bratuncu ne nazovemo genocidom. U Bratuncu se desio genocid, a sigurno i u susjednim općinama", izjavio je Ahmetović. Predsjednica Udruženja "Žena - Žrtva rata" Bakira Hasečić kroz suze govori da su žrtve izgubile svaku nadu u pravdu koja je bila probuđena osnivanjem Haškog tribunala 1993. godine. "Šokirani smo. Užasno je da se ovo dešava na Vidovdan kada su nam 1989. godine sa Gazimestana poslali poruke da će nas uskoro ubijati. Na Brajam su nas klali, a zločince, evo, na Vidovdan oslobađaju. Nevjerovatno je da se ovo dešava samo dan nakon što smo u Višegradu obilježili godišnjicu žive lomače. Haški tribunal je danas legalizirao genocid nad Bošnjacima. Najvećem krvniku na Balkanu je poručeno da je imao pravo što je ubijao Bošnjake", kaže Hasečić za AA, te ističe: "Sve ovo je dirigirala međunarodna zajednica koja je i 1992. godine dozvolila da nad nama izvrše genocid i da nas istrjebljuju. Trebalo je, očito, da nas nestane s ovih prostora. Ovo je sramota glavnog haškog tužioca Sergea Brammertza, koji nas je lagao cijelo vrijeme. Brammertz je isturena ruka genocida". Predsjednica Sekcije Društva za ugrožene narode u Sarajevu Fadila Memišević tvrdi da današnja presuda predstavlja "strašnu uvredu za žrtve kod kojih je bila probuđena nada da će Haški tribunal zadovoljiti pravdu". "Sve nas je ovo šokiralo. Žrtve su jako nezadovoljne. Jednostavno smo zanijemili. Nanesena je velika uvreda žrtvama koje su čekale olakšanje i kojima je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (UN) obećalo pravdu. Tribunal neće spriječiti đavolji krug nasilja. Nema šansi da dođe do mira, jer nema zadovoljenja pravde! Izgleda da Hag prihvata samo ono što je kao zločin priznala agresorska strana, koja je izvršila zločin. Nejverovatno je kazati da u Bratuncu nije bilo genocida, iako su Bratunčani ubijani u Srebrenici", ističe Memišević Ahmet Grahić, Pedsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih općine Zvornik podvlači da je Radovan Karadžić od danas slobodan čovjek, a da je međunarodna zajednica potvrdila svoje licemjerstvo. "Međunarodna zajednica je dokazala da je sudjelovala u genocidu koji je sproveden u BiH. Karadžić je samo izvršio njihov nalog da nas Bošnjake što više pobije i raseli. Oslobodili su Karadžića, ali su ponovo osudili žrtve. Ohrabrili su ostali karadžiće i mladiće diljem BiH. Njima je sada dato zeleno svjetlo da nastave svoj krvavi pir i da nas brutalno ubijaju", izjavio je Grahić. Pretresno vijeće Haškog tribunala djelomično je danas prihvatilo Karadžićev zahtjev po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske teretila za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici. |  Amir Ahmić: Ako Tužilaštvo žalbom ne vrati ovu stvar na početak, iluzorno je bilo šta očekivati od slučaja "Mladić". Bošnjački oficir za vezu s Haškim tribunalom Amir Ahmić kazao je u ekskluzivnom razgovoru za agenciju Anadolija (AA) da je sramna današnja odluka Sudskog vijeća Haškog tribunala da nema dovoljno dokaza da su srpske snage pod vodstvom Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik. "Ovo je sramota i Haškog tribunala i njegovog osnivača. Čekali smo 17 godina Karadžića da bi nam sudija O-Gon Kvon sve to tek sada rekao. To je sramota", izjavio je Ahmić za AA. Podsjetio je da Haško tužilaštvo od svog osnutka dokazuje genocid u BiH koji se desio nad Bošnjacima i Hrvatima. "Optužnica protiv Karadžića i Ratka Mladića je podignuta 1995. godine. Sada smo dočekali trenutak da nam korejski sudac i kompanija kažu da ta optužnica uopće nije imala temelja!? Dozvolilo se da se kaže kako Karadžić nije počinio genocid! Dakle, čekali smo jedno sudsko vijeće da bi nam, na sredini postupka, kazalo da je optužnica podignuta protiv Karadžića neutemeljena i da nema dokaza za genocid!? Čekali su 17 godina da nam kažu tu sramotu i to danas u sudnici Haškog tribunala. Haško tužilaštvo mora se žaliti i pokušati da ovo promijeni. U slučaju da se ne promijeni ovakav stav, onda je iluzorno očekivati išta u slučaju "Mladić" gdje se optužnica odnosi na genocid u istim općinama kao u slučaju Karadžića", smatra Ahmić. Tvrdi da ne može govoriti o političkim utjecajima u ovom slučaju, ali ističe da postoji kontinuitet negiranja genocida nad Bošnjacima iz krugova međunarodne zajednice. "Taj kontinuitet je bio prepoznatljiv i u toku agresije na BiH i prilikom sklapanja Dejtonskog sporazuma, pa i ovih dana. Ovo što se dešava preko međunarodnih sudova, sudova Ujedinjenih naroda (UN), kao što su Međunarodni sud pravde (ICJ) i Međunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY), samo je finalizacija jednog kontinuiteta negiranja genocida nad Bošnjacima kroz presude Haškog tribunala. Slično se desilo u tužbi BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid, kao i u nekoliko drugih presuda. Ponavljam, kontinuitet jedne politike završio je na način da nam je sudija Korejanac rekao da je optužnica koja je podignuta 1995. godine - iluzorna", naglašava Ahmić. Sve ovo, napominje Ahmić, podsjeća na politiku najvećeg dijela međunarodne zajednice. Ne čudi, jer je ona projicirana upravo kroz organe UN-a-. "Očekivali smo da će Tribunal ispraviti te greške iz prošlosti i ranijih presuda, te dozvoliti da se proces protiv Karadžića dovede do kraja. Šta smo radili 17 godina!? Nadali se da možemo nešto dokazati. Od toga nema ništa, rekao nam je Kvon. Ako Tužilaštvo žalbom ne vrati ovu stvar na početak, iluzorno je bilo šta očekivati od slučaja "Mladić". Mislim da se ova stvar, kada je u pitanju genocid u BiH, nažalost, privodi kraju", podvukao je Ahmić. Na pitanje da li očekuje žalbu Haškog tribunala, Ahmić je pojasnio da se žalba može uputiti na svaku odluku Sudskog vijeća. "Istina, u Historiji tribunala nikada se nije desilo da se nakon takozvane međupresude, u sredini postupka, podnosi žalba. Ali, se nikada nije desilo da je Sudsko vijeće uradilo ovakvo nešto. Nešto slično desilo se u slučaju "Jelisić", ali je Žalbeno vijeće kasnije zaključilo da je Sudsko vijeće napravilo grešku. Naravno, tad samo, 1998. godine, izgubili presudu za genocid upravo zbog stava da za njega nema dokaza. Rečeno je da je napravljena greška, ali slučaj nisu vratili na ponovni postupak. Sad nam se slična stvar desila", odlučno kaže Ahmić. Pretresno vijeće Haškog tribunala djelomično je danas prihvatilo Karadžićev zahtjev po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske teretila za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici. |
  |
Usmena odluka Vijeća izrečena je u skladu s pravilom 98bis Pravilnika o postupku i dokazima, koje predviđa da će, po završetku iznošenja dokaza optužbe, pretresno vijeće usmenom odlukom, nakon što sasluša argumente strana, donijeti oslobađajuću presudu po bilo kojoj od tačaka optužnice ukoliko nema dokaza koji mogu biti osnova za osudu.
Tužilaštvo tereti Karadžića, bivšeg predsednika Republike Srpske, lidera Srpske demokratske stranke i vrhovnog komandanta Vojske Republike Srpske, po 11 tačaka za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.
Po tački 1 Optužnice tereti se za zločine koji su počinjeni, kako se tvrdi, od 31. marta do 31. decembra 1992. nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u nekim opštinama Bosne i Hercegovine. Nakon što je razmotrilo sve dokaze u vezi s ubistvima, nanošenjem teških tjelesnih povreda ili duševne patnje, prisilnim premještanjem i životnim uslovima nametnutim bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u tim opštinama, Vijeće je zaključilo da dokazi, čak i ako bi bili u potpunosti prihvaćeni, ne dosežu stepen na osnovu kojeg bi razuman presuditelj o činjenicama mogao zaključiti da je u opštinama počinjen genocid.
Vijeće je napomenulo da se postojanje namjere da se počini genocid može utvrditi na osnovu više faktora i okolnosti, uključujući opšti kontekst predmeta, sredstva koja su počinitelji imali na raspolaganju, povezane okolnosti, sistematsko vršenje drugih krivičnih djela nad istom grupom, broj počinjenih zvjerstava, ponavljanje rušilačkih ili diskriminatornih djela, uvredljiv jezik uperen ka zaštićenoj grupi ili postojanje plana ili smišljene politike da se počini djelo u osnovi. Vijeće je napomenulo da, iako je čulo dokaze o sistematskom vršenju krivičnih djela nad bosanskim Muslimanima i bosanskim Hrvatima u ovim opštinama, kao i o ponavljanju diskriminatornih djela i uvredljivog jezika, priroda, opseg i kontekst tih kažnjivih djela ne dostiže stepen na osnovu kojeg bi razuman presuditelj o činjenicama mogao zaključiti da su ona počinjena s genocidnom namjerom.
Vijeće je zaključilo da iako dokazi koje je saslušalo ukazuju na to da su okolnosti u kojima su bosanski Muslimani i bosanski Hrvati u ovim opštinama prisilno premješteni i protjerani iz svojih domova prouzrokovale neopisivu patnju, kao i da su neki od raseljenih pretrpjeli teške tjelesne i duševne posljedice tokom ovog procesa, ovi dokazi ne dostižu stepen koji bi mogao podržati zaključak da su teške tjelesne ili duševne povrede koje su pretrpjeli prisilno premješteni u ovim opštinama prouzrokovane u takvim uslovima koje bi dovele do smrti, djelimično ili u cijelosti, raseljenog stanovništva u svrhu actus reus djela genocida.
Vijeće je odbacilo zahtjev optuženog za oslobađanje od optužbi po preostalim tačkama Optužnice.
U vezi s ostalim tačkama Optužnice koje se odnose na opštine izuzev tačke 1, Vijeće je zaključilo da predočeni dokazi o Karadžićevom svojevoljnom učešću u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji su članovi bili vođe bosanskih Srba, a koji je imao za cilj trajno uklanjanje bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorija Bosne i Hercegovine na koje su bosanski Srbi polagali pravo, ukazuju na to da je dijelio namjeru drugih članova udruženog zločinačkog poduhvata da se njihov zajednički cilj sprovede činjenjem krivičnih djela progona, istrebljivanja, ubistva, deportacije i nečovječnih djela (prisilno premještanje), i da je on ovom cilju doprinio svojim djelima i propustima.
Što se tiče dijela predmeta u vezi s uzimanjem talaca, koji se odnosi na, kako se tvrdi, pritvaranje više od 200 pripadnika mirovnih snaga i vojnih posmatrača Ujedinjenih nacija, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko budu prihvaćeni, razuman presuditelj o činjenicama uvjerio van svake razumne sumnje da je krivično djelo uzimanja talaca kao kršenje zakona ili običaja ratovanja počinjeno od strane snaga bosanskih Srba od maja do juna 1995 godine, da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je zajednički cilj bio uzimanje osoblja Ujedinjenih nacija kao talaca kako bi se NATO primorao da se suzdrži od sprovođenja daljih vazdušnih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba, i da je Karadžić svojevoljno učestvovao u tom udruženom zločinačkom poduhvatu i dijelio zajedničku namjeru s drugim članovima udruženog zločinačkog poduhvata da se ovaj cilj ostvari.
U odnosu na dio optužnice koji se odnosi na Sarajevo, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko budu prihvaćeni, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da je ubistvo, za koje se tereti kao zločin protiv čovječnosti i kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, počinjeno od strane snaga bosanskih Srba u Sarajevu, da je od aprila 1992. do novembra 1995. postojao udruženi zločinački poduhvat koji je imao za cilj da se započne i sprovede kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja po civilnom stanovništvu Sarajeva, i da je cilj ovog udruženog zločinačkog poduhvata uključivao i krivična djela terorisanja, protivpravnih napada na civile i ubistvo.
U vezi s Karadžićevim doprinosom zločinima koji su počinjeni tokom opsade Sarajeva, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko se prihvate, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da je optuženi svojevoljno učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u odnosu na Sarajevo svojim djelima i propustima i da je dijelio namjeru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata da se ostvari njegov cilj, odnosno započne i izvrši kampanja granatiranja i snajperskog djelovanja usmjerena na civilno stanovništvo Sarajeva, s ciljem da se zavede teror. Sem toga, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi koji ukazuju na to da je on dijelio namjeru s drugim učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata da se počine krivična djela ubistva, terorisanja i protivpravnih napada na civile.
U vezi se dijelom predmeta koji se odnosi na Srebrenicu, Vijeće je zaključilo da u odnosu na tačke 4, 5 i 6 Optužnice, postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko budu prihvaćeni, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da su snage bosanskih Srba u Srebrenici 1995. godine izvršile ubistvo za koje se tereti kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona ili običaja ratovanja i istrebljivanje za koje se tereti kao kršenje zakona ili običaja ratovanja.
U vezi s tačkom 2 Optužnice, genocid u Srebrenici, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi na osnovu koji bi se, ukoliko se prihvate, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da su ga sprovele snage bosanskih Srba u Srebrenici.
U vezi s tačkama 3, 7 i 8 Optužnice u dijelu u kojem se one odnose na Srebrenicu, Vijeće je zaključilo da postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko se prihvate, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da su snage bosanskih Srba u Srebrenici u julu 1995. godine izvršile krivično djelo deportacije i prisilnog premještanja, za koja se tereti kao nečovječna djela, kao zločin protiv čovječnosti, kao i da su snage bosanskih Srba u Srebrenici u julu i avgustu 1995. izvršile progon bosanskih Muslimana s ciljem da ih diskriminišu na rasnoj, vjerskoj ili političkoj osnovi.
U vezi s Karadžićevom odgovornošću po tačkama od 2 do 8 kao što je gore navedeno, Vijeće se uvjerilo da postoje dokazi na osnovu kojih bi se, ukoliko se prihvate, razuman presuditelj o činjenicama van svake razumne sumnje uvjerio da je postojao udruženi zločinački poduhvat čiji učesnici su bili vođe bosanskih Srba, te vojni, policijski i drugi zvaničnici uključujući i optuženog, koji je imao za cilj uklanjanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice počinjenjem zločina za koje se tereti u paragrafu 20 Optužnice, i da je optuženi svojevoljno učestvovao u ovom udruženom zločinačkom poduhvatu. Vijeće je takođe zaključilo da je optuženi dijelio namjeru ostalih učesnika udruženog zločinačkog poduhvata da se ostvare njegovi ciljevi, uključujući konkretnu namjeru da se izvrši genocid i konkretnu namjeru da se diskriminišu bosanski Muslimani Srebrenice, posebno na rasnoj, vjerskoj ili političkoj osnovi.
Optužnica protiv Karadžića podignuta je 25. jula 1995, a prebačen je u pritvor Međunarodnog suda 30. jula 2008, nakon što je proveo više od 13 godina izbjegavajući hapšenje. Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. Početak izvođenja dokaza odbrane zakazan je za 16. oktobar 2012.
Od svog osnivanja, Međunarodni sud podigao je optužnice protiv 161 lica za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. do 2001. godine. Postupci protiv 126 lica su okončani. Postupci protiv 35 lica trenutno su u toku.
|
Komentari (3) | |
Dodaj komentar | |
Isprintaj Prilog | |
Posalji Prilog | Share |