Autor: Avdo Metjahić

Avdo METJAHIĆ: Ovakvi poduhvati potomka vladara CG, mogu se shvatit kao namjera, što i jest, razaranje istine koja se pojavi na površini te zamagliti je lažnim alibijima. Ovo je dokaz licemjerstva i omalovažavanja jednog ponosnog naroda, koji je uvijek bio obavijen ljudskim velom. Također demokratska Evropa pri rođenju u njoj, izgleda ne mijenja gene čovjeka, nego vuk i dalje ostaje vuk.

Podgorički dnevnik “Vijesti”, kojeg rado čitam na internetu, nedavno je objavio informaciju koja je predmet čerečenja istine i ruglo, koji se posebno odnosni na Bošnjake i Albance. Informacija je objavljena pod naslovom: “Pomoć za Plav: Ugroženima 4000 eura”. Sve bi to bilo uredu da to možda donira država CG, ali pošto država radi na trijebljenju necrnogoraca i nesrba, onda tih 4000 eura dužebrižno donosi personalno princ Nikola Petrović, unuk zloglasnog Kralja Nikole pod čijom naredbom je 1912-13.godine, upućena do zuba naoružana crnogorska vojska da izvrši okupaciju plavsko-gusinjskog kraja, kada su prilikom okupacije izvršili nasilno masovno pokrštavanje, a nad onim koji nisu prihvatili krsti izvršen je genocid. Eto, danas sto godina kasnije, njegov unuk bi da pere đedove grijehe mizernom sumom, pa iako treba biti svjestan da nema tih crnogorskih a vala ni spripskih para koje će ušutkati potomke žrtava genocida, koji su izmasakrirani pobacani u masovne grobnice, koje su sve ove godine u ime lažnog bratstva zabranjene iskopavati.

Taj gospodin koji je rođen u takozvanom demokratskom svijetu negdje u Evropi, osnovao je Fodnaciju “Petrović-Njegoš” te za prvu humanitarnu akciju, odabrao je baš potomke onih kojima je njegov “đed” oduzeo pravo na život. Oduzeo im je pravo na život, jer ovi gorštaci nisu prihvatili okupaciju njihovog vatana, nisu prihvatili pravoslavlje, nisu prihvatili teror i tojagaše, nisu prihvatili da im se siluju sestre, ćerke i hanume. Za neprihvatanje genocidnih radnji u plavsko-gusinjskoj ljugi tih godina, masakrirani su preko Previje, Racine, Krša Čekića, livada, potoka i voznika, nekoliko hiljada biranih ljudi, žena i djece, a mnogo njih su napustili rodni vatan za uvijek. Danas njihovi potomci naseljavaju skoro sve djelove Turske, od Istanbula do Vala; Albaniju od Tropoje do Dursa, te od Evrope, preko Amerike i Kanade do Australije.

Ugroženost plavsko-gusinjskog kraja od vremenskih nepogoda koje su pogodile ovaj kraj još u februaru mjesecu ove godine, pa tih 4000 eura ili 40 eura za 100 familija, koje donira princ Nikola, a prihvati predsjednik opštine, jest veliko potcenjavanje i omalovažavanje čak i ugroženog stanovništva, naglašavamo Bošnjaka i Albanaca.

Žalosno da plavsko–gusinjski insan i dalje vjeruje onima koji ih obmanjuju posljednjih sto godina. Sa pravom možemo nazvati onog i one, koji prihvatiše ovu donaciju, minderpuzama i poslušnicima sistema, koji je nepravedan prema njihovom narodu.

Veliko je čudo da potomci i sunarodnici masakriranih 1912/13. godine i dalje lutaju besciljno, vođeni interesdžijama i minderpuzama. Sa tih četrdesetak eura ni puru ne mogu zakuhati a kamoli renovirati krovove kuće koji su pucali pod teretom dvometrog snijega, kojeg načelnik usred zime nije ni vidio, kako su mediji izvijestili.

Nego, mogao je načelnik savjetovati Princa da taj novac usmjeri u svrhu, npr. izrade memorijalnih ploča žrtvama genocida 1912-13. godine u plavsko-gusinjskom kraju koji je počinjen pod palicom knjaza Nikole.

Ovakvi poduhvati potomka vladara CG, mogu se shvatiti kao namjera, što i jest, razaranje istine koja se pojavi na površini te zamagliti je lažnim alibijima. Ovo je dokaz licemjerstva i omalovažavanja jednog ponosnog naroda, koji je uvijek bio obavijen ljudskim velom. Također demokratska Evropa pri rođenju u njoj, izgleda ne mijenja gene čovjeka, nego vuk i dalje ostaje vuk.

Pošto je ovaj princ rođen i odrastao u Evropi, kao prvo trebao je znati da pri posjeti plavsko-gusinjskom kraju, trebao je tražiti izun od potomaka đedovih žrtava, Bošnjaka i Albanaca, i posebno da iskaže solidarnost prema žrtvama od prije 100 godina kojima se ni mezar ne zna, te da naglasi da dolazi s namjerom da se izvini potomcima onih koji su stradali od kame njegovog đeda. Ne on to nije napravio, već je došao da iz njihove dinastije, sa kapitalom sumnivog porijekla, i sa 4000 eura posthumno s pere krv s obraza njegovog đeda i Crnogoraca koji su učestvovali u sramnom pokolju nad nedužnim plavsko-gusinjskim stanovništvom.

Ovaj „princ“ u svojoj izjavi kaže: "Znam da nije dovoljno, ali to je samo jedan znak, kako bismo ozvaničili našu saradnju i da možemo nastaviti sa drugim projektima". O kakvim projektima princ to misli možda mnajbolje govori načelnikova prošnja: “jedna crnogorska nošnja muška, ženska i dječija u kompletu koji će koristiti za razne manifestacije i predstavljanje naše opštine“. Ovo nam govori da princu nije najmera da kao potomak zločinca rasvijetli istinu iz balkanskih ratova i pozadinu okupacije plavsko-gusinskog kraja, te o genocidu koji je napravila zvanična vojska kraljevine Crne Gore, a nastavili svi sistemi srpsko-crnogorskih režima do danas. Više je nego očito namjera da s crnogorskim kapama pocrnogorče bar potomke danas kad nisu mogli njihove časne pretke od prije 100 godina. Zar nije žalosno da su našli pojedince koji su prihvatli ovakvu licemjernu priču i mizernu donaciju, sa kojom vidimo krajnji domet da nije humanitarnog karaktera već omalovažavanje našeg čovjeka.

Princ Nikola, ako mu je toliko stalo do građana ove opštine, trebao je napraviti, na memorijalnoj ploči izvinjenje potomcima masakriranih od njegovog djeda i tražiti da se postavi negdje na vidljivom mjestu u Plavu i Gusinju. Mi sugerišemo dva mjesta, i to na ulazu u Skupštini Crne Gore, i nedaleko od džamije Sultanije. S obzirom da mu je jezik slaba strana, pomažemu mu jedno rješenje koje bi se trebalo naći na memorijalnoj ploči:

“Ja, princ Nikola, potomak posljednjeg kralja CG, izvinjavam se za masakre i genocid koje je napravila zvanična vojska CG 1912-13., pod vodstvom kralja Nikole, u namjera da se istrijebe Bošnjaci i Albanci.

Tražim od potomaka masakriranih, protjeranih i zlostavljanih muslimana, Bošnjaka i Albanaca, da nam oproste, jer to je bio akt genocida i neljudskog ponašanja mog djeda i izvršilaca njegovih naredbi.
Ono što je počinila crnogorska vojska i podanici mog đeda, da se nikad više ne ponovi, nad ovim i nad drugim narodima.”

Trakođer, Memorijalne ploče treba postaviti i na Previji, Racini i Kršu Čekića, gdje su počinjena masovna strijeljanja i klanja. Poslije izvinjenja i memorijalnog podsjećanja, potomci ovih gorštaka vjerovatno bi prihvatili CG, kao građansku državu, o kojoj nam već godinama trube crnogorski džemperaši i Miloševićevi poslušnici.

Nije čudo što princ misli da postoji zaborav na sve što je snalazilo tog bošnjačkog i albanskog čovjeka posljednjih sto godina, a specijalno pri okupaciji. Čak više ne pije vode ni krilatica nacističkog vođe Jozef Gebelsa: "Ako se laž ponovi dovoljno puta postaje istina", svi su je odreda dobro naučili.

Najveće čudo je što čovjek koji je izabran od svog naroda zaboravlja u kojem vremenu živi i da zatvara oči pred istinom. Ne, to nije više moguće. Prihvatanje donacije od princa Nikole, srčano nastojeći da uništi istinu o sopstvenom narodu i prilagodi je onom, koji je tu istinu probao zakopavati duboko u zemlji, a mi je već godinama uporno iskopavamo i predočavamo svom narodu i cjelokupnoj javnosti.

Ponašanje narodnih predstavnika jest odraz poslušnosti prema gazdi, te da takvo ponašanje nemožemo čak nazvati ni političkim marifetlucima. To je izdaja samog sebe i naroda kojeg predstavljaju. Takvi su simbol onih koji imaju više ljubavi za maćehu nego za majku. Na takav način oni samo pomažu zataškavanje zločina koji je počinjen nad našim narodom. Ali im nije uspjelo, niti će u budućnosti.

Žalosno, moj plavsko-gusinjski insanu, što ti tvoji sinovi rade.